citat:

---

Mogadishu wrote:
Danima mi se vrti po glavi par rijeci iz jedne pjesme, ... ne sjecam se ni ko je napisao osim da je Hercegovac ... ni naslova, ni teksta ... Pocinje sa:

"Staro mjesto moje..." i spominje se Radobolja ...

Neko od vas je garant ima u dzepu

---

Barter

Life has loveliness to sell,
All beautiful and splendid things,
Blue waves whitened on a cliff,
Soaring fire that sways and sings,
And childrens´s faces looking up
Holding wonder in a cup.

Life has loveliness to sell,
Music like a curve of gold,
Scent of pine trees in the rain,
Eyes that love you, arms that hold,
And for your spirit´s still delight,
Holy thoughts that star the night.

Spend all you have for loveliness,
Buy it and never count the cost;
For one white singing hour of peace
Count many a year of strife well lost,
And for a breath of ecstasy
Give all you have been, or could be.

Sara Teasdale

 

Djura Jaksic

Jedanput ide stari Amidza
Ko neki sedi mandarin -
A za njim tapka, trci, skakuce
Junacke krvi najmladji sin.

Vasar je bio - a na vasaru
Sablje, pistolji, arapski hat;
Tuniske kape, srebro i zlato,
Mletacka svila, zenevski sat.

A šta ćeš sine da kupi babo? -
Deteta sklonost kusase svog;
´Oćeš li sablju tu britku, sjajnu,
Il´ volis hata misirskog?

Il´ možda želiš od svile ruho?
Neka ti bude svileno sve|
Govori sine| govori brze,
Da kupim one toke zlacane?

Dete se ceska rukom po glavi,
Kao da ne zna šta bi od sveg -
- Ah, babo, babo, kupi mi, babo,
Pecenja kupi jareceg...

Sad se i babo cese po glavi,
Gledajuci dugo sina svog -
- E, ja sam volo sablje i koplja,
A sin mi jarca pecenog|

Barbara

Sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo
Nad Brestom toga dana , a ti si hodala nasmejana
pokisla, radosna, ocarana, pod kisom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo nad Brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smjesila si se , i ja sam se smjesio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se , sjeti se toga dana
ne zaboravi

Neki covjek je stajao u tremu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kisi k njemu potrcala
radosna, prokisla, ocarana
u njegov zagrljaj pala.

Sjeti se toga Barbara,
Ne ljuti se sto ti govorim ti
ja kazem ti svima koje volim
cak i onima koje sam jednom vidio
ja kazem ti onima koji se vole
cak i onima koje nisam upoznao.

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kisu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovi gradom sretnim
Tu kisu iznad mora i iznad arsenalom
tu kisu sto je pala na brod iz Cezana

Oh Barbara rat je svinjarija velika i sta je sa sobom sada
pod kisom kanonada ognja , krvi i celika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili jos uvijek zivi

oh Barbara
bez prestanka kisi nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je sruseno
to su porotne kise, strasne i neutjesne
to nije oluja vise od ognja, krvi i celika
to su naprosto oblaci
sto kao pseta crkavaju
kao pseta sto nestaju u mlazu vode
nad Brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od Bresta
od koga nista ne osta


Barbara, Barbara


Z. Prever

 

Pustite sebi pa slusajte, haj sta fali ako ne znate arapski, imate i prijevod:

http://www.princeton.edu/~arabic/poetry/index.html

[Edited by besmir on 16-01-2006 at 17:32 GMT]

NESTAJANJE

(Crkotine sto plove nizvodno od Bresta od kojeg nije ostalo nista)

Sinoc me tvoj duh napustio
Soba je bila puna praznih rijeci
I netko bi mogao pomisliti da se salim
Ali tvoj je duh sramotno pobjegao

Mogu li uhvatiti zrak kao sto mogu drzati tvoje tijelo
Mogu li te rasturiti kao sto obicno cinim moja gospo
Mogu li biti ono sto nisam
Sigurno bi se naslo da je i to smijesno
Ali tvoj duh je naprosto ispario

Nisi ti porculanska vaza premda ne mislis tako
Nisi ti moja podrska iako ja to ocekujem
Nisi ti moja usamljenost
Ti si samo dio toga
I cak i ja znam da je sve ovo tlapnja
Jer
Tvoj duh je naprasno otprdio

(Sve sto je dobro i bogu je drago
A ni zlo mu nije strano)

B.Stulic

Mak Dizdar

Modra rijeka


Nikto ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam
i jos hudje i jos ludje
preko mornih preko gorkih

preko gloge preko drace
preko zege preko stege
preko slutnje preko sumnje

iza devet iza deset
i jos dublje i jos jace

iza sutnje iza tmace

gdje pijetlovi ne pjevaju

gdje se ne zna za glas roga

i jos hudje i jos ludje

iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka

siroka je duboka je

sto godina siroka je

tisuc ljeta duboka jest

duljini i ne sanjaj

ima jedna modra rijeka
valja nama preko rijeke

Pitanje



Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći

ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo

I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda

I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo

Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.

Ima li smisao smisla?

Marijan Ban

Sušac blues

Vjetar raskopava more ja sam na brodu isplovio sam.
Vjetar se diže i ruši na mene ja njegovu namjeru znam.
On želi isprobati snagu na mene obrušava svu svoju moć.
Al´ ja sam krenuo tamo gdje želim i tamo gdje želim ću sigurno doć.


Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure, ne bojim se neba, dubine ni dna.
Podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja.
Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa, sve prirodne sile isav njihov bijes.
Ne mogu mi ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples.


U noći kad nevera stane inebo kad prekrije zvjezdani roj.
More će vidati stečene rane i skupljat će snagu za još jedan boj.
I pozvat će u pomoć vjetrove nove, i nebo će munjama parati noć.
Al´ ja sam od onih što vječito plove i tamo gdje želim....ja ću tamo i doć.


Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure, ne bojim se neba, dubine ni dna.
Podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja.
Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa, sve prirodne sile isav njihov bijes.
Ne mogu mi ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples.


 

PUTEVI


Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ideš prema meni. I u jurišu
Smijući se i plačući
Pred sobom
Sve čistiš
i ništiš

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš
Istinski put
Do mene

Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
( A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteški
I
Dugi)

Ti poznaješ samo one puteve
Što prolaze
Od srca
I
Oka
Ali to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene
Veoma sigurna i česna
Ona
Što dolazi
S lijeva
Ili
Zdesna

Zavaravaš se stalno da do mene treba ići
Smjerovima sličnim
Sa sjevera
Ili
Juga

Ali to nije sve

Kuga
Oči uvijek
Pametno mi traži
Ispod ustalasale na vjetru raži
Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjače
Može
Mora

Ali to nije sve
Ti ne znaš zakon raskrsnice
Između svjetlila
I
Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaž da u svom žiću
Najteža rvanja su
I ratovi pravi
U samom
Biću

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje
Između mnogih
Mojih
Velikih
Zala

Ti ne znaš s kim
Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe

Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne oči
( Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što misliš
Sudbina
Namrijela
I
Dala)

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš istinski put
Do mene

( Shvatam te:
Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranični

Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jučer
Do dalekog sjutra
Misleći
O tebi
Ali to nije sve )


Mak Dizdar