Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Re: Rat i mir
citat: sunce wrote:
Klasika, teme razlicitih naziva na politici zavrsavaju manje vise isto i sa slicnim ili istim komentarima pojedinih forumasa.
Soraja, mogu ti reci, da kod tebe nesto skripi kada je u pitanju i Armija BiH i Bosnjaci, nesto ne ide.
Ni ti niti bilo ko drugi ko nije rat osjetio ne moze znati kako je to zaista bilo, sve je to teorija i prepricavanje.
Sve da se i nazor hoce ne moze se Armija BiH i agresor porediti, osnovna razlika je da su prvi branili svoju zemlju i narod a drugi napadali. U ratu se desavaju ruzne stvari pa su se i desavale.
Organizovano, dugo planirano, sistematsko ubijanje i unistavanje kako su radili cetnici se porediti ne moze, za svaki zlocin spominju se Kazani, valjda drugo tesko naci.
Cudim se da nije bilo toga vise, i odmazdi i svega koliko je svijet propatio.
Jeste, svaka majka place za svojim djetetom, ali mati je mati, mati place i za najvecim zlocincem.
Mogli bi se mi svih ratova sjetiti ali meni je kljucno na cijoj je ko teritoriji bio.
Pa evo jedan tekst,koji vrijedi proèitati...A i knjigu,svakako....Jer žrtve nisu bili samo jedni i samo oni koji su bili na "nekoj teritoriji"....
Kultura sjeæanja: Inventura žrtava rata
Piše: Fra Ivan Šarèeviæ
"Bosanska knjiga mrtvih" poziva na novu kulturu sjeæanja, na demaskiranje te najpogubnije, demonske manipulacije s prošlošæu u kojem religijska institucija postaje najtvrði nacionalistièki bastion zlopamæenja. Bosanskohercegovaèki popis žrtava rata Istraživaèko dokumentacionog centra, metafizièkom odgovornošæu prema mrtvima i živima, izniman je doprinos novoj kulturi sjeæanja i meðuetnièkoj solidarnosti
Poslije II. svjetskoga rata zaklinjalo se da se rat nikada ne smije ponoviti. Od tada, od 1945. do 1992., izbila su 184 rata, prosjeèno èetiri na godinu. Najgora godina bila je 1992, u kojoj je voðen 51 rat (J. Džambo). Meðu njima i miloševiæevski velikosrpski rat(ovi), u kojem je po posljedicama najgori rat protiv Bosne i Hercegovine i rat u Bosni i Hercegovini. On je okonèan sporazumom u Daytonu 1995. Sporazumom su prekinuti oružani sukobi ali su nagraðena ratna teritorijalna osvajanja. Zato nacionalistièke ideologije i danas nastavljaju rat drugim sredstvima i onemoguæuju njegov stvarni završetak. Zato se oko uzorka i posljedica, oko bilance rata, naroèito one najtragiènije – broja žrtava, i dalje manipulira.
Naravno, bilanca našega rata kao i ratova uopæe je neizraèunljiva. Jer tko æe dokumentirati sve ono što je prethodilo, što je stajalo u pozadini i slijedilo poslije genocida, etnièkoga èišæenja? Tko æe „izraèunati“ sva stradanja, progone, logore, silovanja, ubojstva, traume? Tko æe podvuæi crtu, ako je uza sve ratne strahote, mirovni sporazum iz Daytona doduše saèuvao okvir države, ali je unutarnje tako neprincipijelno i asimetrièno raskomadao i uèinio nenastanjivom? Dayton je zaustavio rat, ali svim akterima rata dao iluziju pobjednika na nekom prostoru i ostavio traumu strašnoga gubitka na drugom u kojem, ako nije posve „oèišæen“, i dalje etnièka veæina vrši diskriminaciju nad etnièkom manjinom. Dayton je, dakle, omoguæio daljnje bujanje raznih ratnih interpretacija, mitologizacija, viktimizacija i diktiranog zaborava svoga zla i žrtava onih drugih. Rat je prestao kao oružani sukob, ali je ostao temeljnim dogaðajem naših odnosa, identiteta i naših privatnih života. Optereæivat æe generacije koje dolaze. Štoviše, iz njegova nepravedna završetka uopæe nije iskljuèena buduæa moguænost njegova ponavljanja u još gorem izdanju.
