citat:

---

Amigo wrote:
Dusko je danas negdje sa ove strane "Bare" a Emin je (koliko cujem) jedan od direktora u Posti. Kada sam prije tri godine boravio u Tuzli sreli smo se u prolazu ali me (izgleda) nije prepoznao! Pogledao me je onako iznenadjeno i produzio!
__________________________________________

Ne cudim se da te Emin nije pozdravio ,cesto se on zamisli, jos kako je djed postao ,samo o unucima misli i prica .

Nego ,nezgodno ovo malo kad se ljudi punim imenom i prezimenom spominju ,doduse za sada po lijepom.

citat:

---

sunce wrote:

Behram-begova medresa je bila najstariji obrazovni objekat u sjeveroistocnoj Bosni .
Pocela je s radom 1626. a prekida 1949.
Zgrada Medrese srusena je 1974.
Od cijelog objekta ostala je samo porta(kapija) koja je restaurirana prvi put 1975. a potom i 1990. i 1997.
Da li prepoznajete kapiju zgrade ?

---

Mnogo je tema i oblasti zanimljivih za ovaj topic, ali se valja prilagodjavati strukturi posjetitelja. Za neke je mozda tema 100 godina od dolaska el. energije u Tuzlu, ili 50 godina Radio-Tuzle i sl, sto svakako zasluzuje prigodne komentare. Kikcu i jos nekima je interesantan Partizan u Kreki.

Ako ima Kreccana na netu i ovom forumu bilo bi zanimljivo nesto detaljnije reci o Kreki, bivsem sportskom i kulturnom centru Tuzle.


[Edited by rafo on 09-06-2003 at 23:01 GMT]

Zdravo svima,
posebno fala ili hvala Rafi za fotke jednog i drugog "Partizana". Ja pripremi cijelu stranicu daljnjih sjecanja ili "Vrijemeplovijada", kako ih ja volim nazvati, jer su mahom vezane za sport ili sto je bio sport za mene kao dijete, ali pocet cu sa slikama koje Sunce postavi.Jedan od crteza pokazuje zgradu Velike Gimnazije( zveli su je i ´Realka")i Okruzne Poste. Ta Okruzna Posta je ustvari zgrada Narodne Biblioteke( neko je napomenuo da su skele oko zgrade)ili Gradske Biblioteke( neznam joj sadasnji naziv). Biblioteka se jedno vrijeme nalazila u ulici Vikica, mislim da se tako zvala, a to je ulica od Kina Centar do Pravoslavne Crkve( stara "Srpska Varos"). U istoj je bila i poznata Tuzlanska Djecija Bolnice. Niko od nas nije volio tu zgradu, mogu reci da smo se je i plasili, ali smo volili dvoriste iste i cesto visili na zeljeznoj ogradi kojom je bila ogradjena. Razlog su bili paunovi i fazani kojih je dvoriste bilo puno.Sunce nam pokaza i sliku Katolicke crkve, eee, taj parking sa lijeve strane Crkve je mjesto gdje je bila Centralna Posta( izgradjena poslije II sv. rata),a odmah do Poste je bila zgrada Kamenog Suda( moze se vidjeti na crtezima D. Trifkovica). Sa druge strane, ulice Mose Pijade(tako se zvala),nalazio se divan park sa fontanom i crvenim ribicama, a u sredini Discobolo(bacac diska), mislim da je Franjo Leder napravio taj kip.Sjecam se da su nam govorili da lovu(dinare,cvoke i petake) ne diramo iz fontane, jer ribice su otrovne. Nista nije pomoglo jer smo mi uzimali lovu i igrali "Burdelja".A kad smo kod "Burdelja" starija raja se mora sjetiti prostora iz Vatrogasnog medju vrbama. Taj prostor od Vatrogasnog pa do Pozorista bio je za mene popriste vise zgoda i nezgoda a evo par takvih.Nekada,kada sam je bio u Tuzli, izgradise "Pasarelu", e sa suprotne strane od Pozorista, uz brdo je isle jedna veoma strma ulica, zvali smo je Talijanusa i u zimsko vrije smo se tu sankali. Bio sam srecko, tako da sam dva puta zavrsio u Jali u po zime. Odmah do Pasarele bio je i jedan drveni mostic"most uzdisaja", nikad ne skonta zasto su ga tako zvali. Mozda zbog mladih, koji su se tu cesto ljubakali, a mozda i zbog same Jale, jer si morao, ljeti, duboko udahnuti pa preci preko mosta. U svakom slucaju, kada se ovo dogadjalo na tom mjestu je bio Zeljeznicki most, a mi se kupali ispod mosta i fatali ribe. Jedan dan moj otac naidje i vidje me kako skacem u dubljan i to na mjestu gdje se velika kanalizaciona cijev uljevala u Jalu(.." ko to kaze da je Jala mala od Tuzle do Kreke Hiljau kanala") Otac me isprati do kuce, a mati me doslovno izriba "Kabasem" i "Ribacom cetkom. Na Rafinoj fotki je kapija Behram-Begove Medrese. Nekada je tu bio Muzej Sjeverno-istocne Bosne i grada Tuzle.Mogla se vidjeti maketa Tuzle iz Austro-ugarskog perioda, ali i mozaik "Butum Tuzlu opasala guja".Kasnije taj muzej prebacise na Gradinu u "Barutanu"(evo Rafo jos jednog objekta koga se sjecam, pa ako je u zivotu pokazi ga slijedeci put,ako se mognes popeti do njega). U "Barutani" je u jednoj strani(zgradi) bio muzej a u drugoj kahvana i cevapcinica "Bure". Sjedilo se na minderima i malim buricima, a sluzilo se na ogromnim tepsijama, koje su sluzile kao stolovi. Posluzivale su "Tuzlanke djevojke" u bosanskim nosnjama.No vratimo se Medresi za kratko. Moj tetak Brajko, je isao u istu od 1936 do 1939,isprica mi ovu pricu. On dosao sa sela(Ribnica)u carsiju i prvi put "vidio" struju. Kao i svugdje(npr. preskakanje preko koze-na Rudarskom) i u Medresi su uvodili novake u skolu.Poredaju se "gusteri" i uhvate jedan drugog za uho, a prvi u liniji uzme kasiku( u Bosni smo jeli kasikama i viljuskama prije mnogih u Europi)i dodirne zice na prekidacu, jah, moj tetak bio zadnji u liniji. Kaze, ne sjeca se kad je udario u zid na kraju hodnika, ali se sjeca kako ga je nesto udarilo i odbacilo prema zidu, nosao modricu na lijevoj strani glave i lica tri hefte. Eto toliko za sada, a slijedeci put o bazenima ili kafanama,sve zavisi hocu li operisati ACL na lijevom koljenu. Bazeni za fizikalno a kafane da proslavimo, jer sam se ovaj puta provukao.
Sretno svima Kikac

