Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Re: Kazali su
Nastavak kazivanja
citat: Korijeni prezimena
ÐILAS:
Taj pohod se dogodio 1817, o njemu narodna pesma kaže:
Da li viðe pašu Miljevinu
i sa njime Èengiæ Smail-agu?
Paša Miljevina je prva polovina 19. vijeka.
Iznio bih sada jedno mišljenje i želeo bih da mi ga potvrdite ili pokrenete. Koliko znam, reèe „zulfikar” je lièno ime i dolazi od dvovrhog Prorokovog maèa.
ZULFIKARPAŠIÆ:
Ne Prorokovog, nego hazreti Alije, zeta Božijeg Poslanika i èetvrtog kalife.
ÐILAS:
Ima i drugo tumaèenje, da je to tilut, tupi dio maèa koji je bio nazubljen.
ZULFIKARPAŠIÆ:
„Sablja „zulfikar” može se vidjeti u nizu muzeja, ona ima sprijeda dva navoja, kao zmijski jezik. Inaèe, to je ime u Perziji, u Pakistanu, u cijelom islamskom svijetu vrlo popularno i daju ga ratnici svojoj djeci.
Ðilas:
Ima i kod nas i u našem vremenu ime Zulfikar: Zuko, na primjer Zuko Dzumhur, slikar.
Po mojim saznanjima, Èengiæi su došli iz Mezopotamije. Iz razgovora sa Vama znam, ili sam to možda negdje proèitao, da su oni bili knezovi koji su se pobunili protiv sultana, i kada je sultan posjekao ono što je smatrao da treba da posjeèe, ostale je prebacio u Bosnu i dao im nekakve privilegije. Kada je to bilo i šta Vi znate o tome?
Zulfikarpašiæ:
Prije dolaska Osmanlija u Malu Aziju jedno turkmenistansko pleme, nastanjeno izmeðu Aralskog jezera i Pamirske visoravni, krenulo je koncem trinaestog stoljeæa prema jugu, od straha pred hordama DZingis Kana, nastanilo se na podruèju Anadolije, Kurdistana (sjevernog Iraka i Perzije) i stvorilo kraljevinu koja se održala nekoliko stotina godina. Bio je to sultanat plemena Akkoyunlu. Imali su razraðen i pravedan poreski istem, za ono vrijeme superiornu administraciju, dobru upravu, oganiziranu vojsku s èuvenom konjicom. Na èelu je stajala nasljedna monarhija, a prvi sultan koji se spominje je TurAli bey, 1300. godine.
Iz te familije historija bilježi više sultana, od kojih je najpoznatiji Uzun Hasan, èiji poklon, po ljepoti i èistoæi jedinsdtveni veliki smaragd, do dana današeg krasi Duždovu riznicu u Veneciji. On je vodio ratove sa sultanom MehmedelFatihom, osvajaèem Bosne. Bio je oženjen KatarinomDespinom Komnen, šæerkom vizantijskog cara, koja je bila èetvrta princeza vizantijskog imperatora, udata na dvor Akkoyunlu. U vatikanskom muzeju postoji pismo Pape Pavla iz 1471. Uzun Hasanu, kojim ga moli da propusti vojsku Duku Savojskom i grofu od Montferrat, na putu za Jerusalim. Akkoyunlu su stolovali u Egilu, Diyarbakiru ii Mardinu.
Sultan Selim Javuz, godine 1518. osvoji zemlje Akkoyunlua i pripoji ih svome carstvu, a familiju Akkoyunlu progna u grad Èangra, ali u prijateljstvu dade posljednjem vladaru Isfendijarbegu svoju šæer za ženu.