Spomenik-knjiga
Premda naše politike profitiraju na nastavku ratnih ideologija, na dovršetku etnièkih i socijalnih podjela, na ignoriranju krivnje, iako se one ne mogu dogovoriti ni oko popisa stanovništva, ipak neki pojedinci, mali broj ljudi iz svih etnièkih zajednica samokritièno pravi inventuru; humano i etièno, umjetnièki i znanstveno svodi bilancu rata, traži naèina da rat stavi u povijest i da se onemoguæi njegovo ponavljanje. Usprkos svoj politièkoj mašineriji lešinara rata i opæoj moralnoj zapuštenosti veæine njihovih podanika, glas i rad odgovornih pojedinaca utjeèu i više nego se hoæe priznati. I ovdje komunikacijsko pravilo – smetnja ima prednost – nadvladava prisilnu zanijemjelost i buku sveprisutnog nacionalnog „ugrozidbenog“ diskursa. Uostalom, buduænost pripada odgovornim pojedincima i kada njih ne bude.
U gornjem kontekstu treba shvatiti i Bosansku knjigu mrtvih, popis od 95.940 imena ubijenih i nestalih u ratu 1991-1995. u Bosni i Hercegovini, kojeg je saèinio Istraživaèko dokumentacioni centar iz Sarajeva (s direktorom Mirsadom Tokaèom na èelu). Pred nama su èetiri teške knjige, teške kao naša prošlost. Ali to je naša istina, teška i oslobaðajuæa istina. To je prvi zajednièki spomenik svih u Bosni i Hercegovini, SPOMENIK-KNJIGA BH IMENA – spomenik kao sjeæanje (njem. Denkmal) na sve ratne žrtve, spomenik kao opomena (Mahnmal) za buduænost.
Popis imena, u najelementarnijem osobno-identitarnom smislu, žrtvama vraæa dostojanstvo, jer ne samo da su brojevi iz mitsko-žrtvoslovnog napuhivanja ili nijekanja „spali u realnost“, nego su brojevi dobili imena, a preko imena se može doæi do lica i osobnosti, do okolnosti stradanja (usp: Centar za istraživanje i dokumentaciju) i egzistencije konkretnih ljudi, do poèetnog suosjeæanja s bližnjima žrtava. Popis nije savršen, ali se primièe matematièkoj toènosti te se njime obeskrepljuje manipulacija brojevima i pomaže u razumijevanju drugih aspekata prošloga rata.
Dugogodišnjim istraživanjima i provjerama, s popisom žrtava u ovim knjigama, Tokaèa i njegov tim oslobodili su ne samo nas nego i pokoljenja poslije nas onih zastrašujuæih konflikata oko brojeva koji su nam poznati iz prošlosti, koji nas pojedinaèno i kolektivno pritišæu i danas. Nenapravljeni popisi žrtava, osobito poslije II. svjetskoga rata (primjer Jasenovac, Bleiburg…), ostavili su moguænost da ideolozi smutnje, dnevno-politièki mešetari i religijski raspirivaèi tamjana mržnje manipuliraju brojem žrtava te ih kao neugasle žeravice bacaju u oèi svojim podložnicima, i tako ih osljepljuju i zavode u nove sukobe.
