Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: JMBG jer me se tièe
Slazem se sa svakim slovom ovog teksta.
Odlicno formulisano, ono sto sam ne umjedoh formulisati, u vlastitoj glavi.
Djeca koja su pojela beboluciju
Piše: Emir imamoviæ za Radiosarajevo.ba
Revolucija matiènih brojeva mogla je biti povijesni dogaðaj, a završila je, eto, kao još jedan promašaj.
Možda ne historijski, jer protesti nikada nisu bili dovoljno masovni, a zahtjevi demonstranata dovoljno artikulirani, ali je jedna velika šansa da zbilja izbije mir nepovratno propuštena. Dugo najavljivano, ali nepripremljeno – ili krivo pripremljeno, skro da je svejedno - okupljanje graðana prvog jula, pretvorilo se u svoju suprotnost, u, zašto ne reæi, bošnjaèko fantaziranje na cesti, u kojem je èestiti, zabrinuti, pošteni svijet statirao i, na kraju, završio kao kolateralna šteta.
Masa nikada i nigdje nije donijela promjene, veæ je tek provodila zamisli manjine. Svaki kolektivni napredak je, zapravo, posljedica ideja prosvjeæenih pojedinaca i, prije grupica nego grupa, koje je veæina u jednom trenutku i iz raznoraznih motiva prihvatila. I ovu, sada veæ propalu beboluciju, pokrenulo je sedam ljudi, a dnevnik jednog od njih, Zorana Ivanèiæa, smo objavili, da bi jedan njegov važan dio ja citirao gdje stignem. Dakle, ovako je pisao Ivanèiæ: „Od inicijalnih sedam graðana, koji su ovo pokrenuli, sve do jednom je potpuno svejedno hoæe li se ti brojevi dodjeljivati na državnom, entitetskom, distriktnom, kantonalnom, opæinskom, mjesnozajednièkom ili kuænosavjetnom nivou. Kasnije su se pojavile grupe, koje su davale izjave za medije, da je jedino prihvatljivo da sve bude na državnom nivou. To nismo mi. Mi samo hoæemo JMBG za djecu. Hoæemo elementarna ljudska prava i elementarne usluge države koju plaæamo. Kako, ne tièe nas se“.
Zdrava depolitizacija
Sarajevski ustanak bio je važan upravo zbog toga što se pokretaèi i uèesnici nisu petljali u konstrukciju države, pokušavali ispraviti nepravde iz prošlosti i dominantno politièko mišljenje jednog naroda nametnuti kao opæe u Bosni i Hercegovini. Èinilo se, dakle, da je bebolucija priznanje države takve kakva jeste, trenutak kraja povijesti i poèetka sadašnjosti u kojoj graðani prvo traže da im se ispune elementarne potrebe, a za ostalo – upisivanje narodnih poslanika u historiju – baš i ne brinu.
Jedan politièki dogaðaj, a pobuna protiv vlasti iz bilo kojeg razloga to jeste, bio je, ma kako apsurdno zvuèalo, zdravo depolitiziran. Tražilo se, naime, da se povuèe jasna, vidljiva, debela granica izmeðu, nazovimo ih, ideoloških ciljeva i svakodnevnog funkcioniranja uslužnog administrativnog aparata.
U prijevodu: revolucija matiènih brojeva bila je zahtjev da, bez obzira ko je obnašao, vlast ne ugrožava „elementarne usluge države koju plaæamo“.
Sedam takozvanih obiènih graðana dovelo je bosanskohercegovaèko društvo skoro do prekretnice i izazvalo kolektivnu paniku meðu politièkom elitom. Kakvu i koliku, vidljivo je iz reakcija, bez obzira odakle dolazile: niko se, naime, od svih tih kontrolora naših života nije znao postaviti prema onome što su demonstranti tražili. Zazivali su, tako, bošnjaèki predstavnici vanredne (Lagumdžija) i redovne (Izetbegoviæ) izbore, iako niko, ali niko, sa ulice nije tražio da se vlast mijenja, veæ da radi; Dodik je izmišljao antisrpsku zavjeru, makar niko i nikada, tih prvih dana, nije rijeèi rekao o Republici Srpskoj kao takvoj; u dva HDZ-a su se ponašali, kao i u svakoj krizi u posljednjih nekoliko godina, poput èlanova Izvršnog odbora SNSD-a katolièke vjere, pozivajuæi se na lažni strah kao opravdanje za nerad svake vrste...
