Radio-Tuzla
|
očetkom aprila, 1992. godine, oko petnaest hiljada nas Podrinjaca
u izbjegličkom zbjegu u Međeđi kod Sapne prenerazila je informacija
koju je objavilo tadašnje Radio-Sarajevo: "Jedinice
JNA su danas ušle u Zvornik te preduzele sve mjere za zaštitu
stanovništva i objekata, tako da se u ovaj grad na Drini vraća
red i mir." Nakon svega što se u Zvorniku do tada bilo
dogodilo, nakon preko pet stotina ubijenih civila, a među njima
i kolega Kjašifa Smajlovića i Fehima Kujundžića,
dok je moja tadašnja urednica na Radio-Zvorniku Gordana Imširović-Mandić
privremeno bila zarobljena i jedva izvukla živu glavu - bilo
je teško povjerovati da Radio-Sarajevo objavljuje morbidnu Tanjugovu
vijest. Dakle, em nas kolju, em svijet informiraju kako bdiju
nad našom sigurnošću.
Kako je tehničar Radio-Tuzle
Sulejman Imamović u tim odsudnim danima uspio da skrpi
tehniku i signalom ove kuće pokrije čitavo Podrinje, a kako
su novinari Nura Ahmetbegović i Nedim Hrustambegović
dolazili do preciznih informacija o stanju u Međeđi i svim
drugim podrinjskim mjestima, i oni se danas teško mogu prisjetiti.
U svakom slučaju, zahvaljujući ponajviše Radio-Tuzli, užasna
informativna blokada podrinjskih enklava bila je prekinuta.
Uništenje
po zadatku Ma koliko se autor ovih redova klonio pisanja
o medijima i novinarima u bilo kakvom kontekstu, nekad se
mora napraviti izuzetak. Naime, kada mi je 55-godišnja Nura
Ahmetbegović prije nekoliko dana na ulici, skoro plačući,
rekla: "Danas je, moj Haso, Radio-Tuzla osuđena na propast
i zaborav kao vi ´92. godine", znao sam da ćete u narednom
broju Dana pročitati ovu priču. O trenutnoj situaciji
u najstarijem i najrenomiranijem mediju u sjeveroistočnoj
Bosni svjedoči horsko upozorenje njegovih radnika: "Radio-Tuzla
mora ´po zadatku´ biti uništena prije obilježavanja svoje
pedesetogodišnjice, koja pada iduće godine."
Ali, prije upuštanja u
analizu ko stoji iza pomenutog zadatka, najprije ćemo sa nekoliko
podataka odslikati sadašnje stanje. Do 1997. u ovom javnom
preduzeću, čiji je osnivač Općina Tuzla, bilo je zaposleno
35 radnika, a sada ih je samo 20, iako je program i duži i
kvalitetniji. Ostali su bili prinuđeni da zbog sve neredovnijih
i sve nižih plaća potraže nafaku na drugoj strani. Trenutno
su radnicima neizmirene dvije nove i sedam odranije zaostalih
plaća. Više od polovine prima zajamčeni osobni dohodak, dok
najbolje plaćeni novinari, kad se dijeli, dobiju po 300 KM,
a jedino je direktor Muradif Kalesić doskora primao
1.200 KM, da bi mu Upravni odbor nedavno smanjio platu na
800 KM.
Kad je grupa radnika predložila
da svi u preduzeću primaju zajamčene plaće do prevazilaženja
teškoća, direktor Kalesić, inače rudarski inžinjer mašinskog
smjera, ljutito je uzvratio: "Nisam ja poslan ovamo
da budem na minimalcu!" I ne samo da nije pristao
na najnižu plaću, nego za reprezentaciju prosječno za pola
godine potroši 4.000 KM. Koji su efekti te reprezentacije,
još niko nije dokučio, a niti se plaho potrudio, jer su od
pet članova Upravnog odbora njih petero ispred osnivača, koji
je i doveo Radio-Tuzlu tu gdje jest. Primjera radi, prošle
zime radnici ovog kolektiva su se smrzavali jer su na raspolaganju
imali samo dvije male grijalice, a šta će donijeti naredna
zima, niko se ne usuđuje predvidjeti.
Najveći problem Radio-Tuzle
je dug od 120.000 KM zbog neizmirenih poreza. Poreska uprava
u Tuzli je ranije bila tolerantna i bila je omogućila da se
pomenuti dug izmiri kroz više rata, ali je, zbog stupanja
na snagu novog zakona, nedavno blokirala račun preduzeća.
