Katolici danas slave Badnjak

Prema novijem poimanju, naslovno Badnjak je samo jedan dan, koji prethodi božićnim blagdanima. Općenito u katoličkom svijetu poima se kao dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. decembra pada zimski solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje "mladog Sunca"17. Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi "b´deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati. Odatle i "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji, pa odate i "badanj", koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji označava čekanje da se pojavi "mlado Sunce" i kršćanski, sadržan u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tok kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih Katolika a posebno kod pravoslavnih. Međutim, znakoviti su običaji kod banjalučkih Katolika, koji su vezani uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta. Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi Katolici banjalučkog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana. Uostalom, ovakav način obilježavanja Badnjeg dana može se naći i kod katolika drugih krajeva. Međutim, ono što je posebno za banjalučki kraj jest badnje jelo s kruhom. Naime, običaj Katolika banjalučkog kraja je na Badnji dan jesti posebno spremljen grah. Nakon varenja odstranila bi se iz njega sva točnost, da bi kuhana zrna bila gnječena. U tako kašastu masu graha doda se malo luka i nešto drugog povrća. To bi bila badnja hrana s kruhom. Iako u drugom dijelu Badnjeg dana mnogi zanemaruju post, banjalučki katolici ga drže cijeli dan. Tek s polnoćnom misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju. Ono, po čemu je Badnji dan poznat i po čemu je dobio ime je badnje drvo. Mi ga jednostavno zovemo "badnjak". Postoji i kod pravoslavaca, s malo izmijenjenim radnjama i običajima. U našem kraju to je drvo, koje se nasloni na kuću i stoji tijekom Badnjeg dana i božićnih dana. U gornjem Dragočaju, dijelu Motika i ivaštanskom kraju to je lisnato hrastovo drvo. Tako lijep, lisnat hrastić izabere se u šumi, odsiječe i donese kući. U selima bliže gradu umjesto lisnatog hrastovog drveta služi veća grana ljeske, koja se također prisloni uz kuću. To je razumljivo. U gornjim krajevima ima obilje šume, pa se može naći hrastić po želji. Toga nema po prigradskim selima, ali po živicama ima ljeskovine, od koje se usiječe grana, pa se njome posluži. Badnje drvo se "diže" u ranim jutarnjim satima Badnjeg dana. Njime se najavljuje božično vrijeme, božični blagdani. Što se tu čini? Potrebno je da netko od djece, momčića, urani prije svih i ode do susjedove kuće. Na nju je već naslonjen pripravljeni "badnjak". Podigne ga od zemlje i zove: "Domaćine!" Zove, dok se ovaj ne odazove. Dobro je kad je domaćin spreman i budan. Ali, ako ga iznenadi, onako snen je nespreman. U svakom slučaju, kad se odazove, slijedi pozdrav mladog susjeda-čestitara: "Badnjak na kuću, Bog i Gospa u kuću! Hvaljen Isus i Marija! Čestit Vam Božić i sveto Isusovo porođenje!" Domaćin odgovara: "Čestita Ti vjera i duša!" Obično u kući nastane komešanje. Ako ih je čestitar iznenadio, na brzu ruku se spreme. Prijam čestitara je poseban, jer je prije svih uranio i zavrijedio da primi uzdarje. "Digavši badnjak" momčić se pojavljuje na vratima kuće. Tada ga djeca i preostali ukućani zaspu kukuruzom, orasima i lješnjacima. Domaćica ga daruje voćem i kolačima. Za takve čestitare pripravlja se posebni badnji kolač, zvani "kovrtanj". To je kolač od pšeničnog brašna, s dodatkom slastica, spravljen u obliku diska, s praznim središnjim prostorom.

Stari običaji bake Smilje

Božićni san na slami

Božić u Tuzlanskom kraju počinje se obilježavati več s prvom nedjeljom Adventa. Naime, poznato je da s prvom nedjeljom došašća se odlazi na mise zornice koje započinju u 6 sati. Oduvijek bi obitelji išle na zornice noseći svijeće prema crkvi a te svijeće bi označavale svjetlo koje će doći za četiri tjedna.

