citat:

---

Dajdza wrote:
Prosvjednici: Ova zemlja je tako bogata i unatoč tome, mnogima je tako loše

citat:

---

U New Yorku prosvjeduju tisuće ljude, a sada već masovni pokret se nakon tri tjedna širi i na druge američke gradove. Nas 99 posto neće još dugo tolerirati pohlepu i korupciju preostalih jedan posto, ističe se na stranicama pokreta Occupy Wall Street. Policija ih je počela mlatiti - ovdje video. » Deutsche Welle, HRT

---

Ja smatram da neophodne promjene u svijetu ne mogu izvesti sadasnji politicari i oni koji vode banke i druge velike kompanije. Oni razmisljaju na stari nacin. Novo vrijeme trazi nove ljude, sa novim idejama. Bez toga se sadasnje stanje moze samo krpiti ali ne i izmijeniti.

Svijet treba biti puno posteniji i medjusobno povezaniji. Ono sto savjetujes drugima, mora biti tvoje provjereno iskusvo, pocev od prava na demonstriranje pa do uvodjenja poreza. Jednima savjetuju da ne diraju demonstrante a u svojoj zemlji ih hapase i mlate.

Niko ne nalazi za potrebu da saslusa mlade, da sazna sta oni zele, scim nisu zadovoljni, koje ideje imaju za razrjesenje problema itd.

---

Kako su samo ljudi cudni, kako su samo nespremni pomoci. Pogledajte ovaj video, koji nam sve kazuje.

http://www.24sata.info/vijesti/crna-hronika/75410-VIDEO-Stravicno-Djevojcicu-pregazila-dva-automobila-zatim-ljudi-proslo-pored-nje-nije-joj-pomoglo.html

Vjerujem da nismo sami a to potvrdjuju i oni koji su imali priliku da se uvjere.

citat:

---

Klark Mekliland, bivši član MUFON-a (NASA-ine neprofitne organizacije za istraživanje postojanja vanzemaljaca) za kanadske medije je otkrio kako se tokom STS-80 misije na šatlu Kolumbija dogodio incident. Prvi izvještaji, koje je potvrdio doktor Stori Musgrejv, specijalista na STS-80 misiji, govorili su kako se gigantski leteći objekat u obliku diska odjednom niotkuda pojavio ispod Kolumbije, u vrijeme kada je šatl letio na visini od 190 nautičkih milja (350 km) u zemljinoj orbiti. Disk, koji je bio 'inteligentno navođen' Kolumbiju je pratio veći dio njenog puta, a navodno je snimljen i video na kojem se to jasno vidi dok je Kolumbija prelijetala Denver. Nakon što je šatl sletio na Zemlju, Musgrejv je pozvan da da intervju o događaju kojem je svjedočio, a nakon samog događaja otišao je u prevremenu penziju. Ovu je priču medijima otkrio bivši astronaut Klark Mekliland, koji tvrdi da je vanzemaljac visok oko 270 santimetara stajao u šatlu u kojem se tada nalazio, napominjući kako su incidentu svjedočile i njegove kolege, a sve je zataškano od strane Pentagona. Mekliland spominje i kako je njegov kolega Ken Džoston nedavno otpušten iz NASA-e nakon što je javno otkrio njihovu tajnu o pronalasku vanzemaljskih baza na Mjesecu. -Vanzemaljci su stvarni i NASA to jako dobro zna-. Zanimljivo je i da je Musgrejv prilikom svog nedavnog predavanja o astronomiji pred kraj govora okupljenima na velikom panou prikazao sliku umetničkog prikaza 'sivih' vanzemaljaca. Njegove zadnje reči šokirale su veći dio publike kada je zaključio: Oni su itekako stvarni. To vam garantujem.

---

Jest da nije politika ali jest ljudsko razmisljanje.

