rošao je prvu kapiju. Na drugoj je još jednom izvadio propusnicu
i pružio je vojniku, koji ju je pogledao i klimnuo glavom. Krenuo
je naprijed, ne shvatajući da to nije signal njemu, nego petorici
pripadnika Vojne policije, koji su se na njega obrušili čim
je prošao kontrolu. Dok ga je jedan vojnik držao na nišanu,
drugi ga je pretresao prislonjenog uz automobil i snažno mu
zavrnuvši ruke, vezao ih lisicama. Trenutak kasnije, grubo su
ga gurnuli u auto, vezali pojasima i, osiguravajući vrata lancima,
odveli u unutrašnjost baze. Amir Tabudić, tridesetogodišnji
kontrolor avio-saobraćaja u američkoj bazi "Eagle"
u Tuzli, uhapšen je u pola osam ujutro, 11. maja ove godine.
Pod optužbom da je zajedno
s njim planirao podmetnuti bombu u bazi, uhapšen je i Amir
Selimović, kolega iz zračne kontrole, samo desetak minuta
kasnije. On je gledao kako su hapsili Tabudića, ali je pomislio
da se radi o jednoj od čestih vježbi američkih trupa. Otrijeznilo
ga je naređenje da legne i čvrst stisak dok su mu, prilijepljenom
za zemlju, vezali ruke.
Jasenko Karahmet,
koji je na posao stigao poslije njih dvojice, smijao se dok
su ga hapsili, uvjeren da se radi o grešci. Jedan od vojnika
mu je, kaže, tada tako snažno zavrnuo ruku da je počeo plakati.
"Nemoj se smijati, ovo nije vježba!" Mladić
koji je proteklih pet godina radio za SFOR, sproveden je,
naočigled kolega i poznanika koji su pristizali na posao,
u sjedište vojne obavještajne službe (Central Intelligence
Department).
Istog dana pripadnici CID-a
uhitili su vozača viljuškara Šabana Jukanovića, električara
Samira Čičkušića, njegovog nadzornika Miguela Shiversa
i još jednog od članova posade kontrole leta, Besima Hodžića.
Njega su, iako je imao slobodan dan, pozvali od kuće pod izgovorom
da treba zamijeniti bolesnog Jasenka i uhapsili čim je stupio
na tlo baze.
Farsa
duga 58 sati Agenti CID-a, koji su vodili ovaj slučaj,
pomislili su da se bliže razotkrivanju najveće terorističke
operacije protiv američkih trupa u ovoj zemlji. U narednih
58 sati, akcija će postati farsa, a američke snage će biti
izvrgnute ruglu, najvećem nakon što su sedmoricu preživjelih
Srebreničana predali srpskoj policiji u Zvorniku u ljeto 1996.
Amir Tabudić: "Dobro razmisli šta ćeš odgovoriti, jer
od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u crnoj vreći
ili u jednom komadu", upozorila ga je agentica Davis
Amir Selimović: Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen
za postavljanje bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo
je stvarno smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno
nemam ništa s tim!"
Jasenko Karahmet: "Počeo sam sumnjati u sebe, kriviti
se u jednom trenutku, razmišljati da nisam možda prisustvovao
nekom razgovoru" |
To je, međutim, slaba,
ako je i ikakva utjeha Tabudiću, Selimoviću, Karahmetu i Hodžiću,
koji su to vrijeme proveli zatvoreni u bazi, bez ikakvog međusobnog
kontakta ili kontakta sa vanjskim svijetom, podvrgnuti zastrašujućem
ispitivanju i suočeni sa jednako strašnim optužbama. "Odmori
se, bolje ti je da sve priznaš", rekla je Karahmetu
poručnica Davis, praveći pauzu tokom prvog, jednosatnog,
ispitivanja to poslijepodne.
Optužbe su se temeljile
na snimku razgovora koji su četvorica pritvorenih vodili u
zajedničkoj kancelariji prethodne srijede, navodno planirajući
kako da podmetnu bombu u motor aviona. "Počeo sam
sumnjati u sebe, kriviti se u jednom trenutku, razmišljati
da nisam možda prisustvovao nekom razgovoru", kaže
Jasenko. Nakon prvog ispitivanja, koje nije dalo nikakve rezultate,
ponovo je pritvoren u sjedištu Vojne policije unutar baze.
