Pozdrav za kompletnu ekipu.
Neponovljiv je osjecaj koji ispunjava dusu ljudi koje obilazimo i nas koji smo bili u nekim akcijama.
Cijeli dan sam bila s vama u svojim mislima

Konjević Polje Fatina avlija.




Ratni zločinac Vasilije Kačavenda kumovao je gradnji i blagosiljanju ove crkve, kao i svih ostalih nelegalno izgrađenih crkava na području Podrinja.

Ratni zločinac Vasilije Kačavenda sada namjerava da crkvu premjesti lijevo gdje se vidi ovaj objekat, znači samo par metara od Fatine avlije. Vlasnici tog objekta jedan dio njih je u inostranstvu dok su drugi pobijeni. Trebam li reći da u Konjević Polju ne živi niti jedan pripadnik srpske nacionalisti? Za vrijeme liturgija "vjernici" uglavnom dolaze iz Bratunca u ovu crkvu.

[Edited by cupo on 08-07-2009 at 11:08 GMT]

Još nekoliko slika iz sela Osmače o izgradnji puta.

Između sela Zeleni Jadar i Osat

07.08.2009

«Uzdaj se use i u svoje kljuse!»

Problemi porodice Delibegović i dalje traju

«Uzdaj se use i u svoje kljuse!». Jedina, sigurna i prva istina koje se treba držati u svakom trenutku svog života.

ALI... šta ako nemamo ni SEBE, a kamoli «KLJUSE»? U koga se i u šta se uzdati?

Porodica Delibegović, Mirza, Ana i mali Robert uzdaju se u pravo ljudskog bića na normalan život. Godinama očekuju rješenje svoje egzistencije, naravno od onih čiji je posao da rješavaju takva pitanja. Čekaju i dalje, već na izmaku snaga i strpljenja. A kad strpljenju dođe kraj? Ne želimo ponavljati očajne Mirzine misli izrečene danas prilikom posjete.

Šta im je rješeno do sada? Nista! SVE je u obećanjima, što usmenim, što pismenim koja se «kisele» na nečijim stolovima i ladicama i čekaju «dobru volju» ili «milost» kao da je daju iz svog džepa. Jedino konkretno što su dobili jeste pomoć u hrani i novcu od dobrih ljudi, uglavnom forumaša tuzlanskih „Tuzlarija“.

Čak i nedavno (konačno!) rješenje boračke invalidske penzije, kad nam je sav sretan Mirza saopštio da bi je već od 01.07. ove godine počeo primati, jos nema ništa! Zašto? Zato sto je neko odradio svoj posao traljavo (uobičajeno za BH administraciju), te treba čekati i dalje.

Šta je koga briga imaju li Delibegovići danas ručak? A mali Robert sigurno nema bombon ili čokoladicu. Prlikom posjete supermarketa ovo dijete čak ni ne traži da mu se nešto kupi – kazao je Mirza za naš portal.



Mirza, Ana i Robert... svi bolesni. Primanja? Mirzina invalidnina od 134KM. Ništa više! Porodica Delibegović živi u jednoj prostoriji od 12-15m2 na XVII solitera u Rudarskoj ulici br.73. Prostoriju je dobio na korištenje od stanara solitera i za istu svaka tri mjeseca prikuplja „tonu“ papira radi dokazivanja opštinskoj Službi za stambene poslove da nema nigdje ništa i da niko u njegovoj porodici nije zaposlen.

Nažalost, ova priča o porodici Delibegović je samo jedna od mnogih. Najbolje rješenje za ovu porodicu bio bi siguran krov nad glavom i redovan izvor sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

Tuzlaci koji su željeli da ostanu anonimni danas su obišli porodicu Delibegović te im uručili novčanu donaciju u visini od 100 eura i nekoliko prehrambenih paketa koji će im sigurno dobro doći u narednom periodu. I za malog Roberta stigle su nove igračke i paket sa slatkišima. Na pitanje možemo li te povesti u šetnju Robert odgovara „Može ali ako će djed Đuro ići sa nama“. Inače, dosta vremena provodi sa svojim djedom, a ranije smo pisali da mu je omiljena serija „Lud, zbunjen, normalan“. Sve Izetove šale ponavlja i Robi.



