U Avstriju sam stigo 2000 god. no nesto kratkog daha to bi,ali sam se vrno 2001 i eo jos sam u Avstriji  

citat:

---

Abulafija wrote:
Mene su transportovali HALIKOPTEROM do splita, kad se norvezanin opasa nekakim kajisevima iznad srednje bosne i otvori vrata helikoptera, i otkoci nekakav mitraljez , to reko i bi s mene. Jebo me Evropa, kud krenu. U Splitu presjeli u nakav vojni avion, trazi carinik putovnicu od jednog od nasih, a jaran mu objasnjava da je to ono sto smo dobili od sekretarijata za narodnu odbranu, ona potvrda nekaka . U Danskoj nas docekaju na aerodromu ko filmske zvijezde, novinari, tv kuce sto nekih k****a, palaca, Acko daje intervju nekakom delegatu i vice "fala danskom narodu, fala danskoj kraljici" .
Odatle nas u bolnicu odvedu, gdje nam objasne da cemo biti smjesteni u nekakvom prihvatilistu za ranjenike na periferiji Kopenhagena, jaran se prepo i pita smijemo li mi izaci odatle. Kaze zena, naravno da smijete mozete doci u grad svaki dan ako hocete Poslije nas potrpaju u buseve i odvezu u neku vukojebinu 60 km od grada. Tu smo sa cestim izletima u bolnice i terapeutske centre, proveli skoro godinu.

---

Daj ba Tanitha, da vidimo kako odseli od familije iz Hamburga

[Edited by NORA on 12-12-2007 at 00:24 GMT]

citat:

---

NORA wrote:
Ha, ha, ha...oj Tanitha drOga, jedva cekam da vidim kako se ti vrnu iz Hamburga u Italiju

A moja "II epizoda" ide ovako:
Bili mi tu oko Osla jedno 15 dana, kad kazu nema mjesta nigdje vise moramo dalje na Zapad, opet nas zbubase u neke autobuse i vozi, poslije jedno 2 sahata, nidje kuce, ni barake, ni coeka, nista, samo put i planina, sutio narod jedno 4 sahata, kad pocese nene sve jedna za drugom zapomagat kud li to oni nas boze vode, hej moj sinko, nije nikom vjerovat i tako to...
i ha,ha,ha...oturise one i plakat a jos se nidje ne dolazi, kad u neko doba nakon jedno 10-tak sahata, stop, izlazte, mi izasli pred nekakav ko motel, a svud naokolo samo suma, i suma, i opet suma, opet one nene pocese, hej kud smo dosli kosti ostaviti, kuku nama i tako ti mi tu u toj vukojebini odrapimo sljedeca 3 mjeseca, dok nas nisu smjestili u "prava" prihvatilista za izbjeglice, nije ih bilo dovoljno, jer Norveska nikad u svojoj istoriji nije primila odjednom 15 000 dusa morali ljudi praviti montazne zgrade 24 sahata na dan dobro si rekla Tanitha, dozvoljeno smijanje, jasta je nego dozvoljeno, preporucljivo cak, pa ja se i dan danas ne mogu nacuditi kako smo se mi mogli smijati tada ko budale, jer je bilo tako nemogucih situacija da se covjek samo smijehom mogao braniti...drugi puta cu vam ispricati kako smo iz te sume nakon jedno 2 mjeseca htjeli svi (nas oko 60) da se skrkamo u jedan kombi da vidimo to mjesto koje se nalazi 27 km odatle, svi poludjeli od sume, hoce narod da se uvjeri da ima nedje i ljudi u toj Norveskoj i Bog to je bio prvi rat medju izbjeglicama koji sam dozivjela

---

citat:

---

NORA wrote:

