Info: Ovo nije bogomolja, ovo je samo forum, ovdje ne vaze pravila ponasanja kao za njih ali je uljudnost i tolerancija pozeljna.
Ovdje se raspravlja o religijama i filozofiji, ali forum nije vjerski ni filozofski i ne pripada ni jednoj religiji, ni jednoj filozofiji.
Taèno u 20:08 završen je današnji post za stanovnike Tuzle. Islamski vjernici od zore do sumraka suzdržavaju se od konzumiranja hrane i piæa, a mjesec posta provode u molitvama i ibadetu.
Ramazanski akšam nije kao svaki drugi akšam. Akšam je vrijeme kad se pale kandilji na munarama džamija oznaèavajuæi tako kraj dnevnog posta i vrijeme za iftar. Iako živimo u doba elektronike kada ezane veæ odavno ne okuišu imami džamija veæ razglas, kandilji se na pale na svim džamijama istovremeno, pa tako ni ezani ne zapoèinju svi odjednom. Nije to velika razlika ali je dovoljna da se primjeti i stvori jedan lijep ugoðaj i za oèi i uši.
Klanjanje teravih-namaza u Tuzli obavlja se na 44 mjesta. Meðu njima su i dva nova mjesta u Šiækom Brodu i u novoj džamiji u Tušnju. U džematima Medžlisa Islamske zajednice Tuzla uèi se 35 mukabela.
Imamske godine Muhameda efendije Lugaviæa: Ramazan je moj život!
Muhamed efendija Lugaviæ, imam Èaršijske džamije, veæ decenijama važi za jednog od vodeæih tuzlanskih alima.
Takvu titulu zavrijedio je znanjem, ali i srdaènim odnosom prema vjernicima, bilo da je rijeè o džematlijama ili pak musafirima, koji u centralnoj tuzlanskoj džamiji, smještenoj u staroj gradskoj jezgri, odluèe obaviti namaz.
U isto vrijeme, u gradu se ustalilo pravilo da za valjan savjet valja pitati efendiju Lugaviju, kako je, zbog prezimena, u narodu prozvan ovaj veseli èovjek, uskoro sa prefiksom penzioner.
„Uskoro punim 40. godina staža. Ako me pitate kako je prošlo onda moram reæi brzo. Neko kaže nikad doæi do penzije. Meni je to, moram biti iskren, prošlo vrlo brzo“, na poèetku našeg razgovora, voðenog u prekrasnom ambijentu Èaršijske džamije, govori efendija Lugaviæ, a potom prièu okreæe na Ramazan, mjesec koji mu, kako kaže, znaèi život.
„Ramazan za mene znaèi ibadet, dobroèinstvo, razumijevanje drugog i drugaèijeg, jedan svijet u kojem pokušavam živjeti u diktatu Božijem i ljudskom zadovoljstvu. Pokušavam da Ramazan živim na naèin kako æu sebe oplemeniti, ali i biti, koliko je moguæe, uljudan prema drugima i drugaèijim, zato što me moja vjera uèi da moram poštovati svako Božije stvorenje“, govori imam Lugaviæ, a potom se, voðen našim pitanjima, vraæa u Ramazane svog djetinjstva, provedenog u zaseoku Lugavije, u selu Omaziæi kod Banoviæa.
„Mogu se sjetiti svojih prvih Ramazana. Bilo je to davno, ne bi pominjao godine, ali je zaista bilo davno. U to doba nije bilo struje, nego su bili fenjeri, svijeæe i lampe, a u našim krajevima bila je karabituša. To je lampa za rudare“, objašnjava nam efendija, te nastavlja: „Kada nastupi vrijeme iftara èuli su se topovi ili ezani. I to gotovo u svakoj kuæi se èuo ezan. A naveèer, kada se hoæe sehuriti, onda bi dva ili tri èovjeka išla putem i budili bi svijet na ruèak. Bilo je to prelijepo vrijeme“, sjetio se imam Lugaviæ, koji je dio svog školovanja proveo u Sarajevu i Bagdadu.
„Medresu sam završio u Sarajevu, u Bagdadu fakultet“, otkriva efendija, te poèinje usporedbu ramazanske atmosfere u glavnom bosanskohercegovaèkom i iraèkom gradu.