Isfendijerbeg je, dakle, bio sin Sultana Akkoyunlua i vizantijske princeze, a muž šæerke slavnog sultana Selima. Njegov sin, Kara Osmanhan oko 1550. godine bio je poslan u Bosnu kao vojni zapovjednik, a neki kažu namjesnik, Bosne. On je u sebi pomiješao krv triju u to vrijeme najmoænijih dinastija, kao i nekoliko arapskih, s kojima su se Akkoyunli ženili. Nastanio se u Borijama, na Zagorju, gdje je napravljen prvi Odzak Èengiæa, èije se ime s vremenom od Èengrliæ pretvorilo u Èengiæ, a Akkoyunlu otpalo. Imao je tri sina, od kojih potièu svi bosanski Èengiæi. Kara Osmanhan je u svome grbu imao devet jabuka. Svaka od njih predstavljala je jednu vladalaèku familiju njegovih preða. Na kulama bega Èengiæa, iz još neispitanih razloga, stajali su grbovi na kojima su razlièiti brojevi jabuka. Èengiæi s Miljevine i Rataja imali su tri jabuke u svom grbu.
Èengiæi su bili vrlo uspješni vojnici. Dali su Bosni u turskom periodu više od èetrdeset paša. Neki su postali slavni, kao što je Alipaša Èengiæ, koji je stigao pod Veneciju, osvojio Dalmaciju, zatim Beæirpaša koji je pao pod Ozijom, pa DZaferpaša, Zulfikarpaša, Smailaga i niz drugih. U Istoènoj Bosni je bilo više njihovih kula i odzaka. Akademik Hamdija Krševljakoviæ u svojoj monografiji o Èengiæima piše da je samo na Zagorju, poèetkom 19. stoljeæa bilo sedam kula i odzaka: Borije, Jelašca, Kuta, Mjehovina, Hotovlje, Zelumiæi i Vihoviæi. U Podrinju ih je bilo osam: Ratajki, Miljevina, Srbotina, odzak kod Ustokline, Foèa, Potpeæ, Lokve i Višegrad. K tome: Pljevlja, Boljaniæi, Srðeviæi, Pipnik i Presjenica.
Gotovo sve kule i odzaci su tokom ratova spaljeni, kojom prilikom su uništeni dokumenti od neprocjenjive vrijednosti fermani, èitave biblioteke... Samo iz rijetkih crteža i slika vide se graðevine. Putopisac i historièar Evlija Èelebija, koji je po drugi put proputovao Bosnu, mislim, 1664, opisuje odzak Alipaše Èengiæa na Zagorju: „Dvori Èengiæa su kao tvrðava veliki odzak (curia nobilitaris), koji ima kojih tri stotine soba, divanhana (prostorija za audijencije i vijeæanje), banja, kuhinja, magazine, te štale u koje se može smjestiti dvije hiljade konja. U ovoj zemlji takve dvore nazivaju „odzak”... Broj soba èini mi se pretjeranim, ali se vidi da je to bilo veliko i bogato.
Ðilas:
Da preciziramo: partizani, mislim, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nisu rušili te kule.
Slijedi nastavak
|
15-01-2013 at 00:13 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
VV Cephei A Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Kazali su
A možete i vi zaobiæ temu ako vam je toliki trn u oku. Sebe poštedite gubljenja živaca, forumaše svojih glupih komentara.
|
15-01-2013 at 12:40 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
VV Cephei A Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Re: Kazali su
citat: tuba wrote:
j***m i tebi mater.
Zaboravih napisat' - "Kazao sam"!
[Edited by tuba on 15-01-2013 at 12:47 GMT]
Previše je to za tebe. Ono što bi zaista i mogao je sagnut se i popušit mi. ;)
|
15-01-2013 at 16:40 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Re: Kazali su
Tema je zamisljenja tako da ne njoj ne ucestvujem sam. Ponekad se neko ukljuci sa ozbiljnim tekstom, ali je ocekivati da ce toga kanije biti vise.
Ja sam svjestan cinjenice, da svaka ozbiljna tema smeta onima koji su optereceni mahalskim sindromom, i primitivizmom svake vrtste.
