BHDANI:

Svijet - Budimpešta: evropska prijestolnica antisemitizma



Novi val mržnje

Glavni grad Mađarske preživio je fašizam i komunizam te procvjetao nakon pada željezne zavjese. Međutim, u Budimpešti se ponovo rađa antisemitizam. Krajnje desničarska partija Jobbik sada je treća najveća politička stranka u državi i Jevrejima se otvoreno prijeti. Eric Follath za Spiegel online piše o ovom fenomenu



"Mađarska je postala zemlja političkih laži i rasadnik gubitka povjerenja u obećanja"
Ovaj grad je oduvijek bio prikaladan za dramu - za intrige o životu i smrti, za vječne ljubavi i ubilačke izdaje, za mučenja, politički heroizam i seksualne eskapade. Osnovana od strane Rimljana, uništena od strane Mongola i zauzeta od strane otomanskih Turaka, Budimpešta je sebe iznova i iznova ponovo fleksibilno izmišljala dok je vrijeme prolazilo. Također je služila kao laboratorija za razne vrste političkih ideologija, od nacionalsocijalizma do fašizma i komunizma.

Ujedinjene nacije su u Budimpešti četiri mjesta proglasile UNESCO-vim lokacijama od značaja za svjetsko kulturno naslijeđe: panoramu na obali rijeke Dunav, distrikt zamaka u Budimu, podzemnu željeznicu Millennium i aveniju Andrássy. Mađari su željeli iskoristiti prekrasni bulevar, koji je dizajniran i izgrađen kao dio priprema za mitsku milenijsku proslavu nacije 1896., kako bi demonstrirali da su zauzeli svoje zasluženo mjesto u centru kontinenta. Zemlju su 40 godina ranije zauzeli nacisti. Partija Strijela križ, mađarska nacionalsocijalistička partija koja je kratko bila na vlasti od oktobra 1944. do marta 1945., odvodila je Jevreje u koncentracione logore nakon što je Adolf Eichman, "arhitekt holokausta", već pobjegao.

Prava Budimpešta New York Times je Budimpeštu nedavno opisao kao "Hollywood na rijeci Dunav". Tamo se producira više međunarodnih filmova nego u bilo kojem drugom evropskom gradu, dijelom zbog toga što Budimpešta ima odlične produkcijske studije te joj je vlada obezbijedila velikodušne porezne olakšice. Ali to se ipak najviše dešava zbog samog grada. Budimpešta je Evropa u malom, savršen dvojnik Rima, Pariza, Madrida ili Münchena te savršeno mjesto za snimanje svih vrsta filmova. Anthony Hopkins trenutno tu snima triler, dok će se Nicole Kidman pojaviti u komediji koja se producira u Budimpešti. Ranije ove godine, Robert Pattinson, zvijezda filmova Twilight, snimao je scene na mostu Széchenyji za svoj novi film Bel Ami.

Međutim, posljednjih mjeseci ima još vijesti iz prave Budimpešte i prave Mađarske.

Neofašistički nasilnici napadali su romske obitelji te ubili šestero ljudi u seriji napada. Desničarski populisti partije Fidesz osvojili su dvotrećinsku većinu u parlamentu, dok je antisemitistička partija Jobbik dobila 16,7 procenata glasova, što je učinilo trećom po redu partijom u Mađarskoj, odmah do socijalista. Nepoznati vandali oskrnavili su spomenik holokaustu krvavim svinjećim nogama. Novi zakon osigurao je direktnu ili indirektnu kontrolu vlade nad skoro 80 procenata medija. Televizijski kanal Echo TV prikazao je sliku Imrea Kertésza, nobelovca koji je preživio Auschwitz, tonski pokrivenu komentarom o štakorima. Državni službenici sada mogu biti otpušteni bez razloga. Krisztina Morvai, članica Evropskog parlamenta iz Jobbika, sugerirala je da "liberalno-boljševički cionisti" trebaju početi razmišljati o tome "gdje će pobjeći i gdje će se sakriti".

Gábor Vona, predsjednik Jobbika, 14. maja 2010. spremao se za govor u mađarskom parlamentu, koji se nalazi u vjerovatno najljepšoj zgradi parlamenta na svijetu, neogotičkoj palati koju štite bronzani lavovi. Svi su bili zabrinuti da će se Vona pojaviti u nacističkoj uniformi iz prošlosti. Desilo se da se pojavio obučen u crno odijelo, na olakšanje mnogih. Ali malo prije ceremonije polaganja zakletve, radikalni desničarski političar je skinuo jaknu te otkrio prsluk koji liči na uniforme partije Strijela križ. Njemačke novine Frankfurter Allgemeine Zeitung opisale su to "nekom vrstom nacističke odjeće".

