Slikari iz male ulice
TUZLANSKI MONMARTR
 Slučajno ili ne, dogodilo se da je jedna bivša tuzlanska mahala, sada ulica, postala svojevrstan kulturni fenomen. U njoj je rođeno, živjelo i bogato stvaralo 14 raznih umjetnika: 13 slikara i kipara i velikan naše pisane riječi, Mehmed Meša Selimović. Od oko 120 različitih ulica, koliko ih ima u našem gradu, sadašnja Ulica Safvet-bega Bašagića nosi svojevrstan rekord po broju vrijednih i darovitih umjetnika.
U davna vremena ovu mahalu su nazivali Kojšino, zatim je ovaj prostor nazivan mahala Murge Sogradžije, pa je u vrijeme stare Jugoslavije dobila ime Konjanička ulica. U novoj Jugoslaviji dato joj je ime Šesta bosanska brigada (učestvovala u oslobađanju Tuzle početkom oktobra 1943. godine). Novo vrijeme donijelo je i nova imena nekim tuzlanskim ulicama, pa je ova ulica dobila ime književnika i humaniste Safvet-bega Bašagića.
Tuzla ima sjajnu i dugotrajnu tradiciju u likovnoj umjetnosti. Temelje razvoju slikarstva u ovom kraju napravio je Đorđe Mihailović Kun ( 1875-1919) prvi akademski slikar u BiH. Znatan podsticaj razvoju likovne umjetnosti dala je Gimnazija od prije 101 godine, kada je uveden poseban predmet crtanja i od tada ova škola sa bogatom tradicijom baštini velik dio kulturne i društveno-političke historije grada.
Povratkom u rodni grad akademskog slikara Ismeta Mujezinovića, likovni život postaje bogatiji, sadržajniji i dobija novi zamah otvaranjem Izložbenog paviljona i Galerije jugoslovenskog portreta (sada Međunarodna galerija portreta). Mujezinović je stvorio grandiozno djelo likovnog stvaralaštva i mnogo učinio da Tuzla postane jedan od najznačajnijih centara likovne umjetnosti u zemlji.
Neki dobro poznati slikari i kipari sa ovog područja javljali su se svojim djelima kako u ranijem tako i docnijem periodu i sticali afirmaciju u zemlji i inostranstvu. Skromna galerija "Mi ritmo" u Tuzli, kojom rukovodi čovjek koji se bavi slikarstvom Mirsad Hadžiefendić, izdala je prošle godine manju publikaciju pod naslovom "Slikari iz male ulice", u kojoj su u najkraćim crtama osvijetljeni likovi i dio djela 12 slikara i kipara koji su rođeni ili su stvarali u ulici Safvet-bega Bašagića.
Krenimo pričom o istaknutom akademskom slikaru Kristijanu Krekoviću koji je završio gimnaziju u Tuzli, studirao likovnu umjetnost u Beču i Parizu, i jedno vrijeme bio dvorski slikar u Beogradu. U Tuzlu se vratio 1933. godine, gdje je slikao brojne bosanske motive, od kojih izdvajamo "Djevojčicu sa jagnjadima" i "Osanske djevojcice pored izvora". Poznata su njegova dva portreta, Husein-bega Gradašćevića - Zmaja od Bosne i prvog tuzlanskog pedijatra, doktora Mustafe Mujbegovića. Godine 1946. ilegalno odlazi u Pariz, izlaže svoje radove u "gradu svjetlosti", Beču, Njujorku, Vašintonu, Madridu, Sirakuzi i drugim metropolama. Portretisao je englesku kraljicu i švedskog kralja.
U Peru je otputovao l951. godine i tamo se u potpunosti posvetio Inkama, starosjediocima Južne Amerike. Ovaj dobroćudni umjetnik nemirnog duha tuzlanskom akademskom slikaru Mevludinu Ekmečiću pisao je nostalgična pisma i stalno spominjao "Bosnu ponosnu". Pa ipak, kako je govorio, “moje životno djelo su - Inke i zato me država Peru proglasila počasnim građaninom. Lično je predsjednik drzave otvorio moju izložbu posvećenu Inkama”. U svom pismu, pred kraj života, napisao je i ovo: "Pošao sam od načela da umjetnost nema granica i moja je domovina cijela kugla zemaljska. Nadam se da će nove generacije likovnih umjetnika znati da objektivno procijene moje ukupno likovno djelo…".
