Međunarodni festival poezije i kratke priče Duško Trifunović

Tuzlak Saša Simić jedan od laureata

Tuzlak Saša Simić osvojio je prvo mjesto u kategoriji do 30 godina za kratku priču „Magično mjesto“ na upravo završenom Sedmom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „Duško Trifunović“ u Novom Sadu.



- U jakoj konkurenciji sam osvojio prvo mjesto i presretan sam zbog toga. Priča govori o zamišljenom magičnom mjestu u koje svako može da ode. Nagrada mi znači puno jer se pisanjem bavim veoma dugo, a to je ujedno i potvrda da dobro radim i poticaj da nastavim dalje – rekao je Saša za Tuzlarije.

Tuzlanski pisac Nihad Mešić River u recenziji Sašine priče je napisao „Ovo je Oda ljubavi, čežnje, maštanja i nježnosti. Vodi nas na put na kome čitalac upoznaje dušu pisca i navija za njegovu ljubav. Blago erotski opisi doprinose osjećaju nježnosti koje pisac prenosi svakom čitaocu koji zna voljeti. Magično mjesto je ono kojem svako ljudsko biće teži, ono mjesto gdje se nalazi čista ljubav“.

Inače, festival je organizovan u čast pjesnika koji je rođen u našoj zemlji, u Sijekovcu kod Broda, a koji je posle 1992. godine živio u Novom Sadu. Zanimljivo je da organizaciju potpisuju ljudi koji za sebe kažu da rade „nezavisno od politike, moći, novca, seksa i nasilja, a sve u cilju da se povrati dostojanstvo književnosti i umjetnosti, ne tražeći niti dobijajući novac od ministarstva kulture grada Novog Sada, ni ministarstava pokrajine Vojvodine i Republike Srbije, niti evropskih ni svjetskih fondova, niti vladinih i nevladinih organizacija niti pojedinaca, iako bi ih mogli dobit".

Sve ovo je dokaz da umjetnost uvijek nađe način da se izbori sa birokratijom u cilju promovisanja pravih društvenih vrijednosti. Stoga smo ponosni što je naš sugrađanin jedan o laureata ovog festivala.

(Tuzlarije.net)

Cum grano salis 2013

Prisjećanje na lik i djelo Mirka Kovača

Književno veče posvećeno nedavno preminulom piscu Mirku Kovaču, koji je 2008.godine dobio nagradu "Meša Selimović" za roman "Grad u zrcalu", održano je u subotu u Ateljeu Ismet Mujezinović. O Mirku Kovaču su govorili Jasmin Imamović, Filip David i Mile Stojić.



Mirko Kovač bio jedan od najvećih južnoslovenskih pisaca našega doba. Crnogorac po rođenju, živio u Beogradu, pa u Rovinju, ostvario se u krugu najdarovitije generacije srpske i jugoslovenske književnosti druge polovine dvadesetoga vijeka (Kiš, Kovač, Pekić, Bulatović, David).

Našavši u poznim godinama dom u Istri, u Hrvatskoj, sebe je smatrao crnogorskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim piscem, na taj način, s jedne strane suprotstavljajući se nacionalnoj histeriji i isključivosti koja je bješnjela regionom, a s druge strane uvažavajući realnost isprepletenosti bliskih naroda i književnosti. Takav je bio i Kovačev književni jezik – svoj majstorski osjećaj za jezik naslanjao je na tradiciju i život svih jezičkih standarda na prostoru jednog, četvoroimenog jezika, što su mu nacionalisti i malograđani “svih boja” žestoko zamjerali.



Prema riječima Jasmina Imamovića, načelnika Opštine Tuzla, Mirko Kovač je zasluženo ušao u historiju književnosti rame uz rame sa velikanima poput Meše Selimovića, Ive Andrića i drugih velikih pisaca. O Kovaču je još rekao:



Veličine lika i djela Mirka Kovača, prisjetio se i Filip David, srbijanski književnik i prijatelj pokojnog Mirka.

