Interesantan podatak koji se rijetko pominje u litaraturi

citat:

---

"Vuk Karadžić je bio čovjek od “velikog srpskog povjerenja”, ali su na njega “računale” i vlade okolnih zemalja, a posebno Austrija, spremne da “plate emisarske usluge”.
Pa ipak, ondašnji crnogorski dvor, nije blagonaklono gledao na boravak Vuka Karadžića u Crnoj Gori, kao ranije, u vrijeme vladike Rada. Crnogorci nijesu htjeli da mu “zaborave” prelazak u katoličku vjeru, zbog jedne “ženetine”. Oženivši se Austrijankom Anom, Vuk Karadžić “prima” katoličku vjeru."

---

MAJKE SREBRENICE PIŠU MAJCI VUKA JEREMIĆA: VAŠE DIJETE SE IGRALO SMRĆU NAŠE DJECE

citat:

---

Sve mi, majke ovog svijeta, dok smo odgajale djecu samo smo im htjele najbolje u životu i htjele smo ih izvesti na pravi put, put na kojem se poštuje pravda i humanost. Našu djecu su ubili na tom putu, a njihove kosti i danas tražimo, a vaš sin je postao značajna figura u organizaciji koja je nijemo posmatrala i odobravala smrt naše djece. To je bilo prije 17 godina, ali naše rane su friške i nikada neće zacijeliti, barem to vi trebate znati, jer ste i sami majka.
Poštovana gospođo Jeremić. Vjerovatno ste se odgajajući djecu ili gledajući kako to drugi rade, upoznali sa situacijom kada se jedna majka žali drugoj, zbog zijana i lopovluka djece. Ovo pismo je upravo takva jedna žalba, samo što se vama ne žali jedna ili dvije majke iz komšiluka, nego nas nekoliko hiljada, koje smo uvrijeđene i ponižene postupkom vašeg sina. Poštovana gospođo treba da znate da se vaš sin prije nekoliko dana igrao sa smrću naše djece. Kamo sreće da su se igrali kao ostala djeca u svijetu, no to nisu ni mogli, jer hiljade naše djece je mrtvo, a vaš sin se poigrao njihovom smrću. Drago nam je što je vaše dijete uspjelo postati značajna figura najveće organizacije koja se bavi zaštitom humanosti i prava ljudi. Sve mi, majke ovog svijeta, dok smo odgajale djecu samo smo im htjele najbolje u životu i htjele smo ih izvesti na pravi put, put na kojem se poštuje pravda i humanost. Našu djecu su ubili na tom putu, a njihove kosti i danas tražimo, a vaš sin je postao značajna figura u organizaciji koja je nijemo posmatrala i odobravala smrt naše djece. To je bilo prije 17 godina, ali naše rane su friške i nikada neće zacijeliti, barem to vi trebate znati, jer ste i sami majka. Možete li zamisliti da neko ubije vašeg Vuka, pa da više od 15 godina nakon tog ubistva pitate gdje su mu kosti da ih možete dostojno pokopati ? Vjerujemo da na trenutak možete zamisliti tu situaciju. Ne želimo da nas pogrešno razumijete, ne želimo smrt vašem djetetu ili bilo kojem čovjeku na planeti. Želimo da znate da je vaše dijete, prije nekoliko dana dovođenjem hora koji je intonirao kompoziciju "Marš na Drinu" u UN-u, diralo u naše friške rane i igralo se smrću naše djece. Mnogi kažu da je kompozicija nastala u kontekstu Prvog svjetskog rata, no ta kompozicija za nas nije ništa drugo nego muzika uz koju su orgijali Srbi dok su ubijali, silovali, protjerivali, pljačkali i palili. Gospođo Jeremić, uz Marš na Drinu vaš sin je ispijao čase vina u svečarskoj atmosferi, a naša su djeca slušajući tu kompoziciju molila za život i tražila razloge da ostanu na ovom svijetu samo još neki momenat. Dok se vaš sin smijao uz pomenutu kompoziciju, naša su djeca jaukala. Dok je Vuk aplaudirao na maestralnom izvođenju Marša na Drinu, naša djeca su gubila tlo pod nogama.
Stoga, mislimo da nije uredu, da vaš sin slavi uz Marš na Drinu, dok su naša djeca umirala uz tu pjesmu. Nadamo se da nas razumijete, kao majka majku. Nemojte biti ljuti zbog ovoga pisma, budite sretni. Jer, nas je hiljade majki koje bi dale sve na svijetu, da nam se druga majka požali na sina. Naružite ga, nek vam je živ i zdrav!!! – stoji u pismu Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenice i Žepe.