„Sarajevo je grad prije svega sevdaha i života. To je za mene veliki grad. Ja ga volim i cijenim! Sarajevo ima dušu. Uz Ramazan kandilji na munarama se pale, ezani uèe, top pukne“, uz zaljubljeni osmijeh govori efendija, te u istom raspoloženju poèinje prièu o Bagdadu.
„Bagdad je hiljadu i jedna noæ. To je kultura i civilizacija, zalazak sunca na Tigrisu, ezani. To su moje slike Bagdada. Znam kada su sve ašèinice u Bagdadu imale zadatak da se èorba obavezno i besplatno daje postaèima. Mi kao studenti smo išli u takve ašèinice. A onda smo bili na iftarima kod profesora. To su sofre, milina, vidi se rahatluk, tako da èovjek zaboravi da je taj dan gladovao“.
U Tuzlu je efendija Lugaviæ došao davne 1972. godine. Postavljen je za imama Èaršijske džamije. Baš poput Sarajeva, i Tuzlu je spreman nazvati gradom koji voli i cijeni, uz dodatak da u njemu žive ljudi koji su mu najviše pomogli u životu. Ipak, spreman je reæi da je u gradu sve manje duhovnosti i poštovanja.
„Znate, ja se dobro sjeæam ovdje u Tuzli kada smo postili i išli na vakat, pa ljudi nisu jeli i pili ovako javno kao sada. Pa, sjeæam se jednog èovjeka, koji nije bio Musliman, koji je sakrio cigaru kada je vidio da mu prilazim. Kada sam ga upozorio da to ne èini on je meni rekao da ga je sramota pušiti pred nekim ko posti. Znaèi, drugaèije je ozraèje bilo. Sada je više otvoreno. Jede se i pije, a oni koji poste ponekad su u drugom planu, èak budu ismijavani, te im se govori: šta ti sad postiš, prošlo je to vrijeme. Nažalost, to èujemo od ljudi od kojih se oèekuje da to trebaju razumijeti“.
Uzroke takvog stanja naš sagovornik vidi u propasti porodice, kao osnovne æelije svakog društva. Porodica je u teškom stanju, prije svega jer je narušena njena privatnost, ali i njen znaèaj u formiranju komšiluka.
„Prije su kod nas mahale odgajale djecu, a sada ulice razgraðuju porodicu. Prije je svaki komšija mogao naružiti neko dijete ako uradi nevaljalo djelo. Pa, ako treba i malo da ga išiba. Dijete to nije imalo hrabrosti javiti svom ocu, jer bi i od oca još dobilo, jer je i on vjerovao svom komšiji. Sada toga nema. Mislim, da je nedovoljna duhovnost u smislu vjere u dragog Boga uzrokovala današnje stanje“, govori efendija, te daje i savjet.
„Èovjek se treba vratiti vjeri, ali i porodici. Neka prvi korak bude zajednièka sofra u vrijeme Ramazana, pred iftar. To pored vjerskog dijela ima izuzetan znaèaj kada je u pitanju socijalna strana, prije svega u zajedništvu. Nama je zajedništvo prijeko potrebno“, zakljuèio je Muhamed efendija Lugaviæ, èovjek koji veæ èetiri decenije obnaša dužnost imama.
Iftar je ramazanska veèera, odnosno objed koji se uzima u prvi sumrak i neposredno nakon zalaska sunca, kad se postaèi skupe oko sofre i poslije dugih sati odricanja od jela,piæa i drugih poroka mrse. Ramazansku atmosferu u bosanskim èaršijama uljepšavaju zajednièki iftari. Jedan takav bilježimo u centru Tuzle, u restoranu pored Èaršijske džamije. Ovakvi iftari i druženja predstavljaju veliku blagodat i poseban ramazanski doživljaj za postaèe.
Huseina Èauša ili Džindijska džamija jedna je od najljepših džamija u našem gradu, mišljenje je mnogih naših sugraðana, a statistika kaže da ova džamija spada meðu rijetke saèuvane primjerke džamija graðenih od drveta u islamskom svijetu.
Džindijska džamija je više puta restaurirana, kvadratnog je oblika i ima vrlo dekorativna drvena vrata na dva kanata. Zidana je od æerpiæa s tim što je okvir oko vrata sveden na èemer kamena od miljevine. Mihrab u zidu je vrlo malen bez dekoracije, a æurs minber i mahfil su drvene izrade.
