Ima ba postena svijeta.
Evo sjedim ispred kompjutera, i jos uvijek masem glavom, ko neslan ovan (nemam ja pojma kako glavom mase neslan ovan, ni da li uopste mase, al ne znam sta bih drugo reko), ne shvatajuci kako mi se moglo desiti, ovo sto mi se upravo desilo.....
Ma nije nista ni posebno strasno ni zacudjujuce, neg' et..... Neobicno mi.
Cijeli dan sam s Trulexom proveo na nekakvom jezeru u nekoj sumetini, nadmudrujuci kalifornijke.....
Nadmudrili smo nekoliko, 3 kuci ponijeli, jos dvije mi spale, jedna otkinula i muhu......
Ma nista neobicno.
Sve je pocelo sinoc.
Zadnji dan ribolovne sezone na "mojoj" lokalnoj rjecici.
Svi se skupili tamo pored vode, neko lovi, koristi zadnje sate, neko posmatra vodu, razgovara sa prijateljima, vatra je nalozena, kobasice se peku, cevapi se odnekle donose, pivo se otvara za pivom.....
Na kraju nas je ostalo 4- 5 bosanci, jedan turcin i jedan svedjanin, zapili se momacki, kucama otisli nekad oko 24:00. A prije toga se dogovorili da idemo danas na ovo jezero....
I na jezeru jedva nesto, malo mamurluk, malo sunce, malo popravak pivom....
I pred vece opet u auto i kuci.
100 km.
Poslije predjenih 30-ak zvoni mi telefon.
Zena, vlastita.
-Gdje si ti krenuo?
-Molim?
Gdje si ti krenuo bez stvari?
-Kakvih stvari?
-Gdje ti je ribarski pribor?
-Ha!?
- Zaborvio si pribor ribarski, zvao nekakav svedjanin, torba ti ostala na jezeru..
-Auuuuuuuuu............
Torba, a u torbi, kamera, objektivi, stap, rola, pribor.......
Covjek je nasao torbu, otvorio, vidio neku taru ribarsku dozvolu sa mojim imenom, na internetu (sto su ti moderni telefoni i moderna tehnologija) pronasao moj kucni broj telefona, nazvao....
Vratili smo se, zatelli ih pored vode, smiju se.
Zahvalili im se, pocastili ih simbolicno.
Svaka mu cast!
Mogao je......
Na ovom jezeru smo samo jednom lovili prije.
Nikad ga ne bih pronasao.

Najgore od svega je sto sad razmisljam kako bih ja na njegovom mjestu...
I sramota me...........



Uploaded with ImageShack.us



[Edited by Abulafija on 01-10-2011 at 20:47 GMT]

citat:

---

Abulafija wrote:
Ima ba postena svijeta.

Najgore od svega je sto sad razmisljam kako bih ja na njegovom mjestu...
I sramota me...........

---

citat:

---

diwna wrote:


Ima ba postena svijeta...

Psssssssst, to je tajna.
Ja sam jednom izgubila novcanik i vracen mi je...srecom , nasla ga jedna dobra djevojka , nazvala me i vratila ...nisam mogla da vjerujem , bila sam odusevljena ...stvarno je divna .

Sta radis? razmisljas? haha ta ti je dobra.
Uzemes svoje i vratits tudje...valjda tako treba ..

Dobra fotka!.. Veoma lijepa priroda!
Koje su vrste riba zastupljene u tim jezerima za lipljane znamo ?