---

Mr.Fatmir Alispahić , novinar i knjizevnik

citat:

---

U vrijeme kada još jedan „čovjek od mira i tolerancije“, utemeljitelj Fahrudin Radončić najavljuje: „Bošnjačka državna mafija će završiti u zatvoru“, i kada se mogu očekivati serijska (samo)hapšenja, iznimno je važno imati adrese sa kojih će se Bošnjaci napajati istinom. U općenarodnoj zabuni moglo bi zazvučati da je taj Radončić u pravu kad kao ministar sigurnosti uzurpira pravosudne ovlasti i najavljuje hapšenja. A portparoli pravosuđa šute na tu drskost, namjesto da saopće kako nigdje u svijetu ministar sigurnosti nema ovlasti da hapsi ili da najavljuje hapšenja. Samo je još Slobodan Milošević tako najavljivao hapšenja Albanaca, kao da je on lično i kadija i sudija. Otud je zastrašujuća ova poruka novog ministra sigurnosti koji u listu „Glas Srpske“ najavljuje hapšenja Bošnjaka. Istovremeno mu pod nosom paradiraju uniformisane četničke paravojne formacije, a ustaški teroristi, inspirisani velikohrvatskom politikom OHR-a, u Mostaru poturaju bombe, ali i ovaj Sejdo, kao i prošli mu Sejdo, tu ne smiju ništa poduzeti. Naravno, imperativ je uhapsiti i procesuirati svakoga za koga postoji sumnja da je kriv, ali, kada se to radi ovako, totalitarno, agresivno, nepismeno, onda postoji opravdana sumnja da će velikosrpski agenti sa bošnjačkim imenima, za račun Beograda, nastaviti progone Bošnjaka

---

Edina Kamenica, novinar Oslobodjenja
Ubistvo Gorana Cengica rukomentnog reprezentativca YU

citat:

---

Novinarka "Oslobođenja" Edina Kamenica ovako opisuje Goranovo ubistvo: "U danu kada se to desilo, Batko je iz Shopinga (naselje na Grbavici) poveo sa sobom Husniju Ćerimagića na isljedjivanje. Tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, čija je porodica ranije otišla iz Sarajeva (u Beograd) zbog liječenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izadje sa Grbavice - ali to nije nimalo lako - otvorio je vrata i povikao na Batka: 'Šta to radiš! Vidiš li da je čovjek bolestan?' 'A, evo i jednog Čengića', obradovao se Batko. Žrtva je došla sama... Tog dana Batko je pucao u cijelu jednu grupu ljudi. Pucao, pucao, pucao. Mislio je da je to njihov kraj. Ali instinkt životinje traži oprez. Sutradan je ponovo došao u Trebevićki potok, gdje su ležala tijela. Nešto se micalo. Goran je bio živ. Od svoje košulje je otrgnuo komad i zavio ranu. Zaustavio krv.

Svjedok koji je prisustvovao zločinu još je na Grbavici. Kaže, a to je potvrdio i Momčilo Mandić kada su se neki Goranovi prijatelji interesovali za njega, da je Batko bio sretan što ga 'nos' nije izdao. Uskliknuo je: 'A, balijo, mislio si da ćeš preživjeti...bilježe sarajevski mediji.Prema kazivanju Goranove majke Nataše Čengić (rođene Zimonjić), Goranova prababa je rođena sestra crnogorske kraljice Milene Petrović. Goranov otac, Fićo, pravo ime mu je bilo Ibrahim, ali su ga svi znali po onome koje je nosio u partizanima, bio je prvi gradonačelnik Sarajeva, da bi, nakon sukoba sa Aleksandrom Rankovićem, na Golom otoku robijao pet godina...

---

Uri Avnery,jervrejski novinar i knjizevnik

citat:

---

Tokom nekoliko stoljeća muslimani su vladali Grčkom. Da li su Grci postali muslimani? Da li je neko pokušao da ih prevede na islam? Naprotiv, grčki kršćani zauzimali su najodgovornije pozicije u osmanlijskoj administraciji. Bugari, Srbi, Rumuni, Madžari i drugi evropski narodi bijahu izvjesno vrijeme pod otomanskom vlašću i pored toga ostali su odani svojoj kršćanskoj vjeri. Niko ih nije silio da prihvate islam tako da su svi oni i dalje ostali revnosni kršćani.

Krstaši su 1099. godine, okupirali Jerusalem i u ime plemenitog i dobroćudnog Isusa masakrirali muslimansko i židovsko stanovništvo ne praveći nikakve razlike među njima. U to vrijeme, tokom 400 godina muslimanske vladavine Palestinom, kršćani još uvijek bijahu većina u državi. Tokom ovog dugog perioda nije zabilježen nikakav pokušaj nametanja islama. Tek nakon što su krstaši protjerani iz zemlje većina stanovnika počela je prihvatati arapski jezik i muslimansku vjeru – bijahu to preci većine današnjih Palestinaca.