Krov na èetiri vode je prilièno visok i pokriven crijepom. Interesatno da se gornji dio iznad sofa oslanja na osam drvenih stubova izrezbarenih vještim rukama tadašnjih majstora. Uz džamiju se nalazi prislonjena drvena munara.
Ostalo je još vjernika koji ne napuštaju oazu duhovnog mira, kako nam reèe domaæica koja ureðuje prostor oko džamije. U narednom periodu, ukoliko se iznaðu finansijska sredstva, džematlije su planirale urediti enterijer džamije, mada, sudeæi prema onome što smo vidjeli, ni vanjski eksterijer ne bi imao ništa protiv da povrati stari sjaj i obasja obraz nas sviju Tuzlaka.
Preporuèujemo da pogledate i našu facebook galeriju "Ramazan u Tuzli kroz fotografije"http://www.facebook.com/pages/Portal-Tuzlarijenet/136811512995601?ref=mf#!/media/set/?set=a.258179110858840.80048.136811512995601&type=1
Sadekatul-fitr i hedije uruèene povratnicima u Podrinje
Kao i prethodnih osam godina, koliko traju neformalna druženja humanitarnog karaktera, forumaši i njihovi prijatelji, kao i oni koji su imali potrebu podržati našu akciju, prikupili su sredstva za sadekatul-fitr za mještane Podrinja.
- Uspjeli smo da prikupimo 25 koverti sa vitrama kojima su naši sugraðani iz Tuzle i dijaspore, željeli omoguæiti muslimanima koji su siromašni da provedu Ramazan i predstojeæe praznike na što ljepši naèin. Cilj svih naših akcija je prije svega da se pomogne, naroèito onima u stanju socijalne potebe, a zadovoljstvo je tim veæe što smo se sa ljudima iz Podrinja zbližili te se veæ odavno osjeæa duh povezanosti i prijateljstva, rekao je jedan od naših forumaša koji uèestvuje u svim akcijama.
Ekipa Tuzlarija obišla je povratnièka sela Muškiæi, Hasanoviæi, Donja mahala, Ðugum, Burnice, Pobuðe i Novu Kasabu te uruèila vitre kako je to propisano svetom muslimanskom knjigom, a uz malu pomoæ mještana sela koji itekako poznaju životne prilike svojih komšija.
Selo Muškiæi je udaljeno èetiri kilometra od Cerske i put do sela je makadamski, a povratnici veæ godinama žive u nadi da æe se neko konaèno sjetiti da asfaltira put. Kao i u ostalim dijelovima BiH život mještana je težak, nezaposleni su skoro svi, a preživljavaju zahvaljujuæi stoèarstvu i poljoprivredi.
U selu Muškiæi smo posjetili èetveroèlanu porodicu Muhameda Muškiæa.
Muhamed je prije nekoliko godina nesretnim sluèajem ostao bez noge, a ni druga noga mu, kako nam je rekao, nije zdrava, tako da konstatno osjeæa bolove i pije lijekove. Za njega su forumaši ranijih godina obezbijedili invalidska kolica, a ovoga puta porodici su uruèili vitre te paketiæe za djecu. "Hvala svim dobrim ljudima koji su se na ovom teškom vaktu sjetili mene i moje porodice. Drago mi je kad mi bilo ko otvori vrata, a pogotovo dragi prijatelji iz Tuzle", rekao nam je Muhamed.
Nismo zaboravili ni našu malu raju, što nam je ujedno i najdraži dio posla. Pripremili smo 20 paketiæa koje smo uruèili djeci iz Pobuða, a nekoliko je podijeljeno u drugim selima.
Još jednom dugujemo veliku zahvalu svima koji su pomogli naša nastojanja da ovaj Ramazan bude još ljepši i radosniji za mještane Podrinja.
Voðeni višegodišnjim iskustvom Regionalni odbor Merhamet Tuzla je i ove godine pristupio podjeli bajramskih paketiæa. Predstavnici Merhameta posjetili su Dom za djecu bez roditeljskog staranja i tom prilikom obradovali 86 mališana i unijeli malo radosti u njihove živote.
