|
25.12.2000.
Pokušaj samospaljivanja u zgradi Vlade TK
 Prošlog četvrtka gradom se raširila priča kako je neki rudar, navodno zbog deložacije, zapalio sam sebe pred zgradom Vlade Tuzlanskog kantona. Iako se radi o događaju koji je pravi novinarski delikates, lokalni mediji se nisu pretrgli da informišu tuzlansku javnost šta se zaista dogodilo. Nakon što je u "Dnevnom avazu" izašao članak o tom događaju, za očekivati je da će se "raspisati" i novinari iz lokalnih medija jer je sličan scenarij viđen i kad se dogodio sukob između policije i prognanika u naselju Bare.
Podaci koje smo saznali i ono o čemu piše "Avaz", potvrđuju da se pokušaj samospaljivanja zaista dogodio 21.12.2000. Tog dana kad rudari slave svoj praznik, jedan od njih, rudar Jakub Memić iz lukavačkog sela Orahovice, u zgradi Vlade TK polio se benzinom i zapalio. Život su mu spasili dežurni portir i policajac, nakon čega je smješten u Psihijatrijsku kliniku u Tuzli i sve se završilo bez težih posljedica po Memića.
Memić kaže kako je o svojoj nakani dan ranije obavjestio direktora Rudnika "Šikulje" u kojem je zaposlen, a pokušao je da obavijesti i guvernera TK ali nije uspio doći dalje od guvernerove sekretarice.
Samospaljivanja su šokantni događaji koji privlače izuzetnu medijsku pažnju i takvom činu najčešće pribjegavaju osobe koje i imaju cilj da ako ne mogu na drugačiji, onda da barem na takav način upoznaju širu javnost o nekakvom problemu. Nerijetko su to činili borci za ljudska prava širom svijeta i teško se može reći da se radi o klasičnim samoubicama. Uostalom, naša zemlja je nakon rata suočena sa značajnim porastom broja samoubistava ali nam nije poznato da je bilo slučajeva samospaljivanja. Utoliko je čudnije što je ovaj slučaj, iako po svim elementima netipičan i neuobičajen, ostao izvan medijske pažnje.
Naš interes za ovaj slučaj ponajviše je i proizveden odnosom medija. U periodu smjene vlasti, pomisao na pritisak vladajućih struktura na medije da ne "talasaju", ne pije mnogo vode i navodi na drugu pomisao da je osnovni problem u razlogu zbog kojeg je jedan čovjek pokušao da se sam zapali. A razlog je prema Memićevoj izjavi datoj "Avazu", famozna deložacija i beznađe čovjeka čija je kuća srušena a iz privremenog smještaja mora van.
U vrijeme kad je medijska kampanja OHR-a u punom jeku, i kad nas svakodnevno sa radija i TV-a bombarduju porukama deložativnog karaktera, nije daleko od pameti da jedino OHR-u nije u interesu bilo kakav medijski događaj koji bi pjačao sliku negativne strane deložacija. Iz toga slijedi logičan niz onih koji se boje OHR-ove ljutnje, a to su prije svega opštinske strukture na kojima je teret deložacija i svi drugi koji su sa tim poslom u vezi.
Kad već spominjemo medijsku kampanju OHR-a, prilika je da ukažemo na jedan detalj za kojeg čisto sumnjamo da je slučajan jer su "stranci" toliko dugo prisutni na ovim prostorima da nema smisla spominjati mogućnost njihove neinformiranosti. Riječ je o porukama tipa "napustite tuđu imovinu" iako je iz konteksta jasno da se radi o društvenim stanovima koji nisu imovina prethodnih stanara. Globalizacija problema povratka svih na svoje i nesrazmjerno velika pažnja OHR-a prema problemu društvenih stanova na štetu privatnog vlasništva, slučajno ili ne svakodnevno proizvodi ogroman broj pojedinačnih nepravdi prema ljudima koji bez svoje krivice plaćaju ceh za cijenu brzog "rezultata" i ceh kojeg proizvode domaći lovci u mutnom koji zamagljuju problem prikrivanjem stvarnog broja onih koji su na "privremenim" rješenjima zbog traženja "hljeba preko pogače" preseljavanjem iz svojih manjih, ili manje komfornih stanova u veće i komfornije, ali tuđe.
Zbog takvih danas ispaštaju svi oni čije su kuće srušene ili uzurpirane, ali i svi oni koji su "privremenim rješenjima" prvi put rješavali svoj stambeni problem.
Na takvim problemima "puko" je i rudar Memić ali je to bio pucanj u prazno, čini se nimalo slučajno.
Č.M.
|