JU OŠ „Sjenjak“ održala „Donatorsku priredbu“

U organizaciji Vijeća roditelja, učenika i uposlenika JUOŠ "Sjenjak", u Bosanskom kulturnom centru je održana 4.donatorska priredba povodom Dana škole. Donatorske priredba je lijepa prilika da učenici pokažu svoje mogućnosti, talente, sposobnosti i vještine, dok roditelji kupovinom karata pomažu humanitarne aktivnosti koje se sprovode u školi.





Osnovna škola “Sjenjak” sa radom je počela prije sedam godina, a izgrađena je donacijom Vlade Japana, i zbog toga je odmah dobila i narodno ime „japanska škola“.

- Mi danas slavimo rođendan, ali ne možemo a da se ne prisjetimo naših prijatelja u Japanu koji sada tuguju. Danas u Zemlji izlazećeg sunca, narod Japana proživljava najteže trenutke! Mi ne raspolažemo sredstvima kojima bismo finansijski mogli podržati pomoć nastradalima i ponovnu izgradnju u Japanu. Od nas se to ni ne očekuje. Zato ćemo, na svoj način, pokazati da dijelimo njihovu tugu, da će naše misli uvijek biti uz naše prijatelje – poručili su nastavnici i učenici Osnovne škole “Sjenjak”.





Jednom starom japanskom pjesmom započela je ovogodišnja donatorska priredba, a pjesmu “Amazing grace” izveli su hor, orkestar i uposlenici naše škole, te Ženski vokalni ansambl “Tuzlanke”.



Zahvaljujući velikom trudu nastavnika i učenika škole, kao i pomoći roditelja, prisutni su mogli da pogledaju bogat i kvalitetan program. Na priredbi je učestvovalo više od 250 učenika koji su svojom pjesmom, igrom, plesom, muziciranjem i folklorom razveselili sve posjetioce, a za uzvrat su bili nagrađeni gromoglasnim aplauzima.



Ovom priredbom učenici i uposlenici Osnovne škole „Sjenjak“ pokazali su da uz redovne nastavne procese, nude i širok spektar vannastavnih aktivnosti, kojima obogaćuju školske dane učenika, ali i to da se vlastitim snagama, trudom i naporom mogu ostvariti velike promjene i postavljeni ciljevi.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 19-04-2011 at 23:14 GMT]

Breške i Gornja Obodnica

Pripreme za blagdan Uskrs

Ovih dana katolici širom svijeta, pa tako i Bosne i Hercegovine, duhovno se pripremaju za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana - Uskrsa. To je dan uskrsnuća Isusa Krista, praznik života i životne radosti, ali je i potvrda i najveći dokaz da je Bog volio, ljubio i ljubi čovjeka sve do vlastite smrti.



Naša ekipa posjetila je mjesne zajednice Breške i Gornju Obodnicu kako bi svjedočili pripremama za Uskrs.

Naš prvi sagovornik bila je sestra Ilijana Markanović, koja dolazi iz župe Šikara, s ciljem da župljanima u Breškama pomogne u pripremi za predstojeći praznik.



- Posljednja nedjelja prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan, kada u tim danima slavimo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Najvažnije je sveto trodnevlje: Veliki četvrtak, kada je prva sveta misa i posljednja večera, kada je Isus zadnji put večerao sa svojim učenicima, zatim slijedi Veliki petak kada je post i kada se ništa ne radi, uglavnom se vjernici najviše posvete molitvi. Toga dana je preminuo i Isus Krist, a mi u crkvi ćemo dočarati i njegov grob gdje će se vjernici klanjati. U Veliku subotu blagosiljaju se jela koja se jedu za Uskrs. Naveče na bdijenju slavi se Isusovo uskrsnuće, prvo se blagosilja sveta vatra kojom se pali uskrsna svijeća, simbol uskrsnulog Isusa, te zajednica svečano pali vlastite svijeće i okuplja se.ispred crkve, a nakon toga nastupa Uskrs. Sva zvona zvone nekoliko minuta, kako bi nas podsjetili da je to blagdan koji nam daje radost življenja – kazala nam je sestra Ilijana.



Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesu zečevi i pilići, a također i brojne slastice.



Ljuba Pavlović iz Gornje Obodnice kazala nam je nešto više o samoj pripremi za Uskrs, i kako se taj praznik obilježava u krugu njene porodice.