NE POSTOJI NIKAKAV dokaz da je bilo nekih pokušaja da se islam kao vjera silom nametne Jevrejima. Kao što je dobro poznato, pod muslimanskom vlašću Jevreji u Španiji uživali su u napretku kakav uglavnom nisu upoznali nigdje drugo sve do našeg vremena. Pjesnik Yehuda Halevy pisao je na arapskom jeziku, kao što je to činio i veliki Majmonides. U muslimanskoj Španiji Jevreji bijahu ministri, pjesnici i naučnici. U muslimanskom Toledu kršćanski, jevrejski i muslimanski učenjaci skupa su surađivali i prevodili antičke grčke filozofske i naučne tekstove. Bijaše to, zbilja, zlatno doba. Kako bi sve to bilo moguće postići da je kojim slučajem Poslanik naređivao "širenje vjere sabljom?"

---

Victoria Beckham:
Ne znam ko je Djokovic, ne pamtim teska ruska imena

Željko MILIĆEVIĆ, novinar i politicar, zivi u Kanadi

citat:

---

Djed Ivan je bio Bošnjak, katolik. Njega je uslikao Behaudin Selmanović, za svoj prijemni rad na Univerzitetu u Sarajevu.
Djeda Ivana je nagradio Ante Pavelić, za njegov 75.ti rođendan, u Kazalištu u Sarajevu, 1943. godine, u jeku Drugog svjetskog rata. Ne znam zašto je djed dobio tu „nagradu“.
Ako ćemo se hrvatizirati, evo me. Ali nemojte me zavaravati lažima.

Djed, Ivan, koji si je dao ime Aziz i koji je znao i turski i arapski, i imao Kur'an Časni kojeg sam kao malo dijete držao u rukama - debela knjiga zelenih korica sa zlatnom arabicom, i koja se je otvarala s desne na lijevu stranu - bio je jedan od pohrvaćenih Bošnjaka. To je meni danas jasno kao što mi je jasno sunce kad sviće.

Hrvatiziranje i srbiziranje Bošnjaka traje od kad su većina Bošnjaka prihvatili Islam. To se nije smjelo dogoditi u kršćanskoj Europi, i to se je trebalo kazniti, na bilo koji način, uključujući i genocidom. To je meni danas jasno kao što mi je jasno sunce kad sviće.

Stric djeda Ivana je bio don Frano Milićević, franjevački fratar, osnivač prve komercijalne tiskare u Hercegovini. Nikad mi nitko od mojih starih nije rekao da je don Frano bio Hrvat. Djed Ivan je naslijedio tiskaru, u kojoj se je tiskalo i latinicom i ćirilicom. Nikad mi moji stari nisu rekli da se je tiskalo hrvatskim ili srpskim jezikom.
Tu tiskaru je djedu Ivanu na kraju oduzeo Habsburg.

Ivan-Aziz Milićević i Osman Nuri-Hadžić su bili književnici, društveni radnici, autori čuvane pisane riječi. Oni su bili Bošnjaci. Njih se je hrvatiziralo.

Hrvatiziralo se je, isto tako, i druge značajne Bošnjake - Nikolu Milićevića, Niku Milićevića, Safvet-beg Bašagića Redžepagića, Abdurrahmana Nametka i sina mu Aliju Nametka. Djed Aziz i Alija Nametak su bili stalno u „kulturnom društvu“ pod imenom Napredak.

Ivan-Aziz je bio osoba kojoj su po savjet došli rahmetli Alija Izetbegović i Nedžib Šaćirbegović, kad su oni bili članovi organizacije „Mladih Muslimana“.

Da li su Bošnjaci Muslimani bili naivni ili šibki, to ne znam. Ali jasno mi je da su bili, i jesu danas, ugroženi zbog svoje vjere.

Djed Ivan, uz sve spomenute u ovom tekstu, je jedan od „najutjecanjijih Hrvata tisućljeća“. Godine 1925. je bila izdana knjiga, u Zagrebu, „glavnom gradu Hercegovine“, o označavanju tisuću godina od krunjenja kralja Tomislava. Ta je knjiga ponovno bila tiskana 1975. godine. Ja sam ju imao u rukama, ali ju više nemam.

U njoj je bezbroj imena, očito bošnjačkog islamskog izvadka, koje se javno vodi Hrvatima. U njoj su isto imena djeda Ivana, Nikole i Nike Milićevića, Osmana-Nuri Hadžića, i drugih Bošnjaka.

Osman Nuri-Hadžić i Ivan-Aziz -Milićević su objavili broj radova pisane riječi. U tome je i „Mearif za hidžrestku godinu 1312“, ili „Muhamedanski kalendar“. Sve je to uzeto kao baština Hrvata u Bosni i Hercegovini.

