citat:

---

Prilike pred tursku okupaciju u Bosni i njenoj okolini

1. Zagrebacki biskup Simuna Erdedi 1536.godine pise svome prijatelju hrvatskm banu Franji Bacanu ovako o prijelazu krscana Turcima. " I nasi podloznici cuvski za slobodu, koju su Tiurci proglasili, tako su postali bijesni, da se bojim da ce jednog dana i plemici i seljaci jednodusno izjaviti vjernost Turcima, tako da ja ni u svojoj kuci nisam siguran".

2. Radoslav Lopasic, koga smatraju jednim od najboljih poznavalaca turske povjesti toga vremena kaze "..vecina je naroda bosanskog ostala pri ocinskoj grudi, pokorila se turskoj vlsti i primila Kur'an. To je bilo time lakse, sto su se mnogi kmetovi, tlaceni do zla boga od svoje vlastele, bili uzrujali i naginjali turskoj vlasti, samo da budu u zivotu i imetku sto vise postedjeni".

3. I sam je hrvastski ban Nikola Zrinski 1552.godine poisao. " Narod je vec tako zdvojen, da su neka sela pisala sultanu, da ce mu se predati, ako ih oslobodi pljackanja".

4. Dominik Mandic, spominje da je narod u nekim dijelovima Slavonije silio svoje zapovjednika tvrdjava da ih predaju Turcima. " Takvi su vec dusevno bili pripravni da prime Islam" zakljucio je Mandic, pa se pita, po kakvoj se logici bosansko plemstvo treba smatrati izdajnickim , ako su od dva zla birali manje".

5. Ili primjer kada ljudi dolaze na pijacu u Visko, pa jedan drugom kaze, "sacekaj me prijatelju, samo da ime promojenim"
--------------------------------------------
Josip Vrbic, Bosna i Hercegovina od turskih vremena do danas, knjiga II
USA-Kalifornija, strana 83 i 84.

---

Autor: Boris Dežulović

citat:

---

YAD NASHEM
Zašto se premijer Republike Srpske Milorad Dodik žrtvama genocida otišao pokloniti u memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, kad mu je Srebrenica mnogo bliža? Zašto je trebalo potrošiti nekoliko dana, nekoliko hiljada kilometara i još nekoliko stotina hiljada novaca za putovanje u daleki Izrael, sve da bi se poklonilo uspomeni na žrtve nacizma, kad se gotovo istovremeno samo dvadesetak kilometara od Banjaluke obilježavala osamnaesta godišnjica raspuštanja zloglasnog logora Omarska?
Kraci izvod:Nezavisne, arhiva

---

Svetozar Markovic

citat:

---

Svetozar Markovic u svom djelu Srbija na istoku pise. “ Ocedvidno srpski narod nije priznavao nikakva prava Turcima (citaj muslimanima) svojim sugradjanima, clanovima iste drzave, da zive na srpskoj zemlji. Srpski narod je isao prosto da istri***i Turke, to se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gdje su Srbi ubijali Turke koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o moralu. Savest kao da ih nije ni malo grizla da ucine ma kakvo zlo delo po savremnim nasim pojmovima, samo da se osvete za nasilje koje su Turci vekovima cinili.Kradju, otimanje i ubistvo, samo kad se ucini spram Turcima, u mirno vreme kao i u ratu, smatrali su kao moralna dela”.

---

Zapadni uglerdnici o Islamu

citat:

---

Na dan godisnjice okupacije Alzira  francuski guverner je rekao, “ Mi necemo pobijediti  Alzir, sve dok oni citaju i govore araposki  jezik. Moramo ih odvojiti od Kur’ana. Arapski jezik je ukinut u skolam a uveden je francuski.

Hanoto bivski minister vanskih poslova Francuske, “Nema mjesta na ovoj planeti a da Islam nije zavirio u njega i svugdje ima svoje sljedbenike.

MIsador je rekao. “ Mozda ce opet doci dan kada ce Evropa biti ugrozena od muslimana, mozda ce opet pokusati da osvoje svjet u povoljnom vremenu. Nisam prorok ali mnogo je pokazatelja koji upucuju na to. A ako krenu ni hemijsko ni atomsko oruzje nece tu silu zaustaviti. Muslimani su se probudili I vec se cuju protesti koji porucju “Necemo  vise  biti ono sto smo bili  do danas, necemo vise biti pod tudjim jarmom”.

Esija Bevman u clanku koji je objavljen u casopisu “Islamski svijet” “
Ima vise razloga zbog kojih se Evropa plasi Islama. Jedan je da Islam od dana svog zacetka povecava broj svojih sledbenika. Svakim danom sve je vise muslimana

Salazar je rekao “ Istinsku opsanost za nasu kulturu predstavljaju muslimani ako uspiju da promijene sitem u svijetu”. Na tu tvednju jdan novinar mu je kazao “ali muslimani su sad zauzeti prepirkama izmedju sebe”. Na to mu je Salazar odgovorio, “ Bojim se da se nadje neko ko ce ta njihova razmimoilazenja ujediniti I okrenuti ih protiv nas”.