Ovo je jedini Forum na svijetu, gdje jedan komentatior psuje majku onom drugom, a to pokazuje na kojoj je razinu Forum, zbog izostanka pravovremene moderacije.
Nemam namjeru da raspravljam sa mahalasima i da se spustam na njihov nivo. Ali kako neki mahalas otvori bilo koju ozbiljnu temu, mozemo argumentovano bez vrijedjanja i psovanja razmijeniti misljenja.
Oni kojima se naslov ne dopada, ne moraju citati. I ja ne citam sve naslove, a posebno sve komentare. Prvo pogledam ko je pisao kometar, pa onda citam, jer ima komentatira koji nikad nisu napisali valjan kometar.
Ja se nadam da ce moderator reagovati na pravi nacin.
A sad nastavak zapocetog kazivanja dva ugledna intelektualca.
citat: Ðilas:
Da preciziramo: partizani, mislim, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nisu rušili te kule.
Zulfikarpašiæ:
Srušeno je nešto u Prvom svjetskom ratu i nakon Prvog svjetskog rata. Onda ih je, s obzirom na agrarnu reformu i osiromašenje bega Èengiæa, koji ih nisu mogli popravljati, nagrizao zbug vremena. Neke su zapaljene u toku drugog svjetskog rata, a nisu bile popravljene, i tako su mnoge od njih propale. Šezdestih godina Zavod za zaštitu historijskih spomenika Bosne i Hercegovine odobrio je sredstva za popravak kule na Ratajima, ali je neko prije poèetka radova minirao kulu, koja se srušila, i Zavod je odustao od namjere da se ta impozantna graðevina popravi. Nikakve istrage nije bilo, pa je oèito da su vlasti znale, ali nisu htjele goniti poèinitelja toga barbarskog èina, a sumnjam da su svemu i kumovali. Iz emigracije sam bio predložio Vladi Bosne i Hercegovine da kulu na Ratajima na svoj raèun popravim i poklonim je Društvu književnika Bosne i Hercegovine, što nije prihvaæeno.
ÐILAS:
Ja iz rata znam tu kulu, ali nisam znao da je Èengiæa.
ZULFIKARPAŠIÆ:
Jeste, ona je jedna od najveæih i najljepših kula bega Èengiæa.
ÐILAS:
Znaèi, da su netaèa moja saznanja o tome da prezime Èengiæ dolazi od instrumenta èeng ili od igraèica èengija.
ZULFIKARPAŠIÆ:
Sultan Selim, prisajedinivši zemlje Akkoyunlua, protjerao ih je u grad Èangri u Anadoliji. Familija je, po Bašagiæu, nosila po dolasku u Bosnu prezime Èengrliæ, koje je vrlo brzo promijenjeno u Èengiæ.
ÐILAS:
Koliko sam iz vašeg izlaganja razumeo, vi ste Èengiæi ustvari, neka vrsta vojnièke aristokratije. Ali morali ste imati, pretpostavljam i posede.
Zulfikarpašiæ:
Velike posjede smo i dobijali. Ustvari, Bosnu su uvijek izmeðu sebe dijelili bezi. Najslavniji bezi su bili iz vojnièke aristrokracije, pa onda oni bezi koji su kroz svoje bogatstvo pomagali i davali u toku rata priloge. Ali uvijek su u hijerarhiji bosanskih bega najpoznatiji i najèuveniji bili oni koji su dali poznate junake i osvajaèe.
Ðilas:
Postoji, dakle, više grana Èengiæa. Od koje ste Vi grane?
