Info: Ako imate neke nejasnoe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatoru


FORUM : Putopisi : Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca This topic has been locked
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 ... Last Page >>
New Topic
Poiljalac Poruka
Sevdalija
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-01-2004
Lokacija: Zabokrecina
Odgovori: 2457
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim

Kulin Ban (by: Sevdalija)




[Edited by Sevdalija on 28-06-2007 at 21:00 GMT]

28-06-2007 at 20:56
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim

28-06-2007 at 23:32
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim


Shot at 2007-06-29

Kula i dvori Smail Age Cengica,istocna Hercegovina.
Porusili Crnogorci u ratu 1875.,tacnije francuski pirotehnicar,a nacrtao neki dubrovcanin,pred samo rusenje. 


30-06-2007 at 00:24
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim


Efcina kula,istocna Hercegovina


Shot at 2007-06-29

Kula Ljubovica,istocna Hercegovina


Shot at 2007-06-29

Begova kuca,Trebinje.

Ne treba napominjati da danas nista od prikazanog ne postoji,ruseno je 1875,1908,1912,1915,1920...Begova kuca je unistena 1993.

[Edited by medic on 30-06-2007 at 00:32 GMT] 


30-06-2007 at 00:31
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim


Shot at 2007-06-29

Dusperova kuca,Kraljeva sutjeska.
Starost se procjenjuje na oko 130-170 godina. 


30-06-2007 at 00:36
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim


Shot at 2007-06-29

Ostaci grada Herceg Stjepana u Blagaju,Hercegovina. 


30-06-2007 at 00:38
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim

SARICA KADUNA I NJENA SAHAT-KULA
u narodnoj pjesmi nastaloj u Mostaru

U vrijeme vladavine Otomanskog carstva balkanskim prostorima, kao vazan kulturni centar Bosnjaka, Mostar se posebno istice u periodu XVI, XVII i XVIII stoljeca, te postaje poznat, osim Starog mosta, po velikom broju ucenih ljudi, pjesnika, pisaca, filozofa, muderisa, kadija itd., a u tadasjem svijetu umjetnosti i literature posebno se istice kao najmarkantnija licnost Mustafa Ejubovic - sejh Jujo i pjesnik Dervis- pasa Bajezidagic (poginuo 1603. godine pod Budimom).

Cuveni turski putopisac Evlija Celebija prolazeci kroz Mostar 1664. godine je zapisao da "na teritoriji Hercegovackog sandzaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepsi od sehera Mostara." 1) Ljepotu njegovih mahala, basci, Neretve, Starog mosta, kula, ducana i djevojaka opjevali su, posebno pjesnici koji su stvarali na orijentalnim jezicima ali i narodno pjesnistvo, narocito sevdalinke i balade. Da je Mostar bio grad pjesme svjedoci nam i ceski muzikolog Ludvik Kuba koji je boraveci u nasem gradu 1893. godine za vrijeme mjeseca ramazana sakupljajuci lirske pjesme zabiljezio slijedece: "U porodicama muskarci pjevaju uz tamburu ili uz gusle, djevojke pjevaju uz tepsiju, tj. uz pratnju velike metalne tacne koja zveci, a koja inace sluzi kao, posuda za jelo ili kao stolna daska". 2)


U drugoj polovici XVI i prvim decenijam XVII stoljeca Mostar je vec brojao 24 mahale i u njegovom nastanku i razvitku veliku ulogu su imali njegovi dobrotvori - vakifi. Nas u ovom kracem osvrtu interesuje jedina zena, veliki dobrotvor, Fatima Saric, cije su zaduzbine opjevane i zabiljezene u narodnoj lirskoj pjesmi, i to u nekoliko razlicitih varijanti. Ova je legatorka u svom gradu sagradila dzamiju na Carini (srusena 1947. godine), mekteb i sahat-kulu. 3) Ova sahat-kula, koja je locirana u Kazaskoj carsiji i za koju Evlija Celebija kaze da se "zvuk njena zvona cuje iz daljine na tri sata hoda" 4), je posebno opjevana u narodnoj pjesmi kao i jos neki kulturno- historijski objekti u Mostaru.

Sa knjizevno- kulturoloskog aspekta sve varijante pocivaju na jedinstvenom motivu koji predstavlja svojevrstan izvor za proucavanje proslosti Mostara. Jednostavnost i cistota pjesnickog kazivanja kao, i izbor stihova u formi zaklinjanja od strane Sarica kadune cini pjesme same po sebi neobicnim, neponovljivim i neprolaznim. Forma zaklinjanja otkriva ogromnu ljubav i odlucnost kao i kaduninu teznju da vlastiti naum pretoci u djelo, kako bi univerzalna ljepota gradjenja dzamije, mekteba i sahat-kule bila u skladu s zeljom srca, da kucanje sata od celika prenese u prostor egzistiranja svoga dragog:

"Po kucanju sata od celika
on bi cuo kucaj srca moga... "

I tako narodna pjesma spaja nespojivo; sat od celika i kadunino srce ruseci sve zakone poetike podizanjem ljubavi iznad zakona svakodnevnice, darovanog zivota i harmonije Svemira. Jacina zvuka koji ce proizvoditi sahat od celika na sahat-kuli u Brankovcu mora se cuti po cijelom Mostaru a "jos da nije te Velez planine, culo bi se ravnom Nevesinju", i cuo bi ga, naravno, Ibro Fazlagicu zbog koga je i pravljen, sto pjesmi daje poseban pecat i lokalno obiljezje.

