IZ KOJEG SI TI SVIJETA

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim


Zeljko Krznaric

 

KAKO BIH VOLIO ZNATI

Kako bih volio znati
izgledas li sretno
gospodjice moja
kad te jesen zanjise na rukama
kad u oku oblaka vidis odsjaj
i prestanes se muciti
s jednadzbama zivota
kako bih ja gospodjice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otisao
zaboravio na zivot
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospodjice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da nasa ljubav
bude primjer djeci koja dolaze


Zeljko Krznaric



 

I Never Said That I Was Brave

You might sleep, but you´ll never dream
Onward! Progress! Or so it seems.
You might laugh, but you´ll never smile.
Come on in and waste away awhile.

When dreams of rings of flowers fade and blur
Giving way to that familiar ill
come over and part your soft white curtains
Where I´m waiting for you still
If you´d unlatch the window,
If you´d let me lay there on your floor
If you´d give me another chance,
If you´d forget the pain I caused before
No use in saying how I´m sorry
So I´m trying not to speak
I´ll sing in silence, lay beside you
With my face there on your cheek
My stomach swears there´s comfort there
In the warmth of the blankets on your bed
My stomach´s always been a liar-
I´ll believe it´s lies again.
 

Bless me, undress me
Pick your prey in a wicked way
God I must confess... I do envy the sinners
 

Desilo se ko grom iz vedra neba,
to sto si hteo nisam mogla da ti pruzim,
svjesna sam toga da tebi ljubav treba,
a ja sam htjela samo da se druzim.

Vise od drugova nismo smjeli biti,
razum je posustao, srce je pobjedilo,
svoja osjecanja nisi mogao skriti,
otisao si i strasno me povrijedio.

U ime prijateljstva hocu da ti kazem:
necu da se vise vrtimo u krug,
hocu da nam bude kao sto je bilo,
hocu da mi budes samo dobar drug.

Gwendolin Brooks

KADA ZABORAVIŠ NEDJELJU

A kada zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom
A naročito kad zaboraviš nedjelju;
Kada zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u ljeno popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
I ništa ne moram raditi, i sretna sam . . .
I kad ponedjeljak ne bi nikad morao doći!
Kada to zaboraviš kažem . . .
I kako si psovao ako bi neko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak;
U stvari, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom
u jugozapadnom uglu, na nedjeljni ručak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom, i salata,
pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.
Kažem, kad to zaboraviš . . .
Kada zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedeljno svježoj posteljini
I nežno se slivali jedno u drugo . . .
Kada, kažem zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
Da si me dobro zaboravio.

...
Začujem li glas tvoj
Zvonki, umiljati,
Ko kavezom ptiče
Srce zaskakuće.

Sretnem li ti oči
Plavetno-duboke,
Duša im u susret
Iz grudi se moli.

I nekako - milo
I plakat se hoće.
I tako bih o vrat
Bacio se tebi.

Ljermontov

prevod Grigor Vitez

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

Enes Kisevic

ZALJUBLJENA DJEVOJCICA

Sad je vrijeme kad on prolazi
ispod njenih prozora:
Ona vec stoji skrita iza zastora
(da je on izvana na spazi).

Bezbrizan, dok ide pored prozora,
I ne sluti da za zidom udara
Zaljubljeno srce.. samo za njega.


Dragutin Tadijanovic

Ne volim te zato jer te volim
i od ljubavi do nevoljenja stizhem
i do chekanja kada te ne chekam,
srce mi prolazi od zime do plamena.

Volim te jedino zato jer te volim,
mrzim te beskrajno i mrzeci te molim
i mjera moje ljubavi skitnichke
jeste da ne vidim i volim kao slijepac.

Mozhda ce izjesti januarsko svjetlo,
surova mu zraka, cijelo moje srce
i ukrasti mi kljuch spokojstva.

U ovoj prichi umirem samo ja
i umret cu od ljubavi jer te volim,
jer te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom.
Pablo Neruda