- Prvo se pripremamo duševno i tjelesno, a što se tiče trpeze sa pripremom jela počet ćemo već u četvrtak. Kuhat ćemo žaru i pripremiti pečeno meso, odnosno biće to najbolje jelo jer se obilježava Posljednja večera. U petak pripremamo posna jela, obzirom da je taj dan post. U subotu počinjemo sa farbanjem šarenih jaja, pravimo kolače, a zatim slijedi posveta jela za nedjelju kada pripremamo nekoliko vrsta mesa, sarmu, pogaču, a dio tradicije nalaže i da se posveti sol i žito. Na sam Uskrs obitelj se okupi i uz lijepu riječ i bogatu trpezu proslavljamo blagdan. Toga dana svi skupa se uputimo i na svetu misu - kaže nam domaćica Ljuba.

Za kraj naše posjete Ljuba i Janja Pavlović su za nas, ali i posjetioce Tuzlarija, zapjevale pjesmu.



(Tuzlarije.net)

[Edited by cupo on 20-04-2011 at 18:03 GMT]

SAJAM "PROMO 2011." U TUZLI OD 31. MAJA DO 4. JUNA

Međunarodni poslovni sajam PROMO 2011. bit će održan od 31. maja do 4. juna u Sportskom kulturnom centru Mejdan (SKPC) u Tuzli. Po riječima direktora PROMO-EXPO d.o.o. Tuzla Nermina Mrkaljevića sajam je osmišljen u više sajamskih, kongresnih i društvenih manifestacija.

˝Naša želja je da krenemo aktivnije i kvalitetnije u jednom novom segmentu i ruhu koji će grad sigurno prepoznati. Očekujemo više od 400 učesnika na oko 8.000 m2 izložbenog prostora iz 15 država regije i okruženja. Kada je u pitanju poslovna posjeta procjenjujemo da će doći oko 1.000 poslovnih ljudi i ukupno oko 25.000 posjetilaca˝, kazao je Mrkaljević.

Fena

Jubilej OŠ ˝Kreka˝ proslavljen na svečan način

U Bosanskom kulturnom centru u srijedu uveče, JU OŠ „Kreka“ iz Tuzle obilježila je rijedak jubilej, 113. godina postojanja i ispraćaj 113. generacije svojih đaka. Tim povodom organizovana je priredba u čijoj je realizaciji učestvovalo preko 200 učenika od I do VIII razreda.







Daleke 1897/98 školske godine u rudarskoj Kreki upisana je prva generacija đaka u tadašnju Prvu osnovnu školu. Od tada do danas škola je odškolovala na hiljade đaka i nekoliko puta mijenjala svoje ime. Najduže je nosila ime narodnog heroja Franje Rezača, a od 1994. godine nosi ime „Kreka“ i nastavlja slavni put Osnovne škole „Franjo Rezač“.



Visoki standardi u obrazovanju su imperativ nastavnicima ove škole kako bi učenici sticali što kvalitetnija i trajna znanja. Tako se nastavnici permanentno dodatno educiraju putem raznih seminara koje organizuju nevladine organizacije, Ministarstvo obrazovanja TK, te Prosvjetno - pedagoški zavod, a sve s ciljem da slijede savremeni trendovi u sticanju novih vještina i i znanja.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 21-04-2011 at 00:20 GMT]

Trojica sedamnaestogodišnjaka bit će ukopani u subotu na mezarju Rakita

Maloljetni Almir, Džemail i Edin identifikovani tokom protekle godine

Drugog dana hadžijskog Bajrama, u junu 1992. godine u Vlasenici su strijeljani osamnaestogodišnji Irfan Omerović i njegov dvije godine stariji brat Ibro Omerović. Egzekutori nisu poštedjeli ni njihovog oca. Deset godina već, oni zahvaljujući DNK analizi zajedno počivaju na Šehidskom mezarju Rakita. Ove godine pored amidže i amidžića bit će ukopan i sedamnaestogodišnji Almir Omerović, koji je samo pet mjeseci poslije njih u Vlasenici nastradao od zločinačke granate ispaljene s Ilijinog brda. Kad su ocu Muhamedu javili gdje je granata pala, on je znao da su Almir i njegova rodica Mersida, koja je bila bolničarka, blizu. Kad je stigao na mjesto tragedije Almir je još bio živ. Umro mu je na rukama. U to vrijeme mogao ga je ukopati jedino u Cerskoj, gdje je s ostatkom porodice krenuo bježati pred neprijateljem.