Sve se ovo dešava u zemlji koja je članica Evropske unije i NATO-a, u zemlji koja se obično više veže za slavnu vezu Elizabete od Bavarije, bivše carice Austrije i kraljice Mađarske, i grofa Andrássyja, ili za pejzaže Puszte, ili za mađarske stepe. Mađarska je zemlja koju su tokom hladnog rata nazivali "najveselijom kasarnom Istočnog bloka", zemlja u kojoj su ugledni građani prosjekli rupu u graničnoj ogradi čime je prije više od 20 godina probijena željezna zavjesa. Sada, nakon pobjede Fidesza na izborima 3. oktobra, prijestolnica će prvi put dobiti desničarskog gradonačelnika, 62-godišnjeg inženjera Istvána Tarlósa.

Šta se dešava u Budimpešti? György Konrád, 77-godišnjak, voli Budimpeštu. Renomirani mađarski autor i dobitnik Nagrade mira Njemačkog sajma knjige svoj život duguje ovom gradu, iako je isti grad doveo do propasti mnogih Jevreja. Nikada ne bi mogao zamisliti da okrene leđa Budimpešti. Nije neko ko bježi od stvari. "Ali sada više ne mislim da je nemoguće da se osjetim prinuđenim da zauvijek napustim Mađarsku", kaže Konrád, naslanjajući se na svoj štap sa srebrnim vrhom. "Preživio sam dvije diktature. Moguće je da je treća sada na putu."

Naravno, danas se Konrád ne treba plašiti da će začuti kucanje na vratima koje se može završiti tako što će ga negdje odvesti. Ipak, premro je od straha kada je čuo bat jahaćih čizama i kuckanje petama u dvorištu kuće pored njegove vikendice na jezeru Balaton. "Paramilitarna organizacija neofašista je tamo izvodila vježbe - na vlasništvu moga susjeda, koji je zarobljen tokom komunizma, bio je moj dugogodišnji prijatelj a sada je očito prešao na krajnju desnicu", kaže Konrád.

Incident je probudio bolna i potisnuta sjećanja na selo njegovog djetinjstva, Berettyóújfalu, 225 kilometara udaljeno od prijestolnice. Bilo je to mjesto gdje su rode pravile gnijezda nad sinagogom, gdje je zrak mirisao na lavandu i hrastovinu, gdje su djeca živjela za okus torte od sira i vrućeg kakaa i gdje se ispred porodične gvožđarske radnje mogao čuti topot kopita.

"Još kad sam imao pet godina, znao sam da će me ubiti ako Hitler pobijedi", sjeća se Konrád. Imao je 11 godina kada su počeli kupiti jevrejsku djecu iz njegove škole. Uskoro su i njegovi roditelji odvedeni. U junu 1944., kao nova glava porodice, natjerao je sestru da spakira stvari i, koristeći se novcem iz sakrivenog sefa njegovih roditelja, kupio karte za voz za Budimpeštu. Nikada više nije vidio svoje drugove iz razreda. Svi su poslani u gasne komore.

Sličnosti s krajem Weimarske republike Brat i sestra odsjeli su kod tetke u Budimpešti, gdje su spavali na stolovima za rezanje materijala koje je ona koristila pri pravljenju rukavica. Živjeli su pored policijskog sata, izdaja i morali se seliti na nova mjesta tokom noći. Plašili su se Nijemaca, ali članovi partije Strijela križ, mađarski sljedbenici nacista, bili su najgori. Inače blagi Konrád ih opisuje kao "smeće društva". "Geto je bio otvoreno lovište, na kojem su pijani članovi partije Strijela križ pucali iz svojih pištolja kad god su htjeli", kaže. Specijalnost im je bila pucanje na stare žene i djevojčice na obalama Dunava.

Ali to nije krivica Budimpešte, kaže Konrád, koji se kasnije vratio u svoje selo koje je nekada bilo idilično mjesto. Sve što je našao tamo bio je užas. Njegov svijet je uništen u samo osam mjeseci. "Kuća je bila puna smeća i prljavštine", sjeća se. "Album s fotografijama je rastrgan. Uskoro sam shvatio da se ono što je tu postojalo nikada neće vratiti."

