Suncica...mislim da nismo odrastali daleko. Poplave koje opisujes su i bile razlog zasto je tok i jale i Soline ukrocen u ta betonska korita...Hm...da li je bilo moguce uciniti nesto drugo i zadrzati izvorne oblike je pitanje koje moze biti predmetom diskusija.Moje osobno misljenje je da smo odvec bili optereceni provincijalizmom kada je Sarajevo bilo u pitanju i da se jednostavno postupilo po uzoru kako je Miljacka bila ukrocena...
Opet reminiscencija...kada se samo sjetim koliko je truda svojevremeno Aid Silajdjic bio ulozio da gradjevinski materijal za potrebe izgradnje Mejdana ne zavrsi u rukama Sarajlija za potrebe ZOI...

Iznad Kafane Majevice ,

jesam li ja dobro shvatila da su mijenjali prirodni tok Jale i Soline ?
Ja sam mislila da su samo betonirali njihova korita a da su se drzali prirodnog toka rijeka a izgleda da su ih prilagodjavali gradskim ulicama .

A prije te poplave ,koje se ja sjecam ,cini mi se da su betonska korita vec bila, jer smo se mi kao djeca spustali do rijeka i igrali se ,pravili brane ,preskakali vodu ,a bile su i tada dosta plitke .
Ja sam svega par godina stanovala u staroj Pecari a sjecam se da osim onih starijih bijelih zgrada kod skole ,i nije bilo puno zgrada ,nije bilo ni Sjenjaka ,Stupina ,onih sivih nebodera ,super bloka ,samo livade .

P.S. mozda smo se zajedno igrali u pijesku (i tamo je bila jedna vrba iza zgrade ).

citat:

---

Kikac wrote:
Zdravo svima,
posebno fala ili hvala Rafi za fotke jednog i drugog "Partizana". Ja pripremi cijelu stranicu daljnjih sjecanja ili "Vrijemeplovijada", kako ih ja volim nazvati, jer su mahom vezane za sport ili sto je bio sport za mene kao dijete, ali pocet cu sa slikama koje Sunce postavi.Jedan od crteza pokazuje zgradu Velike Gimnazije( zveli su je i ´Realka")i Okruzne Poste. Ta Okruzna Posta je ustvari zgrada Narodne Biblioteke( neko je napomenuo da su skele oko zgrade)ili Gradske Biblioteke( neznam joj sadasnji naziv). Biblioteka se jedno vrijeme nalazila u ulici Vikica, mislim da se tako zvala, a to je ulica od Kina Centar do Pravoslavne Crkve( stara "Srpska Varos"). U istoj je bila i poznata Tuzlanska Djecija Bolnice. Niko od nas nije volio tu zgradu, mogu reci da smo se je i plasili, ali smo volili dvoriste iste i cesto visili na zeljeznoj ogradi kojom je bila ogradjena. Razlog su bili paunovi i fazani kojih je dvoriste bilo puno.Sunce nam pokaza i sliku Katolicke crkve, eee, taj parking sa lijeve strane Crkve je mjesto gdje je bila Centralna Posta( izgradjena poslije II sv. rata),a odmah do Poste je bila zgrada Kamenog Suda( moze se vidjeti na crtezima D. Trifkovica). Sa druge strane, ulice Mose Pijade(tako se zvala),nalazio se divan park sa fontanom i crvenim ribicama, a u sredini Discobolo(bacac diska), mislim da je Franjo Leder napravio taj kip.Sjecam se da su nam govorili da lovu(dinare,cvoke i petake) ne diramo iz fontane, jer ribice su otrovne. Nista nije pomoglo jer smo mi uzimali lovu i igrali "Burdelja".A kad smo kod "Burdelja" starija raja se mora sjetiti prostora iz Vatrogasnog medju vrbama. Taj prostor od Vatrogasnog pa do Pozorista bio je za mene popriste vise zgoda i nezgoda a evo par takvih.Nekada,kada sam je bio u Tuzli, izgradise "Pasarelu", e sa suprotne strane od Pozorista, uz brdo je isle jedna veoma strma ulica, zvali smo je Talijanusa i u zimsko vrije smo se tu sankali. Bio sam srecko, tako da sam dva puta zavrsio u Jali u po zime. Odmah do Pasarele bio je i jedan drveni mostic"most uzdisaja", nikad ne skonta zasto su ga tako zvali. Mozda zbog mladih, koji su se tu cesto ljubakali, a mozda i zbog same Jale, jer si morao, ljeti, duboko udahnuti pa preci preko mosta. U svakom slucaju, kada se ovo dogadjalo na tom mjestu je bio Zeljeznicki most, a mi se kupali ispod mosta i fatali ribe. Jedan dan moj otac naidje i vidje me kako skacem u dubljan i to na mjestu gdje se velika kanalizaciona cijev uljevala u Jalu(.." ko to kaze da je Jala mala od Tuzle do Kreke Hiljau kanala") Otac me isprati do kuce, a mati me doslovno izriba "Kabasem" i "Ribacom cetkom. Na Rafinoj fotki je kapija Behram-Begove Medrese. Nekada je tu bio Muzej Sjeverno-istocne Bosne i grada Tuzle.Mogla se vidjeti maketa Tuzle iz Austro-ugarskog perioda, ali i mozaik "Butum Tuzlu opasala guja".Kasnije taj muzej prebacise na Gradinu u "Barutanu"(evo Rafo jos jednog objekta koga se sjecam, pa ako je u zivotu pokazi ga slijedeci put,ako se mognes popeti do njega). U "Barutani" je u jednoj strani(zgradi) bio muzej a u drugoj kahvana i cevapcinica "Bure". Sjedilo se na minderima i malim buricima, a sluzilo se na ogromnim tepsijama, koje su sluzile kao stolovi. Posluzivale su "Tuzlanke djevojke" u bosanskim nosnjama.No vratimo se Medresi za kratko. Moj tetak Brajko, je isao u istu od 1936 do 1939,isprica mi ovu pricu. On dosao sa sela(Ribnica)u carsiju i prvi put "vidio" struju. Kao i svugdje(npr. preskakanje preko koze-na Rudarskom) i u Medresi su uvodili novake u skolu.Poredaju se "gusteri" i uhvate jedan drugog za uho, a prvi u liniji uzme kasiku( u Bosni smo jeli kasikama i viljuskama prije mnogih u Europi)i dodirne zice na prekidacu, jah, moj tetak bio zadnji u liniji. Kaze, ne sjeca se kad je udario u zid na kraju hodnika, ali se sjeca kako ga je nesto udarilo i odbacilo prema zidu, nosao modricu na lijevoj strani glave i lica tri hefte. Eto toliko za sada, a slijedeci put o bazenima ili kafanama,sve zavisi hocu li operisati ACL na lijevom koljenu. Bazeni za fizikalno a kafane da proslavimo, jer sam se ovaj puta provukao.
Sretno svima Kikac