- Podijelili smo ukupno 250 paketiæa u nekoliko tuzlanskih udruženja i institucija. Želimo da ovaj Bajram djeca doèekaju u zdravlju i veselju. Kroz naše akcije nastojimo da unesemo više povjerenja i ujedno bih pozvao sve ljude da više èinimo na odgoju djece kako bi bili korisni èlanovi društva, rekao je Adil Pezeroviæ, predsjednik regionalnog Merhameta Tuzla.
Pored podjele bajramskih paketiæa u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, predstavnici Merhameta obradovali su i djecu u UG “Korak po korak”, djecu koja leže u Univezitetskom klinièkom centru Tuzla te su posjetili Udruženje paraplegièara i oboljelih od djeèije paralize Tuzla.
Prvi je dan Ramazanskog bajrama. Od ranih jutarnjih sati Tuzlaci islamske vjeroispovijesti obilaze svoje najbliže i proslavljaju praznik. Jedan od tuzlanskih kafiæa, koji tradicionalno svake godine svoje goste poèasti kafom, limunadom i kolaèima je caffe „Harfa“ u TC „Sjenjak“.
Bajram je prilika za druženje s prijateljima, ispoljavanje najplemenitijih osjeæanja i sabiranje utisaka o sebi i o našim prijateljima. Nakon završetka ramazanskog posta nastupaju bajramski blagdani, te sam odluèio da te prelijepe bajramske trenutke, te trenutke u kojima im je Uzvišeni poklonio priliku da uživaju u ljepotama Njegove nagrade, podijelim baš sa prijateljima, kaže Elvir Musiæ, jedan od gostiju i dodaje: "Prijateljstvo je neprocjenjivo bogatstvo i moramo ga èuvati i razvijati, jer je to, po mome liènom mišljenju, najjasniji i najmeritorniji primjer duhovnosti u polumaterijaliziranom stanju. Prijateljstvo nas uèi da nije sve u novcu, da postoje ljudi koji su spremni da nam pomognu i da prihvate našu pomoæ bez pogovora. Prijateljstvo osjeæamo i na brojnim primjerima ga možemo i vidjeti, iako nije materijalno da bi ga mogli pomilovati", rekao je Musiæ.
Meðu gostima su i Gornjotuzlaci Amir, Muhamed, Adnan i Mirsad koji su nakon klanjana bajram-namaza došli u Tuzlu da prijateljima èestitaju Bajram.
Kako je Tuzla poznata po multikulturalnosti tako smo zajedno za stolom mogli vidjeti tri djevojke razlièitih konfesija koje u duhu Bajrama uživaju u sunèanom danu i sveèarskom raspoloženju.
Kako su nam kazale, današnji praznik protièe tiho, bez petardi i pucanja, što im je posebno drago, jer je Bajram praznik mira, blagostanja i meðusobne tolerancije.
Rad Behram-begove medrese u Tuzli prekinut je 1949. godine, odlukom tadašnjih vlasti, a obnovljen je 1993.godine. Behram-begova medresa je u svojoj višestoljetnoj historiji uvijek bila središte duhovnog i kulturnog života Bošnjaka u Tuzli.Danas se prisjeæamo dana, kada je u teškim ratnim vremenima, tokom agresije na BiH i naš grad, ova institucija obnovila svoj rad. U oktobru 1993. godine, taènije šestog oktobra, u podrumskim prostorijama Osnovne škole „Jala“ i u prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, medresa je ponovo poèela sa radom, a u uèionicama, svoje profesore èekala su dva muška i jedno žensko odjeljenje.
U iznimno teškim, ratnim uvjetima, nastava, smještaj i život uèenika uspješno je organizovan. Razvoj jedne ovakve ustanove u proteklih 18 godina, s obzirom na teške prilike za vrijeme agresije i posljedice koje je ona sa sobom donijela, bilo je veoma teško planirati i ostvarivati.