U drugoj varijanti Sarica kaduna se zarekla u mahali medju hanumama da ce sagraditi veliki sahat u Mostaru zaklinjuci se najvecim vrijednostima i temeljnim zakonima islama kao i onoga sto on duhovno i materijalno bastini, spojivsi svoj ovozemaljski zivot i ljubav, njegovu bespovratnost i trajanje s univerzalnim simbolima ostanka i opstanka ljudskog bica na zemlji prozetog bosnjackom tradicijom i islamskom duhovnoscu:

..."Jest tako mi dina i imana
i tako mi sehri ramazana
sagradicu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru... 5)

Jedna od pjesama je zabiljezila da ce Sarica kaduna pored gradnje objekata islamske arhitekture popraviti na Buni cupriju i ozeniti brata, cime se ovaj motiv prosiruje i produbljuje na ljubav i ljepotu, kako prema bratu tako i najuzem zavicaju, da bi i jedno i drugo koristili covjeku i bili u funkciji zivota i umjetnosti uopce:

"Zaklinje se Sarica kaduna
Nacinit cu mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru
A na Buni popravit cupriju
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara... 6)


Kao sto vidimo nema niceg suvisnog u kaduninom zaklinjanju; sve je na svome mjestu, zivotno i emotivno utkano u jednu misaonu cjelinu, koja odslikava mjesto i vrijeme, zelju i odvaznost, inat i snagu, da se rijec pretoci u stvarnost i veselje, i da ljubav ostane i opstane kako u srcu tako i u pjesmi, te da se tradicijom i naukom sacuva i prenosi, odrzava i pamti, uzdise i slusa. Zanimljivo je napomenuti da je pjesma bila jedan od nacina komuniciranja zaljubljenih u patrijarhalnoj bosnjackoj sredini Bosne i Hercegovine, pa tako i za Sarica kadunu i njenog Ibru Fazlagica koji je zivio daleko od rodnog joj Mostara, u Fazlagica kuli kod Gacka.


Otud i tolika ljubav za sahat-kulom i njenim satom od celika. Na kraju treba istaci da je u svim varijantama ove pjesme sve stvarno i postojece, omedjeno i uvjetovano, kako pravilima morala tako sredinom i vremenom nastanka, da bi ljubavni dozivljaj bio prepoznatljiv i jedinstven, i u onom, i u ovom vremenu.

Falila se Sarica kaduna
u hamamu medju kadunama.

"Sagradit cu kulu na Brankovcu,
i na kuli sahat od celika!

Nek se cuje po cjelom Mostaru,
kada kucne sahat od celika!

Jos da nije te Velez planine,
Culo bi se ravnom Nevesinju,

Culo bi se Fazlagica kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!

Po kucanju sahta od celika,
on bi cuo kucaj srca moga!"7)
Zaklinje se Sarica kaduna:
"Nacinit cu mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
A na Buni popravit cupriju,
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara!

Sto je rekla, nije ni porekla:
Nacinila mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
I na Buni popravi cupriju,
Ozenila brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara.

Zarece se Sarica kaduna
u mahali medju hanumama:
"Jest tako mi dina i imana
i tako mi sehri ramazana,
sagradicu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru,
nek se cuje preko Bisca ravna,
Velagica i Blagaja grada,
a da nije Bisine
culo bi i Nevesinje".9)
Zaklela se kaduna Fatima,
Da ce gradit sahat u Mostaru,
Da se cuje po svemu Mostaru,
Po Mostaru i oko Mostara,
I jos da ce dzamiju graditi
Bas na srijedi u cara malo.
Sto je rekla, to je ucinila:
Sagradila sahat u Mostaru,
I dzamiju na srijedi Mostara,
To se cudo i do cara culo.10)


1) Evlija Celebija, Putopis, Odlomci o jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1996. str. 475.
2) Citirano iz knjige "Antologija Bosnjacke usmene lirike", od Muniba Maglajlica, Sarajevo, 1977. str. 14.
3) Vidjeti opsirnije: H. Hasandedic, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980.
4) Evlija Celebija, n. d. Str. 475.
5) H. Hasandedic, n. d. Str. 149. (Pjesma je zabiljezena od rahmetli Zinete Sukalic iz Mostara).
6) Vehid Gunic, Sevdalinke o gradovima, str. 179, Bihac, 1997.
7) Muhamed Zero, Sevdah Bosnjaka, Izdavac NIPP Liljan, 1995.
Vehid Gunic, n. d. str. l79.
9) H. Hasandedic, isto kao u fusnoti broj 5.
10) Karl Peez, Mostar und sein Culturkreis, Leipzig 1891., str. 33.


 


30-06-2007 at 00:42
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim

Dr Asim Peco, akademik
KULE PO HERCEGOVINI

Na narod kae:
Vrijeme gradi niz Kotare kule,
Vrijeme gradi, vrijeme razgrauje.

Koliko istorijske istine ima u ove tri reenice! Drugaije reeno, sve je prolazno. Ali, opet, istorijska je istina da negdje vremenu, njegovom neumitnom hodu, esto pripomau i ljudi. Ima vremena u kojima zli ljudi, bolje reeno - neljudi, mnogo uine da se vremenski hod ubrza. Oni potpomau da se kule razgrauju. Kad nam vrijeme oburda kulu, nije al za njom kao kad je njen kraj djelo ruku neovjeka, kada neljudi dou do izraaja, pa je unite. O ovom posljednjem, o nedjelu zlih ljudi, esto se govori u posljednje vrijeme. I to naroito na naim prostorima, na prostorima Hercegovine. O jednom takvom neljudskom djelu, imali smo prilike da proitamo u Mostu br. 127 (3. Tu nam je gospoa Azemina Ljutovi- Kurtovi ispriala istorijat Ljutovia kule u Hodbini. I, ispriala ga je na zavidnoj visini. U toj njezinoj prii sve je dolo do izraaja: i pismenost, i ljubav prema porodici, od Ahmetage, kao stuba porodice, do rano preminule Emire, koje se i ja sjeam kao uenice Mostarske gimnazije - i ljubav za Hodbinu.