Kikac ,bas sam uzivala dok sam citala kako je to nekada bilo .Nije mi bas jasno gdje su ribe bile ,moram opet procitati .
Obozavam price iz proslosti ,mozda sam se trebala roditi prije bar 50 godina ...uh previse mi je to .

Mogu ti reci Sunce da sam i ja uzivala citajuci i prisjecajuci se svega.I ja se nekih stvari mogu sjetiti, pasaza i prodavnica u njemu, ma ne mogu se sjetiti bazena na banji ali se mogu sjetiti one stare zgrade sto je bila napola porusena.Partizan u Kreki bas oronulo izgleda a tu sam imala neke prijatelje koji su tu zivjeli u blizinii nekada smo tu i izlazili.I ja nekad mislim da mi je bilo bolje da sam se rodila prije 50 godina pa da prodjem kroz ono vrijeme.A sjecam se Tuzle za novu godinu prije nekih 25 godina.Kako je bilo okiceno i izlozi i ulice.Svr je imalo neki duh tih godina.Ne znam uhvati me uvijek neka nostalgija za tim vremenima i godinama.
Mislim da ce mi ta takva tuzla faliti dok sam ziva,i da zivim sada tamo falilo bi mi to vrijeme.
U svakom slucaju pozdravi svima Rafi i kikacu posebni jer njihovo pojavljivanje na ovom forumu je donijelo mnogo vedrine.A sto se tice mojih dragih administratorica za njih su pozdravi takodje neizostavni

Sunce ta medresa je kasnije pretvorena u gimnaziju u kojoj je Mesa studirao i predavao. Je li tako?

citat:

---

RazeR wrote:
Sunce ta medresa je kasnije pretvorena u gimnaziju u kojoj je Mesa studirao i predavao. Je li tako?