Prije stotinu godina Božić u tuzlanskom kraju imao je posebnu čar. Neke obitelji su tu čar zadržale, a neke su radije prihvatile čari modernog Božića. U domu gospođe Smilje Franjić i danas su očuvani stari običaji te se prisjeća Božića još prije pedeset godina kada je i sama bila djevočica. „Nama bi baka na Badnju večer prostirala slamu i mi braća i sestre bismo na slami spavali. Nije bilo tijesno. Bilo je prelijepo i to nam je bila posebna radost. Jedva smo čekali Badnjak i kada bismo baku molili da nam nekad opet prostire slamu, nije htjela jer se znalo da je to samo za Badnjak, jer se i Isus rodio na slamici i mi smo isto željeli vidjeti kako je Isusu bilo.“priča nam gospođa Smilja.

U njezinom domu se tradicionalni suhi kolačići počinju praviti več petnaest dana prije Božića, a prilazeći njezinoj kući vidjeli smo da obitelj gospođe Smilje istinski proslavlja Božić, jer nakićenost njezinog doma otkriva zapravo da će ova obitelj i ovaj Božić dočekati onako kako to i priliči.

Gospođa Smilja voli da je zovemo bakom, njezina djeca otišla su u svijet, a ovaj Božić bit će jedan od rijetkih kada nije bila s njima. Zato će joj ovaj Božić biti i malo tužan, ali ipak u molitvi i mislima s djecom uljepšat će ovaj blagdan.

„Žao mi je što neće biti sa mnom, jer smo za Božić uvijek zajedno. Božić nas uvijek okuplja za zajednički stol. Dođu mi moja unučad, ali ove godine oni idu na ekskurzije tako da nećemo moći biti zajedno.“



Jedna od posebnih čari Božića je upravo darivanje djece. Danas baka Smilja vrlo teško pronalazi što djeci darovati, jer moderni Božić nosi i moderne darove, ali ona se prisjeća kako je nju njezina baka darovala. „Mi ujutro kada se probudimo odmah idemo baki čestitati Božić i baka nam tada daruje suhih šljiva, oraha ili koju jabuku. Mi smo uvijek sretni se vračali kući od bake jer to je za nas bilo nešto baš veliko i svima smo se hvalili što bi nam baka darivala. Danas je to drugačije.“kaže baka Smilja.

Na njezinom stolu ovog Božića naći će se sva tradicionalna božićna jela, a u ovim krajevima poznata jela su potkriža, pava, keške, a kao dezert se uvijek pravila pita s jabukama i gibanica. Gibanicu i danas prave mnoge mlade žene i pravi se od domaćih jufki za pite, u nju ide dosta oraha i jabukov pekmez. „Gibanicu ću uvijek praviti i to ne bih nikada izostavila. To je nešto što ne smijemo zaboraviti i to je naše tradicionalno jelo.“priča baka Smilja.

Zanimalo nas je koliko je ona to uspjela prenijeti na svoju djecu i prave li oni tradicionalna jela iako su u Njemačkoj. „Bila sam jedne godine kod njih za Božić i svojoj sam nevjesti pokazala kako se pravi gibanica. Ona je rekla da ce svake godine praviti, pa ne znam valjda pravi. Moja kćerka je naučila davno praviti gibanicu, pa nadam se da i ona pravi, ne znam. Oni obično dođu kod mene za Božić i svega tog bude na stolu. Samo da mi još dugo poživimo i da oni meni dolaze. Ja sam najsretnija kada su oni uz mene.“priča nam.

Badnjak je poseban u ovim krajevima, svaka obitelj peće pečenicu, supruge su u kući i pripremaju obiteljsku večeru i tada će sena stolu naći riba i pava, a pava je grah s bijelim lukom i cijela obitelj objeduje. Budući da se na Badnjak posti vrlo često supruge iz domova moraju paziti na muževe da ne probaju pečenicu čiji miris se prostire cijelim selom dok se peče na ražnju. Utoliko je post slađi što čovjek mora peći meso, a ne smije ga probati. Pečenica se jede na Božićno jutro.

