Prošlo je 20 godina, kako nije sa nama Stjepan Peranović, sa Dubrava, čovek koji je znao samo za dobro, čovek koji je svima pomagao.
Svojim načinom življenja ostavio je lepa sećanja, kako u sredini gde je živeo, tako i preduzeću, TTU, gde je radio.
Bio je poštovan na prostorima cele Jugoslavije i svuda je imao samo prijatelje.
Borio se za ljubav, za mir, za život bez mržnje, ali kad je video kako se sve to raspada,, srce nije izdržalo.
Sećanje na njega ne mogu ni sve ove godine da izbrišu.
Počivaj u miru!!!



Hvala svima koji ga nisu zaboravili.

Odlazak majstora
Umro Mirko Kovač

Mirko Kovač biće sahranjen u Rovinju (Foto: Arhiva "Vijesti")


Jedan od najvećih južnoslovenskih pisaca našega doba, Mirko Kovač (74) umro je danas u Rovinju.

Mirko Kovač (rođen u Petrovićima, Banjani, 26. decembra 193, Crnogorac po rođenju, živio u Beogradu, pa u Rovinju, ostvario se u krugu najdarovitije generacije srpske i jugoslovenske književnosti druge polovine dvadesetoga vijeka (Kiš, Kovač, Pekić, Bulatović, David), našavši u poznim godinama dom u Istri, u Hrvatskoj, sebe je smatrao crnogorskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim piscem, na taj način, s jedne strane suprotstavljajući se nacionalnoj histeriji i isključivosti koja je bješnjela regionom, a s druge strane uvažavajući realnost isprepletenosti bliskih naroda i književnosti. Takav je bio i Kovačev književni jezik – svoj majstorski osjećaj za jezik naslanjao je na tradiciju i život svih jezičkih standarda na prostoru jednog, četvoroimenog jezika, što su mu nacionalisti i malograđani “svih boja” žestoko zamjerali.

Kovač je studirao dramaturgiju na Akademiji dramskih umetnosti u Beogradu.

Prva knjiga proze Gubilište (1962), doživljava političku i ideološku osudu "zbog crne slike svijeta", i ta će ga politička etiketa pratiti tokom šezdesetih i sedamdesetih godina. Slijede – roman Moja sestra Elida (1965), 1971. izlazi kratki roman Životopis Malvine Trifković. Ovaj roman je preveden na brojne jezike. Ruganje s dušom izlazi 1976. godine, a dvije godine kasnije objavljuje Vrata od utrobe, roman koji će mu donijeti NIN-ovu nagradu (197, nagradu Željezare Sisak (1979) i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu (1980). Vrata od utrobe je vjerojatno najbolji Kovačev roman, složene post-modernističke narativne tehnike, u kojemu se preklapaju autorova vizura Hercegovine u rasponu više decenija i spiritualne dileme vjerske i sekularne naravi. Po motivima ovoga romana Lordan Zafranović snimio je film “Večernja zvona”. Slijede romani Uvod u drugi život (1983), te Kristalne rešetke (izdanje Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995). Posljednju fazu Kovačevog pisanja obilježio je roman “Grad u zrcalu”, koji mu je donio brojne nagrade.

Kovač se našao na udaru velikosrpskog nacionalizma i Šešeljevih jurišnika, čak je na jednoj promociji Saveza reformskih snaga pogođen fotoaparatom u glavu. Nakon toga je emigrirao u Hrvatsku. Nedavno su mu objavljena Sabrana djela u 12 tomova.

Među scenarijima najpoznatiji su oni za filmove - Lisice, Okupacija u 26 slika, Pad Italije... Njegove knjige prevedene su na više desetina jezika. Kovač je posljednjih petnaestak godina bio vrlo prisutan i u Crnoj Gori. Bio je saradnik Crnogorskog književnog lista i član Savjeta za standardiziranje crnogorskog jezika. Dobio je prvu Njegoševu nagradu u nezavisnoj Crnoj Gori, za knjigu priča “Ruže za Nives Koen”.

Njegov roman “Vrata od utrobe” Vijesti su objavile u kolekciji “Crnogorski roman”, dok je “Gubilište” objavljeno u prvoj ediciji, “XX vijek”.

Kako "Vijesti" saznaju, Kovač će biti sahranjen u Rovinju.

Podsjećamo na intervju koji je Kovač dao "Vijestima" u februaru ove godine:

http://www.vijesti.me/kultura/malogradani-su-svijet-kukavica-clanak-114147

Nek mu je laka crna zemlja, upravo gledam intervju s njim na HRT1

citat:

---

Abulafija wrote:
Nek mu je laka crna zemlja, upravo gledam intervju s njim na HRT1

---

Kad je bio u Tuzli, tako je lijepo pricao, imalo se sta cuti.
Nagradu "Mesa Selimovic" dobio je za svoj zadnji roman, a jedan koji je pisao nije stigao zavrsiti, steta.

Umro je Branko Klubička. Jedan od najpoznatijih glasova iz naših radio, a nešto kasnije i televizijskih prijemnika. Divan čovjek i veliki profesionalac, svojim ugodnim glasom nas je obavještavao, prenoseći tužne ali i radosne vijesti.

Ma je l' istina da je neki idiot ubio Bagija, profesora odbrane u saobracajnoj?

citat:

---

Aidatuzla wrote:



ja mislim da je profesor bio iz saobracajne ili masinske skole. prof. azabagic

---

citat:

---

Abulafija wrote:


Ako je Bagi, nek mu je rahmet dusi, i meni je predavao u masinskoj.
Vrlo kratko.
Upamtio sam ga po sakoima predugih rukava i ok smislom za zajebanciju.
A i ako nije, nek je rahmet i tom drugom

---