Prije par dana sam bio na jednom istinski zanimljivom predavanju koje me je fasciniralo iz hiljadu nekih razloga, i toliko rastužilo da jednostavno nemam riječi. Naime, prisustvovao sam predavanju, zapravo ispovijedanju, iskazima, koji su davali preživjeli Japanci koji su bili ozračeni udarom atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine.

Kao prvo i prvo, nije mi poznato koliko znate o Japanu, ali šta god da znate složićete se sa mnom da je "privatnost" leitmotiv japanske kulture. Japanci strašno drže do svoje privatnosti. Uostalom, ono što bi u našoj kulturi bilo čudno je da tamo imate ljudi koji zajedno u kancelariji rade po 30, 40 godina, a nikada jedan drugom ne uđu u kuću, a to se u Japanu smatra normalnim. Dakle, zaprepastilo (to je prava riječ) me je to da su oni uopšte pričali o svojim iskustvima na tu temu.

Ono što me je fasciniralo u svim tim pričama je, naravno, ljudska glupost.

Termin koji se na japanskom koristi za ljude koji su ozračeni padom atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki je "hibakuša."

Imamo četiri vrste hibakuša:

- oni koji su se našli u epicentru i preživjeli,
- oni koji su pomagali unesrećenima,
- oni koji nisu nikada prije toga ni kročili na tlo Hirošime i Nagasakija već su im oblaci donijeli radijaciju,
- i nerođena djeca u majčinskim utrobama.

Imao sam prilike čuti obraćanja pojedinaca iz svake od tih grupa, i mogu vam reći da meni, koji sam, eto, prirodom posla, nekako i naviknut da slušam o ljudskoj patnji, te priče su zaista bile nepodnošljive. Pričao nam je 80-godišnji čovjek koji je preživio pad atomske bombe u epicentru o tom događaju: gdje se nalazio, o čemu je razmišljao, kako je bomba pala, kako to izgleda, šta se zatim dešavalo, i, naravno, o njegovim godinama koje je proveo u tuđem zaboravu. Radijacija kojom su ti gradovi i ti ljudi bili izloženi je bila toliko jaka da su kreveti na kojima su te žrtve polagali na sebi nosili smrtonosne tragove radijacije još GODINU DANA nakon pada bombi.

Hibakuša se u Japanu ne može nadati da će ikada biti prihvaćen u društvo, biti školovan ili da će ikada da stupi u bračne odnose. U Japanu trenutno imamo 250,000 preživjelih, registrovanih hibakuša, i svi oni imaju obavezu da jednom mjesečno, od 1945. godine, pošalju u Ameriku, na ispitivanje: odsječene nokte sa ruku, ošišanu kosu, bilo kakav drugi gubitak (izvađen zub, itd.). Troškove poštarine snose sami.

Kao što se ni kod nas ne priča o ratnim-vojnim invalidima i njihovim psihofizičkim smetnjama, kao što se ni u Izraelu ne priča o žrtvama holokausta, tako ni Japanci nikada nisu na zadovoljavajući način riješili problematiku njihovih učesnika rata. Japanci doduše ne koriste hibakuše u predizborne i ostale medijske svrhe poradi zadobijanja političkih poena.

Zapravo, svaka tema o hibakušama je apsolutni tabu, a japanska vlada je tek prije tri mjeseca donijela zakon kojim im se dodjeljuje mjesečna naknada od 300 američkih dolara (cijena vekne hljeba u Japanu se kreće između 3 i 7 dolara).

Strašno sam zahvalan što sam se uopšte našao u prilici da čujem o iskustvima tih ljudi, pravo da vam kažem. Meni se njihovo iskustvo čini strašno sličnim sa iskustvima žrtava rata u BiH (RVI, silovani, bivši logoraši, bivši borci ABiH, itd.) i ta sličnost me je zapravo najviše i pogodila, jer ja mislim da se kod nas u Bosni može reći sve i svja, od "Ja sam peder/lezbijka," "Ja sam Srbin," "Ja sam vehabija," i da ti niko neće vala ništa ni u centru Tuzle ni Mostara ni Banja Luke, ali zato reci nekome "Ja sam bivši borac," izmarškaće te ko pseto... i ono zbog čega bi vrištao je da se u vezi toga niko ne uznemirava.

Ne bih da sam bezobrazan, i nemojte me pogrešno shvatiti, ali blago vala svakom onome ko se kutarisao, u smislu blago onome ko je umro na licu mjesta, jer je meni ovo kroz šta prolazi taj narod na kojemu se neko iskalio predstavlja primjer prave patnje.

Postoje diskriminacije o kojima se ne priča. Postoje kategorije ljudi koji se smatraju neljudima, i ovu temu bih posvetio njima.

Naidjoh na ovu Beskovu temu...

