citat:

---

Dajdza wrote:
Nije bas zgodno putovati avionom po ovakvom nevremenu.
http://www.24sata.info/vijesti/svijet/83513-VIDEO-Nemojte-pogledati-ovaj-snimak-ako-bojite-letenja.html
Svako slijetanje bilo je rizicno.

---

Po mom misljenju polijetanje je najrizicnije. Tada avion ima puno opterecenje motora, a to se osjeti i po zvuku. U slicaju nekog kvara, postavlja se pitanje kako bi avion pao, sobzirom na svoj polozaj prilikom uzlijetanj.
Medjutim, sustanje po nevremenu ako ovo u Dizeldorvu nije ni malo ugodno, sto se vidjelo po polozaju svakog aviona prije nego sto je dotakao pistu. Osim toga i velike magle nisu bas zgodne, sto sam se jednom uvjerio na Aerodromu u Amsterdamu.

Iako je od govora Alije Isakovica na Prvom bosnjackom saboru u Sarajevu proslo dosta vremena, njegov govor je jos uvijek zaokuplja pznju onih, koji razmisljaju o Bosnjacima i njihovoj sudbini na ovim prostorima.

Šta je Alija Isaković govorio na Prvom saboru



Poštovani Sabore, dame i gospodo, dragi bošnjački, muslimanski narode. Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju.

Ovaj čin u kojem stojim pred vama, imenovat ću samo odgovornim. Mi nismo u prilici da biramo između dva dobra, nego između tri zla. Ova odgovornost podrazumijeva dalekosežne posljedice i one posljedice koje mogu biti neposredne. Mi smo u ratu. Mi smo oči u oči s grubom stvarnošću i moja osobna pojava na ovom mjestu samo je rezultat te stvarnosti, a ne ličnih sklonosti, opredjeljenja ili namjera.

Ovdje je, u ovom trenutku, s obzirom na okolnosti, moguća svijest i savjest našega naroda. Svako od nas sada je i nešto više od onoga što je sam sa sobom. Nerazdvojni u onom što jesmo, bilo svojom voljom, bilo historijskom neminovnošću koja je pala u dio ovoj generaciji. U ovom prostoru s nama su svi naši živi - oni s puškom u ruci na kućnim pragovima i rovovima, oni prognani širom svijeta, i oni koji su preselili na ahiret, bilo kao borci ili kao civili, od djece u inkubatorima naših porodilišta do stogodišnjaka u našim staračkim domovima. Svi oni su šehidi jer su na Božijem putu bili svjedoci istine svojim životom i time stekli Božiju milost.

Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.

Ništa neće biti onakvim kakvim bijaše. Moramo sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja.

Vjerska praksa

Mi Bošnjaci smo historijski relativno iživljeni na ovim prostorima, širim od današnje Bosne i Hercegovine - vojnički, ekonomski i kulturno. Premda smo posljednjih 112 godina marginalizirani kao politički narod, fizički i ekonomski sistemski i nesistemski uništavani, kulturno nipodaštavani, vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt, jedini smo narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija, s anacionalnim političkim poltronskim vrhom, s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu, sa zadovoljivim utapanjem u zamagljeno jugoslavenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja, konačno - posljednjih dvadesetak godina s nacionalnim imenom Musliman, što se uvijek moglo etnogenetski i politički relativizirati i problematizirati, te, prema potrebi, zloupotrebljavati, udaljujući nas terminološki od pojma o zemlji, porijeklu i jeziku.

Tako, bez jasnoga političkog programa, bez pravog političkog vodstva, bez dovoljno uvažavanja vjerskih i kulturnih autoriteta, bez smisla za svaki oblik skladnog organiziranja, a kamoli smisla za vidove apsolutizma, diktature i kulta ličnosti, bez čega se ne mogu uspješno prebroditi neke kritične faze; u općoj državnoj i društvenoj regresiji, izazvanoj predvidljivim historijskim gibanjima na Balkanu, razvila su se u našem narodu ona pogubna svojstva koja iznutra rastaču vlastito tijelo i vlastitu dušu.

Pored toga što smo svi Bošnjaci - Muslimani, mi smo još žešće: Sarajlije, Sandžaklije, Hercegovci, Krajišnici...