Popis žrtava su uèinili, dakle, drugi, u ime nas, u ime mrtvih, u ime onih poslije nas. Ali, što bi bio naš zadatak? Ponajprije prihvatiti ova imena kao èinjenice i demaskirati pokušaje manipulacije. Pripomoæi još veæoj toènosti popisa. No to nije sve. Pred nama su i drugi zadaci. Pritom, naravno, treba imati na umu da mi nismo posljednja generacija svijeta i ove zemlje, ali bismo trebali na nekom drugom podruèju uèiniti iskorak u inventuri rata i naše prošlosti uopæe, iskorak u humaniju i odgovorniju buduænost. Za ovakvu državu i za našu (balkansku) regiju taj neodgodivi iskorak naziva se kultura sjeæanja iz koje proizlazi istina o karakteru rata, kajanje i suosjeæanje, pravda i – koliko je god moguæe – nadoknada štete, otklanjanje nepravde živima. (Možda onda doðe i do pomirenja.)
Netko æe s pravom reæi pa ako u nas neèega ima, onda baš ima kulture sjeæanja. Toèno, ima naroèito sjeæanja. Mi bolujemo od viška sjeæanja. Ali nama je potrebna nova, posve nova kultura sjeæanja i ozdravljenje od oboljele memorije. One memorije koja je nabujala od pamæenja svoje žrtvenièke prošlosti i svojih/naših žrtava, u kojoj se njeguje mrzilaèko-ratnièka strategija, još u antici nazvana damnatio memoriae, uništenje svakog traga drugoga, i lica i imena, i njegove kuæe i bogomolje, u konaènici uništenje sjeæanja i uspostavljanje kulta zaborava (programirane demencije i na spomen drugoga). Nova kultura sjeæanja znaèila bi, dakle, sjeæati se drugih, sjeæati se njihove prošlosti, njihove patnje i žrtava, a odustati od ideologije nedužnosti, od zaborava zaborava (J. B. Metz). Na èovjekov identitet, pojedinaèni i kolektivni, pripada pamæenje i sjeæanje, i uzalud se trude oni koji misle da æe nesuoèavanjem s prošlošæu, s ignoriranjem subverzivnog, opasnog sjeæanja, onog koje priziva/evocira vlastito zlo, izgraditi i sebi bolju buduænost. Mrtvi, ubijeni i protivnièke/neprijateljske strane sastavni su dio kulture sjeæanja, sastavni dio identiteta. Tko ovlada mrtvima – a strategija je to svake nacionalistièke i totalitarne vlasti – tko ih ušutka, tko ignorira njihova imena, tko napuhuje njihove brojke, tko ih ne prihvati kao subjekte i autoritet, opomenu i korekciju, on na nehuman naèin gospodari i živima a buduæim pokoljenjima ostavlja nedovršeno sravnjivanje raèuna.
Religijske institucije i zlopamæenje
Osim politike, medija, obrazovnih institucija, posebnu moæ nad prošlošæu, nad žrtvama i sjeæanju u nas imaju kršæanske crkve, Pravoslavna i Katolièka, te Islamska zajednica, dakle, religijske institucije koje su po sebi institucije pamæenja. Monoteistièke religije i njihove institucije nastale su i izgraðuju se na utemeljujuæim dogaðajima prošlosti, bez obzira jesu li se ti dogaðaji stvarno dogodili ili ne, bili povijesni ili u mitološkom ruhu nosili egzistencijalnu poruku. Njihov identitet je u stalnom vraæanju, obrednom komemoriranju ili teološkom reinterpretiranju fundamentalnih naracija (mitova) prošlih dogaðaja. Odatle su religijske institucije (uz knjigu) vremenski najèvršæe strukture pamæenja. Politike se mijenjaju, religijske institucije traju i sjeæaju se.
S druge strane, naši, i ne samo naši, nacionalni identiteti grade se na sjeæanju i naraciji. Meðu najvažnije utemeljujuæe dogaðaje pojedine nacije pripadaju mitski poèeci ali i pojedini ratovi, pobjede i porazi, heroji i žrtve, naracije i interpretacije tih dogaðaja i junaka. U konstrukciji nacionalnoga identiteta najmoæniji gradivni element jest razgranièavanje od drugoga, inzistiranje na razlikama (od oblaèenja do jezika), makar te razlike bile krajnje minorne. Iznad svega, nacionalni identitet se formira pamæenjem žrtava koje su nastradale od drugih, pamæenjem zla drugoga, dakle zlopamæenjem. Zlopamæenje (iz kojega proizlaze iskljuèivost i mržnja prema onom drugom, a nerijetko i legitimiranje osvete i ratova protiv neprijatelja) jedan je od najsnažnijih nacionalnih/nacionalistièkih identifikatora.