---

Daj malo da se i mi ukljucimo,a ne samo ovi iz istocnog bloka.Pa iz naseg naselja su Damir Mrsic,Damir Mulaomerovic,R.Nurkanovic,legenda RAZA MUJANOVIC je prvi put vidjela kos u OS."Jusuf Jakupovic",Svjetlana Kitic,Mustafa Hukic(rahmetli),itd.Inace mislim da su ljudi sa slatine bili specificni(ne mislim bolji od drugih).
Volim Slobodu.

Listam ja neke stare brojeve Fronta Slobode ,bila je rubrika "Galerija tuzlanskih legendi" (Mirza Mukic) i stvarno sam se iznenadila kada procitah da je postojao Pindo Grasak .

A za Antu Olovku , izmedju ostalog ,pise :

"Kad je umro ,na posmrtnici je pisalo Anto Mekic zv.Olovka .Na sahrani su bili njegov brat ,pop i jos dvoje troje ljudi .A,znala ga je cijela Tuzla ,sa sirom okolinom..."

Zalosno .

Nego ,flaki spomenu Slatinu ,pa Slatina je priznali to neki ili ne uvijek bila nekako kultno naselje ,bilo je tu a i sada ima bas dobre raje .

Sjetih se profesora fizickog Seleta ,ne znam mu puno ime ,onaj stari,mrsavi covjek .
On je legenda sa "setnjom do zdravlja " ,sta li je s njim ?

Gdje se Seleta sjeti. On je bio prijatelj sa mojom tetkom, pa smo moja rodica i ja vazda ucestvovale u tom hodanju do zdravlja. Pa poslije sjednemo i najedemo se. 

citat:

---

sunce wrote:

Sjetih se profesora fizickog Seleta, ne znam mu puno ime, onaj stari, mrsavi covjek .
On je legenda sa "setnjom do zdravlja ", sta li je s njim ?

---

citat:

---

medic wrote:
Joldo sinter postojao,jasta.Mislim da mu je ovaj Joldic,fudbaler,koji sada igra u Rusiji sin.Tako sam barem ja cuo.

---

citat:

---

rafo wrote:

citat:

---

sunce wrote:

Sjetih se profesora fizickog Seleta, ne znam mu puno ime, onaj stari, mrsavi covjek .
On je legenda sa "setnjom do zdravlja ", sta li je s njim ?

---

Profesor Selesković, Sele, takodjer sa Slatine, i dalje hoda, i voda druge, svake nedjelje, do zdravlja.
U nedjelju sam, po lijepom suncanom vremenu, prosetao do Vrsana i gore sreo dio Seletove grupe. Krenuli zajedno, njih tridesetak, ujutro, preko Ilincice. Sele, kazu, ostade da vrati vecinu grupe u grad, a ovih 7-8 (planinara) produze do Vrsana, gdje su zapoceli gradnju planinarske kuce (koga zanima, pokazacu je na Putopisima, na Miminom topicu "od Slavinovica do Vrsana").
Sele je, inace, jos uvijek ccio, pjesice ide na 15. sprat, a zadnjih 3-4 ustrci.
Elem, ja se vratih ovdje, na Vremeplov, vise radi Miminih Vrsana, koje je na forumu tako nostalgicno opisala, a i radi emisije FTV-a "Pozitivna geografija" (rekao bih "...i povijest"), snimljene skoro u Vrsanima, sa nekolicinom preostalih domacina i ekipom tuzlanskih umjetnika (na celu sa pokojnim Acom Adamovicem), koju sam vidio krajickom oka.
Cuh, Mima to potvrdi, a u nedjelju se i uvjerih, da su Vrsani staro i lijepo bosansko selo u nestajanju.
Umjetnici ce, kazu, pokusati sacuvati i konzervirati mekteb i dio starih kuca, ali selu nedostaje zivot. Ne vjerujem ni da cemo, u ovoj sirotinji, materijalnoj i duhovnoj, naci sredstva za tako nesto. A volio bih.

---