ostala si uvijek ista

Odavno vec nisam
mislio o tebi
medju nama dani
i godine stoje
nikada te vise
pronasao ne bi
da se jucer nismo
vidjeli nas dvoje

Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slucajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da cemo se sresti
pod svijetlima ovog
bezimenog grada

Pricas mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo
isplakali tako
ostala si uvijek ista
i ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina zena na putu mom
ostala si uvijek ista

_______________________________________
znam da je ponavljam

Ruže venu same

ZAGRLI DUŠU MOJU
TREBA MI TVOJE RAME
I DODAJ ZLATNU BOJU
NA OVO PLATNO TAME

ZAGRLI DUŠU MOJU
DA JUTRO SUNCEM SVANE
I PROSPI NJEŽNOST SVOJU
KO MORE ZVIJEZDA NA ME
ZAGRLI DUŠU MOJU
JER RUŽE VENU SAME

ZAGRLI DUŠU MOJU
DA OVA PONOĆ PLANE
NEKA POD RUKU TVOJU
SVA LJUBAV SVIJETA STANE

ZAGRLI DUŠU MOJU
DA JUTRO SUNCEM SVANE
I PROSPI NJEŽNOST SVOJU
KO MORE ZVIJEZDA NA ME

STRAH ME JE BEZ TEBE
OSTANI KRAJ MENE
SANJAM, NE BUDI ME
VOLIM TE, LJUBI ME

ZAGRLI DUŠU MOJU
DA JUTRO SUNCEM SVANE
I PROSPI NJEŽNOST SVOJU
KO MORE ZVIJEZDA NA ME
ZAGRLI DUŠU MOJU
JER RUŽE VENU SAME

Pjeva: Jelena Radan

Sad te se samo rijetko sjetim - Petar Grašo i Arsen Dedić

Uvijek tako počinje...
polja cvatu...
Čuvaj tamne bisere na svom vratu
Prva si rekla ti: s tobom ću stajati
i kada bogovi dignu glas
Prva si rekla ti to mora trajati
Jednom davno smo imali nas...

Sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti...
kako se poruše sni a isto smo sanjali...
Sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij...

Uvijek sve završava bliže bolu...
Mrvice od ljubavi na tvom stolu
Jednom si rekla ti: zbogom, oprosti mi
I sve je nestalo ko za čas
Jednom si rekla ti: ne znam se kajati
Jednom davno smo imali nas...

Sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
Aad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
(već je hladno, moje slabe ruke zgrij...)

Sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
Sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
već je hladno ruke mi zgrij

(uvijek sve završava bliže bolu)
bliže bolu...

Legende
Cetrdesete

Stizu i cetrdesete
pitanje radja pitanje
sta mi to gasi nemire
gde li to zivot uvire

Srebrom mi kosu saraju
iz oka laste nestaju
sve jace stezu navike
u dusi brojim oziljke

Tugu mi osmeh prikriva
al´ ona uvek ispliva
ceka duboko skrivena
negde u mojim grudima


Ne delim vise godine
na tvoje i na pogresne
ne pisem vise za tebe
ne listam stare albume

Tugu mi osmeh prikriva
al´ ona uvek ispliva
ceka duboko skrivena
negde u mojim grudima

Macka - Zvonimir Golob

U gradu nije vazno ime
u praznoj sobi kaze prica
i usred ljeta, usred zime
ja vidim tuznoga mladica
On zivi sam i k´o zanesen
u svome svijetu od papira
a vani sunce, kisa, jesen,
a vani vergl nesto svira.

No jednog dana sum kraj vrata
to neko neznan uci zeli
u njegov zivot poput tata
da njegovu samocu dijeli.
A, vani zima, vani snijezi
i pored praga macka lezi
on pruza ruke ko da sanja
a vani zora, svjetlost danja.
No u tom casu, u tom trenu
pred sobom vidje nagu zenu
i on joj rece - budi moja
a ona kaze - ja sam tvoja.
I sve sto ima mladic skupi
i stavi trgovcu na vagu
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.
Da zlato zeli, al ne haje
za skromnu halju sto joj daje
i tuzni mladic svako vece
u novi kradju opet krece...
Jer on je zeli, on je ljubi
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih
I rijesti tada, jos ove noci
u zadnju kradju on ce poci...
I donese joj dragi kamen
u svijetu najveci od sviju
u kom se kao jedan plamen
sve vatre ovog svijeta griju.
On vidje zena ruke pruza
i ljubi kamen kao muza
i k´o sto njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.
I dok se njemu lice grci u
sobu udje mis i trci
i kao macka skoci zena
na plijen se baci istog trena
i stigne ga, a njeni zubi
vec traze meso koje pece
i zeni koju mladic ljubi
sa kuta usne krv potece
U strahu mladic oci sklopi
te strasne slike neka odu
on vidje ladju sto se topi
i svoju ljubav na tom brodu
A kada opet nadje snage
on digne vjedje - zene nema
i tada mjesto svoje drage
on vidje macku kako drijema.

