Od 14:00 do 18:00 – Zajednički ručak i druženje planinara i naših specijalnih gostiju.


Zdravica za najbolje želje ...!

Upoznali smo gradonačelnika sa kompleksom našeg planinarskog doma, sa ljepotama ovog dijela „Konjuha“ i sa proteklim i budućim aktivnostima našeg društva, te analizirali upravo završene Susrete planinara Balkana!


I na kraju ... druženje na „Javorju“ je završeno!!!

Poslije 18:00 h - povratak u Tuzlu.

Ova manifestacija protekla je u najboljem redu, a sve planirane aktivnosti su izvršene u potpunosti! Svi postavljeni ciljevi su ostvareni, a gosti i domaćini su bili prezadovoljni po svim pitanjima i date su ukupno samo najbolje ocjene i pohvale!!!

Izvještaj i foto: Cembauer Stevo - STIV


[Edited by STIV on 15-06-2010 at 09:43 GMT]

@Igorbijeli i @STIV svaka čast na ovim fotografijama i reportaži

kucica DDDDDD home sweet home

Skakavac, Perucica, 12.06.10. 

[img=http://img193.imageshack.us/img193/4082/maglic2j.jpg]



Maglic.

Bilo je sanjkanja u sred juna.
Da postoji kakav portabl ski lift, bilo bi i skijanja.

[Edited by medic on 15-06-2010 at 22:47 GMT] 

PD „KONJUH“ TUZLA – PLANINARSKI IZLET NA „BJELAŠNICU“, 19. i 20.juni 2010.godine

PD „Konjuh“ Tuzla organizovalo je PLANINARSKI IZLET na „BJELAŠNICU“ 19. i 20. juna 2010.godine. Glavni cilj ovog izleta bila je posjeta planinskom selu „Lukomir“ (1495 mnm) i planinarska tura preko kanjona rijeke „Rakitnice“, a u toku izleta posjetili smo još: pl. dom „Bijele vode“ (1451 mnm), pl. dom „Umoljani“ i pl. dom „Vrela“ Tušila (1210 mnm) i 8 „Umoljanskih vodenica“, te prošetali kroz sela „Umoljani“ i „Bobovica“. Pored toga, uživali smo u pogledima na kanjon rijeke „Rakitnice“ i na planine Bjelašnica, Visočica i Treskavica, a poseban doživljaj je bilo večernje planinarsko druženje u jednoj od katunskih kućica u „Lukomiru“ uz tamburicu našeg „Džeme“!

Na IZLETU je učestvovalo 34 planinara, a od toga bilo je 19 planinara iz PD „Konjuh“
Tuzla, 13 planinara iz RPK „Brčko“ Brčko-Distrikt, jedan planinar iz PD „Varda“ Banovići i jedna planinarka iz PD „Svatovac 47“ Lukavac. Vođe puta su bili: Hodžić Adnan i Osmanović Rešida. I pored mjestimično lošeg i kišovitog vremena bilo nam je predivno i nezaboravno, tako da će nam i ovaj izlet i druženje ostati u lijepoj uspomeni i dugom sjećanju!!!

Kako nam je bilo u subotu i nedjelju, možete pogledati u slijedećem IZVJEŠTAJU i FOTOREPORTAŽI!

Subota, 19.juna 2010.godine: u 6 h ujutro krećemo (Tuzlaci i Brčaci) autobusom iz Tuzle prema Sarajevu. Na Šičkom priključuju nam se Nedreta i Franja, a u Živinicama i Mandžo. Sada nas je ukupno 34 planinara. U toku vožnje prati nas kiša, a bilo je i malo leda. U motelu „Montana“ pauza je za jutarnju kaficu. Nastavak vožnje. U Sarajevu u „Bingu“ pauza je za kupovinu namirnica i dr. za ovaj dvodnevni izlet. Opet kiša. U pl. dom „Bijele vode“ stižemo oko 10:30 h – pauza za doručak, kafu i pivo.


U pl. domu „Bijele vode“ Bjelašnica, 1451 mnm – jutarnja kafa!

Nakon još pola sata vožnje izlazimo iz autobusa i pješke krećemo prema vodenicama i selu Umoljani.


Osam „Umoljanskih vodenica“!

Na „Vidikovcu“ zastajemo da se slikamo i uživamo u pogledima na 8 „Umoljanskih vodenica“.


Planinari na Vidikovcu iznad vodenica!