Važnija je, međutim, činjenica da su njegovi roditelji preživjeli austrijski koncentracioni logor. Kad su komunisti zauzeli porodičnu gvožđarsku radnju 1948., preselili su se u Budimpeštu. Kao "sinu člana više klase", Konrádu je u početku bilo zabranjeno da se upiše na fakultet. S vremenom se uspio upisati te je studirao književnost i sociologiju. Godine 1956. učestvovao je u mađarskom ustanku. Počeo je pisati. Kao i demokrati i disidenti Václav Havel, češki dramaturg i kasnije predsjednik, i poljski novinar Adam Michnik, Konrád je pomogao popločavanju puta za pad željezne zavjese.

Puštanje duha iz boce Konrád bi satima mogao pričati o svojim omiljenim mjestima u Budimpešti, kao što je trg Klauzal u bivšem getu, i o frizerima koji su mu glavu mazali alkoholom nakon šišanja, "kao da je vjerska relikvija". Oduševljeno priča o kafeu Ruszwurm, gdje je završio rukopis za svoj prvi roman.

I šta je Konrád, koji je preživio vladavinu partije Strijela križ, osjetio kada je vidio šefa Jobbika kako nosi uniformu partije Strijela križ?

Prezir, govori nakon kratke pauze. Prezir prema ruglu u koje je Vona pretvorio mađarski parlament. Ista stvar, dodaje, obilježila je početak pada Weimarske republike. Njegov prezir je rezerviran i za premijera Viktora Orbana koji se, kako tvrdi Konrád, svjesno ne ustručava od korištenja demagogije ekstremne desnice kako bi pridobio glasače. "Pustio je fašističkog duha iz boce, a on se neće htjeti vratiti", kaže. "Ne sviđaju mi se socijalisti, ali sam ovaj put glasao za njih."

Konrád u dvije čaše sipa palinku od kajsije i uzdiše. Razgovor je za njega bio stresno iskustvo. Ostario je, bore na njegovom licu svjedoče o dugom životu. Ima problema s koljenima. Ali njegov borbeni duh je još živ. "Kada vidim političke pobjednike u ovoj zemlji, vidim nagovještaj kulturnog rata."

Njegov posljednji rukopis, kolekcija rukom ispisanih papira, je na stolu. Knjiga, koja nosi naziv Jevrejski dnevnik, bit će objavljena ove jeseni. Svakog jutra Konrád četiri sata prepravlja svoj rukopis, što je zadatak kojem pristupa s disciplinom i neukrotivim žarom za životom.

"Jeste li završili s jevrejskom mafijom?" Teško je susresti se s liderima radikalne desničarske partije Jobbik, Pokretom za bolju Mađarsku. Jobbik generalno na međunarodne novinare gleda kao na neprijatelje. Menadžer Jobbikove izborne kampanje u aprilu, 54-godišnji Zsolt Varkonyi, konačno je pristao na razgovor sa Spiegelom. Sastanak je održan u Budimu, u restoranu Deryne kojeg posjećuju moderni gosti različitih etničkih grupa.

Umjesto pozdrava, Varkonyi govori: "Pa, jeste li se već sreli sa svim svojim liberalnim kontaktima? Jeste li završili s jevrejskom mafijom?"

S kosom začešljanom unatrag i naočalama bez okvira, izgleda kao ostarjeli učenik. Varkonyi, koji potiče iz aristokratske mađarske porodice, studirao je film i marketing u Švedskoj i SAD-u te ima diplomu s koledža u Clevelandu. Ali njegova rodna Mađarska je uvijek u njegovom srcu. Samoproklamirani "vatreni patriota" objašnjava Jobbikovu filozofiju. To je sirova mješavina kompleksa manje vrijednosti i megalomanije, u kombinaciji s jasnim nizom babaroga, uključujući i Jevreje, Rome, globalizaciju, Evropsku uniju i Međunarodni monetarni fond.

Jobbikove pristalice mrze svakoga ko želi kontrolirati zemlju i sve što prijeti da Mađare - koji su zapravo kasno stigli u Evropu nakon što su u današnju Mađarsku migrirali s uralskih planina, i koji su često ostajali po strani zbog snažnijih susjeda - liši "njihovog prava" među vodećim evropskim nacijama. Prema ovome konstruktu, Mađarska je vječni i nepravedno kažnjeni gubitnik. Sporazum Trianon je posebno simboličan za ovu traumu. Sporazum iz 1920., potpisan u palači Trianon u Versaillesu izvan Pariza, lišio je Mađarsku, jednu od gubitničkih snaga u Prvom svjetskom ratu, više od dvije trećine njene teritorije.

