citat:

---

mima wrote:
VAŠ PRIJEDLOG/ZAHTJEV DA SE ONE "KOJI SU OTIŠLI U SIRIJU PA SE VRATILI" (kao s izleta ?) NE NAZIVA TERORISTIMA VEĆ "ONIMA KOJI SU SE POKAJALI" JE NAPROSTO - STRAVIČAN! Nemam riječi, i ne mogu vjervati da to piše netko tko, ili živi u mojoj Tuzli, Tuzli mojih korijena, mojeg djetinjstva, ili se odnekud javlja na Forumu! Prestrašno!

---

citat:

---

mima wrote:
citat:hanumicag wrote:
Nadam se da su ovi naši ljudi došli tobe, da su vratili iz Sirije jer su shvatili grijeh koji čine islamu, muslimanima i ostalim ljudima, boreći se za grupe koje nemaju ništa zajedničko s islamom. U tom slučaju bi naziv članka objavljenog na Tuzlarijama bio preoštar i "teroristi" bi se trebali zamijeniti "ljudi koji su se pokajali".

citat:Najmanje 155 državljana BiH otišlo na IS-ovu stranu Prema podacima koje su do sada objavili lokalni mediji u BiH pozivajući se na policijske izvore, do sada je najmanje 155 državljana te zemlje otišlo boriti se u inozemstvo na strani različitih terorističkih skupina. Obavještajni podaci govore da se barem pedesetak takvih osoba s borbenim iskustvom u redovima terorističkih skupina vratilo u BiH te predstavljaju potencijalnu sigurnosnu prijetnju. Glasnogovornica SIPA-e Kristina Jozić kazala je u odvojenoj izjavi kako je teško govoriti o točnom broju takvih osoba jer je riječ o podacima koji se stalno mijenjaju. Kako bi se suočila s ovim problemom SIPA je ranije uspostavila posebni tim za borbu protiv terorizma. "Bilo koji ekstremizam može voditi ka terorizmu, što predstavlja opasnost za svako društvo. SIPA stoga svakodnevno prati stanje sigurnosti u BiH", kazala je Jozić.
[Edited by mima on 26-06-2015 at 21:26 GMT]

---

'Ajmo sad ozbiljno - ko se u 21 vijeku nadje neinformisan sta se desava u Siriji i sta je IDIL (ISIS) i sta i kako radi (klanja, silovanja, torture, genocid, kulturocid.....itd) i pristane da ode tamo - taj u najmanju ruku nije zdrav ili ima sadisticke porive koje negdje zeli ispoljiti....ko god da je otisao tamo znao je tacno sta zeli u zivotu, a ako zeli djevice bolje za sve nas da se ne vraca u BiH ...

draga hanumice zar stvarno mislis da su mogli da se vrate jer su se pokajali? mozda jedan ili dva, mada ni u to ne vjerujem.
slike koje nam dolaze iz Sirije prkazuju zlocine koji nisu svojstveni danasanjem vaktu, slike zvijeri iz BIH takodjer pokazaju da oni u zvjerstvu tamo su prilicno ukljuceni.
mozda mi i jesmo osjetljivi na temu rata i zlocina jer u skoroj proslosti smo preozvjeli slicno i to je moj osnovni razlog kako ne razumijem da neko iz mira ode i unistava nesto sa cim nema nikakve veze. ja to ne mogu razumjeti...
i da naravno da ima prijetnje, cim uspiju regrutovati mlade iz BIH da se idu boriti, zar to nije prijetnja?
sta mislis da ce se oni vratiti zdravi u BIH poslije tolikog pocinjenog zvijerstva tamo?

Gadi mise ova tema majke mi. Cuj to otisli da rade dobro djelo. Ma kakvo dobro djelo bolan bolan. Pun internet dobrih djela sta ti papci tamo rade nevinim ljudima samo zato sto su Siti il jazidi il alevi a i kriscani.Pa oni su radikalizovani preko interneta znaci imali su pristup svim dobrim djelima sto ti papci rade. Ako su otisli nek brate ostanu i nek im je halal. A sto se tice bilo kojeg insana koji je ubio u ovom il u onom ratu nema care zdravog uma kod tog i to mu je najveca kazna, pa ti sad tabiri.Taj rat u siriji nema nikakve veze sa religiom. To je politika koja traje preko 2000 godina medju raznim clanovima arapskog svjeta.Pa i za vrjeme Hashimita i Qureysha i ostalih brat je brata rokno zbog razlicitih pogleda na zivot. Ma bjezi pusti te ovu temu nije ovo za nase ljude.