Inače, dug je nastao prethodnih
godina, počev od 1997, kada je općinsko rukovodstvo iznenada
skinulo Radio-Tuzlu sa liste klasičnih budžetskih korisnika.
Tada je ova kuća stavljena u zajednički koš sa nizom drugih
komercijalnih i privatnih radiostanica i drugih lokalnih medija
koji imaju mogućnost da, na osnovu ugovora o uslugama, dostavljaju
Općini fakture za izvršene informativne poslove. Takav ulaz
novca je pretpostavljao plaćanje poreza od 10 posto. Zaokret
je obrazlagan navodnim zahtjevima međunarodnih institucija
kao jedan od preduvjeta za dobijanje statusa "otvorenog
grada" i afirmaciju Tuzle kao uzora lokalne demokratije.
Čelnici Općine Tuzla, uključujući
i aktuelnog gradonačelnika Jasmina Imamovića, pred
zaposlenim u Radio-Tuzli svaljuju krivicu na njihovog bivšeg
direktora Zlatka Dukića. Po njima, "on se samo
bavio pisanjem romana, ne vodeći računa o porezima i uvaljivanju
preduzeća u dugove".
S druge strane, većina
radnika s kojima smo razgovarali, ističe da su u to vrijeme
iz Općine stizale sugestije da se porezi, po osnovu tranši
iz budžeta, ne plaćaju.
Sanela,
reci drogi ne "Dok su nas uvjeravali da čekamo
s porezima, da će se to otkloniti, oni su nam poslali Finansijsku
policiju. Sve to potvrđuje da se radi o brižljivo planiranom
scenariju udara na ovaj kolektiv, da se on marginalizira i
obezvrijedi, da se stariji, stalno zaposleni radnici ´slome´,
a onda da neko privatizira ovu zgradu, tehniku i možda grupicu
saradnika", kaže Nedim Hrustambegović, jedan od urednika.
On dodaje da je sramotno to što je Općina Tuzla, koja svim
službama i općinskim institucijama namiruje sve što im treba,
maćehinskim odnosom prema ovom radiju, na ponižavajući način,
otjerala istaknute profesionalce i u čitavoj BiH znana radijska
imena - Veroniku Brlas, Branislava Štumfa i
Boru Slepčevića. Ista sudbina je namijenjena i Nuri
Ahmetbegović, Hajrudinu Seleskoviću, Ibrahimu Selimoviću
i ostalim iza kojih su decenije uzornog rada i staža.
"Stavljanje u isti
koš s ´Kameleonom´, ´Slonom´ i ostalim komercijalnim i privatnim
projektima, oni uz pomoć našeg rukovodstva definitivno uništavaju
tradiciju, ugled i neosporan kvalitet kuće koja je jedan od
rijetkih preostalih simbola ovog grada", zaključuje
Hrustambegović dodirnuvši centar moći koji je kreirao medijski
prostor Tuzle i Tuzlanskog kantona u poratnim godinama. Naime,
vlasnik pomenutog "Kameleona" je Zlatko Berbić
Berba, zet bivšeg gradonačelnika, a sada guvernera Tuzlanskog
kantona, Selima Bešlagića. U Berbiću čitava Tuzla vidi
dugogodišnju "sivu eminenciju", najprije Općine,
a zatim i kantona, ovisno o tome na kojoj se funkciji Bešlagić
nalazi.
Mnogo je indicija da je
Berba "pokupio kajmak" u priči o otvorenom gradu
i bastionu lokalne demokratije, te svim ostalim projektima
koji su nikli na tuzlanskoj multikulturi i toleranciji. Zato
su konkurenti morali nestati sa scene. Kod Radio-Tuzle Berbiću
je najprije zasmetala njena stabilna pozicija u budžetu, pa
je konceptom "fakturisanja usluga" svojoj privatnoj
radiostanici namaknuo zamašne državne pare. Isti prodor je
ostvario i prema budžetu Tuzlanskog kantona, odakle je, pored
redovnih godišnjih tranši, desetine hiljada maraka naplaćivao
za organiziranje akcije "Reci drogi ne", što se
obično svodilo na dovođenje Sanele Sijerčić i sličnih
"umjetnica" na koncerte po rubnim, ruralnim općinama.