''Almir eto, nije ostvario želju da postane veterinar. Niti je po mome nagovoru s amidžićem Ibrom započeo privatan automehaničarski posao. Završavao je tek drugi razred Škole za učenike u privredi'', pričao je otac Muhamed dr. Vedi Tuci i Muratu Hurtiću, članovima ekspertnog tima za eksumacije kad su došli da ga iz mezara u Cerskoj ekshumiraju i prenesu u Vlasenicu. Analizom posmrtnih ostataka kasnije, utvrdili su da su Almira ubili geleri koji su prerezali kičmu i prošli kroz bubrege.

Muhamed će sa starijim sinom u subotu klanjati dženazu Almiru, a onda će tražiti da se iz Cerske u Rakitu prenese i tijelo njegove majke koja je također u Vlasenici poginula 1992. godine.

Metkom u glavu ubijen najmlađi član porodice Badžić

Godine 1992. ubijen je Džemail Badžić, najmlađe od četvero djece u porodici. Tek je bio napunio 17 godina. Pohađao je Rudarsku školu i igrao nogomet. Njegov stariji brat Hasan kaže da je Džemail bio omiljen kod djevojaka. Volio je igranke i stalno sređivao frizuru. Starije sestre, koje su tada već bile udate, šalile su se da većeg zavodnika u Piskavicama i okolini nema.
Otac Himzo, građevinski radnik s terena iz Hercegovine je poslan kući, na čekanje. Rekli mu, dok se situacija malo ne smiri. Svjedočio je kad su mu sina Džemaila odveli četnici s puškama i više ga porodica nije vidjela. Ekshumirali su njegove posmrtne ostatke iz grobnice Pelemiši kod Šekovića. Imao je prostrelnu ranu na glavi.
Himzo nije dočekao da sazna istinu o sinu. Nastradao je i on, padom Srebrenice 1995. godine. Imao je tada 46 godina. Ukopali su ga u Potočarima.

Ukopat će sina od kojeg su je odvojili u Potočarima

U Vlasenicu će, ove sedmice iz Amerike doći Fahra Mutapčić i njen stariji sin Enver. U naselju Toplik čeka ih Fahrina sestra Fadila. Zajedno će u subotu na Rakiti ukopati mlađeg Fahrinog sina Edina. Ubijen je 1995. godine u Kamenici. Pronašli su njegove kosti u nekoliko odvojenih grobnica. Lobanja i jedna šaka mu nedostaju, ali majka želi imati mjesto gdje će se doći pomoliti za njegovu dušu. Još joj nisu našli muža Muradifa i sedmogodišnjeg bratića Osmana Dautovića, koji su zarobljeni na putu za Cersku i od tada ništa o njima ne zna.
U Ameriku je Fahra iz Bosne odnijela sjećanje na bolan rastanak s Edinom u Potočarima. Trajalo je nekoliko dana odvajanje muškaraca od žena i djece. Strahovala je za sina, ali joj bila utjeha što se na njemu nisu nazirali ni brkovi na brada. ''Dijete pravo'', govorila je. Ipak su ga odvojili od nje dok se penjala na kamion za Tuzlu. Zadnje joj je rekao: ''Majko nemoj me ostaviti'', a ona plačući vikala da će ga čekati, da će ga naći, da će se vratiti po njega.

Vratit će se, nakon dženaze u Ameriku. Tamo joj je ostala fotografija. Na njoj je Edin živ. Hrani mačke. Volio je životinje, a oko kuće u Topliku uvijek skupljao mlade mačiće.

Trojica sedamnaestogodišnjaka iz Vlasenice bit će ukopani 23. aprila na mezarju Rakita, sa još 15 u toku prethodne godine identifikovanih žrtava. Dan ranije, u popodnevnim satima ispred Komemorativnog centra u Tuzli bit će organizovan zajednički ispraćaj tijela ka Vlasenici. Iz nekoliko bosanskohercegovičkih gradova obezbijeđen je prevoz autobusima na dženazu u subotu.