Ja ne razmisljam ovako ali kako drugi razmisljaju, pogledajte ovaj video.Za mene cudno, za vas?
http://www.24sata.info/zabava/zanimljivosti/75744-VIDEO-Gdje-nalazi-analni-otvor-velikim-zgradama-mjesto-gdje-guraju-cijevi.html

[Edited by Dajdza on 21-10-2011 at 02:33 GMT]

Fra Petar Jeleč o knjizi "Rat u Bosanskoj Posavini 1992."

citat:

---

Fra Petar Jeleč 24. oktobra održao je predstavljanje knjige g. Jerke Zovka "Rat u Bosanskoj Posavini 1992." u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. Knjiga penzionisanog hrvatskog oficira Jerke Zovka "Rat u Bosanskoj Posavini 1992." na opsežan i dokumentovan način bavi se velikosrpskom agresijom na Bosansku Posavinu te razlozima i uzrocima njenog pada 1992. godine. Jerko Zovak, i sam neposredni učesnik ratnih zbivanja u Posavini, na osnovu originalnih dokumenata i izjava, vjerno i pedantno rekonstruiše događaje koji su imali presudnu važnost za tragičnu sudbinu koja je zadesila Bosansku Posavinu. Autor u svojim analizama dokazuje odgovornost tadašnjeg hrvatskog vodstva na čelu sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom odbrane Gojkom Šuškom i njihovom desnom rukom u tzv. Herceg-Bosni Matom Bobanom za dogovore sa srpskom stranom koji su rezultirali izdajom ove strateški važne teritorije, ujedno i bogatog perspektivnog područja BiH. Zovak hronološki iznosi nekoliko važnih događaja koji su zapečatili sudbinu Bosanske Posavine. Vrijedi ih ovdje ponoviti jer su oni prouzrokovali poguban razvoj za budućnost Bosne i Hercegovine: - 6. maja 1992. god. Boban i Karadžić su (Muslimanima iza leđa) potpisali "neprincipijelan" sporazum, kojim se Srbima prepušta koridor u Bosanskoj Posavini. Tim se sporazumom agresora i neprijatelja pretvorilo u prijatelja, a žrtvu i saveznika u neprijatelja. - 8. maja 1992. god. glavni komandant HVO general Ante Roso, na prostoru "Hrvatske zajednice Herceg Bosna", legalne jedinice TO BiH, proglasio je "nelegalnim". Muslimani i drugi (HOS-ovci) koji nisu "poštovali zapovijed", bili su "razbijeni". Bio je to početak službenog distanciranja najvećeg dijela organizovanih Hrvata od centralne vlasti u Sarajevu. U tom kontekstu treba gledati i još uvijek neprocesuiran zločin počinjen nad Blažom Kraljevićem i njegovim vojnicima. - 3. jula 1992. Predsjednik HZHB, Mate Boban, "zabivši Muslimanima nož u leđa", proglasio je osnivanje "države u državi": tzv. "Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu". Time je završeno instititucionalno stvaranje preduslova za otvoreni rat sa Muslimanima. - 6. oktobra 1992. god. hrvatsko-muslimanske snage izgubile su "Bosanski Brod i cijeli mostobran". Bosanskohercegovački Hrvati su, od uvaženog konstitutivnog naroda i žrtve, putem dvosmislene Zajednice (Republike) "Herceg Bosne", pretvoreni u saučesnike u agresiji na BiH i svedeni na status nacionalne manjine na najvećem dijelu BiH. Srpska država je prešla Drinu, Tinju, Bosnu, Ukrinu i Vrbas, te svojim vrhom izbila u neposrednu blizinu zamišljene velikosrpske granice: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag – na rijeku Unu. Treba istaći i izjave dvojice visokopozicioniranih oficira hrvatske vojske koji su bili direktno involvirani u događaje u Bosanskoj Posavini. Brigadir Vinko Vrbanac, komandant operativne zone Osijek govoreći o padu Bosanske Posavine i Bosanskog Broda navodi: "Lično se smatram odgovornim, a kao vojnik postiđen i popljuvan, jer nismo izgubili Brod u krvi i znoju već u bezglavom povlačenju". A general Petar Stipetić tvrdi kako je čitanjem ove knjige dobio nove uvide u razloge pada Bosanske Posavine i zaključuje: "Slažem se sa autorom kako je politička volja hrvatskog vodstva bila vidljiva i u sporazumu Boban-Karadžić iz Graza, te kako je taj sporazum za direktnu posljedicu imao dogovoreno vodoravno presijecanje Bosanske Posavine, kako Republika Srpska ne bi bila okomito presječena, a time i poražena". General Stipetić zatim navodi kako je lično dva puta inicirao presijecanje koridora i oslobađanje Posavine koje se dobro isplaniranom akcijom moglo uspješno izvesti, ali je svaki put bio spriječen od strane tadašnjeg hrvatskog vodstva, a kod drugog takvog pokušaja i smijenjen. Zovak u svojim analizama pokazuje kako je službena hrvatska politika jasno preferisala interese hercegovačke hrvatske zajednice nauštrb one posavske, i uopšteno bosanske, što je konačno dovelo do tragičnih događaja tokom rata, a posljedice te politike osjećaju se i danas. U tom kontekstu vrijedi ponoviti i riječi koje je tokom rata Vladimir Lukić, predsjednik Vlade Karadžićeve "Republike Srpske" uputio svom kolegi u vladi Herceg–Bosne Jadranku Prliću zahvaljujući mu za odličnu saradnju u dopremanju nafte RS-u i srpskim snagama: "Gospodine predsjedniče, sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da se dobra razmjena između naše dvije države odvija u skladu sa dogovorima koje smo utvrdili". Nije stoga nimalo slučajan destruktivni kontinuitet hrvatske politike u BiH i njezine fasciniranosti srpskom politikom koja i danas traje: kao što je u devedesetim godinama M. Boban po Šuškovim i Tuđmanovim instrukcijama revno sarađivao s R. Karadžićem u izdaji i seljenju posavskih i bosanskih Hrvata uopšte, tako danas predsjednik HDZ-a Dragan Čović odlično sarađuje sa M. Dodikom u razaranju institucija ove zemlje. Zbog tih i još mnogih drugih razloga bilo je vrlo tužno slušati pojedine političke, ali i visokopozicionirane crkvene prvake u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji su povodom desete godišnjice Tuđmanove smrti iznosili neukusne glorifikacije o njemu i njegovom političkom djelovanju, bez ijedne kritičke riječi o pogubnosti Tuđmanove politike prema našoj zemlji. Ako ni zbog čeg drugog, trebali su biti suzdržaniji barem zbog svih onih žrtava koje je autor Zovak donio na kraju svoje knjige, a koje bacaju sasvim drugačije svjetlo na vrlo raširenu priču o "velikim" i "malim" Hrvatima i broju stradalih Hrvata u Bosni i Hrvata u Hercegovini. Izvor vijesti: http://www.24sata.info/kolumne/fatamorgana/76250-Legalni-legitimni-Hrvati-Covic-Ljubic-Dodikom-rade-cementiranju-njegove-genocidne-tvorevine.html#ixzz1bu093PLB