- Družili smo se punih pedeset godina, dopisivali i u najtragičnijim vremenima, imao sam tu veliku, neprocjenjivu privilegiju da gotovo svakodnevno razmjenjujemo mišljenja o knjigama, filmovima, politici...



Mirko Kovač je autor mnogobrojnih romana, novela, zbirki pripovijedaka, eseja, TV-drama. Napisao je i scenarije za neke od najuspješnjijih filmova hrvatske kinematografije poput Lisica, Okupacije u 26 slika, Pada Italije...



Prvu knjigu proze ''Gubilište'' izdao je 1962. godine i od tada niže zapažena djela. Mnogobrojne nagrade osvajo je romanom ''Ruganje s dušom'' te ''Vratima od utrobe'' koji mu je donio NIN-ovu nagradu (197. Uslijedili su i ''Uvod u drugi život'', ''Kristalne rešetke'' te hvaljeni “Grad u zrcalu''.

Nedavno su mu objavljena Sabrana djela u 12 tomova, a njegove knjige prevedene su na više jezika.

(Tuzlarije.net)

Nagrađena priča

Magično mjesto Saše Simića

Kako smo već pisali, Tuzlak Saša Simić osvojio je prvo mjesto u kategoriji do 30 godina za kratku priču „Magično mjesto“ na Sedmom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „Duško Trifunović“ , koji je održan u Novom Sadu.

- Nakon objave na vašem portalu, uslijedili su brojni pozivi prijatelja koji su mi čestitali i bio sam prijatno iznenađen reakcijama. Izrazili su želju da pročitaju moju priču, pa sam iz toga razloga odlučio da je podijelim sa svima - rekao je Saša za Tuzlarije.



Magično mjesto

Za neke neprospavane noći, za neka maštanja i snove, za lijepe i loše trenutke, za nas...

Staza koja vodi do tog magičnog mjesta, mjesta na koje idemo, je uska, grbava i blatnjava, neravna i klizava. Nešto kao kozji put. Okolo je drveće, gusto, jedno do drugog, krošnje se dodiruju, sapliću kao trava na polju koje viri iza. Sunce pokušava da dopre do naših lica, tijela ali se bori, teško je kroz gustu krošnju. Polako, korak po korak, uporno, koračamo ka Mjestu, na kojem će se desiti nešto magično, osjećam to, znam to, stomak me opominje na to, neki bol iznutra svakim korakom me opominje na to, upozorava. Svaki korak je kao vječnost, noga ide ka naprijed al nikako da dodirne zemlju, a kad dodirne ona druga polako, ko da je sama za sebe, jedva se pokrene i napravi slijedeći korak. I tako, korak po korak, krećemo se ka negdje, Mjestu, koje će se prikazati kada ga vidim. Šuma postaje rjeđa, odjednom, drveće postaje manje, krošnje odjednom nestaju, i ispred nas se ukazuje polje, zeleno i prostrano, pogled se gubi i traži tačku, al nema je, samo zeleno ispred. Da li je to, to? Da li je to magično mjesto? Ali, u snu je bilo jezero, plavo i malo, široko i duboko onoliko da ribe plivaju u njoj, u snu. Tražim pogledom jezero, vidim tebe, nasmijana magičnim osmijehom na licu, tanka majica prekriva tvoje tamno tijelo, ramena ističu tvoj vrat, koji se prkosi vjetru, i polako čuva glavu, slatku, malu sa dva dragulja u sredini, oka tvoja dva, koja pogledom na mene u meni spokoj i mir ispliva na površinu.