„Danas dosta obitelji pečenicu peče čak i u rerni. Da ne znam koliki snijeg pada mi je oduvijek pečemo na ražnju i nikada ne može biti ista. Ne smijemo baš sve modernizirati, ako im je več samo bitno da je imaju na stolu, pa danas se to vrlo lako može kupiti i gotovo. Sve dobiješ na gotovo, čak ljudi i isijeku pečenicu a naše je samo da serviramo. Mislim da to nije baš dobro i da je potrebno očuvati naše stare običaje.“kaže baka Smilja i napominje da bez obzira na godine koje idu i da se več polako ulazi u duboku starost ona nikad neće izostaviti ono što je naslijedila od svoje bake i mame.

Nakon što smo kod bake Smilje probali kolače i čuli kao se nekada Božić slavio dobili smo i dar, ali baš taj starinski, ali hvle vrijedan. Baka Smilja nas je darovala lijepim božićnim stolnjakom koji je sama štrikala. Uvidjeli smo da je Božić već na vratima i da se Božić ne bi smio samo slaviti jedan dan. Baka Smilja je poručila da maleni Isus uvijek mora živjeti u našim srcima i da naša srca za njegov dolazak uvijek moraju biti razigrana i duša čista.
Ove godine za Božić u Tuzli upriličeno je nekoliko Božićnih koncerata, Božićni turnir i priredba djece Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“.

Piše: Maja Nikolić (Dnevni list)

citat:

---

.*CAR*. wrote:




Ja bih Tuba ... morao i nesto gricnuti od svega ovoga ... Zaro sta ti kazes

---

citat:

---

tuba wrote:

Zatoj´ Tuzla bila i ostala kralj kraljeva.

Eto da smo u Travniku samo bi baklave jeli a monotonija ubi to svi namo.
´vako brate svega u svako doba imamo.
Tuzla rules.

[Edited by tuba on 26-12-2008 at 16:41 GMT]

---

U Tuzli upriličen Božićni prijem

Franjevački samostan Svetog Petra i Pavla,u koordinaciji hrvatskih i katoličkih institucija sa područja TK organizovali su tradicionalni Božićni prijem. Božićni prijem upriličen je s ciljem međusobnog uvažavanja i poštovanja svih građana TK. Želja nam je bila da Božićnu radost podjelimo sa svim našim susjedima i da pokažemo kako svi zajedno možemo slaviti ovaj veliki blagdan,vjernika katoličke vjeroispovjesti,rekao je gvardijan Franjevačkog samostana Svetih apostola Petra i Pavla fra.Zdravko Anđić. Pored Franjevačkog samostana koordinatori Božićnog prijema bile su institucije sa katoličkim i hrvatskim predznakom. Organizatori prijema i predstavnici općinske i kantonalne vlasti ovom prilikom svim građanima TK čestitili su nastupajuću novu godinu,uz želje da i njoj njeguju mir i međusobno uvažavanje.

(RTV SLON)

20.01.2008

Izložba radova nastalih u Breškama

Tokom jula 2008 održana je deveta po redu Međunarodna likovna kolonija na Breškama u organizaciji HKD „Napredak" Glavna podružnica Tuzla. U radu Kolonije ove je godine sudjelovalo petnaest umjetnika i to iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Plodovi njihova rada izloženi su ovih dana u Galeriji „Kristian Kreković" u Tuzli.

27.01.2009

SUSRET OSJEĆAJNOSTI I DARA U LJEPOTI BREŽAČKOG KRAJOLIKA

Likovna kolonija Breške 2008.