U ovoj prii o bivoj kuli doao je do punog izraaja smisao autorkin za uoavanje detalja i da ih, u stilu velikih pisaca, nama nareda i saopti. Mi moemo samo zaeljeti da nam gospoda Azemina Ljutovi- Kurtovi, iz svoje, nesumnjivo, bogate riznice sjeanja i pamenja, jo poneto saopti na ovaj nain. Doi e bolja vremena, doi e generacije koje e imati vremena da se bave i naukom i istorijom, pa i istorijom umjetnosti, koje, kratko reeno, nee brinuti nae svakodnevne brige. A njima e, bez sumnje, dobro doi svaki detalj o naoj sadanjosti, svaki detalj koji e im pruiti neto novo, neto iz naeg vremena. Pogotovo iz vremena koja su prethodila naem.

I upravo zbog toga, ponukan lankom gospoe Azemine Ljutovi- Kurtovi, ja ovdje iznosim jednu svoju elju: popiimo sve kule po Hercegovini, popiimo sve znaajnije objekte po Hercegovini. Generacije koje dolaze iza nas mogu nam biti zahvalne. A ima se o emu pisati (ja ovdje navodim neke kule po sjeanju, a i neke vanije kue).

U mome Ortijeu ima, ili je bila, kula koja je do posljednjeg rata bila vlasnitvo porodice N. Crnogorca. Ko je pravio tu kulu, kakva je njena istorija, na moju veliku alost, ja ne znam. Svakako o njoj se ne bi mogle priati prie kao o Ljutovia kuli, ali vrijedno je zabiljeiti ono to jo u sjeanju mojih Ortijeana postoji.

Na Buni je bila, i, do ovih vremena, zvala se emalovia kula. Moda jo postoji neko od emalovia ko se sjea te kule, i ivota u njoj.

Na Buni je vrijedno zabiljeiti i Badakovinu. To su bile, koliko se sjeam, lijepe kue koje su imale i vodu. Koliko su one povezane za Ali-pau Rizvanbegovia, ne znam. Ali vrijedno bi bilo da se i to zabiljei.

Po mome sjeanju, na Bivoljem Brdu - u Dubravama, postojala je kula, ili neto kao kula, vlasnitvo porodice iber. Ja znam da je moj rahmetli babo, ija je sestra bila udata za jednoga ibera, esto priao o toj kuli i iznosio svoja predivna sjeanja o njoj.

Vrijedno bi bilo zabiljeiti o Velagiima iz Blagaja. To je bila poznata porodica, sa svojim kuama na vrelu Bune. Svakako da postoji jo neko ko se sjea i rahatluka u Velagia kuama. ini mi se da je osnovna osobina svih Velagia bilo potenje i ponos.


U Stocu je bilo jo tragova od Ali-pae Rizvanbegovia. Tu su bili i njegovi dvori. Zato da i to ne sauvamo od zaborava. Sa Rizvanbegoviima bi vrijedno bilo zabiljeiti i o porodici Mehmedbaia, a i jednih i drugih, nadam se, jo ima u ijem je sjeanju ivot iz predratnih dana. Ja sam jednom boravio u Begovini. Te kue treba sauvati, ako nije mogue drugaije, onda opisati ih i ostaviti potomcima.

U Gabeli, Viiima, ivjeli su Muradbegovii. Vrijedno bi bilo da se i o njima to zabiljei. A njihovo prezime mnogo govori.

Fazlagia Kula sama svojim imenom mnogo govori.

I, tako, ima, moda, jo koja kula ije bitisanje bi bilo korisno zabiljeiti, sauvati od zaborava. U Baeviima postoje elarevi dvori. Istina, davno su bili porueni, ali, moda, postoji jo neki trag od njih, makar u sjeanjima. Ako nekad neko uzme za magistarski rad, da ne kaem - doktorski rad - iz istorije umjetnosti ovu temu, nae sjeanje bi mu mnogo pomoglo.

Ja znam da opisi ovih kula ne mogu biti onakvi kao to je opis Ljutovia kule, ali mogu nam pruiti osnovne podatke o svome trajanju. Pa i to e biti dosta. A ja se i ovom prilikom zahvaljujem gospoi Azemini Ljutovi- Kurtovi to mi je, piui o svojoj kuli, mada je nikad nisam vidio, a nedaleko od nje sam ivio, povratila sjeanje i na Simu Luia, sa kojim sam iao u osnovnu kolu, i na Hodbinu, i na hercegovake kule.

Sauvajmo i od zuba vremena, i od neljudi, ono to se jo moe sauvati. Istorija e za to biti zahvalna.