Pogled se polako spušta preko tvoje majice, ide niže, preko nogu, i ugleda vodu, koja je pod nogama tvojim. Pogled prati vodu, noge ga prate, i korak se ubrzava, i odjednom, ispred magija. Jezero, plavo, mirno i mistično, okolo ga čuvaju drvce, šipražje i granje, braneći ga od pogleda i ljudske ruke. Pogled prelazi i upija tu magiju, to magično mjesto, koje se urezalo u sjećanje, i ne ide nikamo, ne isparava samo je jače, svakom minutom. Ti, stojiš iza, čudnog pogleda, ne jasnog, ko da je samo meni ovo mjesto lijepo. Ne sviđa ti se vidim. Odjednom, dvije male srne protrčaše pored nas, stadoše pored vode, i graciozno se sageše da piju vodu. Zastadoše, okrenuše se ka nama, pogled upret u tebe i ko da te neka čarolija pokrenu, krenu ka njima. Ruka ti krenu ka vratu, lagano mu pređe preko glave do vrata i preko leđa. Srna, lagano izvi vrat, jezikom dodirnu ti ruku, glavom i očima ko da reče „ hvala“ i ode sa svojom sestrom, bratom, daleko u šumu. Ti, okrenu se prema meni i sa osmijehom na licu, reče: ovo je prelijepo,ova šuma, jezero i sve oko nas je magično“.

U tom trenutku, ispred nas, u jezeru, jato riba poče svoju igru, malo, malo skakačuju po površini vode, kao da nas izazivaju. Odjednom ništa više nije važno, ni priča ni riječi, ni misli ni obaveze, samo ti i ja i tišina oko nas. Lagano te grlim, rukama oko vrata, tvoja glava pada na moje rame, i ja se lagano utapam u tvoju kosu, koja kao oblak me miluju po licu. Dugo bih ja ovako ostao. Onda zagrljeni, onako kao što mi to znamo, ti ispred mene, a ja iza tebe, obadvije ruke na tvojim ramenima, šake ispred, na stomaku ukrštene sa tvojima i lagano koračamo istim zajedničkim koracima. Onda sjedamo na obalu jezera, zagrljeni i skupljeni u klupko, gledamo u jezero, i šutimo, nema potrebe riječima kvarit trenutak. Odjednom, okrećeš se, pogledaš u mene i lagano kreneš usnama ka mojima. Sladak okus usana, u meni budi nešto, i prepuštam se čarima poljupca. Grlim te, lagano rukom prelazim kroz kosu, dok se tvoji prsti igraju na mojim leđima. Poljubac traje vječno, kao i san, java, maštanja i želje, osmjesi, sve to zajedno čine to mjesto magičnim onakim kakvim sam zamišljao.

Lagano, al sigurno se vraćamo nazad, teških nogu nazad koračamo, sa nekim drugim osmijehom na licu, sa drugim osjećajima u srcu, duši, iznutra. Drugi osjećaj koji kaže da se nešto promjenilo, da ništa više nije kao prije i da neće biti. Jer smo doživjeli to mjesto zajedno, magično i naše, osvjetlilo nas, duhovno napunilo i spojilo na neki drugi, duhovni način, više od tjelesnog zadovoljstva, onog koji se riječima opisat ne može. Osjetiš i ti to, ništa ne govoriš al osjetiš, i oči tvoje govore za tebe, pogled isto, govor tijela je čudo, on govori i kad se mi borimo da ne kažemo ništa, tijelo je to koje govori za nas. Okolo više nema svjetla, sunce je zašlo, mrak polako pada, a mi koračamo ka negdje, ka nekoj tački koja vodi ka nekom zadovoljstvu, ka našoj kući, mjestu koje nas brani od zla, mjesto koje je tvoje, i mjesto koje je moje. I opet kad smo zajedno, gradimo nešto naše, samo moje i tvoje, na koje ne može uticati niko, jer naš svijet je jak, otporan na sve, i niko ne može i da hoće ući i narušiti naš mir, jer ja ću se boriti za to, životom ako treba.

I san se okonča, teškog srca se probudi, pogleda kroz prozor, sunce, šuma, al nema putića, nema tebe, nema jezera i nema onog osjećaja. Al ti su tu,u glavi i mislima, šetaš, koračaš kao u snu, sa mnom i pored mene, kroz sve, zajedno, jer je tako lakše.