---

Behram-begova medresa u Tuzli je najstarija obrazovna institucija u sjeveroistočnoj Bosni i među najstarijim je medresama našega podneblja. Relevantni historijski
izvori navode da je počela s radom prije 1626. godine.
Zgrada Medrese u 19. stoljeću je sagrađena u arapsko-maurskom stilu, a tokom svoje povijesti je
više puta restaurirana i dograđivana.

Prijelomni događaj u radu Medrese je dolazak hafiza Salih-ef. Sivčevića na mjesto upravitelja 1922. godine. On je uveo reforme koje su imale za cilj da
poboljšaju njen rad, a najznačajnije su:

- uvodi se razredna nastava, prvo dva razreda 1923., a kasnije pet razreda;
- školske 1923/24 obnavlja zgradu Medrese i u nju smješta i internat za
učenike;
- osniva kuhinju za učenike, u spavaonice unosi krevete, a u učionice klupe;
- u nastavni program uvodi svjetovne predmete;
- uvodi internatske propise i pravila;
- od 1923. godine uvodi prijemni ispit iz kiraeta i uslovljava upis završenom
osnovnom školom;
- 1924. godine formira savremenu biblioteku.

Ovaj način rada u Medresi primjenjivao se sve do prekida njenog rada 15. januara 1949. godine. Nastavni plan i program se stalno usavršavao što je znatno uvećalo i zainteresiranost učenika za pohađanje Medrese.
Pred Drugi svjetski rat Medresa je imala ukupno dvadeset prostorija u kojima se moglo smjestiti 120
učenika.

U nastavi je korišteno preko 100 udžbenika, a izučavalo se 25 nastavnih predmeta. Medresa je radila i tokom rata, ali u veoma teškim uslovima.

Školske 1948/49 godine učenici su nakon povratka sa zimskog odmora, 15. januara, obaviješteni da se rad Medrese obustavlja do daljnjeg. Medresu je tada
pohađalo oko 100 učenika. Od tog broja 24 učenika nastavili su školovanje u Mektebi-nuvabu (Šerijatska sudačka škola) u Sarajevu i neki su postali i kadije.
Zgrada Medrese je srušena 1974. godine. Od cijelog objekta ostala je samo porta (kapija) koja je restaurirana prvi put 1975. godine, a potom i 1990. i 1997. godine.

Značajno svjedočanstvo o kvalitetu obrazovanja je navod hadži Mehmed-ef. Handžića da su svršenici ove Medrese bili veoma dobri poznavaoci arapskog jezika.

Tokom 323 godine rada Medrese (1626.-1949.) u ovoj najstarijoj obrazovnoj instituciji sjeveroistočne
Bosne predavači su bili najznačajniji alimi i profesori ovoga kraja:
h. Muhamed Hakki-ef. Čokić, tuzlanski muftija,
h. hfz. Šahbaz-ef. Husić, hfz. Salih-ef. Sivčević,
upravitelj, hfz. Hasan-ef. Smajlović, upravitelj,
Ševket-ef. Šabić, muderris i pomoćnik upravitelja,
Ibrahim-ef. Čokić, hfz. Muhamed-ef. Husić,
kurra-hafiz Ahmed-ef. Redžebašić, Adem-ef.
Ažderić, dr. Ismet Smajlović, Mehmed Meša
Selimović, Ibrahim Imširević, kadija, Husejn
Dubravić i Omer Džudža.

Nakon 44 godine prekida, rad Medrese je reaktiviran 1993. godine. Prijemni ispiti su održani 28. augusta, a nastava je počela 6. oktobra iste godine.
Nastavu je počelo pohađati 77 učenika i 40 učenica, a organizirana je iznajmljenim prostorijama.
Godine 1994. Medresa se preselila u restauriranu zgradu čiji su prostori prilagođeni njenim potrebama. Kompleks Behram-begove medrese u Tuzli danas se sastoji od školskih, internatskih zgrada i vakufskog objekta, a u toku je izgradnja džamije. Od 1993. godine u Behram-begovoj medresi neprestano
se ulažu napori za poboljšanje kako prostornih tako i organizacijskih uvjeta za ostvarenje što kvalitetnijih odgojno-obrazovnih rezultata.


PS slike su ranije postavljene ,a Rafo je postirao sta je ostalo od svega .

Evo i mene je sad nesto zainteresovalo,ako mi ko moze odgovorit.....Mesa Selimovicje ima dvije cerke....gdje se one sad nalaze