Odavde se 4 planinara vraća prema autobusu, pa će u pl. dom „Vrela“, a 30 planinara nastavlja pješačenje po glavnom planu izleta. Prolazimo kroz s. Umoljani i pravimo pauzu u pl. domu „Umoljani“. Ima vremena za čaj, kafu, domaću zeljanicu i uštipke! Nastavljamo dalje putem, pa preko livada!


Kolona preko livada!

Počinje uspon prema s. Gradina, a usput prolazimo pored velike stijene u kojoj je po legendi „Okamenjena aždaha“.


Prema stijeni sa „Okamenjenom aždahom“!

Kratka pauza u s. Gradina da se naspe svježa voda, za slikanje i uživanje u vidicima i panoramama.


U selu „Gradina“ – u pozadini vrh „Bjelašnice“ i „Opservatorija“!

Spuštamo se prema i kroz „Crveni klanac“ do doline „Dugo polje“ i slijedećih sat i po smo u pokretu kroz tu, a zatim i kroz drugu dolinu.


Spuštamo se prema „Crvenom klancu“ i „Dugom polju“!

Na jednoj krivini makadamskog puta imamo kraću pauzu da pristignu zaostali planinari.


Kroz „Dugo polje“!

Pejzaži i panorame su prelijepi. Uživamo! Stižemo i do raskrsnice. Nastavljamo dalje prema selu „Lukomir“.


Raskrsnica prema „Lukomiru“!

Pored puta, nailazimo na kamene zidove i ograde, a lijevo i desno, isti se protežu poljanama i gube se prema obližnjim vrhuncima!


Pejzaži sa desne strane puta!


I pejzaži sa lijeve strane puta!

I tako malo pomalo nakon pet sati hoda stižemo na cilj, u selo Lukomir! Ovo je idilično, staro planinsko katunsko selo, u koje malo pomalo pristižu i uticaji novog vremena.


Na ulasku u selo „Lukomir“!

Susrećemo se sa domaćinima, i za slijedećih sat vremena smještamo se po kućicama i katunima. Nakon toga po grupicama, razgledamo selo i odlazimo na obližnji vrh odakle „puca“ pogled na sve strane.


Grupa planinara iznad kanjona r. „Rakitnice“!


Grupa planinara iznad sela „Lukomir“!

Predivni su pogledi na kanjon „Rakitnice“, na obližnje vrhove i udaljene planine, a takođe i na ovo jedinstveno selo „Lukomir“! Nekoliko fotosa svjedoči o tome!


Kanjon rijeke „Rakitnice“!


Selo „Lukomir“!

Slijedi večernja kafa i razgovor sa domaćinima, a zatim i večera: što je tko ponio i kako se tko snašao u ovim novim uslovima. Ubrzo se začula i Džemina tamburica iz jedne kućice-katuna i razbila monotoniju „Lukomirske noći“, a uz blejanja ovaca i lavež ovčarskih pasa. Na druženju se okupilo 15-tak planinara, a ostali su bili preumorni za druženje pa su potražili opuštanje i odmor u vrećama za spavanje u katunskim sobicama, neko na krevetu, a većina na podu! Za nas planinare nama problema, jer zadovoljni smo i sa minimum uslova, a i brže se snađemo kad zapne! I onda noćni odmor planinara!

Nedjelja, 20.juni 2010.godine. Veći dio noći padala je kiša i pred jutro stala. Ujutro slijede jutarnje aktivnosti i kafa sa domaćinima. Pakujemo opremu, pozdraljamo se sa domaćinima i u 8:30 h okupljamo se u sredini sela. Uzimamo vodu za put, a zatim slijedi nekoliko zajedničkih fotosa.


Planinari u selu „Lukomir“!

Krećemo stazom nizbrdo prema kanjonu „Rakitnice. Iako je vrijeme oblačno ipak se daleko vidi i uživamo u prelijepim pogledima.


Na stazi iznad kanjona rijeke „Rakitnice“!

Svakih pet do deset minuta zastajkujemo na stazi, iznad kanjona, osmatramo i slikamo sve te lijepe i prelijepe detalje kanjona i okoline.


Pogled na kanjon i obronke „Visočice“ sa druge strane!

Ubrzo nailazimo na stada ovaca, pse i čobane. Tišinu narušava blejanje ovaca, lavež pasa i klepetanje zvonaca ... Nema šta, to bi prava planinska idila!


Bliski susret sa stadima ovaca!