Sutradan u jedanaest sati navečer premješten je u jedan od
kontejnera, gdje je pod paskom stražara proveo naredni dan.
"U toalet sam išao sa lisicama na rukama, vrata toaleta
su uvijek bila otvorena i osjećao sam se veoma poniženim sve
vrijeme", kaže on.
U međuvremenu, Tabudić
je zatvoren u jedan od napuštenih kontejnera, koji je poslužio
umjesto samice. "Stražar je uperio napunjen pištolj
u mene i naredio da se ne mičem dok su me još jednom pretresali.
Oduzeli su mi sve lične stvari, lančić, sat, obuću."
Skinuli su mu lisice sa ruku i ostavili ga da sjedi u prljavom
kontejneru ostatak dana, tačnije do poslijepodne, kada je
i on podvrgnut ispitivanju. "Dobro razmisli šta ćeš
odgovoriti, jer od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u
crnoj vreći ili u jednom komadu", upozorila ga je
agentica Davis, koja je, sudeći po riječima pritvorenih, prvog
dana ispitivala svakog od njih. Tabudić je odgovorio da nema
šta priznati. Potom je vraćen u pritvor.
U susjednom kontejneru,
njegov prijatelj Selimović je cijeli taj dan, sve do ponoći,
proveo sa lisicama na rukama, bez ikakvog objašnjenja. Tražio
je od američkih oficira da obavijeste njegove roditelje i
matičnu firmu Brown & Root, koja inače upošljava domaće
radnike američkih snaga SFOR-a, ali njegovom zahtjevu nije
udovoljeno. Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen za postavljanje
bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo je stvarno
smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno nemam ništa s tim!"
Njegova isljednica je kazala
kako je situacija ozbiljna i da se ne treba smijati tome što
je "mnogo američkih vojnika trebalo poginuti". Selimović
kaže da je na stol stavila papir i olovku i rekla da napiše
izjavu, jer njegovi drugovi su "već dosta toga napisali".
U tom času nije ni znao ko je sve osim Tabudića uhapšen, ali
list papira ispred njega ostao je neispisan. Vraćajući se,
čuo je Karahmetov glas u susjednom kontejneru, dok je Tabudić
tek tu noć, čuvši Selimovićev kašalj, shvatio da nije sam.
Istine
i laž Dok su uhapšeni mladići vrijeme između dva ispitivanja
provodili u nevjerici da im se to stvarno dešava, njihovi
roditelji su bili sve zabrinutiji. Niko nije imao priliku
da se prije hapšenja javi roditeljima, pa je kašnjenje bilo
tim zagonetnije. Na koncu, Selimovićev otac i Tabudićeva sestra
otišli su uvečer u bazu "Eagle" da saznaju šta se
dešava s njihovim najbližim. Dežurni oficir kratko im je rekao
da će svi ostati dugo jer je u pitanju "noćna misija",
odnosno slijetanje aviona. Kako se to dešavalo i ranije, oboje
su to objašnjenje prihvatili i dalje se pitajući zašto se
niko od njih nije javio.
Tabudić je negdje oko deset
ponovo vraćen u kontejner i, na hladnom podu, zamotan u vreću
za spavanje, prespavao. Sutradan je cijeli dan proveo pritvoren,
da bi oko jedanaest navečer ponovo otišao na ispitivanje.