---

Za 50 godina - ratovi zbog manjka žena

citat:

---

Narušen omjer spolova može izazvati pojavu nasilnih "nacija neženja", kojima je misija na agresivan način doći do žena, odnosno mladenki, ocjenjuju demografi. Dakle, nedostajat će žena, odnosno bit će viška muškaraca, što će biti problem velik kao klimatske promjene, kažu, što se već vidi u Kini, Indiji, Kavkazu. Normalni odnos rađanja je 106 dječaka na 100 djevojčica, u ovim područjima već sad je nepovoljniji. » Telegraph

---

Dajdza, ti demografi manipulišu gdje stignu, do juče su pričali da će za 50 godina biti 9 milijardi ljudi na Zemlji, pa umjesto žena ili djece falit će vode i hrane. Ko zna u kakve svrhe ti "bjelokugaši" procjenjuju stvari...

Svakako ti post vrijedi za 10 zbog slike što si postavio!

Uvijek biram dobre fotografije kad je teskst los ili nedovoljno uvjedljiv.Pa iako je takav, potakne covjeka na neko razmisljanje.Eto ti si napravio neke komparacije sa kojima se slazem. Ljudi svasta pisu i istrazuju, kako bi zabavili ljude u danasnjim neprilikama.

Dr.E. Vlajki, novopeceni Hrvat razmislja ovako,"Republika Srpska treba stvoriti savez sa hrvatskim područjima, administrativno i ekonomski," dobro ili lose?

citat:

---

Prije sedam dana, u prvom dijelu teksta objavljenog u dnevnom listu "Fokus" o položaju Republike Srpske (RS) u kontekstu svjetske geostrategije, potpredsjednik RS Emil Vlajki, naveo je slijedeće teze: - Na osnovu nekoliko indicija čini se, sa velikim stepenom vjerovatnoćei, da će doći do prekrajanja granica na Balkanu, a i da će, pored Srbije, time biti zahvaćena Bosna i Hercegovina. Po ovom mogućem scenariju RS bi bila prepolovljena, a i istočni dio bi se raspao na nekoliko dijelova, dok bi zapadni dio gravitirao Zagrebu; - Ako je to tako, onda NATO nema nikakvog interesa da primi BiH kao članicu jer bi tada morao garantovati njene granice. NATO sada u toj zemlji ima vojne baze i "svježu krv" za svoje vojne, "humanitarne" ekspedicije pa mu više nije ni potrebno; - Naravno, uvijek je moguće da je ova hipoteza pogrešna, ali veliko možda što se tiče Bosne i Hercegovine, i da će "Veliki brat" insistirati na centralizovanoj BiH državi gdje će Bošnjaci imati punu kontrolu nad glavnim političkim i ekonomskim polugama; - SAD su svjesne da njihova podrška Bošnjacima implicira i postojanje značajnih terorističkih elemenata. Ali, to je strategija ove velesile. Da bi opravdala svoju navodnu borbu protiv svjetskog terorizma koja krije imperijalističke ciljeve, Amerika je pokrenula takozvano arapsko proljeće što je uglavnom rezultovalo stvaranjem islamsko-fundamentalističkih režima; - Šta bilo da bilo, SAD, uz izdašnu pomoć Srbije, rade intenzivno na islamizaciji Balkana, a posebno to isto rade u BiH. Tako se na našim područjima sve jasnije ističe granica između islamskih i kršćanskih zemalja. - Usprkos onome što Amerika radi za njih, Bošnjaci su u procijepu jer ona istovremeno uništava velik broj muslimana u Africi, te na Bliskom i Srednjem istoku. U nastavku teksta potpredsjednik RS "detaljno" objašnjava navedene teze: Bošnjaci napokon "otvorili dušu" Da između Bošnjaka/Muslimana i Amerike postoji "neka tajna veza", međusobna ljubav koja je Bošnjacima omogućila da imaju sadašnji privilegirani položaj, ali i mržnja zbog globalne američke politike prema islamu, potvrdili su mnogi bošnjački intelektualci. Naime, ovih su dana članovi Predsjedništva BiH primili pismo od američkog predsjednika Obame koji zabranjuje BiH da u Vijeću sigurnosti glasa za prijem Palestine u Ujedinjene Nacije, a van direktnih pregovora između Palestinaca i Izraelaca. Svoje razočarenje nisu krili u izjavama dnevnom listu "Avaz" od 4. 11. 2011, (str. 2-3). Evo nekih izjava: - Kako se suprotstaviti nekome ko je glavni regulator međunarodnih odnosa? Ako izgubimo njihovu podršku, pitanje je ko će nas podržavati i hoćemo li uopšte opstati. (profesor H. R.) - Profesor E. I. kaže da su u poruci bh. državnom vrhu bitne dvije stvari. Jedna je da to traži Amerika, a znamo što Amerika znači za nas. Drugi moment je da je istina i pravda na račun palestinskog naroda, i sad je dilema što učiniti. - Slično govori profesor Š. F., te profesor N. M. Posebno je uočljiv stav analitičara T. L. koji još jasnije govori o bezuslovnoj pomoći SAD Bošnjacima u posljednjih 20 godina, a upušta se i u religijske strateške konfrontacije tipa "Hantington" (str 3): - Obamino pismo tretira jednako specifično pitanje Palestine. Bošnjaci bi, u tom pogledu, trebali biti posebno osjetljivi, imajući u vidu da su SAD i vojno intervenisale na strani branilaca BiH. To je, prema svim relevantnim izvorima, bilo prvi put u historiji da jedna moćna, zapadna sila otvoreno i vojno interveniše u ratu na strani koja je većinski muslimanska, a protiv agresora koji je iz većinski kršćanske države. Alal mu vjera! Ako se isključe etikete: branilac i agresor, ni ja "čuveni veliki islamofob" koji odavna upozorava na ove činjenice, a zbog kojih sam dobrim dijelom i bio okarakterisan kao islamofob, ne bih to mogao bolje reći. Ili je, možda, "pod mojim uticajem", ova vrst bošnjačkih intelektualaca i sama postala islamofobna. Sada se vidi jedinstvo ali i razlika između vehabija i dijela bošnjačke intelektualne elite, naravno ne cjelokupne jer mnogi bošnjački intelektualci, iako u manjini, istinski optiraju za evropsku, građansku državu: Iako imaju iste krajnje ciljeve, vehabije bez kalkulisanja, i po potrebi preko terorizma, reaguju