Žao mi samo što Bošnjaci nemaju nešto kao što je izraelski Mossad, da se u miru i tišini rješava problem ovih maloumnika ala Dževad Galijašević.

citat:

---

VV Cephei A wrote:
Žao mi samo što Bošnjaci nemaju nešto kao što je izraelski Mossad, da se u miru i tišini rješava problem ovih maloumnika ala Dževad Galijašević.

---

A-haa. Zato mi gradimo humanost dok nas u potpunosti ne uklone s ovih prostora (za sad smo getoizirani na cca. 25% teritorije BiH). Sjajan uspjeh.

citat:

---

VV Cephei A wrote:
A-haa. Zato mi gradimo humanost dok nas u potpunosti ne uklone s ovih prostora (za sad smo getoizirani na cca. 25% teritorije BiH). Sjajan uspjeh.

---

Neće ovdje balansa bit još dugo. Jedno je bit merhametli i generalno dobar insan, a drugo je konstantno papat go**a dok ti komšiluk radi o glavi. To već nije merhamet, već glupost.

Ne kažem da bilo koga treba mrziti i raditi na tome da se ubijaju pripadnici drugih naroda, Bože sačuvaj. Samo kažem da treba bit pametan i ne dopustit sebi neke stvari. Jebeš ti taj merhamet kad smo tu uvijek donji.

Bas tako. Ako si merhametli, od toga nemas nista, to je samo za druge, a najcesce nase protivnike, koji to vjesto i bez greske iskoriste za svoje dorbo.

"Pljačkali smo i vršili nuždu u palestinskim dnevnim sobama..."