Spašavanje Mađarske od globalne zavjere Stranka Jobbik sanja o "većoj" Mađarskoj. "Više od pola naše braće živi van njihove rodne zemlje i želimo ih vratiti natrag", kaže Varkonyi. Za njega, prijedlog Orbanove vlade da ponudi mađarski pasoš svim etničkim Mađarima koji žive u inostranstvu je prvi korak, ali ne razumije zašto mnogi ovo vide kao provokaciju. Otac troje djece, Varkonyi se brine za nisku stopu priraštaja među Mađarima, te govori kako Evropu zauzimaju stranci. Prema njegovim kalkulacijama, do 2050. "Cigani će činiti pola mađarske populacije". Jobbik se, kako kaže, bori za "duhovno zdravo društvo bazirano na kršćanskim vrijednostima". U terminologiji desničarskih ekstremista, na Jevreje se gleda kao na ljude sa "stranim srcima".

Jobbikov menadžer kampanje povremeno bjesni protiv "podjarmljivanja međunarodnog finansijskog kapitala". Ali većinom pažljivo bira riječi i govori tihim glasom estete. Da li je antisemit? Naravno da nije, kaže. Preferira da prostački jezik prepusti ljudima kao što je bivši policijski psiholog Imre Posta, koji se voli pojavljivati na Jobbikovim kongresima, gdje govori stvari poput: "Jevreji su nasilni agresori koji prijete egzistenciji izvorne mađarske države."

Varkonyi preskače desert i napušta restoran tiho kako je i došao. On je ratnik iz sjene. Uzeo je godinu dana slobodno s posla da radi s partijom i piše knjigu. Ne želi diskutirati o čemu je. Ali nije teško pretpostaviti da bi se moglo raditi o spašavanju Mađarske od globalne zavjere.

Uzimanje slobode zdravo za gotovo Avanturistkinja i revolucionarka, 36-godišnja Noemi Kiss, glas je nove književne generacije. Govori o jazovima u društvu, o ljubavnicima, muškim i ženskim, i u ogledalu posmatra sebe i svoju zemlju. Ali, kontradiktorno ovome, u aprilu je glasala za konzervativnu desničarsku partiju Fidesz.

Kaže da je to bio manje glas za Fidesz a više glas protiv socijalista. Sravnjivanje računa. "Mađarska je postala zemlja političkih laži i rasadnik gubitka povjerenja u obećanja", kaže. "Prethodna vlada nije donijela nikakve nove reforme i ljudi su bili ogorčeni. Na kraju nije bilo drugog izbora nego glasati protiv socijalista u vlasti."

Kiss je odrasla u porodici u kojoj se cijenila politička diskusija, posebno protiv provincijalizma komunista koje je predvodio bivši mađarski lider Janos Kadar. Ona i njeni roditelji, kao i većina Mađara, kolaps sovjetskog bloka smatrali su oslobođenjem. Tada je imala 15 godina. Ali sloboda je s vremenom shvaćena zdravo za gotovo i druge stvari su postale važnije, stvari poput otkrivanja sebe i karijere.

Rijetki pogled u prošlost Doktorirala je na Paulu Celanu, autoru pjesme Todesfuge (Fuga smrti), koja uključuje poznati stih Smrt je majstor iz Njemačke. U kasnim dvadesetim je pisala kratke priče koje su rušile seksualne tabue i postala proslavljena mlada književna zvijezda. Danas Kiss, koja izgleda poput Audrey Hepburn i ima kratku kosu, predaje komparativnu književnost i prije devet mjeseci je postala majka blizanaca.

Uznemirena je zbog smanjenja finansijskih sredstava za kulturu, ali smatra da je još uvijek rano da se osudi Orban. "Teško je vjerovati u pozitivne promjene, ali moram, inače neću imati budućnost."

