citat:

---

momak wrote:



Tvoj nacin razmisljanja - pisanja nije bitnije razlicit od onih sto su pucali.

---

Muslimani diljem svijeta osuđuju napad na novinare, ali nema razloga da se za to izvinjavaju. Isto kao što pripadnici drugih vjera, grupa i ideologija naprave pokolj ili terorističko djelo pa se ne izvinjavaju (i to niko ne očekuje da se uradi u ime grupe ako grupa nije odgovorna), tako se isti aršin trebalo primijeniti i na ovaj nemio slučaj, koji je u suprotnosti sa svim vjerskim pravilima i ponašanjem. Tarik Ramadan, profesor islamskih nauka na Oksfordu, smatra da muslimani trebaju prihvatiti svaku vrstu kritike, ali i ostati dostojanstveni dok se bore a pravdu. Pravda će se postići širenjem obrazovanja o islamu, o edukaciji, u ekonomskoj sferi i širenju istine i rješavanju problema s kojima se suočavamo.

Opširnije: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tariq-ramadan-ista-vrijednost-se-mora-dati-svakom-zivotu

Skoro sam pa ubijeđen da to uopšte nisu napravili muslimani.

de malo teorija zavjere

terorista je terorista.. nego ko ubija trenutno u Nigeriji, Siriji?

Odmah teorija zavjere, ha? Stvarno misliš da je svijet onakav kakvog ti politički establišment (kroz medije) predstavi?

U Nigeriji ubijaju divljaci koji za sebe kažu da su muslimani koji odbacuju zapadni uticaj. I ne čudi, u jednu ruku, obzirom na čisto zlo koje je zapadni svijet nanosio (i nanosi) islamskom svijetu. Šarade o ljudskim pravima i moralisanje o demokratiji u stranu, ko je pročitao par knjiga u životu, a koje se tiču geopolitike, zna o kakvim g***ima je tu riječ. Smeće upakovano u zlatni omotač. ;)

citat:

---

Caliph wrote:
Odmah teorija zavjere, ha? Stvarno misliš da je svijet onakav kakvog ti politički establišment (kroz medije) predstavi?

U Nigeriji ubijaju divljaci koji za sebe kažu da su muslimani koji odbacuju zapadni uticaj. I ne čudi, u jednu ruku, obzirom na čisto zlo koje je zapadni svijet nanosio (i nanosi) islamskom svijetu. Šarade o ljudskim pravima i moralisanje o demokratiji u stranu, ko je pročitao par knjiga u životu, a koje se tiču geopolitike, zna o kakvim g***ima je tu riječ. Smeće upakovano u zlatni omotač. ;)

---

A šta su činjenice? To fakat misliš da nikako nije moguće da mediji i političari lažu?

Kratka istorija sukoba između Francuske i arapskog naroda.

citat:

---

Alžirski rat za nezavisnost označava borbu Alžiraca za nezavisnost svoje države od francuske vlasti. Rat je trajao od 1954. do 1962. godine i, kao svaki rat, imao je mnogo žrtava, nažalost i mnogo civila.

Francuzi su počeli s invazijom na Alžir još 1830. Zemlju su osvajali korak po korak, sve dok im se Abd el-Kader nije suprostavio. Naime, otpor Alžiraca u zapadnom Alžiru je počeo 1832. i pod vodstvom Abd el-Kadera bio je veoma uspješan. Tek nakon 17 godina uporni Francuzi su uspjeli i slomili otpor Abd el-Kaderove vojske.

1848. je Alžiru ukinut kolonijalni status, te je prihvaćen kao integralni dio Francuske. Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do teških nemira te masakra nad Alžircima, koji su nakon 9 godina prerasli u Alžirski rat za nezavisnost.

Žrtve rata
Prema francuskim podacima:
- 17.459 francuskih vojnika
- 350.000 alžirskih muslimana (civila)
- 162.000 alžirski vojnika

Prema alžirskim podacima:
300.000 alžirskih vojnika
1,5 milijuna alžirskih muslimana (civila)

150.000 alžirskih muslimana, koji su pomagali francuskoj vojski, bili su od iste te vojske razoružani i prepušteni sudbini. Skoro svi su bili ubijeni strašnim mučenjima od strane FLN-a. Nekih 10.000 uspjelo je pobjeći u Francusku.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Al%C5%BEirski_rat_za_nezavisnost

---

citat:

---

ADVENT U MAGREBU
Francuska se vraća u Alžir i bez isprike

Francuska je bila gad i počinila je brojna zla u Alžiru, tijekom kolonijalne vladavine, ali ja se za to neću ispričati. Tako je, otprilike, glasila predbožićna izjava francuskog predsjednika Franšoisa Hollandea, izrečena tijekom njegova posjeta toj sjevernoafričkoj zemlji, koji bi trebao popraviti međusobne, u prvom redu gospodarske, odnose.

