citat:

---

djecko wrote:

Samo da kažem da sam malo poglup da ovo sve isprofilišem

---

citat:

---

senzualna wrote:
Sve zemlje bivse Jugoslavije pa i Bosna u svojih 35 godina zivljenja su ostale ili postale ,
neka mala ostavljena djeca ili sistemska sirocad,,D:prepuna straha od ljudi koji su drugaciji ,koji zele neke promjene postici u novom drustvu ,i to sve zbog radi mentaliteta navika,nacina razmisljanja.
Ipak ja zelim prisjetiti da je odavni socializam ponajvise doprinjeo ovoj pasivnostii,i
manjku inicijative ,a ostavio nam dominantno stanje u glavama vise pojedinaca ,,necu tude ,nedam svoje"
takav odgoj pod velikim tatom koji ce sve srediti a djecica neka samo budu mirna i zasticena
danas snosi naravno i posljedice ponasanja i zivljenja onak kako nam j e danas u zemlji..
ovakav vjerski i vojnicki odgojeni mentalitet (relativne sigurnosti)sa fino uzgajanim osjecajem neodgovornosti prema icemu ,da se primjetiti da se ovajnovonastali (odglumljenodemokratski)
ili bolje receno
onosistemski nacin ,
prenio i u danasnje bosansko drustvo koje naginje mentalitetu cistog licemjerja .
Sve se vise ide u crkve i dzamije ,
(mocvarno stanje)
i danas dan se tuku zene iza zatvorenih vrata ,(preneseno od prageneracije)
ne placa se alimentacija zenama koje su zatrudnile sa odabranikom,
sve su zene kurve,
krse se prometna pravila ,
svi pijani vozaci imaju najmanje jednog policajca za prijatelja u policijskoj stanici,
podmicujemo i koristimo i danas dan rodo veze, zirantiramo u bankama rodbini pa tko je zirantirao e taj je i odzirantirao za vjeke vjekova i svoj imetak izgubio,
krademo radnicke place ,zagadujemo okolinu ,ne placamo poreze ,
glumimo velike humaniste a u dusi se klanjamo svojoj slici,
liku malog diktatora< frustriranom svojom velicinom i zacaran svojom vaznoscu ...

eto ovo je otvorena razumna objektivna diskusija koja bi trebala da ide u smjeru otkrivanja bosanskog psiholoskog profila ,
,pa da krenemo,,



[Edited by senzualna on 22-07-2010 at 09:52 GMT]

---

citat:

---

senzualna wrote:
ajde recimo da napises kako se ti snalazis ili kako se osjecas u novokomponovanom sistemu drustva u kojem sada zivis i osjecas kao bosanac.

---

citat:

---

djecko wrote:

Elhamdulillah, Mašala

---

citat:

---

Dea wrote:
Evo ga, nas cojk, vazda zadovoljan i optimistican, zato se ba Bosanac i pise velikim slovom

---

citat:

---

Dea wrote:



Sve ovo od prilike stoji, al realno smo jedno 15 puta bolji od vecine ostalih. Da bi se ova tvrdnja podkrijepila treba post jedno 30 puta veci od ovog gore. Naravno, ima prostora da se popravimo bar za jos jedno 12 puta

---

citat:

---

senzualna wrote:

zasto cutimo?
sta to nas na danasnjici koci da dokazemo i kazemo
da smo sada,,dobri"!!?
(popravljati ,
je opstepoznata misao zivljenja cjelog svjeta)

---

citat:

---

senzualna wrote:

zasto cutimo?
sta to nas na danasnjici koci da dokazemo i kazemo
da smo sada,,dobri"!!?
(popravljati ,
je opstepoznata misao zivljenja cjelog svjeta)

---

Valja mi okaciti iznad kreveta, pa ubuduce kad god pozelim da sam se rodila negdje tamo, u nekoj drugoj, uredjenijoj, toplijoj, ljepsoj, bogatijoj zemlji, da mi oci "izbije".



"Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro. Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti!"

Meša Selimovic

I tako znači,dobri smo,dok nam neko ne kaže da nismo dobri.
Onda ispada da ne valjamo,ko što drugi i hoće da nismo dobri,
Koliko su dobri, oni što nama govore da smo dobri ili nismo dobri?