Zulfirkarpašiæ:
Ja sam direktni potomak, s oèeve strane, Zulfikarpaše. Najvažnije kule bega Èengiæa su one na Zagorju, na Ratajima i na Odzaku kod Ustikoline. To su tri najveæa sjedišta te grane bega Èengiæa, dok je ona u Lipniku novijega datuma i više je poznata po tome što je tamo rezidirao Smail-aga Èengiæ. Smail-aga Èengiæ nije bio od plemena bogatijih Èengiæa, ali je bio veliki junak, pravedan i velikodušan i nije bio zulumèar. Otišao je kao mlad u službu turske vojske i proslavio se kao junak, dobio titulu i premjestio se u Lipnik, odakle je èuvao Hercegovinu i kontrolirao Crnu Goru. Njegovu smrt Mažuraniæ je uveo u književnost i napravio od njega jedno od slavnih imena Èengiæa, ?ada u familiji Èengiæa on takav status nije imao, zbog držanja prema pokretu Huseinkapetana Gradašèeviæa i ubistva Fejsalbega Èengiæa, koji je ustao sa Zmajom od Bosne. On je bio general koji je za sultana ugušio pobunu u Siriji i Egiptu i zato dobio više priznanja, dok je bio paša Èengiæa sa tri tuga, koji su bili komandanti cijele konjice turskog carstva i koji su vodili velike bitke na raznim ratištima i nosili titule sereskera.
Pjevanje i pamæenje
ÐILAS:
Mislim da ne bi bilo na odmet napomenuti da je tug konjski rep - uzet je kao simbol iz konjice: to je, kao što bismo mi rekli, general sa tri zvezde.
Da rasvetlimo jedan podatak. Poèetkom šesnaestoga veka sultan je zabranio u Bosni davanje lena, zijameta, ljudima sa strane koji nisu Bošnjaci. Koliko znam to je izuzetak u turskoj istoriji. To bi znaèilo da su Èengiæi došli sa turskom vojskom i dobili posede zbog vojnièkih zasluga.
ZULFIKARPAŠIÆ:
Oni su to zaslužili kao vojnièka aristokratija. Bosna je imala uvijek jedan poseban položaj u Turskom carstvu. Sultan je bio priznat kao vjerski poglavar, a Bosnom su vladali ajani, bosanski plemiæi i njihovo vijeæe, dok su vojni guverneri koji su bili postavljeni za Bosnu imali velika ogranièenja. Primjerice, kada je sjedište tih guvenera bilo u Travniku, guverner nije imao pravo, u Sarajevu, koji je bio glavni grad i centar trgovine, provesti više od dva dana, kako ne bi imao priliku da zloupotrijebi svoj položaj i uticaj. Oni nisu mogli, kao u drugim krajevima carstva, darivati ili davati na uživanje državna imanja niti donositi presude.
Tako je bilo sve do Omer paše Latasa, kada Sarajevo postaje guvernerovo sjedište.
ÐILAS:
Da pojasnimo termin "državna imanja". Pod sultanom je zemlja bila sultanova, a ustvari je bila državna.
Sada bih dodirnuo nešto u vezi sa narodnim pesmama. Kao što sam Vam rekao, u narodnim pesmama Èengiæi su dosta prisutni. U jednoj narodnoj pesmi pominju se èetiri Èengiæa: Beæir paša, njegov sin Osman-beg, Hasan-beg, i Saka Smail-aga. Poslednja dvojica poginula su u ratu protiv Rusa - prema narodnoj pesmi "Bošnjaci na Moskovu". Zanimljivo je da je Vuk uzeo izraz "Bošnjaci".
ZULFIKARPAŠIÆ:
To je tada bio jedini izraz, a danas, zaèudo, oko toga ima diskusija.
ÐILAS:
Sada meni nije jasno ko je bio beg ratajski.
ZULFIKARPAŠIÆ:
To je bio Beæir-paša, direktni moj predak s majèine strane, serasker, vrhovni komandant u rusko-turskom ratu 1737. godine. Njegov sin je Osman-beg, koji je bio zarobljen od Rusa. O njemu ima legenda da je postao ruski general. Mlaði sin je bio poznat Džafer-paša.