---

N. Chomsky

citat:

---

N. Arapsko-islamski svijet ima dugu povijest demokracije. Redovno je unište zapadne sile. Iran je 1953. imao parlamentarni sustav, a SAD i Velika Britanija su ga uništile. U Iraku je 1958. bila revolucija za koju ne znamo kako bi završila, ali mogla je biti demokratska. SAD je tada u biti organizirao protuudar.
U internim raspravama iz 1958, s kojih su kasnije skunute oznake 'strogo povjerljivo', predsjednik Eisenhower govorio je o kampanji mržnje protiv nas u arapskom svijetu. Ne od strane vlada, nego od strane naroda. Vrhovno tijelo Vijeća za nacionalnu sigurnost izdalo je memorandum - možete ga danas pronać na webu - u kojem su pojasnili tu situaciju. Rekli su da je percepcija arapskog svijeta da SAD blokira demokraciju i razvoj i podupire surove diktatore, a sve zato da bi zadobio kontrolu nad njihovom naftom. U memorandumu je rečeno da je ta percepcija manje-više točna i da je to u osnovi ono što bismo i trebali činiti.

---

Milan Milicevic, knjizevnik

citat:

---

Srpski knjizevnik Milan Milicevic ce zabiljeziti 1871.gdine u svom Dnevniku koji je ostao najvecim dijelom neobjavljen. “Ne mogu nasi potomci znati istinu o nama jer je mi ne kazujemo, nego ono izlazemo sto nam podmiruje trenutni jadni racun

---

Bivsi reis efendija M. Ceric imao je puno svojih kriticara, ne samo iz Rep. Srpske nego i iz FBiH. Ali kad covjek procita svaku njegovu bjesedu, onda vidi, da je sve receno na pravi nacin u povodu ovog ili onog desavanja.
Evo jedna izuzetno lijepa besjede izrecena u Ferhadiji Banja Luka, upucene vjernicima i prisutnim gostima.

citat:

---

Reis Cerić je kazao kako “nije lahko držati hutbu u Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci i nije da nije lahko naći riječi utjehe za vas koji ste ostali, ali i za one koji nisu ostali u Banjoj Luci”.
“Šta god da vam kažem, neće biti pravi izraz našega stanja. Ako vam kažem da nam je stanje loše, rekao sam istinu, ali ne cijelu istinu, jer ima i gorih stanja od našega.
Ako vam kažem da nam je stanje dobro, rekao sam istinu, ali opet ne cijelu istinu, jer ima boljih stanja od našega. Zato mi se čini da je najispravnije reći da je naše stanje između lošeg stanja, s kojim se ne smijemo miriti, i dobrog stanja, kojem trebamo težiti.
Na ono što je bilo, ne možemo utjecati, niti možemo to mijenjati, ali na ono što može biti, možemo utjecati i možemo to mijenjati u našu korist pod uvjetom da se sami mijenjamo, jer: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj odnos prema Bogu, sebi i drugim ljudima”.
“Svakako, najviše dobro ovoga svijeta je dobri odnosi među ljudima, kao najbolja potvrda dobrog odnosa prema samome sebi.
Zato suživot nije naš izbor, već zahtjev vjere i morala, kulture i civilizacije. Suživot je osnovno pravo i obaveza svakog čovjeka. To ne važi samo u našoj zemlji, već svugdje u svijetu. To nije samo stvar našeg vremena i naše generacije. Suživot je Božanska i kosmička norma otkad postoji svijet. Vi naprosto ne možete nigdje pobjeći od drugog i drugačijeg. Jer, gdje god pođete naći ćete drugog i drugačijeg. Naići ćete na džamiju i na crkvu. Čućete
ezan i crkvena zvona. Dakle, vi ne možete pobjeći od džamije i crkve, od muslimana i Jevreja, od katolika i pravoslavnog, od agnostika i ateiste”, naglasio je Cerić.
“Stoga ne vidim da je naša zemlja u tom pogledu neki izuzetak. Naravno, ovdje se radi o suživotu vlasti, prava, moći, časti i ponosa. No, i to nisu apsolutne kategorije, jer samo Bog, dž.š., ima apsolutnu vlast nad cijelim svijetom. Mi ljudi to nemamo. Tačno je, svijet neće naslijediti onaj koji je slab, ali ga neće naslijediti ni onaj koji je ohol i nasilan. Svijet će naslijediti onaj koji je kooperativan, koji je otvoren, koji je u suživotu sa drugima.
Dakle, i vlast, i pravo, i moć, i čast, i ponos mjere se po tvojoj sposobnosti da to podijeliš sa drugima, posebno sa onima koji su drugačiji od tebe”, naglasio je on.
“Nažalost, sa slobodom ide i laž, koja ne može preživjeti, ali može nekim ljudima nanijeti bol i patnju. Banja Luka je pravo mjesto, a današnji dan je pravo vrijeme, da kažemo da je ljudski priznati grešku i nastojati je ispraviti na pravi način, a to je priznati istinu, koju prizna cijeli svijet i poštovati pravdu, koju poštuje cijeli svijet”, dodao je.
“Posebno za Banjalučane koji su 7. maja, 1993. god. sa tugom i bolom u srcu i duši bespomoćno gledali rušenje Ferhat-pašine džamije. Kao što vidite, trebalo nam je gotovo dvadeset godina da, Allahovom milošću i uz pomoć dobrih ljudi, obnovimo Ferhat-pašinu džamiju i da danas postavimo alem na njenu munaru. Obnova Ferhat-pašine džamije u Banja Luci je više od vraćanja i slaganja kamena na isti način kao što su to uradili prvi puta Ferhat-pašini majstori. Obnova Ferhadije džamije u Banja Luci je, uistinu, vraćanje autentičnog lica gradu Banja Luci i slaganje priče o Banjalučanima, onim koji su Ferhadiju rušili i onim koji su Ferhadiju gradili”, rekao je Cerić.
“I kao što nije niko mogao doći u Banju Luku da ne vidi Ferhadiju prije njenog rušenja, tako od danas niko neće moći doći u Banja Luku, a da ne vidi Ferhadiju nakon njene izgradnje. Od danas niko neće moći doći u Banju Luku, a da ne čuje priču o rušiteljima i graditeljima Ferhadije. Sramota njenih rušitelja je neizbrisiva. A ponos njenih graditelja zauvijek će ostati u našem pamćenju. Ako još uvijek ima neko ko misli da će rušenjem džamije, crkve, ili sinagoge ostvariti svoj cilj, danas bi trebalo da mu bude jasno da je u krivu, jer cijeli svijet danas vidi da je Ferhadija džamija oživjela iz pepela, ljepša i ponosnija nego ikada, svjetlija i svečanija nego ikada, punija i radosnija nego ikada. Tako će biti, ako Bog da, i sa Aladžom džamijom u Foči, i tako će biti sa svim porušenim džamijama u našoj zemlji”, istakao je Cerić.

