citat:

---

Rodjeni wrote:
http://www.bild.de/BILD/news/2010/03/13/furchtbarer-arbeits-unfall/durch-papierwalze-gemangelt.html

---

Nedavni uspjesi KBSA i bosnjacke zajednice u SAD i Kanadi


· Usvajanje Srebrenicke rezolucije u drzavi Illinois, S.A.D.
· Otvaranje Instututa za Genocid - Kanada
· Usvajanje Srebrenicke rezolucije u gradu St. Louis, Missoury
· Uklanjanje lazi i propagande o genocidu u BiH na Univerzitetu u Minnesoti
· Usvajanje rezolucije o genocidu u BiH i sedmice pocasti BiH u mnogim gradovima i drzavama u SAD
· Podrska i uvodjenje u parlamentarnu proceduru rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH u Kanadi
· Uklanjanje Suca Fluegge-a sa postupka protiv Karadzica

citat:

---

XMRVICAxTZ wrote:
Nedavni uspjesi KBSA i bosnjacke zajednice u SAD i Kanadi


· Usvajanje Srebrenicke rezolucije u drzavi Illinois, S.A.D.
· Otvaranje Instututa za Genocid - Kanada
· Usvajanje Srebrenicke rezolucije u gradu St. Louis, Missoury
· Uklanjanje lazi i propagande o genocidu u BiH na Univerzitetu u Minnesoti
· Usvajanje rezolucije o genocidu u BiH i sedmice pocasti BiH u mnogim gradovima i drzavama u SAD
· Podrska i uvodjenje u parlamentarnu proceduru rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH u Kanadi
· Uklanjanje Suca Fluegge-a sa postupka protiv Karadzica

---

citat:

---

primus inter pares wrote:


pliz ilaborejt ovo o UN minesota?

---

Pitanje za ove prašimare:
Kako boni onaj lukavčanin zaginu u Afganistanu?
Jel to uletila granata u bazu ili?

LOS ANGELES
POSJETILI SMO AROMA CAFÉ

Vlasnici: Adem i Amra Sipić

Lokacija: 2530 Overland Ave Los Angeles CA 90064

Dio grada: West LA 10 minuta vožnje od downtown u biznisu od: 2004

Specijalit kuće: ćevapi sa friško pečenim lepinjama, pite i sarma ( sarmu moramo imati svaki dan zbog Amerikanaca)

Ja nisam bio baš gladan pa sam naručio Amrin specijalitet: jabukovu pitu i kafu i mogu vam reći da je jabukova pita za pohvaliti a i kafa je bila odlična.

Inače Adem je porijeklom iz Banja Luke. U Banja Luci je bio vlasnik auto kuće AS, ali je kuhanje kako Amra kaže bila njegova ljubav i otvaranjem ovoga restorana mu se ostvaro san da radi ono što voli.

Na zidovima vidimo da su mnoge novine kako iz LA tako Kalifornije pisale o ovom unkatnom restoranu, Na zidovima vidimo dosta slika ljudi sa estrade koji redovno posjećuju ovaj restoran.

Tko su vam gosti pitamo Adema i zašto ste se odlučili za ovaj biznis?

Adem: - Raspadom Jugoslavije ja sam bio veoma tužan i zamiso mi je bila da ovdje daleko od naše zemlje napravim mjesto gdje će svi biti dobro došli i imati makar malo osjećaj da su kući. U moj restoran dolaze ljudi sa cijelog Balkana i šire ali i dosta poznatih ljudi sa naše američke estrade, neki od njih su: Rade Šerbedžija je tu skoro svaki dan, Carl Mladen (dobitnik oskara ), Mira Fulan - glumica, Goran Dajić, Goran Višnjić, Halid Bešlić, Dubravka Zubović (operska pjevačica), Jadran Lazić (poznati naš paparazi) Emilio Estevdas, Tony (dancig with starrs) , NBA košarkaši: Vlade Divac, Radmanović, Rebraca, Saša Vujac, Cermak Dragutin i mnogi drugi koji dolaze na turneje u USA.

(Sabah)

ALBANSKI KATOLIČKI SVEĆENIK ANTON KÇIRA BOŠNJAČKE I ALBANSKE MUSLIMANE NAZVAO “PSIMA”

U svom govoru, Kšira u jednom momentu priziva sjecanje na srpskog vođu Miloševića, i sljedećim riječima karakteriše ratove koje je Srbija vodila na Balkanu: “Milošević je trebao uraditi (pobiti) tih 1.9 milon pasa na Kosovu, ono što je uradio sa onih 260,000 pasa u Srebrenici”.





http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=37031

U zivotu trebamo najvise zdravlja, strpljenja, oprosta i ljubavi.

Izbjeglički život u SAD
Bosanci slave 15. godišnjicu života u Cedar Valleyu

Popodnevno sunce udara u prozore kancelarije Fikreta Kudića u Waterloou, bacajući sjenu na zbirku uokvirenih fotografija na polici. Na mnogim od tih slika su njegova dva sina, zgodni momci koji se krevelje prema kameri.

Ipak, jedna fotografija se izdvaja - na njoj je Kudićeva familija u kući u Bosni, piše WCF Courier.

"Kad bih slušao srce, sutra bih otišao kući u Bosnu", kaže 53-godišnji izbjeglica, ali dodaje da mu razum govori drukčije.

"Volim ovu zemlju, ali moji korijeni su tamo, u Bosni", ističe Kudić.

U petak, zajednica će obilježiti 15. godišnjicu doseljenja Bosanaca u Cedar Valley.