U prostoru takozvane simboličke kulture, dakle u oblastima definiranim kao slikarstvo, književnost, muzika, film, arhitektura,
slikarstvo je najtransparentnija opcija. Slika nastaje u susretu i odnosu koji je prof. dr. Nikola Kovač definirao kao sliku predmeta i predmet slike. Okupe se ljudi s raznih strana svijeta proborave nedjelju dana u Međunarodnoj likovnoj koloniji koju zovemo Breške, vode razgovore, prenose svoje štafelaje s mjesta na mjesto, slikaju, a potom odu svojim putom, za svojim potrebama i životom.
Nekoliko mjeseci potom, opremimo i izložimo njihove slike i ostanemo u čudu videći šta se sve tu dogodilo. Došlo je do stvarne izmjene vrijednosti u prostoru mogućeg ostvarivanja umjetničkog, ali i identiteta uopće. U krajoliku koji dobro poznajemo, na njihovim slikama uočavamo drugačije obojenu svjetlost, vidimo mogućnost drugačijeg izbora i projekcije poznatih motiva, uspostavljanja i organizacije estetskih vrijednosti, itd.
Naime, ljudi su došli i u sebi donijeli svoje predstave o umjetnosti i svijetu, svoje poetike, osobna slikarska iskustva i tehnike, svoje estetske zahtjeve, nebo ispod kojega su živjeli i radili i suočili se s podnebljem koje je u svemu drugačije od njihovog. Naime, ne postoje na planeti Zemlja dva mjesta na kojima sunčeva svjetlost isto sija, baš kao što ne postoje dva ista čovjeka, dvije iste poetike, dvije tehnike, dva ista iskustva ili estetska nazora. Stvoritelj Svega Sve je stvarao samo po jedanput.
Želimo reći, kako je Međunarodna likovna kolonija Breške u svemu nesagledivo značajan događaj u određenom nivou simboličke kulture koju zovemo likovna umjetnost, jer, riječ je o izuzetnoj mogućnosti međusobne komunikacije umjetnika i njihovih iskustava, te postvarenja komunikacije u njihovim likovnim djelima u odnosu s odabranim motivima iz krajolika.

Osim spomenute okolnosti koju razgledajući ovu izložbu nije loše imati na umu, želimo reći i kako je susretanje likovnih umjetnika u brežačkom krajoliku stvaran sadržaj koji nas kao ljude, duhovnost i kulturu, zdravljem razuma i ljepotom mogućnosti umjetničkog aktiviteta brani od agresivne pojave kiča koji u mnogim oblastima života preuzima inicijativu.
Međunarodna likovna kolonija Breške dakle, ima svoj stvaran i puno dublji smisao kojega postajemo svjesni u trenutku kad možemo stati nasuprot ostvarenim umjetničkim djelima. Lijepo vidimo, kako se jedan broj značajnih umjetnika pojavljuje kao snažan uzor i podsticaj drugima da i sami ojačaju sebe, da nadmaše svoje mogućnosti, u krajnjoj liniji da nauče i otkriju nove vidove vizualizacije svijeta i estetskih mogućnosti likovnog izraza. U konkretnom primjeru vrijedno je pomenuti rad i učešće Mladena Ivešića, Marijane Ivešić Pažin, Ivone Naletilić, itd.

(Z.Andzic)

Tekst Atifa Kujundžića posvećen Likovnoj koloniji „Breške"

Desetak godina već, Hrvatsko kulturno društvo Napredak Tuzla daje sve značajniji doprinos vitaliziranju tuzlanske kulturne scene i, posebno, segmentu likovnog života. Riječ je o doista ozbiljnom i prilježnom organiziranju međunarodne likovne kolonije Breške, a tokom posljednje tri godine i seriozno osmišljenom programu i kontinuiranom izlagačkom radu Umjetničke galerije Kristian Kreković u Franjevačkom samostanu Svetih Petra i Pavla u Tuzli. Ako pomenutom pribrojimo redovno izlaženje i brižljivo uređivanje glasila revijalnog tipa Hrvatski glasnik i časopisa za prirodoznanstvena i književnojezčna pitanja Gradovrh, te različite nivoe muzičke djelatnosti, možemo sagledati i svu ozbiljnost odnosa prema mogućnostima duhovnog, kulturnoumjetničkog, znanstvenog i medijskog prisustva i aktiviteta Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH i prostoru Tuzlanskog kantona.



