Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Mela77 Nivo: Forumski doajen Majka dva SINA :)
Registriran(a): 30-03-2006 Lokacija: meðu voljenima Odgovori: 8258 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
èak i ako se osmjeliš
pa to poželiš,
èak i ako se na to odvažiš.
Èak i ako ti konaèno sine da sam ja Ona,
jedina prava samo za tebe,
ona jedna od miliona
koja ti pruža more tišine
i svu silinu uragana
u istom trenu. 
Ne, nemoj da me tražiš,
pusti me da sama svoje dane brojim
dok postojim,
dokle god trajem nekih dana,
dokle god moje vrijeme curi.
Ne daj da ti misli na tu stranu skrenu,
nipošto nedaj.
Ja se neizvjesnosti više ne bojim
ali bih radije da požurim
i da se sakrijem u uspomenu.
Potraži one neke druge ....
koje su svikle
da nose štikle,
koje samo sa debelim slojem šminke postoje,
koje još uvek ispredaju prazne prièe,
koje se još uvek utrkuju da sve vide i èuju,
koje nose samo uzdužne pruge
jer im samo takve dobro stoje,
koje ne prièaju nego se dovikuju...
Mene nemoj,
mene ne traži
jer ja sam samo drhtaj jednog trena,
samo kap rose opijena jutarnjom vlagom,
samo neizrecivo malo parèe istine u laži,
i nestalna kao morska pjena
od koje sam saèinjena.
Bojim se, strašno se bojim
ako me naðeš
da æemo zajedno da poteèemo istom snagom,
istom silinom,
istom žestinom,
i da æu poèeti da postojim,
stvarno postojim
od tada pa sve do svog kraja.
Probudiæeš moje orkane
i bujice i rijeke,
moji snovi æe da dobiju lice
i da ostvare želje daleke.
Ali, šta je sve to?
Sve æe to jednom morati da stane
jer kad tad stane sve što jednom krene,
jer kratak je ovaj ljudski vijek
i prolazan poput ljepote maja.
A ako me ne naðeš,
ako me nikada ne naðeš,
ja æu imati tebe i ti æeš imati mene
odavde pa do vjeènosti, zauvjek,
bez poèetka i bez kraja.
|
15-06-2007 at 08:02 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
amtz Nivo: Forumski doajen stari alas
Registriran(a): 07-06-2006 Lokacija: Blood diamond area Odgovori: 1567 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Rade Serbedzija
Zaboravi
Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme
Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi
Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne
Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio
Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati
Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi
Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca
I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim te zaboravi
I kada ti kazem da zaboravis
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine
Otvori oci ljubavi
nasim gradom prosli su tenkovi
odnijeli su sobom sve sto smo bili
znali, imali, zato, zaboravi
Cemu sjecanja
pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmijesi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi
Kasno je vec dragana
hocu da kazem, zreli smo ljudi
to jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako
i znam da mozda i boli
ali pokusaj, molim te
pokusaj zaboravi
I ako me sretnes
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme
Sretni me
kao da me sreces prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi
|
21-06-2007 at 15:20 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
zara Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 06-01-2007 Lokacija: U mislima Odgovori: 11515 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
SLOVO O LJUBAVI
Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoæi, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaæete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
seæaæete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neæe gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoæ hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
seæanja na nju nikad se neêes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
seæaæemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranièno,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajuæi bajku koja se u vama raða,
svanuæu slièno,
pamtiæeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeæi uz nju
da je ljubav maslaèkov puhor
koji svaki dodir moze da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiæe te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
èije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleæa, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
meðu kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neæe
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvuæi,
kao da æete tog èasa umreti,
pamtiæe te on, setiæe te se
i umiruæi.
Oni zbog kojih srca
oseæamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u seæanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesreæni i krivi.
Desanka Maksimoviæ
|
19-07-2007 at 00:40 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|