Ja se iskreno ne mogu načuditi našoj ležernosti bez pokrića, našoj ratnoj ležernosti, nedisciplini, švercerskom mentalitetu, ćepenačkom patriotizmu, političkoj lokalnoj kratkovidosti, nedostatku usvajanja pouka o genocidnim ponavljanjima, neproduktivnom iščekivanju tuđe pomoći. Uporedite Žepu i Gradačac s onim muslimanskim prostorima tipičnog nesnalaženja, uporedite silu koju su jedni suzbili i tragične zablude i nesnalaženja drugih.

Mi, ni Srbima ni Hrvatima s kojima živimo, s kojima smo živjeli, nismo dali nikakav povod za njihov genocid nad našim nezaštićenim narodom. Njihova zlodjela rezultat su planiranih radnji. O tome imamo niz upečatljivih pouka iz bliže i daljnje prošlosti, ali smo te pouke zaboravili u svojoj naivnoj dobrodušnosti i svome političkom nemaru.

Provođenje programa o "Velikoj Srbiji" i, kasnije, dogovor Milošević - Tuđman o podjeli Bosne i Hercegovine ne bi moglo spriječiti bilo kakvo naše drukčije ponašanje, bilo koja drukčija politička struktura i bilo koja drukčija politička ličnost našega naroda. Ako ovo ne razumijemo odmah i na pravi način, onda se pridružujemo agresoru i njegovim tvrdnjama o našoj krivnji ili podjeli krivice. Vrijeme je da još jednom kažemo da je ovo vid krstaškog rata te je naša krivnja kolektivna. Neću reći da smo se u ovom ratu u svemu dobro ponašali i organizirano radili, neću reći da je sve moralo biti kako je bilo, ali osnovni tok događaja išao bi kako je išao. To nije emotivni, svađalački komšijski rat. To je bilo, i sada je, fizička realizacija dugogodišnjih političkih planova. Beskrupulozna, nemilosrdna i radikalna.

Duhovna čistota

Propagandna mašinerija srpska i hrvatska, što je potpuno razumljivo, poznaju ovu evropsku isključivost i antiislamsku fobiju, te plaše svijet našom vjerom i naše poznate, i od objektivnih stručnjaka utvrđene vrline, predstavljaju kao opasnost. Zapravo, Evropa ne uvažava multikulturalne oblike zajedništva i naš način suživota, koji su mogli upoznati u ratu. Ona to doživljava više s čuđenjem nego s razumijevanjem.

Mi nismo "tijesni", kako naš narod voli reći, ali je očigledno da Srbi i Hrvati žele da nas pouče kakvi treba da budemo. Neke od tih pouka moramo usvojiti da bismo bili razumljivi.

Protubosanske, protubošnjačke, protumuslimanske najezde, slijeva i zdesna, mržnjom sumnjiče ovu našu duhovnu čistotu i krvavim tragom potiru sve što smo svojim stopama dotakli i duhom opredmetili. Jer, mi nismo nikakav nebeski narod već zemaljski, ovozemaljski. Ove zemlje.

Uvijek bijasmo odmjereni, nenametljivi, prijazni, učtivi i obzirni i uvijek je to cijenjeno kao naša slabost, a ne kao širokogrudost našeg muslimanskog bića. Cijenjeni smo ne prema onome što jesmo i nudimo u suživotu s drugim, već prema mjeri, svojstvima i moralu cjenitelja. To, nažalost, nije nikakva utjeha. Zlo ne traži pohvalu već napitak suludog zanosa.

Prihvaćali smo sve ljepote koje su nam nuđene, vjerovali u bajke koje su nam namjenski pričane, praštali zloću i ružnoću koje su nam činjene, pružali čiste ruke u "daleku budućnost"... Sve je to bila smišljena laž i mukla podvala. Sve nam se to sada cinično hihoće u okrvavljeno lice, ne bez manijakalnog zločinačkog užitka.

Zaprečavanje vlastite odbrane narodu i podržavanjem svojevrsnog krstaškog rata protiv nas, Zapad je učinio zloslutan presedan. Velike sile i Savjet sigurnosti objektivno su saučesnici ovog genocida. Time ovo neće biti posljednji evropski mrak.

Poslije zlodjela nad nama, poslije upečatljivih doživljaja tih zlodjela, niko na svijetu nije nevin. Nema ni jedne naše smrti koja nije s nekim podijeljena. Količina naše nevine krvi dostojna je pomjeranja ustaljenih pojmova o vremenu u kojem se ovaj svijet nalazi.