---

Dimitrije Tucovic, o zlocinima u Balkanaskim ratovima, ratovima u kojima su zlocini cinjeni nad muslimanima : Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske i Grcke

citat:

---

Dimitrije Tucović, to su bile "reke krvi poubijanoga neboračkog stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Arbanije, Makedonije i Trakije, čija je jedina krivica što se drukčije bogu moli, što drugim jezikom govore, drugo ime nose i što je na svom vekovnom ognjištu naivno sačekao četiri divlje najezde"

---

Balkanski ratovi i zlocini

citat:

---

Edith Durham je vidjela devet žrtava koje su preživjele odsijecanje noseva. Nosna kost im je bila odsječena i odstranjena zajedno sa cijelom gornjom usnom. Crnogorci su, kako su se hvalisali, nakon svake bitke išli naokolo i oskaćivali ranjene: "nijedan nos nisu ostavili na truplu između Berana i Peći ".

U većini slučajeva su preživjele žrtve umirale od dodatnog krvarenja. Sječa glava i kidanje nosa neprijatelju, kroz historiju, pothranjivali su "plemenštinu" i podvajali Crnogorce na "zaslužne" i "obične", na "soj" i "nesoj".U zasluge predaka ubrajao se i broj posječenih "turskih" glava. Kada su dva crnogorska vojnika ubijena u blizini sela Punoševca na Kosovu, to selo je spaljeno do temelja. Stanovništvo je pobijeno, a djecu koja su bježala nabijali su na bajonete i bacali u kuće u plamenu. Đakovica je bila opljačkana "do poslednjeg dućana ". Nije bilo obzira ni prema radnjama čiji su vlasnici bili Srbi: "zaprepašćenjeje ovladalo i kod hrišćana i kod muslimana "

U Ferizaju (Uroševcu) su izbjegli Albanci bili pozvani da se vrate svojim kućama, da bi potom, 300-400 onih koji su to uradili, bili pobijeni. Srpski štab je izdao naredbu da svako naselje, u kojem je ispaljen metak iz albanske puške na srpske vojnike, bude uništeno. Nakon toga je došlo do masakra albanskog stanovništva. Samo oko Prizrena ubijeno je više od pet hiljada ljudi, a između dvanaest do petnaest hiljada je nestalo. Od 32 džamije u Prizrenu, 30 je vojska pretvorila u kasarne, skladišta municije i spremišta za sijeno.

---

Balkanski ratovi

citat:

---

O. Zirojević navodi da su se osveta Kosova i kosovski mit krajem XIX i prvih decenija XX stoljeća postepeno preinačili u vidovdanski kult i Vidovdan postaje simbol "krvave, bespoštedne osvete nad svim što je tursko, muslimansko uopšte". Kosovo je za Srbe imalo kvazimistični status. Čitave su generacije dovođene u iracionalno stanje zbog izgrađenog osjećaja potrebe za kolektivnom osvetom. Osvajanje Kosova poistovećivano je sa obnavljanjem stare srpske države. Međutim, kada se srpska vojska 1912. našla na Kosovu, većinu nisu u toj oblasti imali Srbi već Albanci, koji se nisu smatrali oslobođenim već pokorenim.

---