PODODBOR ZA PROVOĐENJE AKTIVNOSTI UKOPA
I MEDIJSKO PREDSTAVLJANJE

(Tuzlarije.net)

23. aprila kolektivni ukop i dženaza za 18 vlaseničkih šehida

Porodice stradalih i prijatelji u petak će, 22. aprila, u 17 sati ispred Komemorativnog centra u Tuzli ispratiti tabute sa posmrtnim ostacima ukupno 18 vlaseničkih šehida, stradalih tokom etničkog čišćenja na području općine Vlasenica od 1992. do 1995. godine. Doček tabuta biće upriličen u 19 sati u Memorijalnom kompleksu “Rakita” u Vlasenici nakon čega će biti proučeni tewhid i Jasin.

Sedmi kolektivni ukop i dženaza za bošnjačke žrtve bit će obavljen 23. aprila na šehidskom mezarju “Rakita”.



Porodice su u zadnji moment odlučile da odustanu od ukopa Šahije Berbić i Sabire Alihodžić zbog malog broja identificiranih posmrtnih ostataka zbog čega će umjesto 20 biti ukopano 18 žrtava. Najmlađe žrtve koje će u subotu biti ukopane su trojica sedamnaestogodišnjaka Almir Omerović, Edin Mutapčić i Džemail Badžić, dok je najstarija Ajka Hurić (73). Posmrtni ostaci identificiranih ekshumirani su u masovnim i pojedinačnim grobnicama Pelemiš, Ogradice kod Vlasenice, Kamenici kod Zvornika, Cerskoj i Debelom Brdu.

Pozivamo građane Bosne i Hercegovine da svojim prisustvom uveličaju kolektivnu dženazu vlaseničkim šehidima i na taj način ne dozvole da ovaj stravični zločin padne u zaborav jer i zaborav je zločin.

Za zločin nad nevinim Bošnjacima Vlasenice na 60 godina kazne osuđeni su Dragan Nikolić Jenki, šef obezbjeđenja u logoru Sušica, te Predrag Bastahi i Goran Višković za niz stravičnih zločina. Mnogi zlikovci i danas se slobodno šetaju ulicama Vlasenice, gdje obavljaju ugledne poslove u javnim ustanovama općine dok porodice i 19. godina od počinjenog zločina nad njihovim najmilijim sakupljaju kosti i isčekuju njihov ukop.

Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita smiraj našlo 266 vlaseničkih žrtava genocida. Tokom agresije ubijeno je 2.446 Vlaseničana od strane Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, potpomognute od strane domaćih zločinaca.

Očekujemo da će kolektivnom ukopu Vlaseničana prisustvovati između 4.000 i 5.000 građana BiH. Iz svih krajeva BiH organizirani su besplatni autobusi.

Šehidsko mezarje “Rakita” biće na dan ukopa pokriveno internet signalom, tako da će sve medijske ekipe imati besplatan pristup internet.

U Komemorativnom centru Tuzla do sada su identificirani posmrtni ostaci 18 nevino ubijenih Vlaseničana:

1) Ahmetović (Mujo) Hajrudin(25) -1968-1993 - Skugrići Cerska
2) Redžić (Mujo) Šaćir (61) -1934-1995 -Potočari Srebrenica
3) Kuduzović (Rašid) Ramo(65)-1927-1993 – Džamdžići Vlasenica
4) Omerović (Muhamed) Almir (17)-1975-1992 –Cerska Vlasenica
5) Čamdžić (Alija) Muradif- (36) -1959-1995 - Srbrenica
6) Korikutović (Reuf) Nail (21)-1971-1992 Klještani Vlasenica
7) Mutapčić (Muradif) Edin (17) – 1978-1995 Potočari Srebrenica
Huremović (Osman) Jasmina (34)-1958-1992 Vlasemica
9) Subašić (Mujaga) Abdulkadi (30)-1962-1992 Vlasenica
10) Hurić (Mehmed Kuljančić) Ajka (73)-1920-1993 Cerska Vlasenica
11) Muratović (Meša) Murat (46)-1946-1992 Skugrići Vlasenica
12) Dautović (Muhamed) Safet (27)-1965-1992 Grobić Vlasenica
13) Kobaš (Ibro) Avdo (31)-1956-1995 Srebrenica
14) Ambešković (Meho) Adnan (25)-1967-1992 Susica Vlasenica
15) Imširović (Kadro Muminović) Ajkuna (71)-1921-1992 Mrsići Vlasenica
16) Muminović (Meho) Ibro (40)-1952-1992 – Sušica Vlasenica
17) Dautović (Bajro) Ahmet (65)-1933-1992 Gradina Vlasenica
1 Badžić (Himzo) Džemail (17) – 1975-1992 Piskavice- Vlasenica

PODODBOR ZA AKTIVNOSTI UKOPA I MEDIJSKO PREDSTAVLJANJE

(Tuzlarije.net)

Održan prodajni sajam „Pazarimo na Pazaru“

U dvorištu OŠ "Pazar" danas je održan prodajni sajam pod nazivom “Pazarimo na Pazaru”.