Kiss i većina drugih mladih članova mađarske književne scene, iscrpljeni godinama društvenog konflikta, čeznu za pauzom i uživaju u vremenu koje provode ne razgovarajući o politici. Dihotomija u kulturnoj sceni se ogleda na mjestima gdje se intelektualci susreću i u temama o kojima diskutiraju. Članovi starije generacije vole se skupljati u raskošnom kafeu New York, koji postoji još od kraja 19. stoljeća. Gledaju u prošlost i zabrinuti su zbog povratka antisemitizma.

Mlađi intelektualci poput Kiss više vole pubove na kineskoj tržnici. Rijetko gledaju u prošlost, povremeno u budućnost i često gledaju u stranu. Njena posljednja knjiga je zbirka kratkih priča koja nosi naslov Šta se desilo dok smo spavali.

"Heil Hitler, profesore Tamas" Stvari neće postati tako loše - barem je to ono što je nekad mislio 61-godišnji jevrejski intelektualac Gaspar Miklos Tamas. Ali jednog dana prošle godine se predomislio, kada se grupa muškaraca u crnim uniformama i jahaćim čizmama pojavila ispred njegove kuće u centru Budimpešte, vičući: "Heil Hitler, profesore Tamas, kako ste?"

Onda su došli proljetni izbori i sa sobom donijeli pad liberalne ljevice, u čije je ime Tamas, profesor filozofije, nekada zastupao mjesto u parlamentu. Tu je bila i Orbanova dvotrećinska većina u parlamentu koja je odjednom sve učinila mogućim, čak i novi ustav.

Tamas od izbora nije pozvan da se pojavi ni u jednoj televizijskoj emisiji. Čuo je da će 16 od 23 uposlenika njegovog istraživačkog instituta pri Akademiji nauka biti otpušteno. On je jedan od tih 16.

Okružen knjigama u svojoj oronuloj kući, govori o tome šta je pošlo po zlu u Mađarskoj. Govori o problemima koje je desnica iskoristila u svoju korist, uključujući visoku nezaposlenost, iskorištavanje od strane postkomunista, od kojih su mnogi profitirali zahvaljujući promjenama koje su uslijedile nakon sloma sovjetskog bloka, i o jadnim prilikama za zaposlenje studenata.

I sve ovo, kaže, ne može objasniti šta se dešava. Za Tamasa, tihi dogovor između Fidesza i Jobbika je "objava siromaštva od strane sistema" od koje se možda nikada neće oporaviti. Činjenica da su socijalisti izgubili kontrolu nad svim većim gradovima Mađarske, s izuzetkom Szegeda, na posljednjim općinskim izborima je upravo ono što je očekivao. "Pa dobro onda, laku noć Mađarska!", kaže.

Preplavljenost kulturom Večernje sunce okupalo je grad nježnim, milostivim svjetlom. Na površini, sve je ovdje tolerantno i multikulturalno. Na muzičkom festivalu u Szigetu čak sviraju romski bendovi. A gdje je Bartok vatreniji, Liszt nezaboravniji, a Wagner civiliziraniji nego u veličanstvenoj državnoj operi?

Budimpešta je zapljusnuta kulturom - doslovce. Penzioneri igraju šah u elegantnim Sečenji termalnim banjama. Lovci na antikvitete se cjenkaju za art deco lampe u prodavnicama u ulici Falk Miksa. Neki posjetitelji se gube u izložbama iz perioda diktature u Kući terora.

U međuvremenu, članovi motorističkog kluba Goi, što je jidiška riječ za one koji nisu Jevreji, kruže oko zgrade parlamenta na svojim provokativnim jaknama na kojima piše "Veća Mađarska". A u obližnjem studiju, Istvan Kovacs snima porno filmove. Čak i kada se radi o hardcoreu, grad voli biti najbolji: podvezice i vojne čizme, seksualne ratne igrice i fašistička politička pornografija. To su dvije strane istog novčića.

Oko 80.000 mađarskih Jevreja još uvijek živi u gradu sa 1,7 miliona građana. Sinagoga u ulici Dohany se smatra najvećom u Evropi. U nekima od oronulih kuća u distriktu mladi ljudi su kreirali tzv. "razvaljene pubove".

Osjećaji pomjeranja Simpla je jedan takav klub u stražnjem dvorištu, gdje se sipa jeftino pivo dok ljudi sjede na starim sjedištima iz auta, slušajući Boba Dylana i Franka Zappu. Klijentela je mješavina brokera s laptopima i nadobudnih pjesnika egzistencijalista. Neki od njih ismijavaju "idiotske desničare". Ostali objašnjavaju da sada radije nose kačkete preko jarmulki i da su njihovi roditelji za svaki slučaj već spakirali kofere. Osjećaju se pomjereno, kao stranci u vlastitoj državi.