Veznati tekst Tuzlak Saša Simić jedan od laureata http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=54188

(Tuzlarije.net)

[Edited by cupo on 08-09-2013 at 18:03 GMT]

[Edited by cupo on 08-09-2013 at 18:08 GMT]

Tuzla Film Festival od 18. do 22.septembra

„S čime, s kime u EU Glavom ili guzicom?“

Monodrama Dragana Tešića pred publikom u Tuzli

U Bosanskom kulturnom centru Tuzla, u petak, 13.09.2013.godine, biće upriličena prva repriza monodrame Dragana Tešića „S čime, s kime u EU Glavom ili guzicom?“. Predstava je premijerno izvedena na ovogodišnjem festivalu „Pozorište bez granica 2013“, a naišla je na sjajne reakcije publike.



- Riječ je o aktuelnom tekstu koji je svojevrstan nastavak moje prve monodrame „Nije sve u glavi, nešto je i u guzici", ujedno i najuspješnije predstave Draft teatra. Radi se o političkoj satiri koji govori o onome što nas čeka nakon eventualnog ulaska u Evropsku uniju. Predstava je zamišljena kao interaktivna priča sa publikom, a bit će praćena i multimedijalnim sadržajima – rekao je Tešić za Tuzlarije.



Autor i režiser monodrame je Dragan Tešić, scenografiju potpisuje Hari Ejubović, za izradu i reprodukciju multimedijalnih sadržaja, bitnog segmenta predstave, bio je zadužen Jasmin Jatić, a korištena je muzika sa posljednjeg albuma Dubioze kolektiv.

Predstava počinje u 19:30h, a karte po cijeni od 5KM možete kupiti u Marketing službi Bosanskog kulturnog centra.

(Tuzlarije.net)

Komemorativni centar Tuzla

Identifikovano osam žrtava rata iz Podrinja

U Komemorativnom centru u Tuzli danas je identifikovano osam žrtava, ubijenih tokom protekle agresije na području opština Osmaci, Bratunac, Zvornik, Srebrenica i Višegrad.

Žrtve su ekshumirane u ranijem periodu iz masovnih grobnica Pelemiši-Šekovići, Drvenice-Osmaci, iz jezera Peručac, i na pojedinačnim lokalitetima na području Zvornika, Bratunca i Srebrenice.



Među identifikovanim je i Zineta Poljo, koja je imala 70 godina kada je ubijena. Potvrdu identifikacije obavila su njena djeca Ismet i Mustafa Poljo.



- Majka je odvedena 1992. godine u julu mjesecu, zajedno sa ocem, a potom negdje zvjerski ubijena. Prema dosadašnjim informacijama koje smo uspjeli prikupiti, njene nepotpune kosti pronađene su u dolini Drine, na području opštine Srebrenica. Za oca ne znamo ništa i za još 17-18 članova uže i šire porodice, koji se vode kao nestali, koji su odvedeni, a među njima je bilo i jako puno starijih ljudi, žena, djece...Iz čitave familije je stradalo 36 osoba. Majku ćemo ukopati u Višegradu - rekao je Ismet Poljo.

Među identifikovanim žrtvama su i djed Abid Salkanović, nana Hurija Čivić i unuka Sadika Čaušević. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su potpuno spaljeni u porodičnoj kući u mjestu Drvenice, opština Osmaci. Identifikovani su klasičnom metodom prepoznavanja, jer su kosti toliko spaljene da nije bilo moguće DNK analizom utvrditi njihov identitet.

Od osam identifikovanih žrtava pet je ženskih osoba i tri muškarca, najstarija žrtva je Abid Salkanović koji je ubijen u 88 godini života, najmlađa žrtva je njegova unuka koja je imala 21 godinu kada je ubijena.