U Berlinu je otvorena izložba fotografija čiji su autori nekadašnji izraelski vojnici. One svjedoče o situacijama koje izraelska vlada negira i tvrdi da se one ne događaju. Neke od njih su doista šokantne.
Izložba "Breaking the silence" u Berlinu
Palestinci i izraelski vojnici mirno stoje jedni pored drugih. Na licima im je osmjeh, a cijeli prizor zrači mirom i harmonijom. Fotografije poput ovih nisu nastale na nekom od okupiranih palestinskih područja i ni u kojem slučaju ne odgovaraju stvarnosti. Riječ je o propagandnim fotografijama kakve se često mogu naći u izraelskim medijima i javnosti. Kako stvarnost doista izgleda, odnosno, kako izgleda „tamna strana izraelske okupacije“, može se vidjeti na fotografijama članova izraelske organizacije „Breaking the silence“, izloženim ovih dana u galeriji Willy-Brandt u Berlinu.
"U Palestincima ne vidimo ljude već neprijatelje"
Spomenuta organizacija (po kojoj je i novootvorena izložba dobila ime), osnovana je 2004. godine sa svrhom skupljanja privatnih fotografija i ispovijesti vojnika snimljenih na okupiranim područjima u kojima oni govore o svojim iskustvima, o tome što su vidjeli i doživjeli pa čak i sami učinili. Njihova je želja da ove fotografije i priče konačno dopru do šire izraelske javnosti, do svijesti svih onih kojima, kako kažu u organizaciji „još uvijek nije sasvim jasno da su moralne vrijednosti na okupiranim područjima vrlo upitne, a poniženja i šikaniranje Palestinaca takoreći svakodnevica…“.
Izraelski vojnik snimljen u jednoj palestinskoj kući
„Kao vojniku, tvoja je dužnost da svakog prvog sumnjičiš; sasvim svejedno o kome je riječ, o djetetu, muškarcu ili nekoj staroj ženi. Mi u njima ne vidimo ljude poput mene ili tebe već neprijatelje. A to uništava moral“, priča Tal Wasser, jedna od bivših pripadnica izraelske vojske čije se fotografije mogu vidjeti na izložbi. Ona je jedna od troje nekadašnjih vojnika koji posjetitelje vode kroz izložbu i usput iznenađujuće otvoreno govore o svojim iskustvima. Kaže kako joj je i danas neugodno kada se prisjeća trenutaka kada je „samo tako, iz dosade i zbog pritiska drugih kolega vojnika, šikanirala Palestince i svjesno ih neosnovano i nepravedno sumnjičila“. „Vrlo često sam nazočila sličnim prizorima, no nikada nisam ništa rekla. Nisam se željela sukobiti s drugima, na koncu, morala sam s njima provesti osam sati dnevno“, kaže Tal o svojim nekadašnjim kolegama.
Prljave igre
Fotografije i ispovijesti sakupljene od organizacije „Breaking the silence“ jednom rječju govore o tzv. prljavim igrama koje dobro poznaje svaki izraelski vojnik no o kojima nitko ne govori. Protokoli izloženi na izložbi svjedoče o šokantnim „uputama za rad“ – one ne daju jasna i otvorena uputstva kako se odnositi prema Palestincima, no činjenica da nema pravila dovoljno zapravo govori sama za sebe. Primjerice, na jednom zidu galerije u Berlinu izloženi su ključevi privatnih automobila, čiji su vlasnici, Palestinci zaustavljeni na kontrolnim točkama. „Ponekad vlasnici dobiju svoje ključeve nakon nekoliko sati nazad, no često im oni ne budu vraćeni nikad. Ne postoje pravila – ponekad se nekog zaustavlja zato što se osmjehnuo, drugi put zato što to nije učinio, a vrlo često samo zato što se nekom vojniku lice u automobilu nije svidjelo. Vojnik ima u svojim rukama moć odluke hoće li pustiti nekog da nastavi svoj put ili ne“, objašnjava Tal Wasser.
Šikaniranja Palestinaca su na dnevnom redu
Okupacija ne poznaje moral
Ispovijest 24-godišnjeg Nadava Bigelmana koji također posjetitelje vodi kroz spomenutu izložbu na svoj je način još šokantnija. Ovaj bivši rezervist izraelske vojske, kao pripadnik elitnih jedinica često je sudjelovao u akcijama aneksije, odnosno, okupacije privatnih kuća i imanja Palestinaca. „Upadali smo vrlo svojevoljno u kuće a obitelji pri tome zatvorili – ili u neku od prostorija ili ih jednostavno ne bismo pustili u njihovu kuću. Pri tome je dolazilo do krađa od strane vojnika, crtanja grafita po zidovima, neki su čak vršili i nuždu na podu dnevnih soba. Naravno, to su ekstremni slučajevi, no čak ukoliko smo kuće ostavili iza sebe onakve kakve smo ih našli, usprkos tome se mora znati da su ovakve akcije vršene sa ciljem okupacije. I to je bit svega“, kaže on.
Hoće li netko biti zadržan ili ne - za to ne postoje pravila
Dana Golan koja je nekoć radila u jedinici izobrazbe granične policije i vojske, a koja je danas voditeljica organizacije „Breaking the silence“, kaže kako se u jednoj nemoralnoj situaciji ne može uopće govoriti o moralu. „Stoga je cilj našeg rada zapravo okončanje okupacije palestinskih područja – a to je pak nešto o čemu se u Izraelu vrlo nerado govori“, kaže ona. Njezina je organizacija danas izložena otvorenim napadima od strane izraelske vlade koja tvrdi da „Breaking the silence“ potpomaže terorizam. „No, usprkos svemu, mi nismo neka antivojna organizacija. Naravno da je i Izraelu potrebna vojska, ali ne ona okupacijska“, kaže Dana Golan.
(dwde)

Dobro došli u zemlju četnika gdje se veličaju zločinci


Američka novinarka Anna Y. Loshkin ove godine posjetila je festival guča u Srbiji i o tome napisala opširnu reportažu na portalu "Vice".

Loshkin je u tekstu pod nazivom "Srbijanski nacionalizam na festivalu trubača Guča", opisala do u detalje ono što je vidjela u Srbiji opisujući je kao zemlju "pijanaca i četnika".

- Mladić bez majice ujutro ide po kutiju cigareta i flašu rakije. Kraj njega prolaze ljudi koji nose majice sa mrtvačkim glavama ili porukom "Slobodane Miloševiću tvoja vojska te čeka", počinje svoj tekst Loshkin koja je po svemu sudeći prvo primijetila poruke koje se šalju sa ovog festivala.