U širem smislu, svakako, riječ je i o tome, da su ljudi organizirani u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak Soli - Tuzla, Matica Hrvatska Ogranak Tuzla, Hrvatski Dom Tuzla, Frama - Franjevačka mladež, Tamburaški orkestar, etc., vispreno identificirali mogućnosti i prostor ostvarivanja osobnog duhovnog i kulturnog identiteta na otvorenoj bosanskohercegovačkoj kulturnoj matrici i snažno krenuli u akciju.

Tragove i rezultate tog pregnuća prepoznajemo kao snažne, zdrave, estetski značajne dokaze o egzistiranju u nivou simboličke kulture i konkretnog angažiranja ne samo unutar hrvatskog nacionalnog bića, već i u djelatnoj koegzistenciji i prožimanju sa drugim narodima i njihovim kulturama. I inače, kao minimum korektnog uvida, dužni smo uočiti transparentnost i otvorenost kulturnog aktiviteta hrvatskog predznaka, kao poziv na otvoreno komuniciranje i interakcijsko susretanje, a radi usvajanja dobroga i boljeg, makar i drugačijeg. Ustvari, to je i osnovna odlika otvorenosti hrvatskoga kulturnog bića čiji je bitan konstituens iskustvo uvijek agilnog franjevačkog reda od vremena Bosne Srebrene, ili - duže od 700 godina.

* * *

Uz odranije poznate učesnike u Međunarodnoj likovnoj koloniji Breške uvijek se pojave i novi umjetnici, pa vidimo kako u njihovoj optici funkcioniraju nama dobro poznati brežački motivi i kako poznate zadatke savlađuju novim, njima bliskim sredstvima sredstvima vizualizacije.

* * *

Mladen Ivešić, drag i dobro poznat gost Međunarodne likovne kolonije Breške ove godine u fundusu kolonije ostavlja tri slike: Bistarac - u kojoj svojim već oprobanim sredstvima brižljivog spajanja neba i zemlje uspostavlja nepomirljivu granicu između svjetlosti i tmine, dovršavajući svoju kompoziciju brižljivo postavljenim osvijetljenim vertikalama u prostoru. Istu mogućnost Ivešić produbljuje na slici Pogled na Bukaluše na kojoj još jedanput oblikuje stvarnost prizora na tipično ivešićevski način u opciji nestajanja u nastajanju plavog i ljubičastog identificirajući granično mjesto vidljivosti i prepoznavanja u dubini krajolika.

Najimpresivnija Ivešićeva slika donosi sakralni motiv Polaganje Krista u grob. To je majstorski i s visokim rafinmanom realizirano prinošenje plave svjetlosti Kristovog tijela zemlji, dok bijele brade i bljedilo lica polagača tijela nazoče u figuralno oblikovanoj nisci, dok blijedo žuta aureola Kristove glave grije cijeli prizor smislom Njegove Žrtve za sve ljude.

* * *

Marijana Pažin Ivešić, također, poetički i estetski zrelo, na za nju već prepoznatljiv način, slika Breške i iznosi na platno visokoestetiziran i kompoziciono savršen pejzaž nedvosmisleno razgraničavajući površine i dubinske planove u svojoj slici, jasnim oblicima, nedvosmislenim koloritom, organizacijom figuralnih elemenata do savršene kolorističke grafije krajolika. Posebno visok nivo estetizacije dolazi do izražaja na njezinoj slici Jezero Bistarac, gdje boja na čudesno snažan način progovara visokim vrijednostima dominante same slike, kao nedvosmislenim kompoziciono-estetskim zahvatom, akcentom i ciljem, stvarnim smislom slikarskog poduhvata.

* * *

Rudolf Sedlar prilaže ulje Isus pod mukama. Izraz Krisovoga lica sugerira da je Isus već sasvim i sam u sebi, u svome Stvoritelju, sasvim predat trpnji za sve ljude i njihovo Dobro. Tamna pozadina slike, sklopljene oči, glogov vijenac vidljiv tek na čelu, prekrižene i stigmatizirane Isusove ruke sugeriraju dolazak u taj čas. Isus pod mukama je suvremeni likovni izraz Kristove pasije, ali u mnogo čemu, koloristički i tehnikom slikanja naslonjen na dugo slikarsko iskustvo koje je razvijano tematiziranjem Kristove žrtve.