Imena danas identifikovanih žrtava:

1.Sadika (Ibrahim) Čaušević rođena 25.08.1970.godine;
2.Hurija (Sabit) Čivić rođena 27.03.1913.godine;
3.Abid (Rešid) Salkanović rođen 5.1.1905.godine;
4.Hanifa (Avdo) Islamović rođena 1.11.1936.godine;
5.Zineta (Salko) Poljo rođena 28.06.1923.godine;
6.Zina (Ibrahim) Sejdinović rođena 3.3.1922.godine;
7.Fadil (Salih) Hasanović rođen 22.07.1955.godine;
8.Ahmet (Ahmo) Manjić rođen 24.10.1962.godine.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 09-09-2013 at 15:09 GMT]

Slovačka je pala

Tuzlaci proslavili pobjedu naših fudbalera

Nakon pobjede fudbalera Bosne i Hercegovine nad selekcijom Slovačke u Žilini, u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014, uslijedilo je slavlje na ulicama Tuzle. Itekako važnu pobjedu izabranika Safeta Sušića od 2:1 nad Slovačkom, Tuzlaci su najprije proslavili u svojim domovima i na mjestima gdje je bilo organizovano zajedničko praćenje utakmice, a zatim su se uputili u druge dijelove grada gdje su slavili pobjedu plavo-žutih. Uz skandiranje neizostavnog "Volim te Bosno", zastave Bosne i Hercegovine i navijačke rekvizite, pobjedu naše reprezentacije slavilo je i staro i mlado.



Kolone automobila kružile su i centralnim gradskim ulicama. Uz zaglušujuće zvuke sirena i povike "Šampioni, Šampioni", "Bosna, Bosna" Tuzlaci su veličali uspjeh naše selekcije. Naša ekipa boravila je na Skveru, a u nastavku pogledajte šta smo zabilježili.







































TUzlarije.net

[Edited by cupo on 10-09-2013 at 23:46 GMT]

Pogledajte kako je pobjeda Zmajeva proslavljena na Skveru....

Izložba u okviru Tuzlanskih pozorišnih dana

Frenetično gibanje na slikama Aleksandra Markovića

Izložba „Moving experience“ akademskog slikara Aleksandra Markovića iz Tuzle otvorena je u srijedu u foajeu Narodnog pozorišta Tuzla, a u okviru XX Tuzlanskih pozorišnih dana 2013.



Ciklus koji je Marković izložio sastoji se od niza radova u kombiniranoj tehnici koji prikazuju upravo razne motive koji aludiraju na kretanje, simuliraju dinamiku dijagonalama i raščlanjivanjem slike u zone na čijem se sjecištu u razvučenim, crnim siluetama iščitava ljudska figura.



- "Moving experience" je tema koju obrađujem već nekoliko godina. Zapravo, radi se o čovjeku, a ja kroz svoja djela prikazujem njegove kretnje i atmosferu koja ga prati u raznim emotivnim stanjima. Stvaranje izraza u slikarstvu je svakako dugotrajan proces, a ovaj ciklus je rađen kombiniranom tehnikom akrilnih boja i silikona na platnu - kaže Marković.



Iako se autor svojom fizionomijom, uklapa u suvremeni kult atletskog izgleda, prema riječima Mirka Božića, književnika iz Mostara, on silikon ipak ne koristi kao neki ljudi, da bi još dodatno naglasio svoje mišiće, već ga aplicira na svoja platna čime im daje jednu paučinastu, nježnu membranu koja u svojim delikatnim teksturama prelama proplamsaje žarkih boja na pretežito tamnim podlogama, zemljanih tonova.



- Njihovu statičnost autor razbija dinamikom apstraktnih figura koje dominiraju većinom prikazanih radova. Ove figure, ovisno o kutu gledanja, naizmjenično eksplodiraju i implodiraju, povlačeći gledatelja za sobom u njihov košmaroliki unutarnju svijet, kaže Božić dodajući da će biti iznimno uzbudljivo pratiti razvoj ovog slikara u bližoj i daljoj budućnosti.











O autoru...

Aleksandar Marković je rođen 1987. godine u Tuzli. Godine 2010. magistrirao je na Odsjeku za slikarstvo u klasi doc. Antuna Borisa Švaljeka, te stekao zvanje magistra likovne umjetnosti -akademski slikar i profesor likovne kulture.