---

Musicarenje na moru.
Ne volim ja to plaho, jednom, dva puta godisnje, za suncana dana.
Kad iglica dodje, uglavnom.
Jos nije dosla, za jedno dvije hefte ce, al novi stap, neda s mirom u kuci sjediti.
I tako ti ja, moj ti onaj, citaoce, zavrsih na moru, na mjestu poznatijem pod imenom Hitarp's revet, iliti rt Hitarp.
Sunce, pozubato, ali sija, vjetra i nema, sto ce reci, more se otcejfit sa novim stapom, bas onako kako sam i mislio.
I tako i bi.
Jest da sam primjetio da su mi pantole za gazenje kroz vodu, u stanju raspada, djon puko, a i savovi mi posumnjivo izgledaju.
AL haj', koliko su placene, dobro su i ovih 6- 7 godina izdrzale.
Lijepo sam se znaci spakovao, sklopio novi stap, i zaputio se na vrh tog rt-a.
Tamo, okolo samog vrha, vidim ima jos nekoliko, ovih sto ne mogu s mirom u kuci sjediti ko nija.
Odmah pored mene, neki stariji svedjenin i dvojica omladinaca, malo dalje u moru.
Rt cini i veliki zaliv, s jedne strane, dok je s druge otvoreno more.
Jah.... otvoreno onoliko koliko moreuz izmedju Danske i Svedske moze biti otvoreno more...
A i ovaj rt, je vise nanos pijeska i kamenja jedno dvjestotinjak metara u more, nego neki ozbiljan rt, al da je jedno od poznatijih mjesta za lov na morsku pastrmku, jeste.
Dno je kako to Svedjani imaju obicaj reci "Leopard bund" odnosno, s visine gledano, mjesavina podrucja sa podvodnom vegetacijim, kamenjem i otvorenim pjescanim dijelovima, koja zaista, s malo dobre volje potsjecaju na veliku leopardovu kozu, prostrtu po zalivu.
A to je ono sto patrmka voli, te promjene po dnu.
Obicno se krije po samim ivicama izmedju sirokih pjescanih podrucja i podvodne vegetacije, cekajuci plijen.
Racice, sitne ribice itd...

Eh sad....
Ovi sto je po moru ganjaju, pastrmku mislim, kazu da je to nauka za sebe.
Plima, oseka, morske struje, vjetar, mjeseceve mijene, a o podvodnim bicima, da i ne govorim.
Lovi se "musicom" na imitacije malih ribica, kojekakvih glista, racica itd....
Kazu da je april mjesec u kojem se razmnozavaju nekake "cetkaste gliste", ja bolji naziv na nasem ne znam, jedan od najboljih perioda za lov na morsku.
I zavezem ja, jednu tu pomenutu, a ona se opet sastoji od dvije udice, zavezane jedna iza duge i povezane nekakom "flush" sklamerijom..
Doduse, lici na te gliste, crve, nema govora.
Ne prodje mali, kad ova stari Svedo zadreca.
Ja se okrenu, a on me ponosno gleda savijena stapa.
Ulovio, i jos kaze, da je polijepe velicine.
Aferim hadzija, kontam ja u sebi.
Ja sam par puta do sad, slucajno znao zakaciti pastrmku u moru, pri lovu na iglicu, inace nisam imao pretjeranog uspjeha.
MOj morski ribolov s euglavnom sastoja od bakalara ispod mjere i ponekog lista, ako izuzmemeo tu pomenutu iglicu.

I vadi svedjanin, zamara, bori se.
Drago mu.
Konacno i pastrmka zavrsi u meredovu.
Lijep komad, sedamdesetak centimetara, blank.
Fin trofejcic.
Nisam ja ni zavrsio s tim mislima, kad se i moj stap savi.
Nije kaka velicina, osjetim odmah, al mi opet drago.
Na obali gledam, 50-ak cm, uz malo dobre volje.
Neka, doci ce nekad i vece.