 


30-06-2007 at 00:58
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim

A.GACKO



Gacko (Metohija) je varoica na sjeveroistonom rubu Gatakog polja, u istonoj Hercegovini. Prvi put se spominje 1276.kao mjesto sukoba izmedju kralja Uroa Nemanjia i sina mu Dragutina.Gataka upa pripadala je oblasti Podgorje, a od 14 stoljea bosanskoj dravi i nalazila se u posjedu vlasteoske porodice Hrania. Gacko je u srednjem vijeku bio vaan centar na trgovakom drumu koji je vodio od Dubrovnika preko Trebinja i Bilee u Fou i dalje.[1]

Turci su ga zauzeli u novembru 1465.godine. Nahija Gacko koja se prvi put spominje u sumarnom popisu Bosanskog sandaka iz 1468/69, godine pripadala je u poetku kadiluku Foi ili Drini, a od 1532.kadiluku Cernici. Od 1858.Gacko je sredite kadiluka, a od novembra do decembra 1875. bio je sredite istoimenog okruga (sandaka).[2] Od austrougarske okupacije 1878. do danas, Gacko je stalno centar istoimenog sreza, odnosno opine.

Kad je poela i kako je tekla islamizacija u ovom dijelu Hercegovine nije poznato. Prvi muslimani u Gacku i okolini bili su, kao i drugdje u perifernim dijelovima Hercegovine,osvajai janiari i spahije, ali se nezna kakvog su porijekla bili oni [3]. U vie muslimanskih porodica u Hercegovini sauvano je do danas predanje da su njihovi preci doselili iz Turske, kao osvajai, kada su Osmanlije polovinom 15. stoljea okupirali ove krajeve.

Broj muslimana u ovom kraju poveavao se konverzijom domaeg bogumilskog stanovnitva. Na islam se prelazilo dragovoljno i bez ikakve prisile. Neki su na islam prelazili za inan , kao to je bio sluaj Djure Zvizdia, o kome emo kasnije govoriti. Bilo je sluajeva da je jedan lan porodice preao na islam, a drugi ostao u svojoj pradjedovskoj kranskoj vjeri. Oni su kasnije medjusobno odravali tijesne rodbinske veze, pa ak se pria da su neke porodice, pored svojih, slavile i neke kranske praznike. Kade se u Gacku podizala pravoslavna crkva 1881, i 1882. godine neki muslimani su dali preko sto forinti u gradnji.Oni su nad svojim bolesnima dovodili pravoslavne sveenike da ih lijee i itaju molitve.[4]


Mehmed Spahije Zvizdia damija

U Gacku se od islamskih objekata nalazi samo damija i mekteb uz nju, situirani na mjestu Slavlja ,nedaleko od istoimenog izvora. U prolim bunama i ratnim vihorima damija je vie puta ruena i kasnije nanovo gradjena ili opravljana. Kako je izgledala i koliko je dimenzije imala prva njena zgrada nije poznato. Ona je , zacijelo, bila malena, gradjena od slabog materijala i bez munare.

Prvu damiju u Gacku sagradio je Mehmed-spahija Zvizda(Zvizdi) 1760. godine.[5] On je rodjen u Gacku koncem 17, ili poetkom 18, stoljea i u porodici je imao samo enu, kojoj je bilo ime Slava.Bio je po rodjenju kranin i bilo mu je ime Djuro. Po drugoj verziji ovog predanja on se prezivao Vasovi i od njega vuku porijeklo gataki Zvizdii.[6]

Pria se da mu je ena Slava jednog dana prala rublje na izvoru Slavljan,koji je po njoj dobio svoje ime.Bila je pokrupna zbog ega je na se svratila pozornost buljubae Ahmeda Mijatovia koji je tuda sluajno na konju naiao i koji joj je na raun toga neto banalno dobacio. Kad se ona uplakana, zbog uvrede, kui vratila, ispriala je sve svome muu.

Ovaj sluaj je Djuru toliko razljutio da je odmah otiao u Istambul, primio islam i uzeo ime Mehmed. Tamo je dobio i ferman da moe ubiti Mijatovia gdje god ga iva uhvati. Po povratku kui, poao je odmah u potjeru za njim, a ovaj je prije njegovog povratka bio natovario svoje blago na est mazgi i poeo bjeati prema Foi. Mehmed-spahija ga je sustigao na skeli Drini, ubio ga, i svo blago u Gacko dotjerao. Dalje se pria da je on u Gacku sagradio sebi damiju, a u Maloj Graanici crkvu svojoj eni Slavi,koja nije htjela prei na islam i koja je do smrti ivjela kao kranka.[7]

Po drugoj verziji ovog predanja, taj sluajni prolaznik bio je Hamza Tepavevi iz Kraljevog Dola, po treoj neki Krvavac, a po etvrtoj Alija erkez. Predanje dalje kae da je Hamza buljubaa bio veliki nasilnik. Njegova su nasilja dojadila kranima i muslimanima. Ovo je bio glavni razlog Djurinog odlaska u Istambul, a uvreda ene mu Slave bilo je samo direktan povod za to. On je prije polaska na put kupio potpise od uglednih ljudi iz Gacka i okoline koji su potvrdili da Hamza ini nasilja (zulum) svijetu i njihove iskaze ovjerio kod mjesnih vlasti. Djuro je ostao u Istambulu tri godine, gdje je primio islam, uzeo ime Mehmed i od sultana dobio ferman da moe ubiti Hamzu, to je po povratku kui i uinio,

Pria se da je Mehmed- spahija imao tri sina: Ibrahima, Mustafu i Aliju. Najstariji Ibrahim dobro je sluao majku i kad god je ona zaeljela,vodio ju je u crkvu u Malu Graanicu. Dvojica mladjih su je odvraali da ne ide u crkvu, pa ih je ona zato klela da im se potomstvo u treem koljenu iskorijeni. Pria se da je tako i bilo. Od najstarijeg joj sina Ibrahima vuku porijeklo ne samo Zvizdii, nego sve muslimanske porodice u Gacku: od Kurta, - Kurtovii, od Nuka, - Nukii, od aka-akovii itd.[8] Jo iva usmena narodna tradicija i danas prepriava sve ove dogadjaje s tim to im vrijeme nastanka ne moe odrediti. Zato se u nedostatku pisanih izvora moramo zadovoljiti ovim oskudnim narodnim predanjima.