"Mislio sam da
će me tući tu noć", kaže on. U susjednoj sobi istovremeno
je trajalo još jedno ispitivanje, po svoj prilici, četvrtog
uhapšenog, Hodžića. Ovaj put sa druge strane stola sjedio
je, kaže, suhonjav i ćelav muškarac koji mu se predstavio
kao John i pokazao bedž FBI-a, dodajući usto da je tek doletio
iz Budimpešte. "Ideš li u džamiju?", upitao
je na početku. "Ne", odgovorio je Amir, "ali
ću poslije ovog početi da idem!" Isljeđivanje je
trajalo do pet ujutro, a federalni agent je htio znati zašto
je tokom rata bio pripadnik Armije BiH, hoće li se podvrgnuti
detektoru laži (na što je ovaj i pristao), prijetio, ucjenjivao
"Rekao mi je kako nikad neću dobiti posao, rekao kako
George Tennet, direktor CIA-e, lično čeka da čuje ishod istrage,
kako nikad neću dobiti američku vizu, nikad neću otići iz
Bosne" Oko četiri ujutro, pročitao mu je prepis snimljenog
razgovora, na temelju kojeg su i uhapšeni, ali ovaj nije mogao
prepoznati nijednu izgovorenu riječ. Tek u nedjelju oko podne,
Shawn L. Toole, IPTF-ov oficir za vezu, posjetio je
Tabudića i ostale zatvorene i fotografirao ih, na traženje
njihovih roditelja.
Naime, roditelji četvorice
u subotu popodne su posredno, zahvaljujući kolegama njihovih
sinova, saznali da su oni već drugi dan pritvoreni na aerodromu.
Zatražili su pomoć IPTF-a, ali od toga nije bilo koristi.
"Potom smo otišli u Dubrave i oni su nas pustili u
bazu. Razdvojili su nas i smjestili u posebne prostorije",
kaže Senada Selimović. Po njenom svjedočenju, izvjesna
Judy Mayers tada joj je kazala kako je njen sin zadržan
zbog učestvovanja u organiziranom kriminalu u bazi, ne dopuštajući
joj da ga posjeti ili se telefonom čuje s njim.
I glasnogovornik Task Force
Eaglea, kapetan William Manley, rekao je Danima
kako je tokom istrage utvrđeno da su njih četvorica "kršili
druga pravila posla".
Međutim, "predmet
istrage" Amir Selimović kaže kako je skoro cijelu noć
sa subote na nedjelju bio podvrgnut ispitivanju o navodnoj
bombi podmetnutoj na aerodromu. Ova kontradikcija je možda
slučajna, ali je i jedna od indicija da je cijeli slučaj od
početka bio montiran. Tim više što je Tabudić samo dvadesetak
dana ranije prošao opsežnu godišnju sigurnosnu provjeru, obaveznu
za sve radnike, a Karahmet trebao ići na provjeru na sam dan
hapšenja.
On
dobro govorila bosanski U prilog tome da Task Force
Eagle ne otkriva baš sve o ovom slučaju, govori i povod hapšenja
spomenute četvorice. Riječ je o prevodilačkoj grešci, koja
je, po zvaničnoj verziji, rezultirala otkrićem organiziranog
kriminala u tom obimu da su svi uhapšeni, osim jednog, Samira
Čičkušića, potom i otpušteni. (I činjenica da je on zadržao
posao se ne uklapa u ovu konstrukciju.)
Lažnu uzbunu izazvao je
američki vojnik, porijeklom Rus, inače tumač CID-a, koji je
preveo spomenuti razgovor. Kako su mladići razgovarali o motociklima
koje dvojica od njih imaju, on je motocikl preveo kao "engine",
što na engleskom znači motor. Termin "viljuška",
što se na engleskom kaže "fork", preveo je kao "forklift",
a to pak znači "viljuškar". Oficiri CID-a su na
osnovu toga zaključili da mladići planiraju viljuškarom postaviti
bombu u motor aviona.
Sve da je i tako, ovi mladići
morali bi biti vrlo glupi teroristi. Američka vojska BiH još
uvijek tretira kao "neprijateljsko okruženje", pa
nijedan avion koji sleti na Tuzlanski aerodrom ne gasi motore.
To zasigurno umnogome otežava postavljanje bilo kakve bombe
u motor. Kada se ispostavilo da je istraga proizvod jezičke
greške, Amerikanci su, postiđeni, svog prevoditelja poslali
kući, kaže sugovornik Dana koji još uvijek radi na
aerodromu.