Uploaded with ImageShack.us

Depresijaaaaa, od graha i kupusa....
Ma nije depresija, kaka depresija, al nesto nije u redu.
Ako, reci cemo, insan, evo na primjer primjera, jedan, sto ga ja znam, da ne bude ja, al i more, nije problem nikakav, ode.... reci cemo u ribu....
I vidi sad.
Ja sam cojk, musicar, sto ce reci, fatam ribu iskljucivo na musicu.
Drugo me ne interesuje.
Ne znate vi sta je to, i kako je, mislim, mozda i znate, al nejse...
Eh....
Kad taj insan, reci cemo ja, ode u ribu, ufati cetri pastrmke, a u svakoj, skoro po tri kile, sto ce reci dvanest kila ribe, za jedan dan, necemo mi zahatorit sto se jedna otkinula nakon sto sam je dodirno (ono sto bi engleski gentleman-i rekli, touch the line, and that's it), a da sam jednu pustio da zivi, nesto mi je zao bilo.
Znaci dvije ribe, i kuci se vraca u behutu....
Dje zapelo?
Ne znam.
Mozda sto nisam, kako sam mislio da cu. Mozda sto je voda bila ona Skåne-ska, crna neprovidna, sto sam ih "napamet" uhvatio, nisam ih vidio, nego mlataro stapom na nevidjeno, a one se hude zakacile.
Pa ja, tugo moja, ni ne znaju da to nije hrana nego nevjesto zavezana skalamerija na udici, nesto sto bi trebalo potsjecati na insekta, a svako ko je ikad musicu napravio zna da to k**** ne valja.......
Al sta one znaju, njihovog pra pra pra dedu i majku su iz amerike- cemerike donijeli, i sad je u onim bazenima othrane, da ih debeli gazda kupi i pusti u jezerce kako, a one se igraju slobode...
A ni ne znaju, hudnice hude, da nema slobode zglave, nego da je taj privid samo odgadjanje neminovnog.
Al hajde, nekome ce uljepsati dan svojim bivstvovanjem, meni eto nisu, dzaba umirijese.
Dzaba sve..
Sto li je insan rodjen da to tako...?
Hocu, bistru vodu, hocu da mi u glavi nije milion drugih stvari, hocu da ne mislim ni na sta, hocu da vidim, onaj trenutak, kad ona ceka mene, a ja nju.
Hocu....
Od, da mi je nista gore nije........
Al eto, meni bas da je.
Ma nije mozda ni to, mozda je drugo.
Drugo je bezbeli.
KO onaj jedan, sto sam jednom cito, sto kaze da ga vise nista ne ispunjava radoscu, otkad mu neki dedo rece: radi ti dijete svoj poso......
Moja majko, otkud mi to poredjenje, i otkud to da mi na pamet padne.
Gluho bilo, sto bi sujeverni rekli....
Smrde mi prsti na pastrmku, a ja ne volim kad mi prsti smrde na pastrmku, pogotovo ne na kalifornijsku.
Ja volim kad na lipljena mirisu.
Znate li da lipljen mirise na tamjan?
Ne znate, dje cete znat....
Eto mirise, a ni ne volim miris tamjana.
Al volim miris lipljena.
Ja, sto ja gluposti valjam, jelde....?
Dje sam stao?
Ja, lijep dan, a ja nisam dobar.
j***m li ga, sto?
Ma znam i sto, al da ne ponavljam ko papagaj.
Odoh nasuti sta da popijem,u tisini cigaru popusit na balkonu, pa cu vidjeti za dalje.
Laka vam noc, i nejdjite u ribu, ako ce vas od nje samo glava zabolit'....

Evo i par slika s ovog ribolova.


Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us

[Edited by Abulafija on 23-07-2012 at 10:22 GMT]

citat:

---

samson wrote:
a,jes ti amidza musicav cojk

zar te cak ni ribolov ne opusta ,hebem mu misa sto kola vuce

---

Ništa bez onih špicastih riba, vakih ima i kod nas

citat:

