MOJE SRCE


Ako misliš da je srce moje
kano srce šarena leptira,
s jednog cvijeta da na drugi lijeta,
ne imajuć nigdje živa mira -

Ti se varaš, ti me ne poznaješ;
ja sam vrsta nebeskog leptira,
štono tisuć raznije sokova
iz jednoga cvijeta pobira.

Moja Leilo, moj mirisni cvijete,
Mirzu samo jedan miris draži,
a taj miris u tvojoj je duši;
Leptir-Mirza drugoga ne traži!


Safvet-beg Basagic

Bog mi je svedok


Bog mi je svedok
Koračala si za
mojim stopama u
snegu
tražeći smrznutim rukama
toplotu
u mojim prstima.
Vetar je zaneo
tragove
neistine i laži.
Bog mi je svedok.

Sve je ovo, gospodo,
lažna priča,
rekla si
bez trunka griže
savesti.
Bol odzvanja
očajem.
Bog mi je svedok.

Sumoran trg.
Krupne pahuljice
u tvojim očima.
Poneki usnuli
prolaznik.
Stih umrlog
pesnika
ispisan na spomeniku
poginulog komarca
dok eho moje
istine
razdire ponoć.
Bog mi je svedok.

Grad bez sladoleda,
taksista bez
taksimetra,
vino bez mirisa
kupinovog vina.
Gde si zalutala
ljubavi?
A ja,
ja sam ostao
tu negde, isti.
Bog mi je svedok.

Voleo sam te u
ponoć
dok si spavala
sneguljičinim snom,
gledao i milovao
do jutra.
Bog mi je svedok.

Izmicali su pejzaži
detinjstva,
prve mladosti
opaćene
zatrovanim meduzama.
I jednom,
i ponovo
oni su govorili,
treća je sreća
poverovao sam.
Bog mi je svedok.

Htela si da ti budem
ljubavnik,
prokleti nogoljubac
za trenutke
razonode.
Pristao sam i na to.
Bog mi je svedok.

Gurnula si me
nogom,
kao pseto lutalicu
što gladno skapava
ispred tuđeg
praga.
Bog mi je svedok.

A ja,
ja sam te
voleo
detinje, iskreno.
Voleo sam te
najsrećnije, nežno.
Danas,
danas te volim
najnesrećnije, tužno.
Bog mi je svedok.



Romualdo Miralles

DVOJE

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.
Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.
Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.
I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
Cesarić

...a kako da ti zahvalim na ovom osmijehu koji se nakon dugo vremena, na moje lice vratio...!?
...i kako da ti pružim ruku pa da me povedeš - na naše mjesto... ništa veliko, ništa sjajno... ali toplo, s puno sunca
... i naše... sama nama znano.
...a kako da ti zahvalim što si uvijek uz mene, a zaista, daleko... predaleko... kako da ti zahvalim što si umio ostati čovjekom
... bez obzira na sve što te u životu pratilo...
...kako? ...kako?
...možda ovom pjesmom nespretnom.

ČEKANJE

Ne mogu više da budem sama
Sama sred ljudi, a ulice šumne u gradu
sama sred sale a ona vrvi od sveta
Neću da me zanavek proguta tama
Da mi se poslednji koraci polako prikradu

Meni se s tobom obalom šeta
Kraj naše breze, kraj senke njene na zidu

Svejedno da l‚sam ti druga, treća ili peta
Ili ko zna koja žena po redu
Osećam, poslednja sam ti draga žena

Ona koja se uvek najviše voli
Ona s kojom se san nedosanjan sanja,
Ona s kojom rastanak najviše boli
Vidim poslednjim putem nepovratnog trena
vrance vremena obvija predsmrtna pena
mru nežni trenuci proleća i jeseni
Idemo i osećam da je ostala meni
Sva ona u tebi ljubav nedorečena

Mira Alečković

danas mi je neko ubacio bubicu stare ljubavi pa evo da se nađe

TRAŽI SE LJUBAV

Traži se, po svaku cenu se mora naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari)
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe

Mira Alečković

citat:

---

laly wrote:
danas mi je neko ubacio bubicu stare ljubavi pa evo da se nađe

TRAŽI SE LJUBAV

Traži se, po svaku cenu se mora naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari)
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe

Mira Alečković

---

Jos jedna pjesma Zvonimira Goloba, stihovi njezni i strastveni u isto vrijeme...jednostavno, ne moze ih se zaobici.

ZAMAGLJENO STAKLO


Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.


Zvonimir Golob

JA I ONA


Ja

Što me tako tužno gledaš,
Umiljato janje moje?
Ja da nebo smiluje se,
Pa usreći i nas dvoje.


Ona

Kakvo hoćeš smilovanje,
Ko će nama naklon biti?
Nebo, da je do sad htjelo,
Moglo nas je usrećiti.


Ja

Nemoj, dušo, očajati,
Sve će biti što se sprema!
Osim vjere u providnost
Drugog lijeka nama nema.


Ona

Vidiš ovu krasnu ružu,
Al’ je nježna, al’ je mila!
Znadeš, Mirza, da sam i ja
Ko ružica nekad bila.


Ja

Jesi, dušo, al’ si i sad
Divna kao gorska vila;
E bi krasom i ljepotom
I Jusufa zadivila!


Ona

Čini ti se, al’ da znadeš
Kakove me boli pate,
Srce bi ti zadrhtalo
Nad jadima tvoje Zlate.”


Ja

Želio bih da te tješim,
Ali kako, sam ne znadem,
Vidiš i sa svojim srcem
Dosta posla da imadem.



Zgledasmo se. U pogledu
Odgovor je jasan bio.
Šta je htjela meni reći,
Ja sam odmah razumio.

I zadrhto kako više
Zadrhtati nigda neću.
Taj odgovor kao tajnu
U grob hladni ponijeću.


Safvet-beg Basagic

Sigurno je neko već postavio ovu pjesmu.

Zvijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.


Tin Ujević