---

Ako danas razgovarate sa nekim hrvatskim ili srpkim nacionalistom, nece biti tesko primijetiti, koliko ce zapjeniti tvrdeci, da je Bosna oduvijek bila hrvatska ili srpska.Tom prilikom pozivat ce se na ove ili one izvore. Kakvi su to izvori, kakva je njihova pouzdanost, najbolje se vidi iz prepiske dva ugledna povjesnicara svoga vremena, jednog hrvatskog a drigog srpskog, koji sami priznaju da ni oni ne znaju pravi odgovor  na  mnoga pitanje vezano za srednjovjekovnu Bosnu. Ako to sa sigurnoscu ne znaju najugledniji povjesnicari svoga vremena, kako onda mi kao obicni ljudi mozemo nesto sa sigurnoscu tvrditi. Ipak, neki mogu, ali samo iz njima poznatih razloga.

citat:

---

U svojoj knjizi " Podrijetlo Hrvata" Ivan Muzic napominje da je pisao srpskom istoricaru Relji Novakovicu gdje kaze. "..kada sam mu iznio neke nacelne primjedbe u vezi s povjescu srednjovjekovne Bosne, odgovorio mi je u pismu iz Beograda izmedju ostaloga i ovo, ".. Svi koji smo o tome pisali izgleda da smo patili od neke zelje da tu ranu Bosnu pripisemo bilo Srbiji bilo Hrvatskoj, a uistinu je mozda bilo nesto sasvim deseto".

---

Nazif Dokle, u knjizi BOGOMILIZAM I ETNOGENEZA TORBESA KUKSKE GORE:
"Nakon svega zakljucujem da su oni koji su zivjeli u bijedi i siromastvu, asketizam i fetisizam dozivljavali kao efikasan nacin svog duhovnog savrsenstva. Takav nacin zivota ne predstavlja nikakvu opasnost ni po najvisi nivo njihove organizovanosti. Sve je sadrzano u bogomilskoj doktrini. Negiranjem kulta Svete Marije, predstavljanjem Hrista kao smrtnika, a krst i krstenje kao stvar ñavola, oni su, zapravo, pogodili osnove hrisanstva. To je bio pravi razlog, a ne njegov socijalni karakter, zbog kojeg je bogomilski pokret na sebe navukao mrznju i Rima i Carigrada."

"Neke od slavenskih pozajmica koje smo identifikovali u leksici albanskog narodnog govora u Kuksu u sferi svakodnevnih ljudskih djelatnosti su: otava, prasit, kulac, laska, pirajka, pogace, cerep, poljak, sinik, dajo, lomit, trohë, trositë, konop, mee, lis, brazde, pojate, ode, platke, platit, orl, prlak, karlic, police, kamare, vrahe, uzme, opet, vie, kait, kajgane, postenice, razboj, kore, rasad, soj, l'ndine, rudine, orade, padine, potke, korit, grabit, m'ti, dremit, g'zof, pod,
porot, cekic, staraplak, sakice, teslice, kopac, lehe, zakos, kose, zeg, seleg, rud, skapejt, zdajke, zatke, zatek, zaslon, rogoze, stan, bacice, celnik, okola, przenice, jaz, prglen, gost, gostit, kos, postaci, hore, valavice, argac, ornajce, posek, bubrek, mrcejne, postat, raskapite, vade, vadit, trt, trtan, kutel, kolan, skeke, opinge, opaske, grdit, skopit, lice, stol, ploce, grabuje, vatr, verige, pijavice, matice, korube, kosare, probe, kosist, strehe, kapice, tok, breg, lise, hasik, rogozine, kocke, poter, stom, vrel, trup, sane, temlik, lese, lesnice, kosere, kotlac, koromane, ob, guse, zagusi, kotar, obor, zabel, plug, kozar, lum, be, lahusa, luat, pudit i dr."
Cijela knjiga u pdf

Sead Zubanović, knjizevnik
ZAŠTO I KAKO JE UBIJEN BOŠNJAK MEHMEDALIJA MAK DIZDAR

citat:

---

- Dizdar je od početka imao problema sa režimom. Njegov književni prvijenac zbirku pjesama „Vidovopoljska noć“, još skoro maloljetnom, 1936. godine tadašnja vlast je doslovno iskasapila izbacujući iz nje ono što joj nije odgovaralo... A krunsko Makovo djelo „Kameni spavač“ je jedan od temelja Bosne, vrhunska poezija koja potvrđuje duhovni identitet, autotohnost, državnost kao pravo na prošlost i budućnost Bosne. Upravo zbog toga se nožem krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve pod krinkom velikosrba iz Beograda. U tom užasu najmračnijih i lažnih kritika svoj sramotno mračni doprinos dali su, Rajko Nogo i Marko Vešović. Taj velikosrpski rat iz Beograda i Sarajeva, može se mirno reći, na kraju će ga koštati života.

---