Muftija tuzlanski Husein-ef. Kavazoviæ, kaže da su na poèetku obnove rada Behram-begove medrese bili nošeni više nekim entuzijazmom nego što su imali bilo kakvu moguænosti da se realizira jedan takav projekat. Radilo se o nekoliko ljudi koji su imali vizuju, prije svega današnji direktor Vahid-ef. Fazloviæ, Besim-ef. Èaniæ, Sead-ef. Seljubac, to su bili ljudi oko kojih su se na neki naèin prelamali svi poslovi, kaže muftija i dodaje: "Hvala dragom Allahu, taj entuzijazam, dobar nijet, veliki napor i odricanja tih ljudi koji su oni uložili, rezultirali su da Medresa postane javna ustanova koja se respektuje na nivou prije svega Islamske Zajednice, ali i na nivou našeg kantona i šire. Medresa je jedna vrlo stabilna školska ustanova u èijem okrilju je veliki broj uèenika koji postižu dobre rezultate. Ako bismo uporedili ratnu '93. godinu i sadašnju generaciju koja æe izaæi, razlike su velike. Prije svega želim da kažem da su te prve generacije uèenika Medrese podnijele veliki teret. Oni su uèili, radili, stanovali u ratnim prilikama, bili su izloženi agresiji, dešavala su se ranjavanja, stradanja uèenika itd. Sve se to na neki naèin podnosilo i hvala Allahu eto opet se uspjelo da se zaista veliki rezultati postignu. Ponosan sam na Medresu i ono što je ona postigla, a mislim da i njeni uèenici koji su je završili mogu biti ponosni na svoju školu.“ rekao je muftija tuzlanski Husein ef.Kavazoviæ.
Sa izgradnjom i rekonstrukcijom internata za uèenike zaokružena je osnovna cjelina prostornih uvjeta za školovanje oko 500 uèenika. Uspješno su riješene i sve kadrovske potrebe te danas u Behram-begovoj medresi jedan dio nastavnog kadra èine upravo doskorašnji uèenici ove škole. Ipak, ostaje trajna briga i preokupacija da se u radu unaprijedi kvalitet nastavnih planova i programa i odgojno-obrazovnog rada s uèenicima.
6.oktobra obilježavamo Dan škole, kaže direktor Behram begove medrese prof. Vahid-ef. Fazloviæ, a ove školske godine u našu školu se upisalo 499 uèenika rasporeðenih u 16 odjeljenja."Mi smo za ovih 18 godina, uspjeli da ostvarimo veæinu naših zacrtanih ciljeva. Behram-begova medresa ima zaokružene prostore u kompleksu u kojem radi,koji su neophodni za njezino normalno funkcionisanje. Dostigli smo broj uèenika i odjeljenja za koji smo mislili da treba biti ukljuèen u rad Behram begove. Danas je to 16 odjeljenja po 8 muških i ženskih i skoro 500 uèenika. Na drugom planu, za koji možemo kazati da je više kvalitativni, valja se neprestano truditi i napredovati, stalno postavljati pitanja kako unaprijediti kvalitet rada u odgoju i obrazovanju mladih ljudi i na toj liniji se ne može doæi do kraja. Nadam se da æe Medresa, koja ove godine obilježava 385 godina od poèeka svog rada, biti uspješna danas i u svojoj buduænosti, kao što je to bila u brojnim stoljeæima prije i kao što je taj svoj uspjeh gradila u periodu obnovljenog rada za ovih prethodnih 18 godina“, kazao je direktor Behram begove medrese prof. Vahid-ef. Fazloviæ.
Zgrada današnje Behram-begove medrese smještena je u naselju Irac u Tuzli. U prizemlju je biblioteka sa nekoliko hiljada naslova, multimedijalni centar, moderna èitaonica, zatim tu su savremeno opremljen kabinet fizike i hemije, moderna fiskuturna dvorana, sale za sastanke, i prostorije namijenjene razgovorima s roditeljima uèenika. Uredno, èisto, lijepo, odiše slogom, a ukoliko vas put navede da posjetite Medresu, a nas sa Tuzlarija jeste, biæete doèekani onako kako prilièi pravim domaæinima.
Medžlis islamske zajednice i hor Zefir organizuju bajramski koncert.
ODAZIVAM TI SE BOŽE
Ponedeljak 07.11.2011. god.
KINO SALA DOMA KULTURE SREBRENIK OD 19 SATI
ULAZ 2 KM - kupovinom ulaznice pomažete horu u radu.
Re: Islam u Tuzli (vijesti, slike, video fajlovi)