Iako su svi mediji zapazili izostanak formalne isprike u Hollandeovom obraćanju alžirskoj javnosti, francuski je predsjednik ipak učinio veliku gestu, osuđivanjem “duboko nepravednog i bezobzirnog” francuskog kolonijalizma u Alžiru. Nekoliko mjeseci prije, učinio je slično i u Parizu, osudivši pokolj iz 1961. godine, u kojem je francuska policija pobila više od 200 alžirskih gastarbajtera koji su, u golemom broju, mirno prosvjedovali u središtu francuskog glavnog grada. Naredbodavac tog zločina, koji je trajao danima (zatočene Alžirce francuska je policija sustavno ubijala, kao muhe, u dvorištu policijske prefekture, dvorani Palače športova i stadionu Coubertin, a mnogi su, u nesvijesti od premlaćivanja, bačeni u rijeku Seinu), bio je zloglasni šef pariške policije Maurice Papon. Njemu je 1998. suđeno zbog masovne deportacije Židova tijekom Vichyjevog režima. Pariz je desetljećima tajio taj sramotni zločin, iako je on bio sitnica u usporedbi sa strahotama Alžirskog rata.

RENAULT U ORANU

“Dužnost je priznati istinu o nasilju, nepravdama, pokoljima i mučenju”, vrlo jasno je u Alžiru rekao Hollande. Izostanak formalne isprike za francuske zločine počinjene tijekom Alžirskog rata za neovisnost 1954.-1962., koju je zagovarao u vrijeme kada je bio u oporbi, Hollande je objasnio kako je on sada predsjednik Republike i predstavlja Francusku, a ne svoju stranku.

.......

---

citat:

---

Sećanje na alžirske žrtve pariskog masakra

Političari, istoričari i aktivisti okupili su se u ponedeljak u Parizu kako bi obeležili 50-ogodišnjicu policijskog masakra nad alžirskim antiratnim demonstrantima, jednog od najsramnijih epizoda moderne francuske istorije

Događaji od 17. oktobra 1961. se smatraju za masakr kod mnogih Alžiraca, koji tvrde da je preko 300 članova njihove zajednice ubijeno od strane pariske policije.

Mnogi su besni jer se francuska vlada nikada zvanično nije izvinila za krvavi napad, koji se ni ne spominje u školskim istorijskim knjigama, i što vlasti i dalje negiraju crni bilans u isto vreme odbijaći da otvore policijske arhive i objave policijska dokumenta vezana za ovaj zločin.

Sudeći po zvaničnim podacima, tek nekoliko demonstranata je poginulo, dok istoričari kažu da je broj ubijenih Alžiraca, neki su prebijeni i bacani u Senu, bio između 50 i 120.

U ponedeljak je novoizabrani predsednički kandidat francuskih socijalista Fransoa Oland učestvovao u obeležavanju pola veka tragedije. On je gotovo 12 sati nakon završetka stranačkih izbora bacio crvenu ružu u Senu sa mosta Kliši, u pariskom predgrađu gde je živela većina žrtava.

Nakon toga je otkrio ploču na kojoj je ugravirano: “Sa ovog mosta i drugih mostova Pariza, alžirski demonstranti su bacani u Senu 17. oktobra 1961. kao žrtve slepe represije. U znak sećanja na njih”
......

---

citat:

---

Za vrijeme okupacije Francuske Papon je surađivao s Nacistima i pomogao im pri zatvaranju oko 1500 francuskih Židova u koncentracione logore. 1998. je zbog toga osuđen na 10 godina zatvora, ali je oslobođen već 2002. zbog svojih poodmaklih godina, iako nikad nije pokazao ni trunku kajanja za zločine koje je počinio.

2004. je podnio zahtjev za ponovnim suđenjem, ali je francuski Vrhovi sud to odbio.

Povezanost s degolistima mu je omogućila ne samo da izbjegne čistke, odnosno likvidacije pristaša višijskog režima, nego i da godinama napreduje u državnoj upravi, sve dok 1958. godine nije postao načelnik pariške policije.

Njegov devetogodišnji mandat se tada povezuje uz niz afera, od kojih je najzloglasniji tzv. pariški masakr 1961. godine, kada je u zgradama pariške policije u nikada razjašnjenim okolnostima strijeljano između nekoliko desetaka i nekoliko stotina pristaša pokreta za alžirsku nezavisnost.

Papona je De Gaulle natjerao na ostavku 1967. godine, nakon čega je on nastavio karijeru u diplomaciji, poslovnim krugovima, kao i u degolističkoj stranci UDR.

---