Nema opravdanja nizajedan zločin. Međutim, s religijskog stanovišta, pokajanje (stvarno, iskreno) je nešto što je bolje nego da tamo neki nadobudni insan izvitoperenog uma i religijskog shvatanja misli da ispunjava neku vjersku dužnost, a zapravo krši sve ljudske i vjerske zakone (ovdje mislim na šerijat).

Za pokajnike imaju institucije i doktori na ovom svijetu (koji bi se trebali pobrinuti da ih kazne), a na onom, bar za nas vjernike, odgovara se svakakako u skaldu sa zaslugama.

I da se razumijemo, nije Sirija jedino mjesto gdje odlaze naši ljudi. Ne zaboravimo Ukrajinu i zločine koje iz drugog entiteta tamo vrše, a i oni se vraćaju i šetaju cestama RS-a da ih niko i ne pita gdje su bili, a kamoli da se pozabavi njihovim devijantnim umom.

Mima, javi se, piši o voljenoj Siriji

citat:

---

Nedo wrote:

Slazem se mima, prestrasno je to. Sve su vjere svojim vjernicima utuvile u glavu da ce im Bog oprostiti grijehe ako se iskrenu pokaju. Ko hoce neka vjeruje u to, neka vjeruje da ce Bog na onom drugom svijetu prihvatiti zločince kao one koji su se iskreno pokajali ali u ovozemaljskom svijetu su zločinci do smrti, a i poslije nje.

[Edited by Nedo on 22-06-2015 at 10:48 GMT]

---

Razgovor iz 2013. s nedavno preminulim biskupom Allepa Guiseppe Nazzarom, koji je od prvih dana sirijske krize i agresije na tu zemlju upozoravao na opasnosti koje sa sobom nosi licemjerni odnos Zapada, Turske i zaljevskih monarhija prema Siriji i njihova podrška takozvanim borcima "umjerene oporbe".

citat:

---

Alepski biskup mons. Giuseppe Nazzaro: "Ne postoji zemlja u kojoj narod obožava vlast, ali je Aleppo stradao jer ljudi nisu htjeli prosvjedovati protiv Assada!"

Biskup , odnosno apostolski vikar Aleppa, monsignor Giuseppe Nazzaro, koji je u Siriji živio još od vremena Hafeza Al-Assada, od samih početaka pobune u Siriji je bio žestoki kritičar politike koju protiv Damaska vode SAD, Europa i njihovi saveznici na Bliskom istoku. U intervjuu u kojem razotkriva većinu laži u "Sirijskom proljeću", mons. Nazzaro se pita: "Razumije li ta Europa uopće što radi? Uništiti će nas kršćane i cijelu Siriju. Kakvu igru igraju kada tu takozvanu "demokraciju" od cijelog Bliskog istoka "izvozi" samo u Siriju?", ali otkriva i "kako su u početku prosvjednici u Damsku plaćani deset dolara svaki put kada bi izašli na ulice i trgove, a za svakog slijedećeg prosvjednika koga dovedu, dobivali su po još deset dolara i na taj način znali zaraditi i po stotine dolara dnevno".

Za predsjednika Assada je rekao kako "ne postoji u svijetu narod koji obožava svoju vladu, pa tako ni u Siriji, ali je neupitno da Assad ima podršku većeg dijela stanovništva".

David Malacaria - Intervju s alepskim biskupom, mons. Giseppeom Nazzarom u proljeće 2013. godine

Davide Malacaria: Monsignor Nazzaro, recite nam nešto o aktualnoj situaciji u Siriji

Mons. Giuseppe Nazzaro: U Siriji imate gradove koji su relativno mirni i one u kojima bjesni rat. U Aleppu se ratuje danonoćno. Nedostaje benzina, vode i struje. Bogati su odavna napustili zemlju, ali i mnogi siromašni, koji su sve izgubili. Na stotine tisuća ljudi je raseljeno, van ili unutar granica Sirije. Mi pokušavamo biti što bliže ljudima. Naša menza dnevno podijeli 8 000 obroka. Svaka kršćanska zajednica pokušava učiniti nešto da pomogne narodu bez obzira na vjeroispovijest, naravno. To uspijevamo zahvaljujući pomoći koja nam stiže sa svih strana. I muslimani nam šalju pomoć kako bi uspjeli pomagati ljudima. Osjeti se veliko bratstvo među ljudima i ne gleda se tko je koje vjeroispovijesti. To je karakteristika ove zemlje.