Svi oni koje žele da pomognu ovoj porodici to mogu učiniti putem žiro računa





Ponavljamo i Mirzinu adresu stanovanja
Mirza Delibegović
Rudarska 73 br. stana 067
17 sprat
Tel: 061 / 936 155

Saopštenje za javnost

Članovi UVR liječenih od PTSP-a pomažu Mirzi Delibegoviću


Pomoć koja je od strane UVR lijećenih od PTSP-a Stećak Tuzla našem članu Mirzi Delibegović pružena je mala ali trudimo se.
Od prvog dana kada je učlanjen Mirza Delibegović i koji je liječen od PTSP-a, koji je kao maloljetan (15 godina i 8 mjeseci ) krenuo u odbranu BiH kao dobrovoljac bili smo svjesni situacije u kojoj se nalazi i spram naših mogućnosti pomogli smo mu koliko smo mogli.

Osim PTSP-a Mirza ima dijabetes i ovisan je o inzulinu, supruga je teški bolesnik, sin od tri godine ima astmu. Naša pomoć je bila mala u vidu prehrambenih artikala odjeće i solidarnosti članova prikupljanjem nešto malo novca. Želja nas članova UVR liječenih od PTSP-a je da se Mirzi riješi stambeni status jer živi u petnaest kvadrata za kojih mora svaka 3 mjeseca dostaviti mnogo papira da bi produžio agoniju sledeća 3 mjeseca i nađe neko riješenje za redovna novčana primanja dostojna čovjeka jer ne može ni zdrava porodica živit od 134 KM a kamoli bolesna.

Na prste jedne ruke se mogu nabrojat heroji koji su kao maloljetni stali u odbranu našeg grada i naše Države a Mirza je jedan od NJIH.


Predsjednik Udruženja Ćehajić Zehrudin

citat:

---

cupo wrote:

---

Mirza Delibegović

Hvala svim dobrim ljudima

Iz do sada napisanog i objavljenog na Tuzlarijama u vezi porodice Delibegović mogli ste zaključiti da se radi o jednoj čestitoj porodici. Mirza je to i danas potvrdio.

Na trenutak smo izmamili i osmijeh na licu


Inicirao je susret uz kafu, te ovim putem želi da se zahvali anonimnim Tuzlankama koje su ga posjetile i uručile donaciju nakon što je članak objavljen na Tuzlarijama. U kuću Delibegovića pristiglo je nešto novčanih donacija, prehrambenih paketa i igračaka za Roberta.

Takođe, Mirzina želja je da se spomenu Dalibor, Dado, Batan i Dino za koje kaže "To su momci koji nikada ne bi dozvolili da moja porodica bude gladna i zato im hvala". Veliko hvala i vama sa Tuzlarija.

Tuzlarije i naši forumaši već godinu i po dana pišu, apeluju i pomažu porodicu Delibegović i to ćemo činiti sve dotle dok se slučaj porodice Delibegović ne okonča tj dok ne počnu živjeti život dostojan čovjeka. Mirza je i danas, u moru želja što se može poželjeti, poželio sam jedno - trajno rješenje za svojih 12-15m2 gdje živi sa suprugom Anom i sinom Robertom.

U svrhu pomoći ovoj porodici otvoren je još jedan račun u Rajfajzen banci, tako da i naši građani iz inostranstva ukoliko žele mogu pomoći.

27.08.2009 Uručena pomoć Hasniji Soljankić

Nekoliko forumaša Tuzlarija danas je obradovalo Hasniju Soljankić u Dobrinji kod Tuzle.

Hasnija Soljankić (6 živi sama, u maloj kući i teško je bolesna. Ne čuje dobro, jedva se kreće, ima astmu a ćini se da je i duševni bolesnik. Pored svega toga Hasnija izvršava svoje vjerske dužnosti - posti mjesec Ramazan. Današnja hedija sigurno da će joj dobro doći u danima koji su pred njom.

Pored naših forumaša u posjeti je bila još jedna porodica tačnije bračni par iz Njemačke koji je Hasniji uručio nekoliko prehrambenih paketa te novčana sredstava.

Hasnija kuća je mala, sa dvije sobe. Kupatila nema a struju je sprovela od komšija (ima dvije sijalice). Susjedi kažu da nikada nije htjela doktoru.



[Edited by cupo on 27-08-2009 at 23:21 GMT]