Ako se, dakle, ima u vidu da su religijske institucije institucije pamæenja, a nacionalni identiteti identiteti zlopamæenja, i ako se u nas ne samo zna nego svakodnevno do u grubost i strah doživljava prožimanje, poklapanje i identificiranje religioznog i nacionalnog, onda religijske institucije – jer su po svoj strukturi zajednice pamæenja – postaju najjaèi èuvari zlopaæenja ili kako se to u nas s uzvišenim patosom posvuda proklamira – najpostojaniji èuvari nacionalnoga identiteta. Ustvari, dogaða se najgora ljudska perverzija: sveto – od religijskih simbola do Božjega imena – izopaèuje se u svoju suprotnost. Bog svih ljudi postaje bogom zlopamæenja kojim se opravdava zloèin nad drugima, bogom (molohom) kojem se žrtvuju ljudi. Nacionalizam, kao najbezbožnija sekularna ideologija, ugnježðuje se u samo srce religije. Uzima još dušu slaveæi i koristeæi je kao svoga zemaljskog èuvara i utjelovljenoga božjeg spasitelja u svijetu.
Metafizièka odgovornost
Bosanska knjiga mrtvih poziva na novu kulturu sjeæanja, na demaskiranje te najpogubnije, demonske manipulacije s prošlošæu u kojem religijska institucija postaje najtvrði nacionalistièki bastion zlopamæenja. Ona pozitivno provocira religijske institucije i njihove èlanove, pogotovo poglavare, da preispitaju svoju teologiju i praksu u ratu i danas, pogotovo obrednu praksu sjeæanja i zloupotrebu religijskih simbola kojima zadržavaju formu i oblandu svetoga ali religiozni sadržaj zamjenjuju nacionalistièkim i prkosnim, mrziteljskim i militantnim otrovom prema drugima.
Ova knjiga – a knjiga ima posebno, sveto znaèenje u našim religijama – apelira na katarzu i denacifikaciju religijskih institucija i njihovih pripadnika, na odricanje od volje za moæ i vlast u društvu, a vraæanju k izvornosti religioznoga kao proroèkoj kritici svake vlasti i stvarnoj duhovnoj utjesi vjere. Ona detronizira i onu svakodnevnu ideologiju masa ili kako se eufemistièki kaže, „obiènih ljudi“, onaj njihov prezir prema samom spomenu tuðeg imena, onu biološko-nacionalistièku komunikacijsku nelagodu da se preko jezika prevali ime Jovo, Sabahudin ili Hrvoje. Zato zajednièki popis ovih bh-imena, osim što je znanstveno utemeljen, djeluje subverzivno, iscjeliteljski, širi prostor svima da imaju pravo na sjeæanje. Ova knjiga svjedoèi da vlastito ime ima primat nad kolektivom, osobna istina nad primatom politièki i religijski dirigirane kolektivne laži i zaborava. Ova metafizika bosanskih imena svjedoèi tako nužnu transcendenciju, nadilaženje sebe i iskorak prema subjektivnosti drugoga. Zagovara anamnetièku antropologiju umjesto nacionalistièkog ideal-èovjeka prividno osigurana u kolektivu a u stvari oboljela od amnezije svoje krivnje i odgovornosti za drugoga.