A malo niže, tu je i stara napuštena vodenica. I odavde, na svakoj strani svijeta ima šta da se vidi i ima šta da se fotografiše!


Kod stare vodenice!

Pomalo se spuštamo i prelazimo preko jednog potoka. Malo dalje imamo prelijep pogled na vodopad koji se obrušava sa stijena u dubinu ... i čuje se njegova buka!


„Vodopad“!

Ulazimo u gustu šumu i nakon nekoliko minuta izgubili smo pravu stazu, jer je sve okolo i naokolo zaraslo u gustu vegetaciju i šiblje. Sada nastaje naša prava avantura! Pošto nismo uspjeli da nađemo pravu stazu, krenuli smo još malo nizbrdo i ukoso prema rijeci, a to je bio pravi doživljaj. Po klizavom, strmom terenu, uz nekoliko manjih padova i vratolomija, uspjeli smo se spustiti do rijeke, a zatim pored vode, preko kamenja i nekoliko stijena opet krećemo kroz šumu ukoso i uzbrdo!


Na okupu u šumi, pod udarima kiše!

Počinje jaka kiša, pa stavljamo raznovrsnu zaštitu. Nastavljamo dalje i još malo uzbrdo i nailazimo na pravu stazu. Kolona se prikuplja na jednom mjestu i nakon dogovora šta će i tko šta dalje raditi, nastavljamo dalje tom stazom. Na pravom smo putu, jer za nepunih pola sata stižemo do mosta preko r. „Rakitnice“ koji nam je i bio bliži cilj. Okupljamo se ispred mosta i nakon kraćeg odmora prelazimo most preko r. Rakitnice.


Prelazak preko mosta!

Napuštamo područje planine Bjelašnice i počinjemo sa usponom na planinu Visočicu prema s. Bobovica. Iza leđa i nizbrdo ostaje nam most i r. Rakitnica, a na suprotnoj strani padine i obronci Bjelašnice. Kiša i dalje pomalo pada! Staza je klizava i pod velikim nagibom, tako da se napreduje sporo, ali vrlo oprezno. Izlazimo na jedan manji plato odakle se pružaju prelijepi pogledi.


Još jedan prelijep pogled na kanjon!

Dalje nastavljamo dužom, ali laganijom stazom prema vrhu kanjona. Prolazimo ispod velikih stijena, polako i oprezno.


Pored i ispod stijena!

Za sat vremena uspona evo nas na vrhu kanjona i izlazimo na proplanak ispod sela Bobovica.


Zasluženi odmor na vrhu kanjona!

Kiša je prestala i nakon malog odmora krećemo preko livada prema selu Bobovica.


Kolona prema selu Bobovica!

U selu se okupljamo kod česme, osvježavamo vodom i polako nizbrdo prema autobusu, koji nas čeka na glavnom putu. Nakon pet sati hodanja, spuštanja i uspona, stižemo do autobusa. Vozimo se desetak km i stižemo u plan. dom „Vrela“ (Tušila).


Planinarski dom „Vrela“ Tušila, 1210 mnm!

Vrijeme je za odmor i ručak. Neko kafu, neko čorbu, a bilo je i pive ... Oko 17 sati krećemo nazad prema Tuzli, gdje stižemo oko 21 sat i tako završavamo ovo nezaboravno dvodnevno putovanje i prelijep izlet na „Bjelašnicu“. Svi učesnici su bili prezadovoljni ovim izletom i jedva čekaju naredni izlet, akciju i avanture!

P.S. Idući vikend idemo na 9-dnevno planinarsko-turističko putovanje u Grčku i penjemo „OLIMP“, a u povratku smo na „Ohridu“ u Makedoniji!
«VEDRO»!!!

Izvještaj i foto: Cembauer Stevo-STIV


[Edited by STIV on 23-06-2010 at 06:37 GMT]

Pogled sa Gradine (Umoljani) prema Treskavici




[Edited by scala on 23-06-2010 at 18:17 GMT]

Po legendi velika zmija-aždaha je izašla iz kanjona Rakitnice , koji je udaljen 3 km od sela Umoljani, i prošla kroz Studeni potok vijugajući sa namjerom da uništi selo i pojede seljane. Kada su primijetili opasnost, seljani su se povukli na brdo Pošijak i počeli moliti boga da se aždaha okameni i umolili su ga. Bog je uslišio njihove molitve i u stijeni se i sada može vidjeti oblik te okamenjene nemani.