---

racionalna manjina wrote:
Ništa bez onih špicastih riba, vakih ima i kod nas

---

Bilo se malo na Glomma-i, opet.
Mali, zenin necak i ja, se zaputili.
850 km u jednom pravcu. Sreca pa su krajolici prelijepi, odmah je nekako lakse i voziti do gore.
Gore sreli jos trojicu bosanaca, mladi momci, fin svijet, musicari.
Ribolov, onako, 5-6 lipljena dnevno, zadnji dan malo vise, u stvari zadnji dan je bio super.
Ima ljudi, jednostavno znaju.
Nama cetvorici ne ide, a on......
Kaze da je iz Rudog.
Kako god zabaci, tako se lipljen zakaci.
On ga onako, ne vadeci iz vode, otkaci i pusti.
Pa sve tako.
Mi mijenjamo muhe, stilove, filozofiramo, pusimo, gledamo, ljutimo se, divimo.....
A on, uhvati 5-6 riba, i ode dalje, ko da s ljudima ne zeli biti, ko da su mu oni lipljeni dovoljni.
Dobro, i ja se najcesce tako volim opustiti. Ja i oni, i niko vise, nije ni potreban.
Al eto, opet......
Krenem ja za njim jedan dan.
Nesto razmisljan, riba svakako ne uzima, na suhu skoro nista, na nimfu, niti znam kako valja, a ni ne volim vala.
Hocu na "suhu".
Da kao pahuljica sleti na povrsinu vode, zaplovi par metara i onda nestane u ustima lipljena, ili jos bolje ako moze ikako, pastrmke.
Al ne moze, mora covjek imati ono nesto u sebi valjda.
Ja sam do sad trojicu kavih, sto imaju, upoznao.
Sejo, je bio prvi, ja sve mislio laze, dok ga nisam poceo na djelu gledati.
Ado je bio drugi, al za njega sam znao jos od prije, po cuvenju.
Ovaj je treci.
A djelovao mi ko pametnjakovic i lazovcina.
A nije zglave.
Jah..
I za njim se ja zaputi, bolje gledati virtuoza, nego se nervirati.
Gore skoro ispod buka ga stigoh. Vadi lipljena, lijep komad, cetrdesetak centi.
Sjedoh, zapalih, samo cu cutati i gledati, mozda, za divno cudo nesto i naucim.
Evo ti kaze "klinkenhammer", ovog uvijek uzima kad je ovako suncano.
j*** te on, mislim se, imam ih deset u kutijici. Doduse, nemam tog nekakog ljubicastog, sto ce mi ljubicasta musica......
Ipak, vezem, bacam, nista........
Jednom, drugi put, deseti.... Nista.
Mijenjam i stavljam svog, ovog jednog, sto sam s njim jednom......
Da ne bude "lovacka", necu dalje.
Al eto, drugi zabacaj i lipljen.
Pa opet.
On se smije, kaze jel na onu.
Nije rekoh, ne bez doze ponosa u glasu, na vlastitog.
Zacudjeni pogled.
Ode opet.
Pope se na stijenu, i nestade.
Kako on zamace, i riba "stade".
Al bukvalno, kao da odose za njim. Kao da kazu, hej, ode ovaj nas uzvodno, hajdemo i mi, nek nas umjetnik fata....
3 sata sam se borio sa strujom, do pasa u ledenoj vodi, kotrljajuci se po klizavom ogromnom kamenju, podvodnim stijenama, opasno rizikujuci, da me voda bukvalno povuce i odnese.
Dobro, vjerovatno bih ostao ziv, izuzev, ako bih glavom lupio o kakvu kamencinu, al opet..... Ne bi bilo prijatno sav mokar, ici kilometrima nazad do kampa, mozda slomiti stap u matici, pogubiti muhe, smociti novcanik, telefon....
Helem, nista.
Kako on ode, riba se vise ne javi nikako.
I A je dosao, kaze slabo i kod njega.
Frustracija opsta, ako taka more biti.
Otvori pivu, sta ces drugo, bulji u vodu i pretvaraj se da uzivas.
Ma koga lazem, hocu lipljena!!
I tata bi sine, sigurno, al ne znas, dzaba ti sve.
Par sati kasnije, vrati se on.
Kaze ljudi, do gore je tesko otici, i opasno je pravo, al je ono ludnica.
Sve "kljuca" od ribe, sto po povrsini kupi sve sto naidje.
Promijenio sam 10 muha, i svaka "radi".
Pogledasmo se.
Do mraka ima jos nekoliko sati, nedovoljno da se vratimo za vidna.
Pogotovo, po onoj strani iznad klisure, po onom kamenju...
Mokri smo, izgladnili, umorni, bolje je sutra poraniti, pripremiti se za ekspediciju.
Ma jebo sve, hajmo.
I odosmo.
I nista.
Ja dvije sitne ribice, ostali ni to.
Al ja cu sutra ovdje imati prelijep dan.
To tad nisam znao.
Ali je bio, usprkos kisi, koja je pocinjala i prestajala, jedno 10 puta, taj dan.
Sreca, nadjosmo ceradu, sakrivenu u stijeni, ostavljenu od ko zna koje dobre duse, sto sevapa zaradi ostavljajuci je, da nam da makar malo zastite, pri najvecim pljuskovima.
A njemu, ako ni zasta drugo, hvala sto rece da odemo gore, vidimo, i budemo dio te ljepote.
Meni je taj zadnji dan vrijedilo.

Evo i par slika:


Uploaded with


Uploaded with ImageShack.us
Ribari u akciji


Uploaded with ImageShack.us
Put u nepoznato


Uploaded with ImageShack.us
Uh.....


Uploaded with ImageShack.us
Spas.


Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us
Eto, uzivajte....

[Edited by Abulafija on 13-08-2013 at 09:32 GMT]

[Edited by Abulafija on 08-04-2014 at 15:52 GMT]