U BKC- je u subotu otvorena izložba majstora svog zanata,ručno izrađenog nakita u tehnici filigran, autora Mensura Bektića iz Sarajeva.
Nažalost otvaranje izložbe nije pobudilo interesovanje naših sugrađana. Ipak, pošto je izložba još postavljena, mislim da vrijedi i nije još kasno otići i vidjeti ove umjetnine.



Evo i stranica o starim zanatima i zanatlijama Baščaršije...

http://www.bascarsija.info




[Edited by zara on 09-03-2009 at 21:00 GMT]

A

Abadžije su se bavile izradom seoske
odjeće od domaćeg platna. Danas se
izrađuju dijelovi odjeće kao suveniri.

Arakijadžije ili kapari postoje u Sarajevu od
16. st. Bave se izradom svih vrsta kapa, ali
i tradicionalnih fesova.


B

Brijački zanat vodi porjeklo od berberskog zanata . Prve berberske radionice su
nastale uz hamame. Berberi su se u najranijem periodu bavili i sitnim medicinskim
uslugama, pravljenjem lijekova, te su ih nazivala i narodnim ljekarima. Danas brijači
obavljaju usluge brijanja, šišanja i friziranja.





[Edited by zara on 29-03-2009 at 03:05 GMT]

Papudžije




Papudžije se u defterima prvi put spominju 1530.g. i tu se vidi da su zastupljeni u neznatnom broju, ali već od polovine 16. st. broj ovih zanatlija je veoma narastao.
Zanatlije ovog esnafa su bile smještene u posebnu čaršiju koja se zvala Čizmedžijska čaršija, mada je bilo radionica i u drugim djelovima čaršije. Same radionice su se nalazile iznad dućana i magaza gdje su papuče i prodavane. Najsiromašnije zanatlije su svoju robu izrađivali po kućama i papuče prodavali stranim trgovcima po hanovima ili domaćim trgovcima koje su svi zvali hafafi ili kafafi. anatlije čizmedžijskog esnafa su bili skromnog imovnog stanja, dok su kavafi bili veoma bogati. Za izradu papuča koristi se alat koji je uglavnom isti za sve zanate čija je sirovina koža (terđah, mušte, bičkije, šila, igle, umbe, žilde, alupi i dr.)

STARI ZANATI - TKANJE






TKANJE

Danas ručno tkanje u domačinstvu pripada području ručnih radova i uglavnom se radi iz zabave i osobnog stvaralačkog užitka, no doskora je bilo nasušna potreba domačinstava naših baka.
Tvornički izrađene tkanine bile su preskupe da bi ih mogli kupovati osim za izuzetne prilike i to u pravilu od izuzetnih materijala koje nismo mogli proizvesti sami napr.čiste svile,devine dlake i pamuka..

Tkalo se domaće platno od lana, konoplje i vune .
Za tkanje su se koristile i stare krpe i pohabani odjevni predmeti koji se više nisu mogli nositi, ali izrezivanjem istih na tanke trake dobivali su se izuzetno lijepi tepisi ( tzv krpare)Ništa se nije bacalo.

Danas se manje više tka uglavnom od debljeg konca, a nekada se tkalo i od finog tankog za posebno fino rublje, firangice i sl.

To je iziskivalo zaista puno vremena , pažnje i truda.
Tek po svojeručno izatkanom platnu se vezlo ili su se šivali potrebni predmeti.

Danas tkalačkih stanova uglavnom nema, malo tko se još bavi tkanjem, ali još se po selimo nađe starijih žena tkoje tkaju materijal za izradu etno radova.
U okolici Slav.Broda po tome su poznate žene iz Podcrkavačke općine.

No tkanje kao rukotvorina neće izumrijeti i polako ga njeguju iz zabave i mlađe žene pa tako nastaju mnogi radovi sa modernim uzorcima a žena koja to napravi vriedna je svake pohvale.

Tka se na razboju tj. tkalačkom stanu koje po posebnim naruđbama izradi stolar ( jer se industrijeski ti strojevi ne rade).

Za izradu platna prvo nuje stan, odnosno napravi potka, a potom se stvara osnova, tj. po osnovi se red do reda isprepliče konac, vuna , odnosno materijal s kojim se tka.