"Hvala Bogu što sam Srbin", "Srpski četnik", "Država šampiona" poruke su na majicama koje je Amerikanka odmah povezala sa nacionalizmom kojeg opisuje na sljedeći način:

- Mnogi nose odjeću na kojima su iscrtane mrtvačke glave i krstovi sa porukom "Vjera u Boga - Sloboda ili smrt". Nezaobilazan je i dvoglavi orao sa krunom na glavi. Dobrodošli u zemlju četnika, piše Loshkin i dodaje:

- Četnički pokret se povezuje sa srpskim masakrima, silovanjem i mučenjem tokom ratova u Jugoslaviji. Mladići i devojke izgledaju nevino dok pjevaju o veličini Srbije, noseći kape sa četničkim simbolima, uvijeni u srpske zastave. Oni pokazuju tri prsta, što Bošnjaci i Hrvati smatraju provokacijom, jer je taj pozdrav koristila srpska vojska dok je nemilosrdno ubijala njihov narod.

Dalje u tekstu se opisuje historijat festivala, koji po ovoj Amerikanki, uvijek je bio mjesto gdje se veličao nacionalizam i zločini počinjeni u ime srpskog naroda, te se na kraju osvrće i na aktuelnu političku situaciju u Srbiji koju, također, opisuje kao "nacionalističku".

- Nakon što je nacionalistički predsjednik Tomislav Nikolić u maju došao na vlast, mnogi strahuju da novi put Srbije nije ka članstvu u EU, već na povratku ka etničkom konfliktu, koji je izazvao godine krvoprolića. Imenovanje Ivice Dačića za premijera izazvalo je zabrinutost zbog njegovih bliskih veza sa Miloševićem.

Na kraju reportaže tu je i kratak razgovor sa neimenovanom djevojkom koja ocu ne smije priznati da je u vezi sa Romom, što Loshkinova opisuje kako je Srbija, vjerovatno, posljednja zemlja na svijetu gdje su ljubavne priče poput "Romea i Julije" još moguće




P.S. poznajem licno individuu a ne sumnjam da ima jos Tuzlaka ili Tuzlanki koji se nadju na ovoj manifestaciji, (nadam se da grijesim)
ne znam samo zasto misle da je to cool hvaleci se, pun sebe kaze:
"ej bio sam na Guchi"

BISKUP PERIĆ TRAŽI HRVATSKI ENTITET OD JOSIPOVIĆA - MUFTIJA SMAJKIĆ TVRDI DA SE MOSTAR ŽELI POKRSTITI

Zagrebački "Večernji list" objavio je u današnjem broju Promemoriju koju je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić uputio predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću.

U dokumentu se navodi da "Hrvati trebaju imati entitet u Bosni i Hercegovini, zajednicu županija ili skup općina". Istaknuta je potreba "za hrvatskim institucijama vlasti i društva, kao što to imaju i drugi narodi". Dramatično je upozorio da će Hrvati nestati bez svog entiteta ili zajednice županija!
"Govorimo o institucijama u kojima će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću; gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću... Oni koji nam ne daju institucije žele naš nestanak", istakao je, između ostalog, biskup Perić.



Također, traži pomoć od predsjednika Josipovića u organizaciji institucija školstva i obrazovnog sistema po hrvatskom planu i programu, u organizaciji hrvatskih medija, te "institucija gdje će se uspostaviti porezni i fiskalni sistem u kojem će hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika". Također, zahtjeva pomoć u uspostavi institucija koje će osigurati slobodan rad hrvatskih banaka i preduzeća.
U svakom slučaju radi se o zahtjevu za jednom zasebnom teritorijalnom jedinicom sa svim elementima državnosti, a koja u svakom smislu podsjeća na takozvanu hrvatsku republiku "Herceg- Bosnu". Riječ je o paradržavnoj tvorevini koja je proglašena 28. avgusta 1993. godine i koja se pokušala silom uspostaviti u srednjoj Bosni i Hercegovini, a za što se šestorici njenih čelnika sudi u Haškom tribunalu.
"Hoće li se takav politički sustav, o kojem govorimo, s većinskim hrvatskim pučanstvom zvati samoupravna jedinica, entitet, zajednica županija, skup općina u okviru BiH, hoće li biti u kontinuitetu ili diskontinuitetu teritorija – podložno je razumnu dogovoru", naveo je Perić.
Mostarski muftija Seid ef. Smajkić u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) tvrdi kako nema sumnje da se radi o pokušaju oživljavanja ideje "Herceg-Bosne" u novim historijskim okolnostima.