na politiku SAD prema muslimanima na Bliskom i Srednjem istoku, dok proislamistički nastrojeni Bošnjaci privremeno zadržavaju bijes i ogorčenje povodom antiislamske SAD politike u Aziji jer još uvijek trebaju Ameriku kako bi učvrstili aktualnu ideologiju političkog islama na Balkanu. Gdje je interes Republike Srpske Na to pitanje odgovor nije težak, ali okolnosti čine logiku ponašanja izuzetno teškom. Za sada izgleda jasno da će se proces islamizacije učvrstiti u Federaciji, a na štetu Hrvata koji će se, u nešto dužem roku, prepoloviti. Bošnjaka je tamo četiri puta više pa će uz pomoć malih hrvatskih ikebana partija ovaj proces, ako se neko čudo ne desi, uspješno dovršiti. Privreda Federacije oslanjat će se na Tursku i (ostale) islamske zemlje, a šerijatski zakon, u početku prikriveno, postat će na duži rok dominantan. Napomena. Ovo je konstatacija postojećeg trenda u Federaciji, a ne moralni stav. Autor ovih redaka smatra da Bošnjaci imaju potpuno pravo na izražavanje svoje duhovnosti i organizaciju života s tim u skladu, ali da to ne bude na štetu drugih naroda. Suživot je s Bošnjacima, naravno, ne samo moguć nego i nužan, ali će vanjskopolitička i ekonomska orijentacija kršćanskog svijeta u regiji biti u mnogo čemu različite. Isključimo za sada mogućnost raspada Republike Srpske i zamislimo njen visok i trajan oblik samostalnosti kao i teorijski model koji omogućava izražavanje njene volje da uđe u euroatlantske integracije. Da li je to strateški opravdano? - U moralnom pogledu je apsolutno neopravdano. NATO već dvadeset godina uništava sve što je srpsko, uvodi ekonomske sankcije, bombardira, otkida teritorije, a to i sada intenzivno čini na Kosmetu; - U ekonomskom pogledu, stvar je jednako loša. Euroatlantski blok je okupirao i kolonizirao ovo područje, nametao i održavao lokalne mafijaško-političke strukture, naredio i tolerirao pljačkašku privatizaciju. Rezultat je, kao i u ostalim nerazvijenim zemljama svijeta, ogromna korupcija, masovna nezaposlenost i glad. A sama pomoć je više ličila na pranje novca nego na stvarnu pomoć; ne zaboravimo da je u posljednju deceniju i pol "nestalo" oko 10 milijardi KM (a možda i eura) od donacija koje su pristizale u BiH. Ne smije se zaboraviti ni to da su donacije prvih desetak godina pristizale prvenstveno u Federaciju. Povrh svega, Zapad nam može jedino ponuditi priču o ljudskim pravima i prosperitetu kada jednog lijepog dana, najoptimističnije za dvadeset godina, uđemo u Europu. Međutim, tamo gdje istinski ima sirovina i tržišta, to je Rusija i euroazijske integracije koje ona u ovom času poduzima. Evropa to polako shvaća i sve se više orijentiše prema Istoku. Šta da se radi - Da bi RS predupredila svoj mogući raspad, SNSD, koji i sam ima problema s unutrašnjim jedinstvom, ne smije se više oslanjati na krhku koaliciju koja ga održava na vlasti i trebalo bi da uđe u koalicioni savez sa SDS. Politički jedinstvena RS bila bi mnogo tvrđi zalogaj za one izvana koji žele njen raspad; - Moraju se, što je moguće prije, uspostaviti specijalne i paralelne veze s Hrvatskom stvarajući tako blok: RS-Srbija-Hrvatska; - U BiH bi trebalo, unutar postojećih pravnih okvira, da RS stvori međuopštinski savez a hrvatskim područjima, administrativno i ekonomski; - Trebalo bi uspostaviti znatno bolje ekonomske veze sa Federacijom; - Trebalo bi prihvatiti svaki kapital, naravno i onaj iz islamskog svijeta, koji ne dovodi u pitanje entitetsku (dejtonsku) samostalnost RS; - Trebalo bi da Narodna skupština RS izglasa, kao i Srbija, zakon o vojnoj neutralnosti; - Trebalo bi da se posvuda evidentiraju viškovi radne snage i da se ona preusmjeri ka novoformiranim kompanijama koje će poduzeti niz javnih radova; - Trebalo bi formirati tehnički visokosofisticirana udružena poljoprivredna dobra kojima će se garantirati ekonomski isplativ otkup njihovih proizvoda; - Trebalo bi formirati jedinstveni sindikat privrede i budžetskog domena; - Trebalo bi ojačati ulogu malih akcionara u privrednom životu RS; - Trebalo bi osigurati, pored onoga što se radi na europskim, a ne euroatlantskim integracijama, status pridruženog člana aktualnih euroazijskih integracija, navodi Vlajki na kraju autorskog teksta za dnevni list "Fokus".