Ova knjiga pledira za transetnièko i transreligijsko sjeæanje (E. Kazaz) što je preduvjet za humanost ali i izgradnju države s više nacija, religija i svjetonazora. Pritom, nije rijeè da se obesnaži istina i èinjenice, da se sloganom ideološkoga pomirenja ravnomjerno raspodjeli tobože jednaka krivnja svih i sve nivelira na dnevno-politièku frazu „žrtva je žrtva“. Nije poziv na samooptuživanje ni na lažni ponos nego na dvostruki izlazak: s jedne strane, iz kulture amnezije vlastitoga zla i, s druge strane, iz kulture viktimologije; u oba sluèaja u nadoknaðivanje pravde i omoguæivanje prava i sloboda onima koji su preživjeli.
Kada govorimo o novoj kulturi sjeæanja kao transetnièkom i transkofesionalnom sjeæanju, mi govorimo o povratku metafizièke krivnje i stida, metafizièke odgovornosti u naš društveni prostor o èemu je krajem II. svjetskoga rata svojim studentima i svim Nijemcima govorio filozof Karl Jaspers. Prema Jaspersu nisu – kako se to odmah u našem površnom, mišljenju i metafizici nenaklonjenom dobu – metafizièka krivnja i odgovornost povezani samo s vjerom i Bogom. Da i to! Odgovornost pred Bogom neotklonjiva je za one koji sebe nazivaju vjernicima u Boga. No, metafizièka krivnja koja ne obeskrepljuje ni kriviènu, ni politièku, ni moralnu krivnju i odgovornost, odnosi se na sve ljude. Njezina odsutnost – izrièit je Jaspers – oznaèava „nedostatak apsolutne solidarnosti s èovjekom kao èovjekom“ (Jaspers). Odsutnost metafizièke krivnje i odgovornosti ne znaèi, dakle, odsutnost vjere, neki ateizam, nego najgori manjak – manjak ljudskosti. Stoga metafizièka odgovornost, solidarnost sa žrtvom, mrtvom ili živom, iz kojeg god naroda ili vjerske skupine ona bila, pripada na ljudskost – bio èovjek vjernik ili ne. Metafizièka odgovornost se negira svaki put gdje nijem ili neangažiran stojim pred nepravdom. Zato naše, moje pitanje s poèetka ovoga teksta o našoj zadaæi i odgovornosti prema ratu, sada prereèeno glasi: gdje sam bio, što sam radio, što sam mislio i govorio dok su drugi bili ubijani i proganjani? Kako sam to ja ostao živ? I što sada èinim kad se nepravda i zlo ponavljaju na drukèiji naèin konkretnim ljudima oko mene? Tobožnja potpuna nedužnost ili samosažaljiva žrtvenièka nemoæ ostavit æe nas i dalje u autodestruktivnoj nekulturi sjeæanja. I naša zla prošlost vratit æe se u nekom buduæem vremenu, možda i u još gorem obliku. Jer povijest ima svoju najjaèu logiku u logici zla i zlopamæenja. Bosanska knjiga mrtvih, bosanskohercegovaèki popis žrtava rata, metafizièkom odgovornošæu prema mrtvima i živima, izniman je doprinos novoj kulturi sjeæanja i meðuetnièkoj solidarnosti. *
Autor je bosanski franjevac, profesor na Franjevaèkoj teologiji u Sarajevu
|
04-02-2013 at 23:31 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Re: Rat i mir
Bosnjaci dobro znaju da su zlocini nad njima bili tabu tema . Niko nije pisao, a ni u skoli nismo ucili o zlocinima u balkanskim ratovima, I i II svjetskom pa i za vrijeme mira, a najbolji primjer su Sahovici, Plav, Gusinje i Novi Pazar.
Msovna klanja Bosnjaka u I svjetskom ratu od strane cetnika nikad nisu opisana, klanja u II svjetskom ratu od istih koljaca u: Foci, Visegradu, Gorazdu, Nevesinju, Ljubinju, Tjentistu itd, nikada nisu opsana kao i ona ranija u: Podgorici, Virpazaru, Kolasinu, Bijelom Polju, Beranima itd, jer je postojao tabu na pisanja o tim zlocinima.