Do sada je izlagao na preko 60 grupnih izložbi ( BiH, Hrvatska, Srbija, Španija, Engleska, Francuska) i pet samostalnih izložbi ( Tuzla, Visoko, Mostar, Dubrovnik). Učesnik je nekoliko likovnih kolonija ( Međunarodne: ´´Breške´´ Tuzla, Prozor HE, Međugorje, EKO-Široki Brijeg).



Dobitnik je rektorove nagrade za studij,prve otkupne nagrade za slikarstvo na natječaju za studente Alu-Bih2009.g,i otkupne nagrade na natjecaju studenata na Alu-Bih 2008.godine. Član je udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona i udruženja likovnih umjetnika BiH. Trenutno živi i radi u Tuzli kao profesor umjetnosti u KŠC "Sveti Franjo" i u svom slikarskom ateljeu.

Izložba ovog mladog tuzlanskog autora bit će otvorena do 21.septembra.

(Tuzlarije.net)

[Edited by cupo on 11-09-2013 at 20:52 GMT]

Obilježen jubilej Merhameta

Sto godina na putu dobročinstva

U organizaciji Regionalnog odbora "Merhameta" Tuzla u Bosanskom kulturnom centru održana je Svečana akademija pod nazivom „Najbolji ljudi su oni koji pomažu drugima“. Ovom svečanošću je obilježeno stotinu godina humanosti Muslimanskog dobrotvornog društva ''Merhamet'' u Bosni i Hercegovini, koje je osnovano s ciljem da pomaže ljudima, kako bi svijet u kojem živimo bio ljepši i ugodniji.



Obraćajući se prisutnima, direktor RO „Merhamet-a“ Tuzla Adil ef. Pezerović govorio je o aktivnostima te humanitarne organizacije u proteklom periodu i nastojanjima da pomognu svima u BiH kojima je pomoć neophodna bez obzira na prepreke s kojima se u radu susreću.



- Ovo je značajan jubilej "Merhameta" u BiH, dobrote i merhametluka bosanskog čovjeka koji je uvijek bio na pravom i dobrom putu da se pomogne čovjeku u nevolji, ne pitajući za vjeru, naciju i porijeklo. Kada je u pitanju rad Narodne kuhinje „Imaret“, trenutno imamo više od 3.500 korisnika dnevno, a za godinu dana pripremimo preko milion obroka. Svoje djelovanje ne ograničavamo samo na području Tuzlanskog kantona, već se značajno angažujemo i na pomoći povratnicima u manjem bh.entitetu – dodao je Pezerović zahvalivši se svima koji pokazuju razumijevanje i daju podršku da bi projekti "Merhameta" bili što efikasniji i kvalitetniji.

Prisutnima su se također obratili Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski i Hajrudin Šahić, predsjednik Merhameta iz Sarajeva. Poslušajte šta su kazali:



Uz svoj humanitarni karakter, kao prioritet djelovanja, ova organizacija sve više dobiva na težini i značaju kada je riječ o očuvanju i njegovanju kulturno-historijske tradicije Bošnjaka. U prilog tome svjedoče i nastupi sazlije Jusufa Brkića, Hora Behram-begove medrese, te vokalnih solista Nedžada Salkovića i Azre Husarkić, uz pratnju Amira Softića na harmonici.

















Svečanosti su prisustvovali predstavnici vjerskog, javnog i političkog života, a najzaslužnijim institucijama i pojedincima, koji pomažu rad "Merhameta", uručene su zahvalnice.



Merhamet su osnovali intelektualci i zanatlije 1913. godine u Sarajevu, sa ciljem pomoći čovjeku u nevolji. Ubrzo se ovo humanitarno društvo proširilo na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Komunistički režim je 1946. godine zabranio njegov rad, ali je ponovo uspostavljen 1991. godine.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 12-09-2013 at 22:11 GMT]