Tuzlaci su mu se odužili na taj način što jedna ulica nosi njegovo ime. Umro je 1985. godine.
Poput Krekovićevog, boravak i rad u inostranstvu obilježio je život još jednog našeg umjetnika. Riječ je o Haimu (Džemsu) Pinti koji je od 1917. godine pohađao tuzlansku Gimnaziju i još u to vrijeme zavolio slikanje i muziku. Od 1939. živi u SAD-u, gdje u početku radi u studiju Volta Diznija u Los Angeles-u. Od 1950. živi i radi u meksičkom gradu San Miguel Aljendeu. Svoje slike izlagao je u više američkih gradova. Njegova djela nalaze se u najčuvenijim galerijama i muzejima SAD i Meksika. Stalno je isticao da je vezan za Tuzlu gdje je proveo lijepe mladalačke dane i gdje je u Gimnaziji drugovao sa Ismetom Mujezinovićem. Haim Pinto iznosio je svoja sjećanja ovako: "U Tuzli sam postao, u Tuzli koju zauvijek nosim u srcu i kad god mi vrijeme dozvoljava, vraćam se u Tuzlu." To je bio razlog što je Galeriji portreta u Tuzli darovao svoja 122 rada. Umro je 1987. I on je, van svake sumnje, zaslužio da jedna ulica u gradu nosi njegovo ime.
Trojica slikara sa i ispod Kicelja
Zahvaljujući pozitivnim tragovima djelovanja starih majstora, Đorđa Mihailovića, Adele Ber, Krste Hegedušića (koji je u ovom gradu proveo devet godina), Ismeta Mujezinovića, u gradu se pojavila cijela plejada mladih, vrlo talentovanih slikara i kipara različitih senzibiliteta. U maloj ulici (Safvet-bega Bašagića) stalno se osjećalo prisustvo paleta, kistova i štafelaja. Samo ispod lijepog brda iznad ove male ulice, Kicelja, javila su se tri slikara: Mensur Dervišević, Fuad Kasumović i Mustafa Kožarić. Oni su, kao i drugi, gajili razne forme i izraze.
 Mensur Dervišević nije samo radio slike u ulju već i freske i mozaike. Izlagao je svoje radove u Kairu, Adis Abebi, Bagdadu, Sarajevu, Tuzli, Brčkom i u češkim gradovima. Ostale su nam u sjećanju neke od njegovih slika kao što su "Bacanje kamena s ramena" i "Leptir", kao i mozaik "Donju Tuzlu opasala guja". Umro je 1982. godine.
 Mladi slikar Edin Dervišević, koji je diplomirao na ALU u Sarajevu, radi kao samostalni umjetnik i vrlo je plodotvoran.
Fuad Kasumović, nakon završene ALU u Sarajevu, radi kao samostalni umjetnik. Bavi se slikanjem, dizajnom i scenografijom.
Mustafa Kožarić radi, izlaže u Tuzli ali se ponajviše posvetio pedagoškom radu.
Mirsad Hadžiefendić član je ULUBIH-a.
Pero Jelisić završio je ALU u Zagrebu, vajarski odsjek. Živio je i radio kao samostalni umjetnik u Tuzli, gdje je izveo nekoliko vajarskih kompozicija. Danas živi i radi u Zagrebu.
Zdravko Novak je upravo ovih dana u KC u Tuzli imao samostalnu retrospektivnu izložbu koja je privukla veliki broj posjetilaca.
Aleksandra Kućanski-Durmanović slikarka je iz Male ulice koja je zavrsila ALU u Sarajevu. Bavi se pedagoškim radom. Sada živi i radi u Austriji.
 Najzad, spomenimo jos dvojicu slikara iz Male ulice. Mufida Omazića, koji se bavio slikarstvom i reljefom u bakru. Umro je 1993. godine u Travniku. I Muharema Tursunovića koji se bavio stripom. Umro je 1987. godine.
Svi pomenuti slikari su, po opštoj ocjeni, imali talenta i zahvaljujući njihovoj darovitosti, imamo na slikarskim platnima svjedočanstvo o životu Tuzle u raznim periodima. A jedna mala ulica koja je dala toliko majstora palete, zasluženo nosi naziv tuzlanski Monmartr.
Aida DURIĆ-SAVIĆ
|