Važan dio istorije
|
16-01-2013 at 00:20 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Re: Kazali su
Veceras pisem svoje kazivanje, potaknut neprimjernim jucerasnjim komentarom.
1- Poznata je stvar da vrijedjanja na licnoj osnovi, a posebno pominjanje najmilijih onom drugom komentatoru koji ne dijeli njegovo misljenje, dolazi od primitivnih i iskompleksiranih osoba, bilo da su iskompleksirani svojom inteligencijom, obrazovanjem, ili fizickim izgledom, pa svoju inferiornost nastoje kompenzirati korz vrijednje drugih na licnos osnovi, a neki idu i tako tadeko da pominju i najmilije neistomisljenicima.
2.Inferiornost nije jedini razlog. To moze biti i posledica pogresnog odgoja. Neki roditelji i ne znaju odgajatio svoju djecu. Pokloni se "dragi moj prijatelju" ne daju djeci da biu bila dobra, jer to je pogresan pristup u odgoju. Pokloni se daju, (u ovom slucaju kompjuter) sinu za dobro panasnje, dobar uspjeh u skoli itd, znaci, kad je nesto postignuto, a ne da bi bse nesto postiglo.
3. Ja preznetiram kazivanje uglednih intelektualaca u ovom sucaju Adila Zulfikarpasica i Milovanja Djilasa, koji su bili znacajni ucesnici u stvaranju bivse nam drzave SFRJ. Kasnije su oba bili poznati disidenti, koji su u kontaktima sa uglednim politicarima Zapada uticali na promjene u SFRJ.
4. Proucavati pvjest BiH nezamislivo je bez pominjanja tri familije: Gradascevica, Rizvanbegovica i Cengica. O tim familijama i najuglednijim njihovim uglednicima mi znama malo ili nista, a i to sto znamo, upitna je istina. Smail aga Cengic nije bio nikakav zulumcar kako je to opisao Mazuranic. To sad priznaju i o tome pisu nerki povjesnicari i knjizevnici van BiH.
5. Zasto nekom smetaju kazivanja koja prosiruju nasa zaznanja o jednoj od tih familija. Zar je sramota znati nesto iz svoje povjesti, pa ma kakva ona bila, zar je sramota znati nesto o jednoj od najuglednijih familija u BiH.
Mozda "prijatelj" misli, da je vrijedjanje drugog komentatora, pominjanje njegovih najmilijih,vaznije i primjernije negio kazivanja dva ugledna intelektualca, od kojih je jedan poklonio BiH obimnu povjersnu gradju, koju je sam skupio, obradio, a koja predstavlja nemjerljiv povjesni doprinos proucavanju proslosti BiH, posebno sad kada je u poseldnjem ratu sva povjesna gradja spaljena.
6- Uzmimo primjer komentatora Klona. Kad sam dosao na ovaj Forum na jednoj od tema imali smo potpuno oprecne stavove. Tako je bilo na na temi " Hrvatska zastava na Husinu". Iako smo imali potpuno oprecne stavove, on ni jednom prilikom nije pokusao da me uvrijedi na licnoj sonovi. To govori da se radi o kulturnom covjeku, koji svoje stvove brani argumentima a ne vrijedjanjem i psovanjem neistomisljenika.
Isti je slucaj i sa njegovim kolegom ili koleginoicom, sad ne mogu da se sjetim njenog korisnickog imena. Oprecne stavove sam imao i sa "statebriga", ali je nasa razmjena misljenja bila veoma korektna, posebno kako se blizio kraj diskusijama. Kad mi je ona uputila sugestiju vezano za neka kazivanja, ja sam to odmah prihvatio, jer znam da sugestija dolazi od ozbiljne osobe.
Eto takvu razmijenu misljenja mi treba da praktikujemo na ovom Forumu. Uvazavanje bez obzira na oprecna misljenja.
Pozdrav Dajdza.
|
17-01-2013 at 01:02 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 26
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Politika : Kazali su |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|