Najpoznatiji mađarski pisac godinama ne živi u ovoj zemlji. Imre Kertesz, 80-godišnjak koji je preživio Auschwitz i napisao knjigu Čovjek bez sudbine, odrastao je u Budimpešti. Oštro govori o svojim sunarodnjacima. "Desničarski ekstremisti i antisemiti su glavni", kaže. "Stari problemi Mađarske, njena neiskrenost i sklonost ka represiji, veći su nego ikad. Mađarska i rat, Mađarska i fašizam, Mađarska i socijalizam: ništa nije prerađeno, preko svega se slika lijepim bojama. Budimpešta je grad bez sjećanja."

Kertesz sada živi u njemačkoj prijestolnici. "Zašto? Vrlo jednostavno. Zato što je za jevrejskog pisca život bolji u Berlinu nego u Budimpešti."

Maj vam jos.

Opet DANI:


Prevaziđeni "multikulti"

Usred debate o mjestu stranaca i muslimana u društvu, Angela Merkel dovodi u pitanje model integracije koji je na snazi već nekoliko desetljeća. Za njemačku štampu, to je znak da zemlja skreće udesno



"Multikulturalizam nije uspio." Tom rečenicom izgovorenom pred podmlatkom svoje stranke, Angela Merkel umiješala se u debatu o islamu koja već mjesecima razdire Njemačku. Za njemačku kancelarku, imigranti moraju da se integriraju i prihvate njemačku kulturu i vrijednosti: "Osjećamo se vezani za hrišćanske vrijednosti. Ko to ne prihvata, ovdje mu nije mjesto", izjavila je Merkelova.

Tako je kancelarka "sredine" usvojila liniju vrlo konzervativnog predsjednika Bavarske Horsta Seehofera, koji predlaže zaoštravanje politike integracije u sedam tačaka koju prenosi Focus. On tvrdi da Njemačka nije zemlja imigracije, da treba davati prednost imigrantima koji žele da se integriraju i odlučno sankcionirati odbijanje integracije.

Kako bi ilustrirao "sudar civilizacija" na njemački način, Focus objavljuje dvostruku naslovnicu. Na prvoj je naslov Moja Njemačka, Njemačka Christiana Wulffa, koji je nedavno izjavio da je islam sastavni dio te zemlje. Na drugoj je Njegova Njemačka, Njemačka Horsta Seehofera. A u sredini se nalazi Angela Merkel, pred kojom su teški regionalni izbori i glasine da će je zamijeniti sadašnji ministar odbrane Karl Theodor zu Guttenberg.

Cijela debata je starinska, smatra Tageszeitung. Pojam "multikulti", koji su nekoć propagirali likovi poput Daniela Cohn-Bendita, izišao je iz mode. Čak su i Zeleni "već 10 godina zamoljeni da ga ne koriste, jer on ništa ne objašnjava o našem načinu zajedničkog života", primjećuje ovaj alternativni dnevnik. Kada Merkelova ili Seehofer ističu slogane koji zahtijevaju "više integracije" ili "više Leitkultur", to zvuči šuplje. "Vlada ne može s jedne strane privlačiti strane stručnjake i u isto vrijeme raspirivati strah od stranaca." Jer, Njemačkoj je potrebno 400 hiljada kvalificiranih radnika.

Ti zahtjevi su ispravni, odvraća Die Welt. "Niko nije protiv imigranata koji žele da žive kod nas, da rade i da se ustale", uvjerava ovaj konzervativni dnevnik. "No mnogi su neprijateljski nastrojeni prema imigrantima koji žele da uvezu i svoj pravni sistem. Imigrirati znači prihvatiti ali i prigrliti tradiciju zemlje prihvata. Zato su Merkelova i Seehofer u pravu kada kažu da su za imigraciju potrebna jasna načela." Prema Die Weltu, zemlji imigracije kakva je Njemačka potrebni su imigranti "koji nakon razumnog vremena dobro govore njemački i spremni su da se zakunu na ustav".

No za Tageszeitung nema sumnje u dijagnozu. Ovo skretanje društva udesno znači da se povijest ponavlja. "Više od polovine Nijemaca žele ograničiti vjersku slobodu muslimana", a 37 posto željelo bi Njemačku bez islama. Dnevnik povlači više povijesnih paralela, naročito s antisemitskom raspravom oko koje se Berlin cijepao od 1879.