Rudolf Sedlar prilaže i crtački i koloristički suvremeno, majstorski koncipiranu sliku Panonska konoba sa savršeno realziranom perspektivom, u dijelu šora, ispod širokog i dubokog nebeskog plavetnila panonske ravnice na kojem se odražava toplota doma i krova, života na zemlji.

Rudolf Sedlar koketira s op-artom, površinu Prozora dijeli se na tijelo i prozirnost čaše na vitkoj nožici, ali i na poluloptu izranjanjućeg sunca koje donosi svjetlost u prozor, tek, linije se oporo i bodljikavo produžavaju u križ koji pravilno dijeli prostor kao usud svemu.

Tu je i smeđim akrilom, donijet šeretski izgled osmjehnutog lica - portret sjajnog čovjeka Juraja Novosela.

* * *

Josipa Križanović, prilaže tri slike. Duboko je dojmljiva slika nominirana kao Advent. Topla je aureola iznad krova prizemnih kuća u sijegu i odražava se u nebu. Došašće Božića je izvjesno, mir je dubok, čekanje je uživanje u istini o stvarnosti Isusove žrtve koja od ovozemaljskih grijeha iskupljuje obične ljude. Toplota boje iznad krovova je kao ljubav prema Bogu i iskrena ljudska molitva. Veoma su lijepe i poetički zrele Josipine slike Jesen i Subotica - ulja na platnu, pune toplote i ljudskog prisustva na doista primjereno likovan način.

* * *

Ivona Naletilić u fundus Međunarodne likovne kolonije Breške odlaže tri slike rađene akrilikom. Ivona vrlo suvremeno i, superiorno koncipira svoje slike kao kompozicije raznobojnih površina, zelene, zlatne, plavičaste i crvene plohe - njiva, šuma, krovova, livada u nedvosmislenim geometrijskim formama. Taj odnos u primjeru Ivone Naletilić pokazuje se nesicrpnim u najrazličitijim opcijama i mogućnostima, čak i Breške gledane kroz vitraj crkve u Breškama kao zamagljena grafika koju prepoznajemo kao osobnu unutrašnjost.

* * *

Vinko Lamešić prilaže dvije slike od kojih je jedna, barem uvjetno, suvremeno koncipiran triptih, a druga nirvane. I jedna i druga nose tragove Lamešićevog umjetničkog iskustva sa zlokobnim problemima i poteškoćama fenomena tuzlanskog tonjenja. Izlomljene linije i elementarne boje koje sugeriraju tektonsku snagu i neizvjesnost budućnosti, umjetnikovu zebnju zbog prijetnje iz dubine zemlje.

* * *

Trpimir Grgić vrlo pronicljivo donosi portret dragog, nedavno preminulog čovjeka Juraja Novosela, čovjeka koji je godinama bio duša Međunarodne likovne kolonije Breške, čovjeka uvijek u pokretu, u poslu i dobroti bivanja, ali i vrlo skoncentrirnog i pronicljivog pogleda iza stakla naočara s dioptrijom, pogleda kojemu ništa ne može promaknuti. To je dobar portret dragog Jureka kojega znamo i volimo, kojega svi pamtimo samo po najboljem.

Grgić vješto donosi i sliku izlomljene konfiguracije brežačkog krajolika kao No name, a koja funkcionira kao apstraktan estetski skup elemeneta koje krajolik nudi svakom slikaru. Grgić na slici Breške uspješno iskušava i pitomiju opciju gradnje konkretnog likovnog prizora. Na sličan način, Grgić se odnosi i prema motivu Sojenice - čiju bit svodi na karakterističan kolorit, vertikale i njihove produžetke u nebesko plavetnilo.

* * *

Erdoš Janoš In principo erat Verbum... iscrtava crnim linijama na šesnast kvadrata, vertikalna i horizontalna čitanja u sredini slike upisanog teksta. Slijedeći neku vrstu osobno izgrađenog slikarskog minimalizma, Erdoš Janoš u interesantnoj i efektnoj projekciji donosi stabala i njihove sjene u jesenjoj svjetlosti koja se probija u šumu, tako da se dobija snažan i čist lirski dojam trenutka gašenja ljetnog žara i plamena.