Vakif Mehmed-spahija je prije prelaska na islam bio knez u Metohiji i ugledan i bogat feudalac. On je u Gacku i okolini imao velike posjede, a selo Vrba bilo mu je planina na koju je preko ljeta stoku (hajvan) izgonio. Ovdje su ivjeli njegovi potomci Agovii, koji su 1882. godine prodali sve posjede Srbima i odavde iselili.[9]

Navedeno predanje je moda istinito, ali glavni razlog Djurinog prelaska na islam je , svakako, taj to je pod novom vlau htio i elio sauvati sve svoje privilegije i posjede koje je do tada uivao. On je umro u Gacku u drugoj polovini 18. stoljea i, kako se pria , sahranjen je u haremu kod damije, oko dva metra zapadno od njene munare. Stariji ljudi i sada pokazuju njegov grob, ali niana na njemu odavno nema.

Damija u Gacku je bila koncem prolog stoljea toliko dotrajala da su u njoj vie nije moglo klanjati.Tada je Zemaljska vlada za BiH dotirala sumu od 1000 forinti i dala svu gradju od poruene kasarne (krle) u Gacku za izgradnju damije. Muslimani Gacka i okoline dali su 600 i u gradji 200 forinti. S ovim sredstvima je cestar remer sagradio 1896, godine, na temeljima stare, novu damiju.[10] Munara uz nju podignuta je kasnije.

Osnovica damije je kvadrat sa stranicom 8,5 metara (enterijer).Gradjena je od tesanog kamena i pokrivena etverostrenim krovom, sada pod crijepom. U enterijeru se nalazi mihrab bez dekora, drveni minber i mahfil u irini cijele damije.Uz desni zid joj je prigradjena kamena munara ortogonalna oblika visoka oko 15 metara. Damija je u toku prvog svjetskog rata ruena, pa je 1916. dogradjivana i opravljana.I u toku prolog rata ona je znatno oteena. Godine 1964, temeljito opravljena. Ona nema predvorje (sofa) kao ni ostale damije na podruju gatacke opine. Zaprema sa haremom uz nju 556 metara kvadratnih povrine i upisana je u gr.ul.k.o. Gacko pod brojem 663 kat.est. 415.

Prvi poznati imam ove damije bio je neki Ebu Bekir hoda, koji je potpisan kao svjedok na jednom ugovoru iz 1204. (1789) godine. Hasan-beg Resulbegovi, sin Ibrahim-pain, bio je u prvoj polovini prolog stoljea mualim u Gacku. Neki Ali ef. bio je 1284 (1867/6 imam i hatib damije u Gacku. Od konca prolog stoljea do danas imami i hatibi ove damije bili su: Arif ef. Sari, Osman ef. Zametica, Muharem ef. Hasanbegovi, hafiz Alija Karahasanovi, Mahmut ef. Daferovi, Hamid ef. Kurtovi, Hasan ef. Fazlagi i Atif ef. Spahi.[11] Ovoj damiji gravitira vie okolnih sela.

Za izdravanje damije vakif je ostavio: duan,vrt,njivu i tri harema koje nekretnine zapremaju 42500 metara kvadratnih povrine. Iz prihoda ovih nekretnina davale su se plae imamu,mujezinu i opravljala damija. Prihodi ovog vakufa iznosili su 1917. godine 419, a rashodi 268 forinti.Od ovoga se davalo imamu i mujezinu godinje po 120 forinti, a ostatak je troen za opravljanje damije i njenu rasvjetu.[12]

Neka Ajnija-hanuma uvakufila je nepoznate godine air i ifluk u Gacku za potrebe ove damije i one u Cernici.Prihodi ovog vakufa iznosili su 1917. godine 364, a rashodi 288 kruna.Od ovoga se plaalo imamu i mujezinu po 120 kruna, a ostatak uzimao mutevelija. Iz prihoda ovog vakufa davala se plaa i imamu damije u Cernici sve dok je ona radila.

Hana Drljevi, rodjena Dubur, iz Gacka, uvakufila je 1916. nekretnine u Gacku za potrebe ove damije koje su upisane u rg.ul.k.o. Gacko broj 278. O ovom vakufu nemamo nikakvih podataka.[13]

U Gacku je radio jedan mekteb koji je podigao major ukri-beg I koji se prvi put spominje 1291.(1874) kada su na podruju gatakog kadiluka radila jo tri mekteba. Mualimsku dunost u njemu vrili su spomenuti imami damije i Hasan ef. Tanovi i hafiz Agan ef. Hodi. Na podruju ovog kadiluka radilo je 1304 (1886) devet sibjan-mekteba: Metohiji (Gacko), Graanici, Medaniima, Ravnima (Ramadan Prguda), Mjedeniku (Omer Omeragi), Kljuu (Ferhat Krvavac), Fazlagia Kuli (Abdulah Dilberovi), Koritima (Dervi Danovi) I Havtovcu (Alija Hasanbegovi).[14] Svi ovi mektebi radili su u privatnim kuama.