Na simpoziju u Centru za umjetnost u Waterloou bit će propitivana iskustva izbjeglica, dok će u "Five Sullivan Brothers Convention Centeru" biti upriličena tradiocionalna i savremena balkanska muzika i ples.

Kao i Kudić, Bosanci će s pomiješanim emocijama doći na ceremoniju. Tu je ponos zbog svega što su postigli. Mnogi od njih, kad su tek došli, nisu znali govoriti engleski, sada imaju dom i posao i gledaju kako njihova djeca završavaju škole i univerztitete s dosta uspjeha.


Ali, tu je i tuga. Mnogi danas uspješni Bosanci u Cedar Valleyu, kako godine prolaze, udaljavaju se od svoje kulture, neka od mlađe djece čak ne govore maternji jezik.

Organizatori proslave 15. godišnjice Bosanaca u Cedar Valleyu se nadaju kako će im ceremonija pomoći da premoste taj jaz, da proslave uspješnu prilagodbu američkom životu, a očuvaju bogatu baštinu svoje domovine.

(sa-x)

[Edited by Bosniacus on 30-04-2010 at 20:50 GMT]

Sarajlija Emir Handžo osmislio "živu biblioteku"

U gradskoj biblioteci u Innsbrucku, u Austriji, čitaoci umjesto knjiga mogu iznajmiti ljude. Kada iznajmite ljude-knjige oni vam pričaju svoju životnu priču i odgovaraju na vaša pitanja. "Živu biblioteku" osmislio je Sarajlija Emir Handžo, prenosi Deutsche Welle.

Priča o "živoj biblioteci", pomalo podsjeća na knjigu, odnosno film "Fahrenheit 451“. Skrivajući se od režima čiji službenici nemilosrdno pale knjige, jer smatraju da znanje i raznolikost ideja i stavova donose samo nemir i pomutnju, ljubitelji pisane riječi povlače se na ostvro, gdje svaki od njih napamet uči po jedno djelo svjetske književnosti. Na kraju filma oni se predstavljaju kao "Platonova ’Država’“, "Sartrovo ’Jevrejsko pitanje’“ ili kao "Ponos i predrasude" autorice Jane Austen.

Ljudi-knjige koji se mogu iznajmiti u biblioteci u Innsbrucku predstavljaju se vlastitim imenom i pričaju svoju životnu priču. Projekat je osmislio Sarajlija Emir Handžo.

"U svakodnevnom životu još uvijek postoje granice u glavama naših susjeda i smatram da je ovaj projekat jedan mali doprinos za više međuetničke tolerancije, za više međusobne komunikacije i za razvijanje interkulturalnog dijaloga. Želimo da pokažemo javnosti kulturne raznolikosti naših sugrađana i hoćemo da zaštitimo pravo i slobodu marginaliziranih grupa koji su u mainstream-medijima veoma često prikazane u negativnom svjetlu“, kazao je Handžo za Deutsche Welle.

"Živa ljudska biblioteka“ (Lebende Menschenbibliothek) fukcioniše tako što posjetioci gradske biblioteke u Insbruku jednom u mjesecu imaju mogućnost da iznajme čovjeka-knjigu, koji im onda priča svoju životnu priču, odnosno, odgovara na njihova pitanja. Prije susreta sa "živim knjigama“ čitaoci, odnosno slušaoci mogu prelistati online-katalog i mogu se već unaprijed odlučiti koju knjigu tog dana žele "čitati“.

Na raspolaganju im tako npr. stoje Habib iz Kurdistana, Paolin iz Kameruna, Fazel iz Afganistana ali i nekoliko bosanskohercegovačkih naslova.

"Ja sam Zlata, dolazim iz BiH i moja tema je djetinjstvo u ratu. Kada je počeo rat imala sam sedam godina i tada nisam imala pojma zašto se to dešava “ objašnjava tako Zlata iz BiH jednoj čitateljki na početku razgovora, dajući joj kratak sadržaj sebe kao knjige koju je ona upravo iznajmila.

Emir Handžo, koji u Innsbrucku živi od 1993. godine i koji se osim studijem evropske etnologije bavi muzikom i kulturom uopšte, kaže da se u Austriji umjesto sa strancima uglavnom priča o strancima, što je, dodaje, principijelo pogrešno.

"Ljudi ne žele da međusobno komuniciraju zato što se možda boje da pređu jednu granicu i da stupe u kontakt sa svojim susjedom koji je možda malo tamniji od njih, koji možda priča drugi jezik i koji se drugačije oblači. To su granice koje mi želimo da prekoračimo“, kazao je Handžo.

Projekat "žive biblioteke“ austrijskoj javnosti prvi put je predstavljen 2008. godine, tada su ljudi-knjige čitaocima na raspolaganju stajali pet dana za redom, na pet različitih javnih mjesta u gradu. S početka se ljudi nisu usuđivali prići ljudima-knjigama i upustiti se u razgovor. Vremenom je, međutim, atmosfera postala opuštenija, posjetilaca je bilo sve više, a poneki razgovor je završio i jako emotivno.

"Kada se na kraju razgovora dvoje ljudi, koji se nikada ranije nisu vidjeli, zagrle i u tom zagrljaju ostanu po minutu ili dvije je mala ali fina gesta", kazao je Handžo.

Ove godine projekat "žive biblioteke“ će se, osim u Innsbrucku, dešavati u još dva grada u austrijskoj pokrajini Tirol. Na konferenciji za štampu upriličenoj na početku ovogodišnjeg programa dogradonačelnica Insbruka Christine Oppitz-Ploerer objasnila je da je cilj projekta upoznavanje sugrađana i rušenje stereotipa, te očuvanje socijalnog mira.
(Sarajevo-x.com)