"Mi smo to davno identificirali. Jer, to se pred našim očima dešava svaki dan. Nama ne preostaje ništa nego da imamo jedinstven bošnjački blok, i to sam odavno zagovarao. Ovim što je iznio biskup Perić potvrdilo se da smo mi bili upravu kada smo vjerovali da je Katolička crkva glavni protagonista svih događaja u Hercegovini, a kojim se Bošnjaci žele obespraviti. Crkva se do sada krila iz kulisa i iza scene diktirala političko djelovanje. Zahtjevi Perića objašnjavaju zašto nije slučajno postavljanje križa na brdu Hum iznad Mostara 2000. godine. Samo naivni mogu vjerovati da se tada obilježavala godišnjica smrti Isusa Krista. Riječ je o pokrštavanju Mostara i na tome se istrajava i sada", rekao je za agenciju Anadolija muftija Smajkić.
On kaže kako vjeruje da će hrvatski predsjednik Josipović, ipak, zadržati mjeru opreza i pokazati svoju umješnost u vođenju politike.
"Josipović je to potvrdio dolaskom u Ahmiće koji su simbol žrtava politike o kojoj mi govorimo. Vjerujemo da je Josipović mudar političar i da neće nasjesti na ove trikove. Istovremeno, mi ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci padnu u zagrljaj hrvatske politike. Jer ovdje nije u pitanju samo Mostar, već cijela Hercegovina. Mi to ne smijemo dozvoliti. Bošnjaci su svojim stalnim povlačenjem, a u cilju očuvanja mira na ovim prostorima, došli na poziciju sabijenosti na uskom prostoru. No, mi sada nemamo šta izgubiti", rekao je Smajkić za AA.
Predsjednik Gradskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) dr. Zijad Hadžiomerović kaže da je dopis biskupa Perića Josipoviću potvrda da se ništa nije promijenilo u hrvatskoj politici u BiH.
"Ciljevi su isti, samo se koriste druga sredstva. Na sceni je pokušaj uništenje Bošnjaka na ovim prostorima i borba za opstanak, a koja je najočitija ovdje u Mostaru", rekao je Hadžiomerović.

Izvor. Bosnjaci

Bila je tema Ulica Srđana Aleksića u Tuzli,ali je pometena...biće da je "nepodobna" ili se nije svidjela nekome od modova sa Politike...nema veze,o ljudskosti i dobroti pokojnog Srdje ostaje da svejedoči njegovo djelo i hrabri čin da pomogne čovjeku,poznaniku...

TV BUKA : Intervju sa Radetom, ocem Srđana Aleksića i film Srđo

Srđana Aleksića, vojnika Vojske Republike Srpske ubili su pripadnici te iste vojske pošto im se suprotstavio kada su na ulici htjeli da ubiju njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja.Oni su tada nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima.

Autor: Aleksandar Trifunović



Podlegao je povredama 27. januara, 1993 godine.

Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:”Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.”Advokat osuđenih za ubistvo na suđenju je rekao:”Tako mu i treba kada je branio balije”.Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen.

Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.

Nema ga u spiskovima heroja. Pored silnih spomenika do sada podignutih u Trebinju nema Srđanovog.

Nema ga ni u romantičnim pričama Mome Kapora o Hercegovini za prošlog rata.

Što i nije toliko važno, pokazanim čojstvom i junaštvom Srđan je veći od svih spomenika i riječi koji bi mu neko posvetio.

Ali je važno koliko mjesta u našim srcima i molitvama ima za Srdjana Aleksića, a odgovor ćemo dobiti jednostavno.

Na našoj savjesti je samo da izabere i pomisli: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”, ili “Tako mu i treba kada je branio balije”.

Sredine nema, ili ćemo izabrati da budemo ljudi ili ćemo biti ništavila i izabranim odgovorom Srđana Aleksića ponovo ubiti.

TV emisiju BUKA, u kojem smo ugostili Radeta Aleksića, Srđanovog oca kao i film “Srđo” o ovom heroju Trebinja možete pogledati ovdje:


http://www.6yka.com/novost/1162/tv-buka-intervju-sa-radetom-ocem-srdana-aleksica-i-film-srdo