Kad je u Gacku dovrena izgradnja damije 1896. godine Zemaljska vlada za BiH je naredila da se ovdje otvori mektebi ibtidaija. U tu svrhu uzeta je u najam lijepa zgrada kod damije.




Zgrada "Mejtef-a" u Gacku



Ovu zgradu podigao je Murat Zvizdic 1892, to se vidi iz natpisa napisanog latinicom na kamenoj ploi njenog potkrovlja.Gradjena je od tesanog kamena, pokrivena dvostrenim krovom pod ploom i ima jedan sprat. U prostorijama na spratu radila je mektebi-ibtidaija i bio stan mualima, a u prizemlju su bili duani, koji su svake godine izdavani pod zakup. Kad je ova zgrada uvakufljena za potrebe mekteba nije poznato. Prostorije na spratu nalaze se u posjedu odbora IZ Gacko , dok su duani nacionalizovani.

Muslimani Gacka poveli su 1874. akciju da se sibijan-mekteb pretvori u rudiju i da se uitelju odredi plaa iz dravne blagajne. Poto je Gacko u to doba imalo manje od 500 muslimanskih kua molbi nije udovoljeno.[15]

U Gacku je prije 1905. osnovana Muslimanska itaonica. Njeni su lanovi mnogo radili na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana ovog kraja. Svake godine su priredjivane zabave u hotelu Metohija i prihodi troeni za kolovanje muslimanske omladine.[16]

Pored damije, mekteba i itaonice ovdje je od prvih godine turske vladavine radio i jedan karavansaraj. U njemu su odsjedali trgovaki karavani koji su od Dubrovnika gonili robu za Fou i dalje. Gdje je bio lociran i kada je prestao raditi i sruen nije poznato. Od 1867. Gacko je imalo i potu.[17]

U Gacku i okolini sagradjeno je za turske vladavine vie kula na jedan do tri sprata. Za borbi koje je vodio Mehmed-beg Turhanija 1832. protiv Smail-age engia izgorjelo je skoro cijelo Gacko. Ustanici su 13. avgusta1875. zapalili u Gacku sedam kula. U isto vrijeme oni su zauzeli Vrbu i sruili i zapalili oko trideset kula.[18]

Na brdu Ponikvama, to se nalazi na sjevernoj perifieriji Gacka, sagradjena je za turske uprave kasarna (krla) i 1876. nekoliko aneva.[19] Ova kasarna je sruena 1895. i kamen upotrijebljen za gradnju damije u Gacku. Kod kasarne se ranije nalazio harem u kome su sahranjivani umrli vojnici. Ovdje je ranije bilo vie niana sa natpisima i dekoracijama; svi su davno uniteni.. S ovog mjesta pucao je top uz ramazan i prilikom dvaju bajrama. Tu je bila i atrnja, ije se ruevine jo vide.

U Gacku je ranije bilo pet harema koji su zapremali 15800 metara kvadratnih povrine. Tri su poslije 1960. ekshumirana I na njima su podignute privredne i stambene zgrade, dok su druga dva naputena. Pria se da je u ova dva harema bilo mnogo niana s natpisima i dekoracijama, ali su svi uniteni.

Gacko i okolina nalazili su se za turske uprave na granici (serhat) prema Crnoj Gori. Za sve vrijeme turske uprave ukoci i hajduci iz Crne Gore stalno su napadali ova porduja, pljakali sve, u zarobljenitvo odvodili sve muslimane, pa ak i ene i djecu, koje bi ive uhvatili.Naroito je bilo tesko za vrijeme Kandijskog rata (1645-1699). Kada je ovim krajevima harao uveni Bajo Pivljanin i sa svojim etama ubijao i palio sve do ega je doao. Bajo je od ampara u Gacku zarobio dvije djevojke, odveo ih u Dubrovnik i prodao Italijanima. On je dalje poruio sve damije u Hercegovini do kojih je doao od kojih, kako se pria, nijedna nikada vie nije obnovljena. A za vlade Ali-pae Rizvanbegovia (1833-1851) Gacko je igralo ulogu hercegovake krajine (serhat)[20]

Stalni upadi uskoka i hajduka iz Crne Gore na porduja gatacke nahije bili su uzrokom da su mnoge muslimanske porodice, od prvih dana turske vladavine, naputale svoja ognjita i selile u druga, sigurnija mjesta: Mostar, Sarajevo i drugdje. Tako npr. Rizvan Gaanin, kafedija iz Mjedenice, umro u Sarajevu 1774, Mula Ibrahim iz Gacka, pisar koji je lijepo pisao divaniju, umro u Sarajevu 1875. I Hasanbaa, sara iz Gacka, umro je u Sarajevu 1789. godine. Ahmed Alija Gaanin iz Tabak Sulejmanove mahale u Sarajevu, uvakufio je za Ajnibegov mekteb jednu knjigu i predao je muteveliji Halilu, sinu Salihovu.[21]

Gacko je za vrijeme turske uprave dalo vie istaknutih i zaslunih ljudi: Tanovii: Husein-aga, Arslan-aga, Bajram-aga, spominju se 1789. kao gataki ajani (prvaci) . lanovi ove porodice bili su kapetani stoljea. Mulaaga Tanovi bio je ugledni muslimanski prvak iz Gacka i poslanik carigradskog parlamenta 1876. godine. On je poslije austrougarske okupacije BiH 1878. preselio u Mostar, sagradio veliku kuu s okom (doksat) u Cernici i ovdje se sa porodicom nastanio.Njegovi potomci su koncem prolog stoljea odselili u Tursku, gdje i danas ive. Ne zna se kada je i gdje je Mulaga umro i sahranjen.[22] Mulaginu kuu u Mostaru, koja je nacionalizovana, stariji Mostarci i danas nazivaju oak Mulage Tanovia.