* * *

Vilim Parić donosi akt u akriliku kao Breške ´08 koji se stapa s konfiguracijom krajolika i njegovoga kolorita, a potom i Drvored u jedinstvenom poretku otkrivenog sklada ukupnog doživljaja povijenih stabala ispred kojeg se našao kao slikar. Plave sjene stabala u redu izložene su vjetru i stabla su povijena toplije koloriranim stranama prema osunčanom krajoliku.

Parić inspiraciju pronalazi u otkrivanju sklada kojim priroda funkcionira, donoseći na svojim slikama i dio te vrijednosti, dio te stvarnosti koju prepoznajemo i kao osobni doživljaj.

* * *

Aleksandar Marković prilaže dvije slike Bosna i Bosna II, bez sumnje, prepoznajući i uzimajući iz brežačkog krajolika sve ono što za njega konfiguracijski - reljefom i koloristički Bosna jeste u asocijativnoj i sugestivnoj dubini izlomljenih ploha različitog kolorita. Neuporedivo, umjetnički je snažna slika Tuzla, ostvarena u vrlo interesantnoj projekciji vertikalnih i kosih linija, zidova, kupla i krovova, te neponovljivoj svjetlosti podneva na tuzlanskom Sonom trgu.

* * *

Hadžiefendić Mirsad prilaže sliku Korzo, prepoznatljivi dio urbanog pejzaža Tuzle, slikarski moćno, snažnim potezima i pogođenim elementima koji taj pejzaž tvore karakterističnom gradnjom i svjetlošću, do likova koje registrira u odlasku ulicom.

* * *

Mikloš Fejoš, ostavlja slike Transparencije I i II. Riječ je o brižljivom radu u teksturi slike, smeđom ili zelenom, tako da se figuralno, u ovom primjeru čaše - gubi - nestaje - nastaje u teksturi kao osnovnom nivou do zvučnih vrijednosti, zvoncanja stakla ili čak sugestivnog izgleda zvona.

* * *

Anita Dilber, ima dvije slike: Breške - iluzija i Breške - sjećanje. Riječ je o apstraktnim rješenjima iznijetim iz osobne unutrašnjosti na platno, s grozdovima ljudskih figura, ruku, lica i likova, pomalo karikaturalne naravi, groteskne prirode.

* * *

Drago Marelja prilaže sliku ulje na staklu, Jarac na livadi. Drago Marelja, drugačiji je nego što ga znamo i pamtimo kao vrsnog učenika Ivana Lackovića Croate.

Koliko vidimo, Drago Marelja napušta karakteristričan, decidan crtež i obraća se izražavanju i neposrednom oblikovanju bojom, što izgleda dobro.

* * *

Toth Istvan prilaže sliku Small plan. Riječ je o minimalističkom zahvatu i uvidu u krajolik koji se doima apstraktnim.

* * *

Primjetno, iz godine u godinu, Međunarodna likovna kolonija Breške privlači sve značajniju pažnju umjetnika, ima sve bolje rezultate i sve veći rejting, kao izuzetno brižljivo organizirana i vođena kulturna i umjetnička akcija koja uživa visok ugled u Tuzli i kod učesnika u regionu.

Osim svega, u prilog kvaliteti Međunarodne likovne kolonije Breške, najbolje govore likovna ostvarenja - odloženi radovi u fundusu Kolonije.

Promocija Hrvatskog narodnog godišnjaka

U ponedjeljak 9. feburara 2009 s početkom u 19 sati HKD „Napredak" Glavna podružnica Tuzla će u Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli upriličiti predstavljanje Hrvatskog narodnog godišnjaka za 2008. godinu.

Godišnjak će predstaviti njegova urednica mr. Snježana Šušnjara, književnik Mladen Vuković i mr. Nikola Čiča, dopredsjednik HKD „Napredak" Glavna podružnica Tuzla.

Pozivamo sve zainteresirane da pristustvuju promociji.