U to vrijeme, nekoliko godina nakon ujedinjenja Njemačke, u jeku ekonomske krize, publicist Heinrich von Treitschke zahtijevao je potpunu asimilaciju vjerskih manjina. "Sto trideset godina kasnije, debata o islamu sadrži slične zahtjeve", primjećuje Tageszeitung. "Sve pretpostavke o jednoj sve civiliziranijoj saveznoj republici, o radosti življenja i bezbrižnom patriotizmu nove Njemačke, samo su prašina u oči. U oktobru 2010. osjećamo vonj 80-ih i 90-ih godina, kada su u Njemačkoj gorile kuće Turaka i drugih stranaca."

Politika danas primjenjuje stari recept žrtvenog jarca u kriznim vremenima. Ako su "muslimani 2000" i bili Nijemci poput ostalih, tvrdi dnevnik, dogodio se 11. septembar 2001, a vjetar se okrenuo 2004. s ubistvom Thea van Gogha koje je "izazvalo paniku što je okončala to proljeće politike integracije s početka stoljeća".

Odmjereniji Die Zeit konstatira da se sadašnji vladin populizam pothranjuje strahom naroda. Horst Seehover spustio se na razinu Geerta Wildersa u Nizozemskoj. "U vremenu kada se urušava legitimitet velikih političkih stranaka, i Njemačka se sučeljava s iskušenjem populizma", sa žaljenjem primjećuje dnevnik. Angela Merkel, a s njom i cijela politika, užasnuta je uspjehom ksenofobnih i populističkih teza Thila Sarrazina. "Strahuju da će ih odnijeti val koji je Sarrazin izazvao - ali pokušavaju da jašu na njemu."

Za Zeit, "ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je skepticizam prema islamu u porastu. No je li zaista islamofobna zemlja koja je podnijela izgradnju više od 2.600 džamija i mesdžida?"

"Politika mora nadići strah naroda i reći istinu: Ne, neće nas preplaviti muslimanske horde", nastavlja hamburški sedmičnik. Podsjećajući da Njemačka ima negativan migracijski saldo, Zeit smatra da se "neće raditi o tome koja je količina islama podnosiva u Njemačkoj, već o tome koji će stupanj nedostatka plemenitosti Njemačka podnijeti".

citat:

---

Abulafija wrote:



Ne, ne shvatih te uopste.
Sta to njemacku boli k****, kako ce se osjecati dva mladica, taman da su 100 puta fundamentalisti i radikalisti. Ne krse njemacke zakone i Bog te veselio. Dala im Njemacka drzavljanstva, oni su vasi gradjani, i imaju pravo osjecati se kako oni hoce. I imaju pravo na jebenu socijalu, ma sta vi sto "krvavo radite", mislili o tome.
Ja garantujem da je zanemarljiv broj onih koji su na socijali zato sto im je mrsko raditi.
Interesantno kako se u medijima navode primjeri, uvijek nekih "islamskih" primalaca socijalne pomoci, ljencuga i neradnika.
A ja odem na jebeni Söder (naselje, naseljeno strancima u gradu u kojem zivim) i na 1km setnje vidim jedno 50-ak klosara svedskih, pijanih, koji okolo teturaju, pokusavaju se osloniti o prolaznike, dobacuju itd....
I ni JEDNOG JEDINOG ARAPA, il kakog drugog MRKOG.
A za ovo godina jos ne vidjoh nesto negativno o njima u medijima.
U svakom zitu ima kukolja, ljudi svakakvih.
Ali sipati drvlje i kamenje po strancima (citaj Muslimanima), kao da su oni uzrok svog zla na zapadu je van pameti svake.
A jos gore je sto vi koji ste ponekad nesto i procitali u zivotu, dozvolite da vam usadjuju mrznju na tako jeftin nacin.
Adolf se ibreti u grobu, kaka su vremena dosla, i sve pljesce svojm malim retardiranim rucicama, uzvikujuci I'm back in the game, samo na njemackom