---

Sarkozi rekao za Netanijahua da je nepodnošljivi lažov

citat:

---

TEL AVIV - Francuski predsjednik Nikola Sarkozi rekao je navodno američkom predsjedniku Baraku Obami da ne može da podnese izraelskog premijera Benjamina Netanijahua i da misli da je lažov. Ovaj privatan razgovor čuli su novinari kada su mikrofoni slučajno ostali uključeni nakon konferencije za novinare na samitu G20, prije pet dana, prenijeli su izraelski mediji izvještaje sa francuskog sajta Arret sur images. Nakon konferencije dvojica lidera su otišla u jednu sobu da nastave privatan razgovor koji je počeo kritikom Obame na račun Sarkozija što ga nije upozorio da će Francuska glasati za palestinsko članstvo u UNESCO-u uprkos oštrom protivljenju SAD takvoj odluči, prenijeli su izraelski mediji. Oni su se potom osvrnuli na Netanijahua, a Sarkozi je rekao: "Ne mogu da ga podnesem. Mislim da je lažov." Sudeći po izvještaju Obama je odgovorio " Vama je njega dosta ali ja moram da se bavim njim svaki dan!" Ove ocjene nisu bile namijenjene javnosti, ali su mikrofoni slučajno ostali uključeni pa su privatni komentari postali javni. To je ostalo neprimjećeno nekoliko minuta tokom kojih su Obama i Sarkozi brzo prešli na druge stvari dok su novinari još imali slušalice namijenjene simultanom prevodu za vrijeme novinarske konferencije. "Dok su službe to shvatile, prošlo je tri minuta", rekao je jedan novinar. O ovome se nije pisalo do sada što se objašnjava činjenicom da je od prisutnih novinara zatraženo da ne prenose zbunjujuće komentare, imajući u vidi koliko je to osjetljivo, piše najtiražniji izraelski list "Jediot ahronot" u onlajn izdanju.
Izvor.Nezavisne

---