Ali, odveć oprezni agenti
su jednako slučajno otkrili vlastitu grešku. I pored toga
što su svi uhapšeni insistirali da vide snimak, oni su razgovor
pustili samo jednom od njih, tek drugog dana istrage. Kada
im je on, zapanjen, rekao o čemu se radi, četvorica domaćih
prevodilaca su, nezavisno jedan od drugog, iznova i iznova
prevodili razgovor, sve dok nije eliminirana i najmanja mogućnost
prevare. A tada je bilo potrebno smisliti pravi, logičan i
očigledan izgovor. Kako u vojnim bazama skoro redovito ima
i šverca i prostitucije, najlakše je bilo posegnuti za "organiziranim
kriminalom". Manley ipak ne želi reći o čemu se ustvari
radi. "To bi otkrilo našu tehniku prikupljanja podataka",
kaže on.
Izlazak na slobodu i susret
sa zabrinutim familijama nije bio kraj mučne priče za uhapšenu
četvorku. Naprotiv. Samo dan nakon izlaska iz baze, Brown&Root
im je, bez ikakvog objašnjenja, dao otkaz. Bio je to početak
višemjesečne potrage za pravdom ili barem razlogom otkaza.
U međuvremenu, četvorica su uz pomoć tuzlanskog advokata Nusreta
Mešića uputili zahtjev za nadoknadu štete, ali još uvijek
nisu dobili nikakav odgovor. Brown&Root, firma koja pruža
logističku podršku američkoj vojsci u skoro svim dijelovima
svijeta, inače je samo jedna od poslovnih jedinica kompanije
Halliburton. Zanimljivost vezana za ovu kompaniju jeste da
je do prošlogodišnjih izbora u SAD-u, predsjednik Upravnog
odbora i izvršni direktor Halliburtona bio Dick Cheney,
današnji potpredsjednik SAD-a.
Michael McDougald,
šef tuzlanskog ureda za zapošljavanje B&R, nije htio govoriti
za Dane, dok je glasnogovornica B&R Cathy Gist
izjavila da su Tabudić i ostali otpušteni po direktivi Task
Force Eaglea. "Ovo je tužna situacija, ali oni su
otpušteni po direktivi SFOR-a. Oni su to tražili od nas i
imaju pravo na to."
To je Danima potvrdio
i Manley: "Mi smo kazali B&R da okonča njihove
ugovore." Ali, to otpuštanje još uvijek ne čini legalnim.
Naime, u njihovim ugovorima kao razlozi za otpuštanje navedeni
su krađa, pronevjera, upotreba droge, spavanje ili tuča na
poslu. Sve dok američki Task Force ne otkrije pravi razlog
otpuštanja, ako on uopće postoji, odnosno ako je legitiman,
bit će mjesta sumnjama.
S druge strane, četvorica
od petorice optuženih vršili su vrlo odgovorne funkcije u
kontroli leta na Tuzlanskom aerodromu. Štaviše, proteklih
pet godina spustili su stotine, ako ne i hiljade vojnih aviona,
pa čudi kako su ljudi poput njih uopće mogli napredovati u
službi i tako dugo raditi za više nego oprezne Amerikance.
Također, optužba je u nesuglasju sa mišljenjem okoline o njima.
U preporuci za Amira Tabudića, njegov nadređeni, James
Poljanec, napisao je: "On može uspješno obavljati
sve dinamične avionske operacije, za koje je potrebno dobro
prosuđivanje i donošenje odluka na licu mjesta. On je zreo
profesionalac, koji će mi jako nedostajati." Riječi
hvale za sve otpuštene imaju i drugi oficiri i službenici,
koji su i tokom istrage bili na njihovoj strani.
Svih pet optuženih dugo
su radili na aerodromu, bili pristojno plaćeni, pa je teško
shvatiti zašto bi neko od njih na kraju riskirao gubitak posla
zbog nekoliko kilograma kafe, boca alkohola ili par levisica.
Tim prije što sada, nakon što su na ovaj način izgubili posao,
teško da mogu uopće naći jednako dobar izvor prihoda. Od svih
njih, samo je Karahmet u međuvremenu uspio naći novo radno
mjesto u jednoj nevladinoj organizaciji, dok ostali stalno
nailaze na prepreke. Konačno, oni jesu izgubili posao i izgledi
za nastavak karijere na ovom polju sada su ništavni.
Ali, obraz su izgubili
neki drugi ljudi.
|