Poslije poslednjeg rata oni koji su na Bosnjacima cinini zlocine svake vrste sve do genocida, odmah su se potrudili da se ne uci u skolama o njihovim zlocinima " navodno radi pomirenja medju narodima".
Sad na svaki nacin nastoje osporiti pocinjene zlocine nad Bosnjacima, umanjujuci brtoj zrtava, tvrdeci kao su "Bosnjaci ubijali sami sebe, rusili i palili svoje kuce i vjerske objete" itd
U tom cilju spremni su platiti veliku cijenu da sami Bosnjaci o tome pisu i pricaju. Oko Tokacine knjige bilo je puno polemika, pa kao neupucen u tacnan broj bosnjackih zrtava u poslednjem ratu, o njoj ne zelim davati svoje misljenje. Kometar su dali oni koji barataju sa podacima, a to se ne slaze u potpunosti sa onim sto je Tokaca napisao.
Koliko mogu primijetiti mnogi su da se stara politika kad su u pitanju stradanja Bosnjaka nastavi. Ko god od bosnjackih uglednika progovori o toj temi, njegovo kazivanje odmah bude docekano na noz. Sad ih ne mogu hapsiti, ostavljati bez posla kao sto su to cinili ranije, ali ih mogu pripisivati sve ono sto im na um padne.
Ta praksa sad je prenesena i na forume.Tako je bilo i na Forumu Banja Luka, a eto vidimo da je tako i na ovom Forumu, gdje Bosnjak forumas ne moze govoriti o bosnjackim zrtvama, jer eto on zloupotrebljava ta stradanja itd. Dakle, trend stare politike prema stradanju Bosnjaka treba nastaviti po svaku cijenu i na svakom mjestu.
[Edited by Dajdza on 05-02-2013 at 01:49 GMT]
|
05-02-2013 at 00:50 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
mustajbeg Nivo: Forumski doajen Bosnjak koji mrzi cetnike
Registriran(a): 15-10-2010 Lokacija: naci cu te sigurno-K Odgovori: 1379 IP: Maskiran
|
Re: Re: Rat i mir
citat: soraya wrote:
Pa evo jedan tekst,koji vrijedi proèitati...A i knjigu,svakako....Jer žrtve nisu bili samo jedni i samo oni koji su bili na "nekoj teritoriji"....
Kultura sjeæanja: Inventura žrtava rata
Piše: Fra Ivan Šarèeviæ
Onaj ko je zapalio Bosansku kucu u kojoj su svi zivjeli, ODGOVORAN JE ZA SVE,PA I ZA ZRTVE IZ SOPSTVENOG NARODA!!!
Onaj ko je poceo da kolje,pali,siluje,ubija,progoni hiljade ljudi,taj,mora da polozi racune za sve.
Smak svijeta koji je napravljen u Bosni od Srba iz Srbije i Srba iz Bosne treba gledati kao aksiom zla u kojem su stradali i Srbi.
Nema vaganja,nema tog filozofa na zemljici koji bi u ovoj prici optuzio zrtvu,tjs Bosnjake.Necu ama bas ni jednu napisati u korist agresora,necu da priznam njihove zrtve(iz sopstvenog naroda) koje su oni ubili.Ko nece sa ovim da se slozi nek' vidi ovo;
http://www.youtube.com/watch?v=8S89qb_wQaQ
http://www.youtube.com/watch?v=j5p4-rqkW00
|
05-02-2013 at 10:00 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Re: Rat i mir
Da, da, Bosnjak ne moze pisati o stradanju svog naroda, jer se odmah pojave dusebriznici koji to osporavaju. Ako pomenes Srebrenicu, odmah se pojave bratja koja pokusavaju umanjiti zlocine. Ako pomenes Drugi svetski rat i stradanje Bosnjaka: Foce, Gorazda, Visegrada, Tjentista, Ljubinja itd, opet se pojave oni koji to zele osporiti, a da ne govorim o zlocininima u I svjestkom ratu, balkanaskim ratovima, prisilnom iseljavanju iz Srbije itd.