Kroz prozor udje svjetlost danja
on pruza ruke ko da sanja
- sad opet samo macku ima,
a vani studen, snijeg i zima...

Sansonu pokojnog Zvonimira Goloba jos uvijek pjeva Ibrica Jusic. Hvala im.

Zonina pesma

Sinoćke, sinoćke te vido´ Zone, lele Zone
gde se, gde se premenjuvaš Zone, lele Zone.

Gde, kazuj gde, gde samuješ, more
neću ti lažem, bre, kol´ko te iskam, bre.

Pod tvoj jelek, tu da zimujem
bele grudi, tu da letujem.

Lele tugo sestrice, ja je vido´ mori, lele tugo
kaži tugo čija je, ja si znajem, lele moja nije...

Kako je tužno! Kaže "ja si znajem, lele, moja nije" ;ostavljen

Jewel, "Foolish games:"

You took your coat off and stood in the rain
You were always crazy like that
I watched from my window
Always felt I was outside looking in on you
You were always the mysterious one with dark eyes and careless hair
You were fashionably sensitive, but too cool to care
Then you stood in my doorway, with nothing to say
Besides some comment on the weather
Well in case you failed to notice, in case you failed to see
This is my heart bleeding before you, this is me down on my knees
These foolish games are tearing me apart
Your thoughtless words are breaking my heart
You´re breaking my heart
You were always brilliant in morning
Smoking your cigarettes and talking over coffee
You philosophies on art, Baroque moved you
You loved Mozart and you´d speak of your loved ones
As I clumsily strummed my guitar
You´d teach me of honest things
Things that were daring, things that were clean
Things that knew what an honest dollar did mean
So I hid my soiled hands behind my back
Somewhere along the line I must´ve gone off track with you
Excuse me, think I´ve mistaken you for somebody else
Somebody who gave a damn, somebody more like myself
These foolish games are tearing me apart
You´re tearing me, tearing me, tearing me apart
Your thoughtless words are breaking my heart
You´re breaking my heart
You took off your coat and stood in the rain
You were always crazy like that

citat:

---

besmir wrote:
Zonina pesma

Sinoćke, sinoćke te vido´ Zone, lele Zone
gde se, gde se premenjuvaš Zone, lele Zone.

Gde, kazuj gde, gde samuješ, more
neću ti lažem, bre, kol´ko te iskam, bre.

Pod tvoj jelek, tu da zimujem
bele grudi, tu da letujem.

Lele tugo sestrice, ja je vido´ mori, lele tugo
kaži tugo čija je, ja si znajem, lele moja nije...

Kako je tužno! Kaže "ja si znajem, lele, moja nije"

---

Kemal Monteno
Pusti me da placem

Pricacu ti o svome zivotu
reci cu ti zasto tesko disem
pitaj kako pjesme me zabole
pitaj zasto samo tuzne pisem

Ne pitaj me zasto suze teku
dok pjevam o svom gradu uz rijeku
i o parku na kraju grada
i o njoj, sto ne znam gdje je sada

Svaka pjesma jedna uspomena
dio onih lijepih vremena
ti ne moras znati sto to znaci
al´ kad placem, reci samo placi

Pjesma vrati sve ljubavi stare
prijatelje, mjesta i gitare
ti ne moras znati sto to znaci
al´ kad placem, i ti sa mnom placi

Pricacu ti o svome zivotu

Pusti moje suze neka teku
dok pjevam o svom gradu uz rijeku
i o parku na kraju grada
i o njoj, sto ne znam gdje je sada

I ti sa mnom placi

Još i danas zamiriše trešnja




Još i danas zamiriše trešnja
U proljeće kao davno prije
Jedna trešnja danima daleka
Tamo gdje me već odavno nije

Rekao sam kad poći sam morao
Spalite mi i kuću i njivu
Samo trešnju ostavite staru
Kad navratim da je vidim živu


Što to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote
Tko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od sramote


Rekao sam u vjetar sam pričao
Nikog nije bilo da me čuje
Lijepu pjesmu ne voli baš svako
Neko baca kamen na slavuje