D. Malacaria: Mnogi su govorili o sretnom suživotu u ovoj zemlji prije izbijanja sukoba.

Mons. Nazzaro: I dobro su govorili. Davno prije, kada je još na vlasti bio otac Bashara Al-Assada, uvijek mi je tajna policija bila za petama. Kada sam napustio zemlju, otišli su ispitivati časne sestre kako bi saznali na koji sam način napustio Siriju. Kada sam se vratio sve se promijenilo. Do kasno u noć se moglo ostajati na ulici bez ikakvih problema. Siriju sam mogao prolaziti uzduž i poprijeko, a da mi to nitko nije branio. Postojala je sloboda i uzajamno poštivanje. U mjesecu svibnju mi bi organizirali procesije po ulicama Aleppa na koje bi muslimani gledali s poštivanjem i radoznalošću. Za Božić i Uskrs su muslimanske vjerske vođe dolazile k nama kako bi nam čestitali, a mi bi i uzvraćali za vrijeme Ramazana. Susretali smo se često, a ne samo za vrijeme blagdana. Svi smo imali ista prava. Vlada je čak imenovala ministre kršćane. I sada je ministar obrane kršćanin.

D. Malacaria: Tada je započela pobuna…?

Mons Nazzaro: Tako je, i to potaknuta "Arapskim proljećem" koje je razorilo mnoge zemlje. U Siriji je tada svakom prosvjedniku koji je bio spreman urlati protiv Assada davano deset dolara. Za svakog prosvjednika kojega bi doveo sa sobom, dobivao bi po još deset dolara. Ako bi netko doveo 20 ljudi, zaradio bi taj dan 200 dolara, što je prosječna mjesečna plaća u Siriji.

D. Malacaria: Monsignore, govori se kako u Siriji vlada veliko nezadovoljstvo među narodom. Da li je to istina?

Mons. Nazzaro: U svim zemljama su ljudi nezadovoljni s vladama. Nije li tako i u Italiji? I u Siriji su ljudi bili nezadovoljni, ali veći dio ljudi je bio na strani Assada, kao što je i sad. Moram reći kako su izmišljane mnoge laži o Siriji. Na Zapadu se govori kako je u Siriji uveden prijeki sud, kako je režim ograničio slobode pravdajući to stanjem u zemlji. Sve same izmišljotine. Postoje stari zakoni, ali nikad nigdje nisu primijenjeni. Ovdje to nitko nije vidio.

D. Malacaria: Monsignore, što kažete na vanjska uplitanja?

Mons. Nazzaro: Uplitanja. Da!? U Saudijskoj Arabiji imami pozivaju na sveti rat protiv Assada. Onda imamo mrežu Al-Qaede koja novači ljude u zonama koje su već zahvaćene ratnim sukobima, kao npr. Afganistan, Libija, Irak… Na kraju imamo Zapad koji želi donijeti "demokraciju" u Siriju. Koju demokraciju? Ima li u Italiji demokracije? Ili negdje drugdje? Što je to demokracija? Počeli su s ratom u Afganistanu, pa je na red došao Irak, pa Libija. Gdje je to procvjetala ta njihova "demokracija"? Čini mi se da je posljedica tog "aktivizma izvoženja demokracije" razaranje, ali i nestajanje kršćana na Bliskom istoku. Nakon ovih ratova kršćani, nakon stoljeća suživota na ovim prostorima, praktično nestaju u arapskim zemljama. Za pobunjenike u Siriji su alaviti i kršćani jedno te isto: neprijatelj kojega treba uništiti. Pitam se samo da li zapad to razumije ili ne razumije?

D. Malacaria: Režim je dozvolio slobodne izbore.

Mons. Nazzaro: Treba činiti korak po korak. Demokracija mora sazrijevati polako i to unutar zemlje. Ne smije biti nametnuta izvana. Znate, nekada, kada su bili izbori u Egiptu, Mubarak je pobjeđivao s 99% glasova, a da nitko na zapadu nije uputio ni jednu jedinu riječ kritike.