Humanost i obzirnost

Ono što se događa u Ženevi - to je prisila. I trojna podjela Bosne i Hercegovine je komšijska i međunarodna prisila. To je, konačno, gruba realnost kojoj se moramo što prije priviknuti, mimo svoje volje i zato s manje emocija i s više razboritosti. Način razrješenja bosanskohercegovačke sadašnjosti - uz međunarodno posredovanje, ostat će upisano u noviju svjetsku povijest kao najveća politička i vojnička nemoralnost i nepravda: dvojica agresora - pozvani su da odlučuju o sudbini žrtve! Međutim, to nam nije nikakva utjeha. Politika ne poznaje termine - moral, pravda, humanost i obzirnost. Na nama je da ovu krvavu realnost predočimo novim domaćim i evropskim generacijama kao gorku pouku i čistu optužbu. Zločini ne mogu ostati neobilježeni, zločinci nekažnjeni, jer je to protivno samoj prirodi i protivno svim svetim knjigama koje su narode izvele iz barbarstva.

Sad smo ovdje gdje smo i tamo gdje nismo. Sa žrtvama, svježim nišanima, zgarištima, porušenim spomenicima, spaljenim bibliotekama, silovanim majkama i sestrama, s boli. Ovo zlo nećemo nikada zaboraviti. Ovo zlo prema našem narodu i našoj zemlji tako je oblikovano i tako ekspresivno da će se njime baviti ova civilizacija kao zastrašujućim uzrokom čija naučna i umjetnička obrada može donijeti Čovječanstvu onoliko iskustvene koristi koliko je nama donijela štete.

Sada moramo više raditi. Biti neumoljivi prema svojim grješkama i više raditi. I biti vlastita mjera stvari, u mjeri koja je potrebna za normalan život.

U ovome bolnom trenutku sahrane iluzija nemojte histerizirati, nemojte lamentirati jedni drugima i nemojte jedni drugima uvećavati nesreće i nametati krivnje.

Ovaj sabor nije sazvan da bilo šta opravda ili poteže bilo čiju odgovornost ili da bilo koga liši odgovornosti. Ovo nije trenutak svođenja računa. Nikakvim optužbama i protuoptužbama nećemo sebi moći pomoći. Možemo samo odmoći. Ne kažem da to svođenje računa nećemo učiniti - temeljito i smireno, svestrano i sistematski da bismo se očistili od zabluda, gluposti, neefikasnosti i primitivizma, da bismo bili efikasniji u mjeri koju nameće život.

Nametnuta rješenja

Ako i dođe do prestanka rata, on će se nastaviti na brojne drukčije načine, novim perfidijama, lažima, podvalama i novim vidovima neprijateljstva. Nažalost, susjedi se ne biraju i valja biti realan. Mi nećemo posezati za oblicima zla koji nam se nude i nećemo projicirati zlo nikakvim svođenjem na ukupnost bilo koje nacije i bilo čije vjere. Naši susjedi opsjednuti su isključivošću i s toga bih volio da se u njima razvijaju svojstva sličnija našima, nego njihova u nama. Hoću reći, ako ne bi bilo Bošnjaka - Muslimana, Srbi i Hrvati dobili bi susjede kakve zaslužuju. Ovako, mi smo tu i nema te sile koja može uništiti naš narod ni u ratnim ni u poluratnim ni u polumirnodopskim uslovima.

Bez obzira kakvo bilo državnopravno uređenje Bosne i Hercegovine i bez obzira kakva bila mogućnost razgraničenja u njenim sadašnjim granicama, mi Bošnjaci smatramo to rješenje nametnutim silom i privremenim, dajući nadu budućim generacijama da će očuvati i razvijati svijest o tome da je svaka naša podjela protivna interesima svih naroda Bosne i Hercegovine.