Ranije je bilo jos gore, o stradanju Bosnjaka niko nije smio pisati. Ti obicno svaku rijec nastojis naopaka shvatiti, kako bi promijenila tok razmijene misljenja.
Ne osporavam je Soraja Tokacine trvdnje, ja o tome uopste nisam pisao, ali sam naglasio da te podatke osporavaju drugi koji poznaju prtoblematiku stradanja Bosnjaka u poslednjem ratu, a jedan od najglasnijih je Prof. Dr. Smail Cekic. «Genocid i istina o genocidu u BiH»,
|
06-02-2013 at 01:39 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
yugi Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 20-12-2006 Lokacija: NORVEŠKA Odgovori: 35281 IP: Maskiran
|
Re: Re: Rat i mir
citat: Dajdza wrote:
Da, da, Bosnjak ne moze pisati o stradanju svog naroda, jer se odmah pojave dusebriznici koji to osporavaju. Ako pomenes Srebrenicu, odmah se pojave bratja koja pokusavaju umanjiti zlocine. Ako pomenes Drugi svetski rat i stradanje Bosnjaka: Foce, Gorazda, Visegrada, Tjentista, Ljubinja itd, opet se pojave oni koji to zele osporiti, a da ne govorim o zlocininima u I svjestkom ratu, balkanaskim ratovima, prisilnom iseljavanju iz Srbije itd.
Ranije je bilo jos gore, o stradanju Bosnjaka niko nije smio pisati. Ti obicno svaku rijec nastojis naopaka shvatiti, kako bi promijenila tok razmijene misljenja.
Ne osporavam je Soraja Tokacine trvdnje, ja o tome uopste nisam pisao, ali sam naglasio da te podatke osporavaju drugi koji poznaju prtoblematiku stradanja Bosnjaka u poslednjem ratu, a jedan od najglasnijih je Prof. Dr. Smail Cekic. «Genocid i istina o genocidu u BiH»,
Nije korektno sa tvoje strane da iznosiš tvrdnju kako ti neko na ovom forumu osporava da pišeš o stradanju Bošnjaka jer to naprosto nije taèno!!
To što neko osporava tvoje stavove sastavni je dio normalne forumske komunikacije i sve dok taj neko kao i ti ne prelazi granice pristojnosti nemaš pravo da mu osporavaš da iznosi svoje mišljenje!!!
<br /><br /><br /><br />
|
06-02-2013 at 13:43 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
sunce Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 23-01-2002 Lokacija: Tuzla Odgovori: 19786 IP: Maskiran
|
Re: Rat i mir
citat: soraya wrote:
i ja Sunce o istom.Sve u okviru postavljenje teme(mesèini da nije niko izjednaèavao zloèine).
Kome nije jasna tema neka proèita ono o èemu je Abulafija pisao na prvoj strani.
P.S. Eto ja se sa fra Šarèeviæem potpuno slažem.Možda je problem što tekst nije potpisao neki Bošnjak,æafirski nisu po ukusu intelektualcima tipa Arnia,èamca i bošnjaèke intelektualne "elite" sa ovog Foruma?
Vidim kako Dajdža osporava kompletne podatke IDC-a i vidim našla si za shodno da ga opomeneš...
Ma nisam ja ni pratila temu, ni uvodni post nisam procitala, tema ko tema mene previse i ne zanima, vise mi je zanimljiv tvoj negativizam prema Armiji RBiH, Bonjacima i Bosni novijeg datuma koji je evidentan.
Ja, bas, osnovni je problem sto autor teksta nije Bosnjak, druge i ne citam cccc.
Nego, citaj to je dobro, ali ostajes uskracena za vlastito iskustvo (na tvoju srecu) prema tome, iako te dobro sve u vezi rata cacka nikad neces znati. Nastavi da citas.
|
06-02-2013 at 19:46 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 49
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Politika : Rat i mir |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|