D. Malacaria: Govori se o ratu između šiita i sunita. Da li je to istina?

Mons. Nazzaro: Saudijska Arabija, Katar i sunitske zemlje pokušavaju srušiti Assada i oslabiti Iran. No, vratimo se na "demokraciju". U Bahreinu sunitska manjina vlada nad šiitskom većinom, koja je praktično bez ikakvih prava. Već duže vremena u toj zemlji traju sukobi, a vlada provodi brutalnu represiju. Zašto nitko o tome ne govori? Zatim imate Saudijsku Arabiju gdje šiiti i kršćani nemaju nikakva prava. Ne može se sagraditi jedna crkva, održati misa, a imate i vjersku policiju koja je spremna reagirati na najmanju naznaku kršenja njihovih pravila. Koji je onda razlog da se ta "demokracija" izvozi samo u Siriju?

D. Malacaria: Monsignore, Vaš je grad u središtu oružanih sukoba…

Mons. Nazzaro: Na početku je bilo mirno, a onda, nakon osam ili devet mjeseci, sukob je "došao" i kod nas. Znate li zašto? Zato jer u Aleppu ljudi nisu izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv Assada. Sada ljudi prosvjeduju, ali protiv jedne i druge strane. Traže da ih se ostavi na miru. Već duže vremena u Aleppu ljudi naprosto nestaju. Otmice su svakodnevna pojava. Otimaju sirotinju i traže velike otkupnine. Tada stanovnici prikupljaju novac među sobom i skupi se koliko se uspije. Tada se s otmičarima pregovara o cijeni slobode. Iako se time bave i obični kriminalci, na taj kriminalan način pobunjenici dolaze do novca.

D. Malacaria: Postoji li mogućnost da se pokrenu pregovori?

Mons. Nazzaro: Da bi se došlo do mira treba pokrenuti pregovore bez postavljanja preduvjeta. U ovom trenutku svi postavljaju uvjete koji za onu drugu stranu nisu prihvatljivi. Na taj se način neće ništa postići. Mora se sjesti za stol i pregovarati. Mir je previše važan…

D. Malacaria: Vi ćete u ovakvim okolnostima ipak ostati u Siriji?

Mons. Nazzaro: Da. Tome se čude i moji vjernici. Ja sam stranac i mogao bi slobodno otići. Ma Gospodin nam nije odredio da se odmaramo. Ja sam ovdje kako bi vršio svoje poslanje. San Francesco je govorio: "Nemojte ići uokolo i govoriti više no što je potrebno, nego posvjedočite svoju vjeru djelima i jednostavnošću". Biti sa svojim narodnom, to je najveće svjedočanstvo Kristu u ovom trenutku.

Nakon izvješća UN-a u kojem se govorilo o broju stradalih, te u kojem su se patnje sirijskog naroda svele na puku statistiku, ali i jednostranu osudu vlasti u Damasku, na pitanje "što ima reći na činjenicu da su se ljudi u Europi počeli navikavati na statistike iz Sirije", mons. Nazzaro je odgovorio: "Mene boli to što Europa dobro zna tko je kriv za ono što se događa u Siriji i na cijelom Bliskom Istoku. Ovo je trgovački rat. Svjedoci smo nove kolonizacije, koju možemo prevesti na slijedeći način: "Mi ćemo vam dati oružje, vi ćete se uništiti sami, a potom ćemo doći mi kako bi sve opet iznova sagradili". Međutim te njihove planove plaćamo mi sa našim životima".

---

citat:

---

U Siriji imate gradove koji su relativno mirni i one u kojima bjesni rat. U Aleppu se ratuje danonoćno. Nedostaje benzina, vode i struje. Bogati su odavna napustili zemlju, ali i mnogi siromašni, koji su sve izgubili. Na stotine tisuća ljudi je raseljeno, van ili unutar granica Sirije. Mi pokušavamo biti što bliže ljudima. Naša menza dnevno podijeli 8 000 obroka. Svaka kršćanska zajednica pokušava učiniti nešto da pomogne narodu bez obzira na vjeroispovijest, naravno. To uspijevamo zahvaljujući pomoći koja nam stiže sa svih strana. I muslimani nam šalju pomoć kako bi uspjeli pomagati ljudima. Osjeti se veliko bratstvo među ljudima i ne gleda se tko je koje vjeroispovijesti. To je karakteristika ove zemlje.

---

citat:

---

Za pobunjenike u Siriji su alaviti i kršćani jedno te isto: neprijatelj kojega treba uništiti. Pitam se samo da li zapad to razumije ili ne razumije?

---