Tako je u praskozorje moguće bosanske autonomaške slobode iskoračio mladi Husein Gradaščević, ali i ostarjeli Ali-paša Rizvanbegović, u austrijskim okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina, razboriti Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i smutljivi Hadži Lojo, tzv. mehkiši i tzv. tvrdiši, Gajret, ali i Narodna uzdanica, latinica i ćirilica, časni reis Čaušević i konzervativna ulema, senilni doglavnik Adem-aga Mešić u Zagrebu i zaneseni srboljub Mustafa Mulalić u Dražinu četničkom štabu, dalekovidi i usamljeni Husein Ćišić, građanski liberal s ustavnim prijedlogom o Bošnjacima u prvoj Saveznoj skupštini Federativne Jugoslavije i uštogljeni mostarski ekavac Avdo Humo, Mak Dizdar kao hrvatski književnik i njegov brat Hamid - kao srpski književnik na Katedri za suvremenu hrvatsku književnost u Zagrebu, i drugdje, Meša Selimović, član SANU i Alija Nametak član JAZU, potom Hamdija Pozderac i Alija Izetbegović, raskol SDA i MBO, koji je onemogućio veliku političku pobjedu našem narodu na prvim slobodnim izborima, islamski centar u Zagrebu sa svojim programom i centralne islamske ustanove u Sarajevu, potom Fikret i Alija, Juka kao vid lokalne samovolje i Vrhovna komanda Armije BiH - u ratu, bježanje rektora Univerziteta u stranu zemlju, i mali ljudi s periferije - veliki heroji i šehidi, novi naibu-reis i paralelna paralizatorska antireisovska struja, Vlada u Sarajevu i "Vlada spasa" u Ljubljani, bljedunjavi SDA-ovski gradonačelnici u Hercegovini, Muslimani bojovnici HVO-a i Muslimani logoraši HVO-a, autonomaške feudalne pretenzije Fikreta Abdića u Cazinskoj krajini i sudbina Bosne i Hercegovine. Itd.

Potkupljivi i politički ljigavi

Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, navine i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja.

Napomena: Ovo je malo skraceno izlaganje, bez uvodnog dijela.


[Edited by Dajdza on 16-01-2012 at 03:42 GMT]

Sidran o dvadesetoj godišnjici postojanja RS: Zamislite film koji započinje proslavom jedne takve ljudske zlotvorevine!



Kako vam se činila prosla dvadesete godišnjice postojanja Republike Srpske?
- Kao početak nekog idiotskog filma (smijeh). Zamislite film koji započinje proslavom jedne takve ljudske zlotvorevine! Za mene je tu naročito neobjašnjivo zašto su tu došli najvažniji predstavnici najveće hrvatske stranke u BiH, HDZ-a. Oni, dakle, nemaju problema sa činjenicom da su vojska i policija Republike Srpske istrijebili sve hrvatsko sa svojeg teritorija. Pitam se i zašto je tamo bio divni i hrabri biskup Franjo Komarica, koji je rat proveo herojski, živeći sa onima malobrojnim Hrvatima koji su tamo preostali. On je rekao da se kao svećeno lice morao odazvati. Meni je to ipak neprihvatljivo i problematizirao bih te odnose. Razumijem realnost i stanje stvari na terenu i kada bih kao političar prihvatio neki datum za slavlje Republike Srpske, to bi moralo biti nakon Daytona. Prethodno su u RS bili pobunjenici protiv svoje, međunarodno priznate države. Dakle, ovo je 12. godina RS, a ne dvadeseta. Oni, dakle, računaju svoje postojanje od januara 1992., a rat je u BiH počeo u aprilu. Iz Hrvatske bih očekivao da se više reaguje na ponašanje HDZ-a BiH, da ih se prozove zbog odlaska na tu proslavu, da ih se zove na odgovornost zbog toga.

Kažete 'kad bih ja bio političar'... Kako onda gledate na vaše političke mijene: bili ste član UJDI-ja, pa reformista Ante Markovića, a kasnije ste bil u SDA. Zamjerate li sebi nešto u svemu tome?
- Razumijem da iz vaše pozicije stvari tako izgledaju, ali ako iznutra gledate stvari, i sa dobrom voljom, onda biste vidjeli da tu nije bilo moralne pokvarenosti. Mene je u UJDI (Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu) pozvao svjetski ugledni ekonomist Branko Horvat, koji je bio i kandidat za Nobelovu nagradu. UJDI je imao namjeru provesti društvene i ekonomske promjene, nije se bavio nacionalizmom. Prirodno je da sam se onda anganžovao u Reformistima Ante Markovića, jer on je tada nudio nadu. Što se SDA tiče, smatrao sam tokom rata da trebam biti lojalan državnoj vlasti, koju je tada predstavljao Alija Izetbegović iz SDA, te sam se rado sa njime pojavljivao u javnosti. Govorio sam i ponekad na skupovima SDA, ali je i ona imala tvrdo krilo kojem ja nisam bio po volji. Alija nije bio takav, on je bio čovjek širokih pogleda i tolerancije. A u SDA nisam nikad službeno bio, jer sam smatrao da je to stranka sa proizvodnom greškom. Mene su zbog toga u BiH najviše optuživali oni koji se smatraju ljevicom, iako danas ljevica ne postoji.

