Za kolijevku kazandžijskog zanata istorièari umjetnosti uzimaju istok,tj.Perziju,Kinu,Anadoliju...
Isfahanski majstori-umjetnici su i dan danas najèuveniji u svijetu.
Na svakoj glavi šešir .
Šeširi su godinama bili zaboravljeni, a sada se vraæaju na velika vrata.
Šta šeširi predstavljaju?
BIJLI ŠEŠIR - bijela boja je neutralna i objektivna. Bijeli šešir je zaokupljen objektivnim èinjenicama i brojkama.
CRVENI ŠEŠIR - crveno je indikator ljutnje, bijesa i emocija. Crveni šešir omoguæuje stvar sagledati s emotivne strane.
CRNI ŠEŠIR - crna boja je turobna i negativna. Crni šešir obuhvaæa negativne aspekte - zbog èega se nešto ne može uèiniti.
ŽUTI ŠEŠIR - žuta boja je sunèana i pozitivna. Žuti šešir je optimistièan i obuhvaæa nadu i pozitivno mišljenje.
ZELENI ŠEŠIR - zeleno je trava, vegetacija i obilan, plodonosan rast. Zeleni šešir je pokazatelj kreativnosti i novih ideja.
PLAVI ŠEŠIR - plava boja je hladna i ujedno boja neba, koje je iznad svega drugog. Plavi šešir je zadužen za kontrolu i organizaciju mišljenja, kao i korištenje ostalih šešira.
Šeširi predstavljaju modni detalj koga se nikako ne treba odreæi.
Samo ih treba uklopiti i imati stila.
Radionice za izradu kišobrana danas su rijetkost dok samo najuporniji èuvaju tradiciju.
Vlasnici starih zanata nemaju buduænost, jer država ne vodi dovoljno raèuna o zanatlijama.
Navodeæi da je bilo zainteresovanih koji su htjeli da uèe zanat,
"ali da su odustali, jer je potrebno uložiti mnogo truda koji se ne može dobro naplatiti".
Filcanje je tehnika prerade vune koja se temelji na svojstvu vlakana da se uslijed mehanièkog
i toplinskog djelovanja uz pomoæ sapuna meðusobno upletu u èvrstu strukturu.
Vuna se nakon èešljanja ne prede u nit, nego se moèi vodom i sapunom, a zatim gnjeèi i valja.
Na kraju dobijemo gust i neraskidiv materijal filc.
Tehnikom filcanja mogu se izraditi razlièiti proizvodi kao što su šalovi, kape, šlape, rukavice, ulošci za obuæu, igraèke, lutkice i sl.
Proizvodi od filcane vune traženi su na tržištu i moguæe ih je lako prodati .
Covjek je prvo poceo da kroti vrijeme uz pomoc stapa i kanapa, a onda je shvatio da su mu ipak potrebnije tacnije sprave koje valja opremiti na odgovarajuci nacin i tako su èasovnièari postali prvi ljudi ...
Suncani sat kompas, koriscen na brodovima, izradjen je od slonovace, u prvoj polovici 17. stoljeæa u majstorskoj radionici Jakoba Karner u Nürnbergu
Malo tko je u ona vremena mogao da se mjeri s èasovnièar.
Bili su, tada, toliko ugledni da im je pripadalo mjesto uz samog vladara koji im je - vjerovali ili ne - omogucavao raditi kad i koliko hoce.
Jer, njihov zanat cijenjen je ne samo kao vrhunska umjetnost, nego su i ondasnji vladari voljeli pored sebe, na oku, imaju one koji su vladali vestinom krocenja vremena.
A vladari su oduvijek imali potrebu da sve drze pod svojim ogrtaèem, pa zasto ne i vrijeme.
Ipak, sve do pocetka druge polovice 16. stoljeæa èasovnièari su, reklo bi se nezasluzeno, imenovani samo kao bravari ili je to, pak, bilo namjerno s obzirom da je njihovo umece podrazumijevao svojevrsnog kljuèar vremena.
Tek, ljeta 1565. ozvanièen je prvo urarsku cehovske udruzenje koje su novi clanovi primali strogo po pravilima.
Najbitniji detalji koji upadljivo svedoèe o liènom ukusu i statusu jesu nakit, dugmad za manžetne, igle za kravate, satovi, tabakere...
Prije 3500 godina u Mezopotamiji i Egiptu pomoæu tehnike pješèane jezgre bila je poznata izrada stakla, koja æe svoj puni procvat doživjeti u helenistièkom razdoblju klasiène Grèke.
Ovom tehnikom rastaljena staklena masa lijevala se u mramorni, željezni ili drveni kalup, nakon èega bi se prešanjem i rezanjem odredio željeni oblik - šalice, zdjelice, tanjuri, ogrlice, privjesci, prstenje, ukrasi ...
Tadašnje staklo bilo je najèešæe plave boje.
Svoju široku primjenu nalazi u kasnoantièkoj izradi prozorskih stakala, koja su predstavljala apsolutni statusni simbol, a vrhunac ove tehnike je mozaièko staklo za ukrašavanje poznato kao «staklo tisuæu cvjetova».
Tako su Rimljani uveli staklo u arhitekturu.
Boja kod stakla igra važnu ulogu, jer uz oblik daje osobnost ambalaži.
Obojeno staklo nastaje kad se rastaljenoj smjesi dodaju odreðene tvari.
Zahvaljujuæi moderim tehnologijama bojenja, može se stvoriti bezbroj varijacija boja.
Bijelo staklo predstavlja najskuplji proizvod, jer se uz lom-staklo koristi najveæi postotak skupog kvarcnog pijeska.
*************
Ovako izgledaju izrezani i obruseni komadi stakla po bojama i oblicima na nacrtu.
Ovim postupkom rezanja komada stakla po oblicima i bojama, ne odostupajuci od nacrta, zavrsavamo fazu izrade vitraza rezanja stakla.
Ovaj postupak je ujedno i priprema za spajanje komada stakala, bakarnom folijom i kalajem.
Povijest ukrašavanja tijela
zanat tetoviranje oznake po svome tijelu
Najstariji pronaðeni arheološki tragovi koji ukazuju na tetoviranje stari su otprilike 12 000 godina.
Za razliku od arhitekture, kiparstva, slikarstva i sliènih formi izražavanja, tetoviranje je teško precizno datirati jer ostavlja malo arheoloških ostataka.
Tetovaže žive i umiru zajedno sa svojim nositeljima, dok tetoviraèki alati zbog minijaturnosti i razgradivosti rijetko bivaju pronaðeni i pravilno prepoznati u svojoj izvornoj namjeni.
SANKT PETERBURG - Na mumijama starim oko 3.000 godina iskopanim u humkama u Altajskim planinama pronaðene su tetovaže.
Ruski nauènici su za ovaj pronalazak iskoristili infracrvenu fotografiju.
Tetovažama su doèarani tigrovi, leopardi, konji, jeleni, ptice, ali i stvorenja iz mašte - krilati grabljivci - kako rastržu svoj plen.
Nekada davno, ljudi koji su postizali dobre rezultate u medicini, ratu ili svom zanatu tetovirali su odreðene oznake po svome tijelu, želeæi zadržati uspomenu
Moderno i tradicionalno tetoviranje doživjelo je procvat u 20. stoljeæu.
Za tetovaže koje je odabrala stranica fungur.com rekli bismo – èista umjetnost!
Re: Stari zanati