Nastavnici, učenici, roditelji i menadžment OŠ "Pazar" iz Tuzle slijedeći školsku razvojnu strategiju napravili su u proteklih nekoliko godina niz značajnih koraka u izgradnji novog imidža škole i uključivanja u savremene obrazovne tokove. Po svojoj otvorenosti i saradnji s roditeljima i lokalnom zajednicom postali su prepoznatljivi ne samo u našem gradu nego i šire. Kao jedna od tih aktivnosti osmišljen je i po treći put realiziran prodajni sajam "Pazarimo na Pazaru".



- Radili smo tri sedmice na izradi i pripremi svih predmeta koje danas prodajemo. U tome su nam pomogli naši nastavnici i učiteljice. Posebno sam sretan što ćemo zarađeni novac usmjeriti u humane svrhe – kazao nam je Omer Ibrahimi, učenik V1, koji je zajedno sa svojim drugovima iz razreda nestrpljivo čekao da prodaju sve ono što su izložili.



Svi zainteresovani imali su priliku kupiti ukrasne predmete i proizvode koje su izradile vrijedne i maštovite ruke učenika,nastavnika i roditelja na raznovrsnim radionicama na temu "Djeca evropske unije".



Prikupljeni novac ide u Fond za djecu OŠ "Pazar" koja se nalaze u teškoj materijalnoj situaciji.

(Tuzlarije.net)

Parni Valjak u Tuzli• 21.05.2011.

Proslavljen 74. rođendan OŠ “Centar”

U Bosanskom kulturnom centru Tuzla sinoć je održana svečanost OŠ "Centar" povodom Dana škole.



Uz pjesme, ples, glumu, recitacije, folklor, nastavnici i učenici podijelili su radost postojanja i trajanja ove obrazovne institucije. Na priredbi je učestvovalo oko 200 učenika koji su razveselili sve posjetioce, a za uzvrat su bili nagrađeni gromoglasnim aplauzima.



Želimo sa posebnom pažnjom i poštovanjem da pohvalimo nastup hora i orkestra, na čelu sa profesoricom Maidom Softić čije umjetničko stvaralaštvo i ljubav prema muzici godinama oduševljava Tuzlake.





Osim priredbe, roditelji i gosti su mogli pogledati i izložbu likovnih radova učenika te se detaljnije upoznati sa vannastavnim aktivnostoma djece koja pohađaju ovu školsku ustanovu.





O školi

Davne 1937. godine formirana je u Tuzli prva narodna (pučka) osnovna škola. Ovaj naziv je zadržala sve do 1960. godine kada je od osnivača Skupštine opštine Tuzla dobila novo ime, narodnog heroja Albina Herljevića. Dvadeset prvog aprila ratne 1993. godine odlukom Skupštine opštine Tuzla, škola radi pod nazivom “Centar”. Tokom 74.godine rada škola je dobila brojna priznanja, među kojima i Kikićevu nagradu 1980., Oktobarsku nagradu grada Tuzle 1984., te Tuzlansku plaketu 2005. godine. U školi uspješno rade brojne sekcije: veliki i mali hor, literarna sekcija, recitatorska, dramska, ritmička, novinarska, civitas, mladi tehničari, informatičari, cvjećarska, nekoliko sportskih sekcija, te uspješni matematičari i fizičari.

Učenici i nastavnici na čelu sa ambicioznim rukovodstvom škole obećavaju i ubuduće bogatije i raznovrsvnije sadržaje, nove nagrade i priznanja.

(Tuzlarije.net)

[Edited by cupo on 22-04-2011 at 01:28 GMT]

Komemorativni centar Tuzla

Ispraćaj tabuta s posmrtnim ostacima Vlaseničana

Ispraćaj identifikovanih tijela Bošnjaka, ubijenih u etničkom čišćenju Vlasenice i Podrinja, obavit će se danas, 22. aprila 2011. godine u 17 sati ispred Komemorativnog centra Tuzla.





[Edited by cupo on 22-04-2011 at 02:07 GMT]