A način na koji je tuzlanski
"medijski magnat" naplaćivao reklame ulazi u zonu
medijsko-političkog reketa: nikada i niko neće moći razumno
objasniti kako i zašto je tuzlanska "Pivara" za
šestomjesečne medijske usluge Berbića platila čak 300.000
KM, a to nije njegov jedini poslovni biser. S druge strane,
gušenje Radio-Tuzle je Berbiću bilo potrebno i zbog eliminiranja
protukandidata za dobijanje regionalne dozvole za emitiranje
programa od strane CRA, što mu je i pošlo za rukom. Po svemu
sudeći, Berbić je kreator i izbora tuzlanskog "kralja
poker-automata" Redžepa Ismailovskog za direktora
RTV TK-a. Svjedoci zakulisnih radnji tvrde da je plan bio
da se uz pomoć Bešlagićevog poslušnika Bahrije Tanovića,
koji vodi Agenciju za privatizaciju TK-a, Zlatko Berbić -
u talu sa Ekremom Šehovićem, šefom tuzlanske Direkcije
za izgradnju, i pomenutim direktorom Ismailovskim, domogne
najjače kantonalne RTV kuće za sumu od oko 500.000 KM. Toj
kući je, u drugoj fazi, trebalo da se pripoji obezvrijeđena
i desetkovana Radio-Tuzla.
Keba
za ispraćaj Nakon što je kantonalni premijer Senahid
Šahović dao značajan doprinos pokušaju da se ova transakcija
"prelomi preko koljena", intervencijom međunarodnih
zvaničnika, a zatim i pobunom u Skupštini TK-a, ovaj plan
je u zadnji čas onemogućen. Dokle, ostaje da se vidi. Jasmin
Imamović, aktuelni gradonačelnik Tuzle, svoj odnos prema Radio-Tuzli
pokušava da uklopi u formulu: ne bavimo se prošlošću, hajde
da vidimo kako naprijed! Međutim, zaposleni u Radio-Tuzli
nemaju nijednog dokaza da je on istinski spreman za suštinsku
promjenu stanja, pogotovo što nijedan od proljetnih zaključaka
Općinskog vijeća, u vezi sa sistemskim rješenjem materijalnog
statusa Radio-Tuzle, isplatom zaostalih dugova i plaća i slično,
još nije riješen. Uostalom, Imamović je već godinama u općinskom
vrhu i ne može biti amnestiran od dijela odgovornosti za agoniju
ovog kolektiva. Zlatan Fizović, potpredsjednik sindikalne
organizacije u Radio-Tuzli, koji sa 30 godina radnog staža
ima plaću od 252 KM, ističe da je gradonačelnik Imamović mjesecima,
iz neobjašnjivih razloga, oklijevao da izda općinsku garanciju
za finansijsku sanaciju ove stanice, što je rezultiralo gubitkom
pomenute regionalne dozvole za emitiranje.
"Možda je gradonačelnik
i imao dobre namjere kad se založio za naše principijelno
spajanje sa Radio-kantonom i neke druge inicijative, sve dok
ga ´babo´ Bešlagić nije upozorio da mu ne brka planove",
objašnjava poziciju gradonačelnika Imamovića ton-majstor
Mehmed Memić. S obzirom da se direktor Radio-Tuzle
Muradif Kalesić nalazi na odmoru, s njim nismo uspjeli uspostaviti
kontakt, ali ne možemo zaobići još jednu njegovu pikanteriju,
koja baš i ne priliči završetku ove sumorne priče. Naime,
uoči polaska na odmor, pričaju zaposleni, direktor je s društvom
plaho bio ućeifio u nekoj kafani, uz pečeno jare i druge užitke,
pa je dežurnoj noćnoj ekipi naredio da mu na radiju puste
pjesmu Dragana Kojića Kebe Samo suze, kapi kiše
i ništa više. Ostavljajući zaista svoje radnike u suzama
i kiši, sutradan je otputovao na sunčani Jadran.
Đuranović, "grobar" Radio-Tuzle |
| Bivšeg sekretara Općinskog
sekretarijata za društvene djelatnosti Zdravka Đuranovića,
jednog od Bešlagiću najodanijih ljudi, zaposleni u Radio-Tuzli
smatraju glavnim "grobarom" svog kolektiva.
Navodno je on bio taj koji je operativno provodio strateške
zamisli Zlatka Berbića. Za sadašnjeg prvog čovjeka ovog
sekretarijata, Franju Kovačevića, ističu da ima
previše dobrih namjera, ali i premalo moći da preokrene
strategiju koju je uspostavio Đuranović, koji je u međuvremenu
unaprijeđen u zamjenika Jasmina Imamovića. Sam Imamović
se, pak, oglušio na molbe da odgovori na pitanja u vezi
sa Radio-Tuzlom. |
|