Konac i vuna se u pravilu kupuju , nisam čula da još netko i pređu radi sam,ali možda i to jednoga dana obnovimo ,barem zabave i ručnog rada radi.

Veoma lijepa tema .

Inkrustacija je jedan veoma stari zanat
koji gotovo da više i ne postoji na našim
prostorima.
Riječ je o ukrašavanju drveta srebrenom žicom.
Često se ova tehnika mogla vidjeti na drvenim dijelovima starog oružja.

Zanati Filigrani - kujundžije


Filigran

Obrada i iskorištavanje metala je zauzimala značajno mijesto u zanatskoj proizvodnji.

Među zanate koji su se bavili obradom
metala spadaju: kovači, tufekčije, sabljari, zildžije, bravari,
kazandžije i kujundžije. Finom, umjetničkom obradom metala bavili su se: kazandžije i kujundžije.

Kujundžije su majstori koji su izrađivali nakit od zlata i srebra.
Kujundžijska čaršija nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi
Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka.

Filigranski zanat je nastao u okviru
kujundžijskog, a vremenom su se majstori filigrani usavršavli i pojedini osamostalili.

U početku su kujundžije izrađivali komade
nakita, dok su filigrani pravili ispune savijajući i pletući od srebrene
žice precizne ornamente, kojima su se punile praznine na komadima nakita ili su se samo lijepili po površini .









Filigranski i kujundžijski zanati su se sačuvali i do danas i postoji nekolicina majstora koji čuvaju tradiciju u izradi nakita.
Nadamo se da će svoje umjeće prenijeti mlađima, te da ovaj zanat, odnosno umjetnost obrade srebra i zlata, neće izumrijeti na našim prostorima.

DRVOREZI i duborezi



Stilski duborezi

tradicionalna tehnika izrade uz dleta/ stemajzle



Sve o ljepoti jednog starog umetnickog zanata .

Sjajan rad! ..gotovo kao filigran u drvetu..

Mnogi zanati su potpuno nestali




Danas u Bosni i Hercegovini gotovo da i nema starih zanata. Već početkom 19 stoljeća počinje proces njihovog odumiranja, a do polovine 20 stoljeća nestali su gotovo svi stari zanati, ističe kustos Lebiba Džeko.


"Možemo reći da danas uopće ne postoji recimo terzijski zanat, kujundžijski samo donekle jer je transformiran, nema kalajdžijskog zanata, znači mnogi su u potpunosti nestali tako ne postoji ni mogućnost neke revitalizacije", ističe Džeko.


"Društvena zajednica je ipak postala svjesna značaja tradicionalnih zanata radi očuvanja naših duhovnih i materijalnih vrijednosti, jer zanat spada u materijalno i nematerijalno nasljeđe.", ističe gospođa Džeko.

Filcovanje vune

Filcovanje vune je jedan od starih zanata koji ne potiče sa naseg podneblja već potiče sa Tibeta,i jedan je od prvih zabilježenih načina primjene vune u svijetu prije nego što su ljudi počeli da vunu predu i da je na taj način koriste.
Svi radovi se rade ručno sa vunom,vodom,i sapunom koji se na kraju ispire jer on vuni pomaže da se brže veže i oblikuje.
Svi proizvodi su unikatni i ručno rađeni a moguće je praviti gotovo sve što zamislite bez šivenja i bilo kakve obrade, inače svi proizvodi su dugotrajni jer sto ga vise koristite on će sve više da se čoha i samim tim biće i jači i čvršći.

Lončari u Gračanici

Jedan od najstarijih zanata - lončarstvo/grnčarstvo polako odumire. Posljednji čuvari ove vještine razočarani su u odnos vlasti na svim nivoima.
Nikome nije stalo da se i dalje okreće „grnčarsko kolo“.




„Ovo stavljamo na stari grnčarski točak star oko 300 godina, pokazuje s ponosom veliko kameno kolo.
I, onda oblikujem ono što želim, lonac, vazu, posudu...
Bosanski lonci, posude u kojima se spravljaju mliječne poslastice, dagare za pripremu pečenja, ili vaze i tradicinalne zemljane kasice za štednju sve se više zaboravljaju.
Tek poneki stranac zaustavi automobil kako bi nešto od ovoga ponio kao suvenir.