Muslimansko groblje u Sarajevu
J.J.Kirchner,Vienac,1880

Johann Roskiewicz

Austrijski oficir (major) Johann Roskiewicz
objavio je 1868.godine knjigu pod naslovom
Studije o Bosni i Hercegovini,Leipzig - Bec).
U knjizi se nalazi jedanaest drvoreza.
Jedan od prvih je prikazao razne narodne nosnje u Bosni i Hercegovini






Muslimanka viseg staleza



Pravoslavna djevojka


Raja






[Edited by Sevdalija on 21-08-2007 at 21:06 GMT]

Konjic,Arthur Evans,1876



Arthur Evans

Britanski arheolog Arthur John Evans
(1851-1941) stekao je svjetsku slavu
otkrivanjem Minojske civilizacije na Kreti.
Interes za arheologiju odveo ga je na Balkan
1875.godine.Zajedno sa bratom je pjeske
prosao dobar dio Bosne,upravo kad je
neocekivano izbila buna.Utiske sa puta je
objavio u knjizi Pjeske kroz Bosnu i
Hercegovinu tokom ustanka augusta i septembra
1876.Knjiga sadrzi i historijski pregled Bosne.Godine 1877,vratio se u Bosnu,kao
dopisnik lista Manchester Guardian, a svoje
izvjestaje objavio u popularnoj knjizi
Ilirska pisma,London 1878.
U prvoj knjizi ima niz crteza iz Bosne,uglavnom etnografskog karaktera.
Njegovim ilustracijama se sluzila francuska
autorica Amedee Caix de Saint - Aymour,
koja je napisala knjigu Juznoslavenske zemlje pod Austro-Ugarskom, 1879.godine (objavljena kasnije).
Neki njegovi crtezi su objavljeni u listu The Graphic.

Bosanska kahvana u Tesnju
Arthur Evans,1876.

Kahva je pice svih slojeva i
uvijek se pije bez mlijeka i secera.
Rijetko je u prah samljevena u mlinu,
kao sto to mi radimo,vec je umjesto toga
tuku u avanu.
Kad je dovoljno isitnjena,stavlja se u loncic
s malo vode.Prije nego sto prokuha,dodaje se
nekoliko kapi hladne vode i tada se pije.
Sluzi se u maloj solji, a sto se tice ukusa
i jacine,daleko prevazilazi bilo koju kahvu
sto je mi pravimo u nasim skupim i
kompliciranim aparatima.

E.Spencer: Putovanja po Evropskoj Turskoj,1850.

Hodocasnici kod kapelice blizu komusine
The Graphic,1876,prema crtezu Arthura Evansa

Katolicko hodocasce

Rimokatolicko stanovnistvo ovog dijela Bosne
skupilo se iz planinskih uporista razbacanih
naokolo da bi ukazalo postu svecima svojim,
svetoj Gospi i svetoj Kati(Katarini),zastitnici stare kraljevine Bosne.Sutra ce biti proslava cudotvornog
uzasaca i hodocasnici su se nagomilali u ovim krscanskim Delfima,svetom sredistu
svoje zemlje,kao i uvijek u velikim krizama
narodne historije, da bi dobili podrsku svojih svetica.
Na sam dan ovog velikog hodocasca,dok su se hiljade molile tu ispred planinske kapelice,zapocela je pobuna u Bosni, i iako joj ne vidimo kraja,ona mora,bilo nabolje ili nagore,izmjeniti njihovu buducnost.
Kod kapelice se odigravalo slijedece:
svaki seljak,cim bi stigao,ponizno bi se poklonio ispred zdanja i izveo izvjesne misticne i pobozne pokrete,povezane sa
njegovom religijom. Onda bi hodao okolo
kapelice:ako je posebno pobozan,puzajuci.
Poslije napustanja misterioznog krova,
mnogi su vjernici ostajali vani na koljenima
i izgledali kako je predstavljeno na crtezu.
Neki su brojali svoje krunice,drugi pruzali
stisnute pesnice u nekom narocitom stavu,
mozda namjerno da bi predstavili krst.
Najvise nas je iznenadio potpuno muslimanski
izgleda mnogih krscanskih vjernika.
Uticaj islama je cak zarazio i njihov krscanski obred,mnogi su puzali po zemlji i ljubili je kao da su bili u dzamiji.Jednog
covjeka sam potpuno zamjenio sa hadzijom,turskim hodocasnikom,bilo je i
drugih sa izbrijanim tjemenom ili,pak,poput
pravih muslimanskih vjernika sa jednostavno
ostavljenim percinom,koji su vjernici tako brizljivo cuvali kako bi pomogli andjelu
Gabrijelu da ih lakse odvede u raj.
Takodje,tamo je bilo i zena sa licem potpuno
pokrivenim i izgledalo je kao da strahuju
od propisa Kur,ana.
Cak i redovnici,koji su dosli iz samostana,na manjem odstojanju zbunjuju
slicnoscu s turskim sluzbenicima.
Gotovo se osjecala neka tuga pri pojavi
tolikog mnostva krscana odjevenih u muslimansku nosnju,ali ipak jos privrzenih
vjeri svojih otaca.