Neki Omer-aga, sin Ibrahim-agin, bio je 1792. ajan Gacka. Bajram-aga Zvizdi, gataki ajan, kupio je poetkom prolog stoljea od Ahmed-bega Ljubovia posjede izmedju Lazaria I Miholjaa zvane Ljubovia hudut I Begluci[23] Dafer Zvizdi istakao se kao hrabar i velik junak prilikom ulaska austrijske vojske u Gacko, pa su ga vojne vlasti osudile na smrt i strijeljale. Oko njegove linosti isplele su se razne prie i postao je u ovom kraju legenda[24]

Od austrougarske okupacije do danas Gacko je dalo cijelu plejadu fakultetski obrazovanih muslimana koji su zauzimali istaknute poloaje u politikom i drutvenom zivotu bosansko-hercegovakih muslimana. Ovdje iz starije generacije spominjemo samo sljedee: dra Avdu Hasanbegovia, ukriju Kurtovia, dra Murata Saria, dra Jusufa Tanovia, Sabita amparu i Mulaliju Zvizdia.


 


30-06-2007 at 01:05
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca
Bez chatanja molim

SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST

engii su izmeu prvijeg plemia ili odzakovia zakona turskog u Hercegovini i u Bosni. Po naijem narodnijem pjesmama, od njih je bilo alaj-bega i paa. Pjeva se da su imali dvore na Zagorju, ali je Smail-aga sjedio u Gacku u selu Lipniku, gdje mu i sada sjede sinovi. Za ovoga Smail agu mislilo se i govorilo da je izmeu prvijeg junaka u Turskom carstvu. (Vuk Karadzi, 1845.)

Jedna uvena porodica

engii su u prolosti igrali veliku ulogu u ivotu Hercegovine. Porijeklom su iz Male Azije, odakle su se jo u 16. vijeku doselili u Zagorje, iz koga su se raseljavali u Fou, Ustikolinu, Viegrad, a 1800. godine i u Gacko, gdje je Henefri-beg engi, u selu Sreviima, podigao prvu kulu engia u tom kraju. Iz ove porodice bilo je mnogo visokih turskih dostojanstvenika, od kojih njih 11 sa titulom pae.
Najuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga engi, sin Ibrahimov, glavna linost besmrtnog epa Ivana Maurania Smrt Smail-age engia i veeg broja epskih narodnih pjesama. Roen je u selu Jelacima, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine. Rano je ostao bez oca zbog ega je imao tegobno djetinjstvo. U mladosti je preao u Sarajevo. Ve 1801. godine spominje se kao zaim Presjenice kraj Sarajeva. Kao vjet i hrabar vojnik istakao se u borbama protiv srpskih ustanika 1809-1813. Gataki muselim postao je 1812. godine, a sjedite mu je bilo u Cernici. Poto se oenio iz porodice Hasanbegovia iz Avtovca, skuio se i kupio itluk u selu Lipniku. Bio je tedljiv i djeci iz tri braka ostavio je veliko bogatstvo. Poslije 1820. godine postao je i muselim drobnjaki i zakupac haraa. S Ali-paom Rizvanbegoviem iao je u Carigrad krajem 1832, gdje je od sultana, za zasluge u borbi protiv bosanskih ajana, begova i kapetana, dobio titulu pae i carskog kapidzi-bae (nadkomornika) ili rikjabi hamajuna. Ta se ast sastojala u ovome: kad bi car jahao, onda bi rikjabi hamajun iao pored njega pjeice i drao uzengije.
Godine 1833 . umirio je pobunjeni Kolain, ali nije narodu zla inio.
Najvie slave je zadobio 1836. godine u borbi sa Crnogorcima na Grahovu - u elinskom potoku, kada je uz nekoliko desetina drugih poginulo i devet Petrovia, meu kojima i Njegoev brat Joko i sinovac Stevo. Ovom pobjedom je Smail-aga, pored Ali-pae, postao najistaknutija linost u Hercegovini. Zbog toga su mu pridjeli i nadimak Gazi (nepobjedivi), a ujedno ga proglasili i za osvetnika Mahmut-pae Buatlije. Kau da je tada dao da mu se na sablji ureu ovi stihovi:
Svijetla sablja age engijia
sasijee sedam Petrovia,
na Grahovu polju irokome,
na sramotu knjazu branskome.
(Od devet Petrovia, poginulih na Grahovu, prialo se da je sam Smail-aga posjekao njih sedam, a Mujo Tanovi iz Nevesinja dvojicu).
Kako je mnogo volio gusle, Smail-aga je, vele, esto pjevuio pjesmu:

Silnog pau Buatliju
osvetio niko nije,
do li mene seratlije.
Ja ispunih carsku volju:
na Grahovu bojnom polju
ubih devet Petrovia
sokolova i plemia.

Od bitke na Grahovu 1836. godine prie o Smail-aginom gaziluku dopirale su do najudaljenijih krajeva Turskog carstva. Kao vjerni padiahov podanik, Smail-aga je sa svojim Hercegovcima uestvovao u guenju pobune u Egiptu protiv uvenog namjesnika Mehmed Alije, tokom 1838. godine, pronosei tako irom Carevine slavu imena svoje porodice. Ratni vihori su ga sprjeavali da u Drobnjak ne doe sve do 1840. i prikupi utanaeni hara. U noi 23. septembra 1840. godine ubijen je na Mljetiku, u udruenom napadu Moraana i Drobnjaka, koje su predvodili vojvoda Mina Radovi i Novica Cerovi.