---

Poenta je u tome da je u "zapadnoj" Evropi doslo do razvijanja ksenofobije, a samo zaradi politickih glasova na izborima.
Da se stranci prikazuju kao zlo, a pogotovo Muslimani (ili Zidovi i Cigani u Madjarskoj, kao sto se moze procitati u gore navedenom tekstu).
I da se "zahtijeva" i ocekuje nekakva integracija od strane stranaca, mada ta integracija nije nicim jasno definisana, i vrlo cesto potsjeca na asimilaciju a ne integraciju.
Kao debate o pokrivanju Muslimanki, kao nacin praktikovanja Islama, kao karikature Muhameda itd.....

citat:

---

senzualna wrote:
a oní muslimani bez obzira odakle su dosli koji rade i imaju svoje trgovine njih nitko ne spominje niti dira iako su muslimani a zive u Njemackoj i imaju mozda i njemacko drzavljanstvo,,
;hanka

---

citat:

---

MelMel wrote:
Poslusas li ti kad sopstveni savjet? ;hanka

---

citat:

---

djecko wrote:

ponekad kad trebam politizirat,ali pošto nisam političar ne moram uvijek slušati.
Samo na temu
Ja shvatam pojam multikulture kao neke norme suživota ljudi sa više kultura.
A CDU je kršćansko demokratska unija mislim ova partija od merkelovice.
Samim njenim zalaganjem za neku multikulturu je pogrešan jer se ona zalaže za kršćansku uniju.
I multikulturno društvo se ne gradi silom i po nečijim jednostranim zakonima...
i tako dalje itd

---

Nek brate promijene zakon o strancima:
Ne radis a mozes radit-Raus

Vidim ima i tekstova o Budimpesti. Dakle nije samo mrznja europe prema muslimanima, nego i jevrejima i ciganima. ccccccc

ZaHebata europa pravo. Ja bih sve europljane raselila po svijetu, tek toliko da uradimo jedan mali eksperiment, da vidimo kako su prihvaceni. Najvise bih europljana dovela u Bosnu, da vidimo kako ta multikultura fercera. Posto trenutno ne fercera medju Bosnjacima, Srbima i Hrvatima, pitam se ako jos kojecega dovedemo hoce li profercerati. ;hanka Ma krajnje je vrijeme da mi u praksi pokazemo OTOJ europi kako multikultura postoji. Hajmo, sta cekate. Evo, ja cu se prva vratiti - samo bi omogucite da zivim na socijali i ja dolazim. I nemoj slucajno da bi mi iko prigovorio ako se ne potrudim da naucim jezik. Ebi ga demokratija, imam pravo da zahtjevam da mi se ugodi.

Kazu da je Budim nekad davno imo dobre kurve, a i Pesta.

Poenta je da je u zivotu sve give and take. Treba znati naci balans u zivotu.

Police warn immigrants after Malmö shootings

Published: 21 Oct 10 12:05 CET | http://www.thelocal.se/29744/20101021/

Police in Malmö issued a warning on Thursday urging residents with immigrant backgrounds to be extra careful when out alone at night or in the evenings.


•Malmö shooter targeting immigrants: police (20 Oct 10)
•Three injured in Malmö shootings (20 Oct 10)
The warning comes following information released by the police on Wednesday indicating that residents with immigrant backgrounds have been targeted in a number of recent shootings, up to 15 of which the police believe may be related.

Police also cautioned members of the public not to try to intervene if they witness a new shooting.

“You shouldn’t give chase. The first think you should think about is your own safety, then call the police,” J-B Cederholm of the Skåne County police said at a Thursday press conference, according to the Kvällsposten newspaper.

There have already been 50 shootings in the southern Swedish city this year. While a number of the shootings haven’t resulted in any victims, olice are nevertheless concerned about the situation.

They believe that one or a handful of dangerous individuals are behind up to 15 shootings in which all but one of the victims has had an immigrant background.

As a result, police have focused their investigation on groups of right-wing extremists.

“It’s part of our preliminary investigation. But we’re also looking wider than that,” police spokesperson Mats Lassén said at the press conference.

The first victim was a 20-year-old woman who was alone in a car with a 21-year-old man near the Rosengård neighbourhood in October 2009.

The woman died from her injuries, while the man, who had a foreign background, survived.

No one has been arrested in connection with the shootings, according to the police, who have established a special group with several officers to work on the investigation.

While no tips have come in which have led to a major breakthrough in the case, police are hopeful that they will be able to arrest the suspected shooter or shooters, Kvällsposten reports.

“And if the assailant continues, there is a greater risk that he’s make a mistake, that he’ll leave a trace of something behind,” said Cederholm.


TT/The Local ([email protected]/08 656 651