Vidite li nekoga u BiH koga smatrate autentičnom ljevicom?
- Nikoga, ni u Bosni ni u Hrvatskoj. Posljedni pravi ljevičar u Hrvatskoj je bio pokojni Stipe Šuvar, pametan čovjek čiji će ugled s vremenom sve više rasti. Nekad su svi ismijavali njegovu reformu obrazovanja, tzv. šuvaricu, ali ona je bila mnogo bolja od ove današnje Bologne, na koju se svi opravdano žale. Ovdje je i nasilno izbačen iz upotrebe pojam radnika, svi su radnici , a klasnu solidarnost više niko ne spominje. Klasična ljevica je nestala, a nameću se nekakvi skandinavski modeli. Ali nije to moje područje, time se bave ljudi koji žele umanjiti važnost moga rada u kulturi, jer ne mogu uvjerljivo tvrditi da nisam značajna književna figura, pa idu sa političke strane. Ne mogu mi ništa, iako laži znaju biti bolne jer su nepravedne.

Izvor vijesti: 24 sata. Kraci izvod iz intervjua.

citat:

---

Seth Godin: Sadašnja "recesija" trajat će zauvijek

Trenutna recesija je "recesija zauvijek", smatra poslovni guru Seth Godin (autor knjiga 'Plava krava' i 'Svi marketinški stručnjaci su lažljivci'), jer je kraj industrijske ere, što po njemu znači i da je došao kraj "prosječnog radnika". Osamdeset godina vrijedilo je pronaći posao, raditi što ti se kaže i otići u mirovinu. Danas, ukoliko ste prosječan radnik, uvijek će se naći netko tko će raditi isto to što i vi, samo jeftinije. No, ukoliko ste po nečemu drugačiji i jedinstveni, ljudi će vas pronaći i bolje platiti, smatra Godin. » Business Insider.Prenuzeo Monitor

---

citat:

---

David Cameron obećaje eru 'popularnog kapitalizma'
Britanski premijer David Cameron najavio je kako je turbo-kapitalizam iz proteklih nekoliko desetljeća stvar prošlosti te da želi da ekonomske prilike otvore prostor za stvaranje "odgovornog" i "popularnog" kapitalizma. Otvorena tržišta i slobodno gospodarstvo su pokretač napretka, kaže Cameron. » Guardian, preuzeo Monitor

---

citat:

---

Dajdza wrote:
Po mom misljenju polijetanje je najrizicnije. Tada avion ima puno opterecenje motora, a to se osjeti i po zvuku. U slicaju nekog kvara, postavlja se pitanje kako bi avion pao, sobzirom na svoj polozaj prilikom uzlijetanj.
Medjutim, sustanje po nevremenu ako ovo u Dizeldorvu nije ni malo ugodno, sto se vidjelo po polozaju svakog aviona prije nego sto je dotakao pistu. Osim toga i velike magle nisu bas zgodne, sto sam se jednom uvjerio na Aerodromu u Amsterdamu.

---

Ja uvijek razmisljam ozbiljno. Sta u prezentiranom tekstu nije logicno, izuzev osjecanja. Osjecanja su kao sto znas individualna stvar.


[Edited by Dajdza on 22-01-2012 at 01:53 GMT]

citat:

---

Dajdza wrote:
Ja uvijek razmisljam ozbiljno. Sta u prezentiranom tekstu nije logicno, izuzev osjecanja. Osjecanja su kao sto znas individualna stvar.


[Edited by Dajdza on 22-01-2012 at 01:53 GMT]

---

Kome je do padanja. Meni sigurno nije. Sve se moze izracunati ali to racunaju polisje pada, a onaj u avionu nema vremena da racuna, on se najcesce oprasta sa zivotom.
Ja sam govorio o uzlijetanju po normalnom vremenu, a sta je za avion tezei osjeti se po zvuku motora.
Spustanje je rizicno po nevremenu. Moj prvi prilog - video govorio o tome.
Pitati mozes sve sto zelis, ali imam dojam da si pomalo zajediljiva osoba. Ne znam zasto ti to treba.

citat:

---

Dajdza wrote:
Pitati mozes sve sto zelis, ali imam dojam da si pomalo zajediljiva osoba. Ne znam zasto ti to treba.

citat:

---

MelMel wrote:

Dajdza, nije da branim onog zlica, ali slijetanje je rizicnije - tako kazu piloti i avio strucnjaci.

Vjeruj meni, ja inace sve znam.

---

ja imam dojam da vas dvoje imate nesto protiv mene...