Prvi, pravi bebolucionari su se, recimo tako, postavili kao Belgijanci. Ta se evropska država, kažu, raspada, puca na dva dijela, vazda je u nekoj krizi, a odnosi izmeðu Flamanaca i Valonaca kreæu se od loših ka gorim i obrnuto. Nije, meðutim, zabilježeno da se u toj Belgiji ne izdaju pasoši jer nema matiènih brojeva, da glavni i bilo koji drugi grad noæu nema vodosnabdijevanje, da se nabildani graðani ubijaju po kafiæima, a oni obièni dobijaju batine dok svoju imovinu brane od razularenih, podobnih kapitalista sa granice zakona, da doktori ne pružaju hitnu medicinsku pomoæ ženama sa mrtvom djecom u utrobi, da... Ma jedino što je zabilježeno jeste rekord u neformiranju državne vlade – tu su i nas prejebali – ali ni tada niti jedan Flamanac ili Valonac nije bio uskraæen za elementarne usluge države koju uredno plaæa.
Prvoga jula, onoga u kojem je Evropska unija došla do Izaèiæa i Neuma sa dvije strane, sve je otišlo u lijepu stvar materinu. Ne zato što je na najavljivane velike proteste izašlo tek dvije hiljade ljudi, niti zato što je tih dvije hiljade ljudi zaustavilo, uz ostalo, i javni prijevoz u Sarajevu, dakle uskratilo „elementarnu uslugu“ sugraðanima koji su je platili, veæ zbog zahtjeva koji opæu, društvenu promjenu u BiH èine nemoguæom i neizvodivom.
Šteta
Merlinizirana verzije narodne pjesme S one strane Plive – pod službenim nazivom Jedna si jedina – daleko je himniènija od Šestiæeve kompozicije, baš kao što je i Republika Bosna i Hercegovina (naroèito ona socijalistièka), bila funkcionalnija i, zanemarimo li na trenutak marginaliziranje takozvanih izdajnièkih krajeva i politièke sudske procese, za veæinu ugodnije i pravednije društvo; dok zastava sa ljiljanima naprosto izgleda ljepše od modificiranog grba civilne zaštite. Ali... vazda ima prokleto ali.
Upotreba simbola koji se dijametralno percipiraju sa razlièitih strana nišana, kao i zagovaranje povratka republike, najefikasniji je naèin da se revoluciji matiènih brojeva oduzme sve zbog èega je bila važna. Jednostavno, onaj ko bi na sarajevskoj ulici mijenjao ustavno ureðenje i sve što ga prati, automatski gasi svaku moguænost da saveznike naðe meðu veæinom stanovnika RS-a ili upokojene Herceg-Bosne. Meðu graðanima koji su mogli, ako veæ i nisu, od države u kojoj žive zatražiti da im pruži elementarne usluge koje su platili.
Revolucije obièno jedu svoju djecu. Beboluciju su pojela djeca one – megalomanske, centralistièke, bošnjaèko-nacionalistièke, nerealne i dugoroèno pogubne - politike koja ima, možda i veæinsku podršku, ali samo jednog naroda. Dakle, nedovoljnu za bilo kakve civilne promjene u Bosni i Hercegovini i više nego dovoljnu da svaku moguænost konaènog kraja rata voðenog mirnodopskim sredstvima odgodi na duže.
Šteta, velika šteta.
|
03-07-2013 at 10:16 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 51
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: adisa, Amelaaaa, anqilan456, Asjaaa, asja_m, aurora, con, edin_messi, fake, fare, grande, indyy, jaaaaaa, kunisch, majaaa, necko1972, nuhbeg, schousgeben, speedy07
|
FORUM : Politika : JMBG jer me se tièe |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|