Arthur Evans,1876

Ljudi na crkvenoj slavi
Arthur Evans,1876


Stara kula kralja Tvrtka u Travniku
Arthur Evans,1876

Bosanska kuca
Eh.Valerio,Iz knjige Hellwalda i Becha,1878


Unutrasnjost bosanske kuce
Eh.Valerio,Iz knjige Hellwalda i Becha,1878

Ako udjes u najmanju kolibu
nekog bosanskog Slavena,bez obzira da li
vanjstina izgleda bijednom,naci cete je
uvijek cistom i urednom.
U tom pogledu ljudi ovdje daleko nadmasuju
nizu klasu u Irskoj,Francuskoj i dijelovima
Italije.I nigdje drugdje narod nije toliko
drzao do nacina na koji jede,iako upotreba
noza i viljuske nije uobicajena.

E.Spencer: Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850.

[Edited by Sevdalija on 21-08-2007 at 21:09 GMT]

Nosnja iz Hercegovine i susjednih krajeva
The Illustrated London News,11.9.1875


Muslimanske zene iz Mostara
Rudolf von Ottenfeld,Die osterr-ung.Monarchie in Wort und Bild 1901.




Odjeca zene iz bolje klase
je orijentalna,ljupka i dobro prilagodjena
da prikrije bilo kakav tjelesni nedostatak.
Zene nose,kad se krecu po kuci ili sjede na
divanu,papuce nataknute na malena stopala.
Ali kad ih vidite na ulici umotane u jasmak
kako se gegaju u grubim cizmicama i papucama,
one podsjecaju na patku koja je upravo izasla iz vode.

E.Spencer: Putovanja po Evropskoj Turskoj 1850






[Edited by Sevdalija on 08-04-2006 at 13:55 GMT]

U Bosni se obicaji muslimana
donekle razlikuju od obicaja ostalih
muslimana u svijetu,U Donjoj Tuzli sam
na primjer vidio mladu zenu kako hoda bez
feredze,a obicna je izreka medju Turcima:
"Odi u Bosnu da se zaljubis u svoju vjerenicu"
James Skene,1853

Svaki musliman ima brkove
koje cesto boji u crno u skladu sa
preporukama Kur,ana.
Zaliske i glavu brije,ostavljajuci cuperak
na vrhu glave,da bi ga njegov andjeo cuvar
na sudnji dan imao za sta izvuci iz grobba.
Bradu nose samo hadzije,oni koji se odlikuju
izuzetnom mudroscu.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Katolicki par
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887



Beg iz Zagorja
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Seljaci na tuzlanskoj pijaci
W.Leo Arnddt.Iz knjige H Rennera,1896


Zena iz Srebrenice
Hugo Charlemont,
Die osterr-ung.Monarchiein Wort und Bild,1901

[Edited by Sevdalija on 21-08-2007 at 21:12 GMT]

Narodna nosnja

Siroke nabrane salvare od svile ili finog
cica,malen izrezan fermen,koji jako naglasava
grudi,fesic pokriven zlatnicima.
O vratu,biseri ili dukati.Na praznicne dane,one nose neku vrstu suknje,nazvane
dimijama,sa kaputicem,postavljenim krznom,
zvanom curdija.Na ulici su pokrivene bijelim
velom,koji im priljeze na lice, i mantilom
od zelene cohe,hermeticno zakopcanim od glave do pete.

E.Spencer:Putovanja po Evropskoj Turskoj 1850

[Edited by Sevdalija on 30-10-2005 at 15:27 GMT]