Hrvatski istoriar Ferdo ii je zapisao: Kako je bila meu svim muslimanima hercegovakim velika graja, ne preostade Ali-pai drugo, ve kupiti vojsku, da osveti smrt svoga druga. Na elo te vojske stave se pored Ali-paina sina Hafiz-pae oba sina Smail-agina Muhamed-beg i Dedaga, a njima se jo pridrue Selmanovi iz Pljevalja (Taslidze), beg Redzepai iz Nevesinja, Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja, Mustaj-beg Muovi iz Nikia i drugi. Sva se ova vojska skupila na Bari Dajevia, te onda udari na Drobnjake. Dne 25. januara 1841. (po nekim dokumentima u prvoj polovini novembra 1840.), dolo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i Moraani ametom potueni; Novica Cerovi jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na Cetinju. Vrativi se hercegovaki muslimani kui s neto stotinu i dvadeset glava drobnjakih i crnogorskih, okitie njima jo svjei grob Gazi Smail-age engia.
Jo tada je bilo onih koji su govorili da su Drobnjaci (pa i Novica), na rije i tvrdu vjeru, domamili svog agu, koji ih je ljebom ranio, i na prevaru ubili na svom vaganu.
Mnogo godina kasnije, Safet-beg Baagi, Smail-agin praunuk, prozvao je organizatore ubistva u stihovima:

Zar na vjeri biju se junaci (...)
Zar nevjera junatvo se zove?
Sakrijte se pred svijetlim licem
vitezova zemlje Hercegove!

(Ta se Baagieva pjesma za prve Jugoslavije nije smjela tampati iz nacionalnih razloga).

Pojedini pisci prikazuju Smail-agu u lijepom svijetlu i sa mnogim pozitivnim crtama. Ferdo ii kae za njega da je bio veoma pravedan i ovekoljubiv gospodar, zatiujui na svakom koraku svoju raju tako da je bilo dosta rei: ja sam iz Smail-agina kadiluka, pa da te niko nije smio dirnuti. Slino kae i Svetozar Tomi, koji sve zlo pripisuje njegovom sinu Rustemu, koji je ocu kvario odnose sa rajom.
Po opisu Radosava Kojia, sina Petra Kojia, koji je dobro poznavao Smail-agu, Smail-aga je bio srednjeg rasta, dobro razvijen, krut i snaan. Imao je lice okruglasto, iarano od krasta (velikih boginja). Oi su mu bile zelene i male, ali ive. Glas mu je bio dubok i zapovjedniki. Bradu je iao okruglo, kao i svi stariji muslimani. Od oruja je uvijek nosio dvije male puke za pojasom i krivu sablju.
enio se tri puta i imao je sedam sinova: Rustem-bega (od prve ene), Sulejman-bega (od druge ene) i Dedagu, Kadri-bega, Muhamed-bega (poginuo u Dugi 1861), Sejdi-bega i Hajdar-bega (od tree ene). Od svih su najvie bili oglaeni: Rustem-beg (po zlu i bekrijanju) i Dedaga, poznat i kao Dervi-paa (po vjetoj upravi i relativno popustljivom odnosu prema raji).
Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova uvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takoe kamenim ploama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagraene jo etiri zgrade, i to: haremluk (za ene), musafirhana (za goste), jedna kua za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine etiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za ene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne.

engia sablja ne sijee muki

Od odlaska Sulejman-pae Skopljaka, pa do 1812. godine, Drobnjak je bio u miru, niti je koga priznavao, niti je kome to plaao: drao se sa Moraanima i sam sobom upravljao. Za to virjeme se okrijepio, stada umnoio, i na ranije pohare koliko-toliko zaboravio. No, ni dobro nije vazda dobro: travniki vezir prizva k sebi pau Miljevinu, iz Zagorja, i ree:
- Kome si ostavio Drobnjak? Zar ne zna da se Vlah osilio - njihove ete haraju po Tari i Kraljevoj Gori, a stada im slobodno pasu po carevoj zemlji! Smiri Drobnjak i pokupi hara, da ga ne kupi paa Selmanovi iz Taslidze!
I vojska pae Miljevine udari na Drobnjak. Predvodili su je Turci seratlije - u pasu su im bile srmene kubure, o ramenu izvezene eane, a u ruci otre sablje dimiskije. Junatvom su se oglasili i junatvom zanosili. A ispred svih, na vrancu, jahao je najvei hercegovaki gazija - Smail-aga engi iz Lipnika.
- Smail-aga, koliko e posjei kaura? - zapita ga paa Miljevina.
- Nijednog, estiti pao, koji mi poljubi ruku, a sto i jednog koji je odgurne! engia sablja ne sijee muki, no balak na balak, i brid na brid!
Istorija kazuje da je Smail-aga ba takav i bio: nemilosrdan prema protivnicima, a milostiv prema pobijeenima.

 


30-06-2007 at 01:21
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 17
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: ademir, ALENKO, asljgc, atko, backspace, blatazar, Brezan, cove72, daktilograf, Enida.ja, Fakultetski_obrazovan, faraontz, grabator, Ismet, izlijecise, Maid_guzonja, mustafabesic, nebo, PedjaM, Pucvala, safijatz, Spatzy, sumatra, Trex, tuzlarijanac, _Calixa_
FORUM : Putopisi : Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca This topic has been locked New Topic

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice