 
eđu brojnim kontroverznim urbanističko-poslovnim poduhvatima
u Tuzli, poslije rata, dva se izdvajaju kao nedostižni uzori:
Kopexov par benzinskih pumpi na ulazu u grad iz pravca Šićkog
Broda i pijaca naveliko u centru hemijsko-industrijske zone.
Kopexove pumpe su godinama
u centru pažnje iz dva razloga: prvo, njihovo lociranje s
obje strane pomenutog puta za duže vrijeme će onemogućiti
i samu pomisao o proširenju najfrekventnijeg i najzakrčenijeg
prilaza Tuzli, odnosno otklanjanju prave more za Tuzlake i
sve one koje put nanese u ili kroz ovaj grad, i drugo - pomenute
pumpe se nalaze uza sama postrojenja Termoelektrane i zato
predstavljaju svojevrsnu "katastrofu na čekanju".
Vlasnik Kopexa Hasan
Sarajlić je do ovoga "podviga" došao na krajnje
jednostavan način. Naime, njegova najbolje plaćena uposlenica
je moćna Amira Bešlagić, supruga guvernera Tuzlanskog
kantona Selima Bešlagića. Ono jest da se narod neko
vrijeme pitao - kako to da na ulazu u najjače "utvrđenje
socijal-demokratije" u BiH "tvornicu novca"
instalira tajkun koji je najpoznatiji po tome što je preko
magistralnih puteva postavljao raskošne panoe s SDA-ovom parolom
"U svojoj vjeri i na svojoj zemlji"? Ali, ko pita
narod?
Kralj
tuzlanskih pijaca Nastanak "zelene velepijace"
u industrijskom predgrađu Tuzle ima svoju zanimljivu prethistoriju.
Naime, tvornice Dita i TDI (HAK 2) su po završetku rata uložile
oko 100.000 KM za uređenje ove lokacije, nadajući se unosnom
ugovoru o zakupu sa pripadnicima IFOR-a, a čelnici Općine
Tuzla su preko međunarodnih humanitarnih organizacija obezbijedili
asfaltiranje pristupnog puta. Međutim, kada su saznali za
"otrovni" komšiluk u vidu Polihema, Dite i TDI-a,
pregovarači iz IFOR-a naprečac su odustali od ove ponude.
Istom takvom brzinom su tuzlanski poglavari na isti plac doveli
"kralja tuzlanskih pijaca" Hamdiju Musića Hameta
i proveli akciju izmještanja njegove pijace, koja se do tada
nalazila u gradskom jezgru. Od tada Hametova pijaca predstavlja
jedan od najmisterioznijih tuzlanskih dealova u kojem
nikako da se sazna ono najvažnije "ko sve pije",
ali zna se "ko plaća" - radnici TDI-a, nekada jedne
od najprofitabilnijih, a danas umiruće tuzlanske tvornice.
Od nekadašnjih blizu 300,
danas na posao u TDI dolazi samo dvadesetak radnika, zaduženih
za čuvanje mašina i hala za čiju privatizaciju nije zainteresiran
niko. Ostali su na čekanju i nakon dvogodišnjih intenzivnih
štrajkačko-protestnih aktivnosti, umorni i izraubovani, sve
nade polažu u nastojanja čelnika svoje sindikalne organizacije
da im obezbijede makar i najminimalniju socijalu. Za vrijeme
premijerskog mandata Bajazita Jašarevića u TK-u to
je i nekako išlo, mjesečno su dobijali bar po pedeset maraka,
ali sada baš nikako.
Predstavnicima njihovog
poslovodstva i sindikata na sastancima sa općinskim i kantonalnim
funkcionerima je više puta rečeno da u budžetima nisu predviđene
stavke za ovu namjenu, ali su i oni još upornije ponavljali
svoje argumente: Šta je sa zakupninom od placa za Hametovu
pijacu i zašto se ništa ne radi na reguliranju statusa Hotela
"Stella" u Neumu, čiju su izgradnju prije rata sa
po 50 posto isfinansirali TDI i Polihem? Međutim, jasnih i
glasnih odgovora nema.
Ugovor o zakupu zemljišta
sa direktoricom preduzeća "Veleprom" Šafijom
Musić (suprugom Hamdije Musića Hameta) u ime Općine
Tuzla potpisao je u septembru 1996. godine tadašnji direktor
općinske Direkcije za izgradnju, a danas federalni ministar
Hasan Bećirević. Premda do tog ugovora nismo mogli
doći, na osnovu raspoloživih saznanja nameće se zaključak
da se radi o dokumentu čija je sadržina po mnogo čemu sporna
(u smislu trajanja ugovora i slično), a realizacija još spornija.
Da odnosi između potpisnika ugovora nikada definitivno nisu
riješeni pominje se i u nekim dopisima novog direktora Direkcije
za izgradnju Ekrema Šehovića.
Zavrzlama
bez premca Ono što je u spomentom dokumentu nesporno,
to je cijena zakupa od jedne KM po metru kvadratnom. S obzirom
da pijaca obuhvata oko 15.000 kvadratnih metara, godišnja
zakupnina iznosi 15.000 KM. Dalje, prema ugovoru je trebalo
da "Veleprom" uloži 375.000 za uređenje zemljišta
prema privremenoj urbanističkoj saglasnosti, čime bi bila
pokrivena dvogodišnja kirija. Radovi jesu izvedeni, ali njihova
realna ocjena nikada nije verificirana od strane nadležnih
službi. No, i pored toga, zakupac je trebao da na račun općinskog
budžeta uplati značajan iznos. Zanimljivo je da općinske službe,
uključujući i pomenutu Direkciju za izgradnju, četiri i po
godine ovom problemu nisu posvećivale ozbiljnu pažnju, da
bi tek prošle godine pred Kantonalnim sudom pokrenule sudski
postupak protiv "Veleproma" zbog neizvršavanja obaveza.
Zbog toga se i moralo dogoditi da uopće nisu imali informacija
da je još 1999. godine TDI upisao plac Hametove pijace u zemljišne
knjige kao svoje vlasništvo, te da je ista firma krajem 2000.
godine također tužila "Veleprom" zbog toga što bez
pravnog osnova koristi tužiočevo zemljište.
Ipak, krajem prošle godine
nagoviještena je mogućnost da ova skoro nevjerovatna zavrzlama
bude razriješena. Naime, "Velepromovi" advokati
su u težnji da konačno legaliziraju pomenutu pijacu, napisali
protokol o rješenju ovog spora, koji predviđa da "Veleprom"
ne račun TDI-a uplati iznos zakupnine, počev od sredine 1999.
godine, prema tarifi koja je predviđena već pomenutim ugovorom
između "Veleproma" i Direkcije za izgradnju od 1996.
godine. Protokol je sadržavao i odredbu da će međusobne obaveze
iz prethodnog perioda "Veleprom" i Općina Tuzla
naknadno regulirati. Ovaj prijedlog podržan je od svih strana,
o čemu su se izjasnili na sastanku u kabinetu načelnika općine
Jasmina Imamovića.
Bilo je ostalo još samo
da Općinsko vijeće Tuzle da zeleno svjetlo za oživotvorenje
ovog dokumenta. Međutim, iako je dnevnim redom sjednice Vijeća,
pred kraj aprila, bio obuhvaćen slučaj Hametove pijace, vijećnici
ovu temu uopće nisu razmatrali. Različite su ocjene kako se
to moglo dogoditi, a predsjednik Upravnog odbora TDI-a Avdulah
Ahmetović tim povodom rekao nam je sljedeće: "Mi
smo bili čvrsto za ovaj protokol, ali skinut je sa dnevnog
reda zato što Klub vijećnika SDP-a nije htio stati iza ponuđenih
rješenja. Ja te ljude i razumijem, oni nisu htjeli da preuzmu
odgovornost za višegodišnje nejasno ponašanje općinskih funkcionera
u ovom slučaju."
Ogorčeni radnici TDI-a
ne govore o "nejasnom ponašanju", već o očitim mahinacijama
jednog broja značajnih tuzlanskih funkcionera koji su, navodno,
u talu sa Hamdijom Musićem Hametom instalirali svoje magacine,
hladnjače i tezge na pijaci, pa mu zato moraju tolerirati
neizvršavanje obaveza iz ugovora o zakupu za pijacu na kojoj
se, prema nekim procjenama, dnevno obrne po pet miliona maraka.
Hamdija Musić i Ekrem Šehović, u odvojenim razgovorima s potpisnikom
ovih redova, ističu da su za "miniranje" konačnog
rješenja ovog problema ponajviše krivi buntovni predstavnici
sindikalne organizacije TDI-a. Sa načelnikom općine Jasminom
Imamovićem nismo uspjeli stupiti u kontakt zbog njegove zauzetosti,
a na ostavljene brojeve telefona pet dana nam se niko iz njegovog
kabineta nije javljao.
Za to vrijeme, Sindikat
i Štrajkački odbor radnika TDI-a uputili su novo upozorenje
nadležnim općinskim, kantonalnim i federalnim institucijama
da se pod hitno riješe problemi u vezi s Hametovom pijacom
i status Hotela "Stella", najavljujući, u suprotnom,
blokadu Općinskog vijeća i druge radikalne mjere.
|
Hamdija
MusiĆ Hame
|
Otvorio
sam 2.000 radnih mjesta
|
"Ja sam ovdje gradio, ulagao, otvorio
prostor za zapošljavanje dvije hiljade ljudi i to onih
koji nemaju šanse za posao na nekom drugom mjestu. Ali
neka se oni dogovore kome ću plaćati - općini ili radnicima.
Ja bih lično više volio davati radnicima, jer znam šta
ih je snašlo. Moj advokat je napravio ugovor koji su svi
prihvatili i svačije obaveze su bile propisane. A onda
su oni nešto zakuhali, priča se da su to učinili neke
bundžije među radnicima, da se ljudi huškaju. Ja ne bježim
da se to plati i jednom zauvijek uredi, ali nije do mene."
|
|
Ekrem Šehović,
direktor direkcije za izgradnju
|
Općina
je uložila velike napore
|
|
"Kad sam došao
na ovu funkciju, ustanovio sam da se obaveze iz ugovora
o zakupu s ´Velepromom´ ne izvršavaju. Moram reći da
je i moj prethodnik, kao i ja, slao komisije da utvrde
vrijednost radova na uređenju pijace, kako bismo izvršili
kompenzaciju u obračunu zakupnine. Međutim, vlasnik
pijace je takve namjere onemogućavao, pa sam ja poslije
jednog takvog odbijanja odlučio da pošaljem fakturu,
a kada ona u određenom vremenu nije naplaćena, onda
je ´Veleprom´ utužen. Ispostavilo se kasnije da smo
pogriješili kad smo obračunali kiriju od 2000. godine
jer je TDI, kao firma koja je ranije samo koristila
tu parcelu, 1999. uspjela da je upiše kao svoje vlasništvo.
Saznavši za te nove
podatke, mi smo na inicijativu općinskog načelnika,
održali nekoliko sastanaka sa svim zainteresiranim stranama
kako bi se to pitanje konačno riješilo. Tako je ´Veleprom´
ponudio tekst sporazuma koji je od svih bio prihvaćen.
Podrazumijevalo se da oni plate izradu regulacionog
plana i da se steknu potpuni uvjeti za legalizaciju
te pijace. Međutim, prema mojim saznanjima, nastup sindikalnih
poduzetnika TDI-a na Općinskom vijeću je onemogućio
da se stanje razriješi. U ime Direkcije za izgradnju
ja ću i dalje činiti sve što je u mojoj mogućnosti da
se ipak postigne konačan sporazum, jer ova situacija
šteti svima."
|
|
Ekrem Topić,
predsjednik sindikata TDI-a
|
Militanti
za pedeset maraka
|
|
 "Svoju
nespremnost da stvari istjeraju na čistac općinari pripisuju
tobožnjoj destruktivnosti nas iz sindikalne organizacije.
Ko bi među nama i pomislio na nekakvo zanovijetanje
ako se ima u vidu kakve jadnike predstavljamo.
Kad je Vijeće trebalo
da raspravlja o pijaci, njegov predsjednik Ilija
Jurišić mi nije dopustio da se obratim vijećnicima.
Na hodniku sam rekao načelniku općine Imamoviću
da ovo više nećemo tolerirati, da ćemo dovesti sve radnike
pred općinu. On je rekao da se tu radi o militantnim
grupama. Valjda zbog mode, pošto sada svi pjene o teroristima
i militantima. Pa zar, načelniče, radnik koji iz Šerića
dođe na biciklu da pita kad će dobiti 50 maraka da bi
kupio autobusku kartu za dijete, može biti član militantne
grupe?
Mi ćemo istrajati,
bez obzira što nam na zahtjeve već nekoliko mjeseci
ne odgovara ministrica pravde u TK-u Mediha Bakalović
i što se sudski postupak za naknadu šteta koju smo
pretrpjeli očito razvlači unedogled. Mi nećemo sadaku,
hoćemo samo da TDI legalno naplaćuje zakupninu za svoje
zemljište, i time bismo mogli da riješimo onaj najminimalniji
socijalni program, da naši invalidi mogu otići doktoru.
Dugo sam mislio da
je problem u vlasniku pijace Hamdiji Musiću,
ali nakon njegovog razgovora s našom delegacijom shvatio
sam da čovjek nije protiv nas i protiv rješenja problema.
On lijepo kaže ´ja hoću da plaćam obaveze, ali neću
da ih plaćam dva puta´, a iz toga se može naslutiti
čitava pozadina ovog problema. Odgovorni općinski funkcioneri
nisu spremni da ovo presijeku, jer se plaše otkrivanja
tragova prikrivenih aktera ove priče. Mi ni po koju
cijenu nećemo odustati od naših prava."
|
|