Diskriminacije ima svugdje i uvijek ce je biti ...nazalost.Jedna od onih prvih i osnovnih je -boja koze...
Zatim obrazovanje.Evo da uzmemo napr neko ko dodje ovamo na forum...Pa se recimo nezna pravilno izrazavat, necemo sad ulazit u razloge...
Prvo je da se obaspe kritikama za pravopis...
Sta mislite koje jos vrste diskriminacije imamo kod nas...ne mislim na forum nego inace u nasoj zemlji... 

citat:

---

ANABELA wrote:
Naidjoh na ovu Beskovu temu...

Diskriminacije ima svugdje i uvijek ce je biti ...nazalost.Jedna od onih prvih i osnovnih je -boja koze...
Zatim obrazovanje.Evo da uzmemo napr neko ko dodje ovamo na forum...Pa se recimo nezna pravilno izrazavat, necemo sad ulazit u razloge...
Prvo je da se obaspe kritikama za pravopis...
Sta mislite koje jos vrste diskriminacije imamo kod nas...ne mislim na forum nego inace u nasoj zemlji...

---

citat:

---

Tale_Bosanac wrote:


tipicno Balkanski...
Prosle godine sam bio u Sloveniji...i ono ucis jezik i ono bas se provaljujes jer ne znas, niko ti se nece nasmijati ako si nesto provalio, jer se trudis, ovi nasi se odma odvale smijati, onda kultura u saobracaju, nama je nula, a tamo cim vide pjesaka da prilazi odmah uspore i stanu, kod nas udare po gasu, ili sviraju na semaforima...

sto se tice diskriminacije Anabela, ova sitna diskriminacija zbog greski pisanja je sitnica, kad pogledas sta ljudi trpe u javnom zivotu, na poslu, školama, fakultetima itd, Vidis u kakvim se g***ima nalazimo

[Edited by Tale_Bosanac on 17-02-2010 at 15:09 GMT]

---

citat:

---

ANABELA wrote:



Samo sam spomenula ovo na forumu, a naravno da je to nista u odnosu sta se sve moze vidjeti...Eto gore je spomenuta diskriminacija onih koji su se borili za svoju zemlju...
Ovdje gdje zivim je diskriminacija tamnoputih zena...U smislu toga da recimo svi muskarci traze "blijedolike" zenske a tamnopute ljepotice su bukvalno diskriminirane po tom planu..
Obicaj je ovamo da porodica ide da prosi mladu, pa ako je bijela, pa makar bila ruzna ko lopov, ona je za njih "ljepotica"... I suprotno, tamnopute cure koje su zaista jako lijepe i atraktivne, jedva da zasluzuju da se baci pogled na njih...
To me uzasno nervira ovdje i nemogu to da shvatim...
Eto tako je kod mene...Imal sta kod vas?
;hanka

---

Kod nas e tako cesto ta rijec koristi i kad treba i kad ne treba da postajem alergicna na nju i na "ugrozeni" i da ne nabrajam.

Gotovo da je postala plast nekada i za nesposobnost.

Bas zato sto smo iste rase cesto nismo ni svjesni sta je prava diskriminacija pa smorisno vise sa nekom nacionalnom religijskom i vjerovatno se samo kod nas primjenjuje "pozitivna diskriminacija" .

citat:

---

Tale_Bosanac wrote:


tipicno Balkanski...
Prosle godine sam bio u Sloveniji...i ono ucis jezik i ono bas se provaljujes jer ne znas, niko ti se nece nasmijati ako si nesto provalio, jer se trudis, ovi nasi se odma odvale smijati, onda kultura u saobracaju, nama je nula, a tamo cim vide pjesaka da prilazi odmah uspore i stanu, kod nas udare po gasu, ili sviraju na semaforima...

sto se tice diskriminacije Anabela, ova sitna diskriminacija zbog greski pisanja je sitnica, kad pogledas sta ljudi trpe u javnom zivotu, na poslu, školama, fakultetima itd, Vidis u kakvim se g***ima nalazimo

---

citat:

---

borbeni wrote:


ovo o čemu ti pričaš kolega, mi se čini baš diskriminirajuće prema Balkancima. prije svega nije mi jasno zašto uopšte spominješ saobračaj, kad je tu u pitanju samo nekažnjavanje. koliko ja znam, u svijetu je samo policija vrijedna i radi svoj posao, a ne kultura. dokaz tome je bahato ponašanje amerikanaca i ostalih stranaca kad su dolazili ovamo. svi smo ih vidjeli na djelu. da nas često udaraju po džepu, bila bi kultura na zavidnom nivou.

drugo, ako se iko rugao bosancima to su onda slovenci, oni su nas podcjenjivali i omalovažavali na svakom koraku, a to možeš da pitaš bilo kojeg bosanca koji je prelazio slovenačku granicu.

---

citat:

---

Tale_Bosanac wrote:
patološko urodjeni balkanski sindrom...
nadati se da ce svijest ovih Balkanaca doci jednoga dana...

---

Znaci to je dikriminacija,o kojoj se šuti