DakleM, moja treca epizoda:
Kad je osvanuo dan, vidimo mi da je divna priroda oko nas, malo se smirili...i tako djeca se sankala, mi strikale, i ko ne zna naucio se, muskarci naprdjivali i znali bolje ratnu strategiju od svih generala, isli mi na zivce strasno, jer nas je fakat bilo malo ciji su muzevi bili dole...a isli bi mi na zivce ionako...
Tako dani prolazili...jedan dan za rucak lazanje, jedan dedo pretura ono po tanjiru, kad ce ti onako skroz ozbiljno:" Hej, pa ni burek him nije ko nas" Mi svi pod sto... U to meni sine ideja, pravicemo burek i bog...nagovorim ja par onako drcnijih zena da idemo pitati sefa kuhinje da mi jedan dan pravimo rucak, on odobri, mislio jadan to je par vecih kazana i gotovo joj kad smo mi posle traziti sve stolnjake dje god je koji u motelu bio, coek jadan samo dodaje, a veze nema sto ce nam...eh, onda stolovi, moramo nedje tolike jufke razvuci, pitamo mi imal`dje rezervnih stolova, kaze coek na tavanu nekom, zovi ono muskinje sto naprdjuju da konacno nesto i urade, hoce za bureka, lete eh sad filovi, necemo samo burek, hocemo i krompirusu, al hoce Bosanac sjeckani krompir, hebo nas caca budalasti hocetel`jel, ja lijepo poredala narod i staro i mlado, i musko u zensko u stroj, prat ruke, i svakom po 3 krompira i tanjir, e hajte sad, kad zavrsite sve mecte u onu tam kazancinu (jedan odvojile samo za to)...i mora ici brzo, ne valja krompir kad pocrni, eh bilo je tu raznih "rukotvorina", od krompira nasjeckanog po propisu, do pofajnih gudura ko za paprikasa, narod rezo kako je znao, nas kuhar jadnik se o jadu zabavio hoce li mu doci kakva inspekcija, jedna nena vice, de vi cure njemu recte da se ne sekira, ovdje je Bog reko laku noc, kakva inspekcija
hele neise napravimo mi tako, bureka i krompiruse za 60 dusa, hej jebote, i to nije bilo po zvrk pite, nego koliko tu dusa zeli...najeli se brate ko budale, i onaj jadnik kuhar se smirio kad je bilo peceno, jest jedno 5 smahno koliko sam brojala to je jedna od najboljih epizoda, prije "pravog" prihvatnog centra... tamo su bile malo "zesce" epizode, ne tako smijesne ali o tom potom.... cao...

---

citat:

---

Bina52 wrote:



Pa toliko su ljudi ,ti Norvezani bili ljubazni i kao:
1.Htjeli su prvo da vam poprave krvnu
sliku
2.Nervni sistem da vam se smiri od frustracija izazvanim ratom i situacijom u kojoj ste
3.Smjestili vas u hotelski smjestaj,hej bona,pa jesi li ti sebi mogla priustiti takvo i toliko zimovanje u BiH?

I TI JOS IMALA NESTO PROTIV,MA

A da si imala drugi dan TV epizodu "Bad boy" pod svojim prozorima od dnevnog boravka,helikopter sa uperenim svjetlima iznad glave,igle mozes brati kakvo je jako svjetlo ,eeee pitala bih ja tebe STA JE CIVILIZACIJA ?

---

citat:

---

smor wrote:
Ja po dolasku prvi mjesec nisam izlazio iz kuce, jer nisam bio utvrdio koja je koja "cetvrt," a ni ljudi kod kojih sam bio nisu me bili prosvjetlili...ono, da me, slucajno, ne safata kakva mraka... izgleda se gledalo previse filmova tipa Boyz in the hood...

---

citat:

---

Abulafija wrote:
Mene su transportovali HALIKOPTEROM do splita, kad se norvezanin opasa nekakim kajisevima iznad srednje bosne i otvori vrata helikoptera, i otkoci nekakav mitraljez , to reko i bi s mene. Jebo me Evropa, kud krenu. U Splitu presjeli u nakav vojni avion, trazi carinik putovnicu od jednog od nasih, a jaran mu objasnjava da je to ono sto smo dobili od sekretarijata za narodnu odbranu, ona potvrda nekaka . U Danskoj nas docekaju na aerodromu ko filmske zvijezde, novinari, tv kuce sto nekih k****a, palaca, Acko daje intervju nekakom delegatu i vice "fala danskom narodu, fala danskoj kraljici" .
Odatle nas u bolnicu odvedu, gdje nam objasne da cemo biti smjesteni u nekakvom prihvatilistu za ranjenike na periferiji Kopenhagena, jaran se prepo i pita smijemo li mi izaci odatle. Kaze zena, naravno da smijete mozete doci u grad svaki dan ako hocete Poslije nas potrpaju u buseve i odvezu u neku vukojebinu 60 km od grada. Tu smo sa cestim izletima u bolnice i terapeutske centre, proveli skoro godinu.

---

citat:

---

Rodjeni wrote:
Ja sam kreno za Dortmund a izaso u Manhajmu a reko tu je to Sad jos malo pa eto me al u qrcu.Dze Dortmund a dze Manhajm a jezik znam kosto ga i danasdan poznajem

1 000 000 x sam se sjetio Josipa i Kugensavena a yebem te zhivote

---

citat:

---

NORA wrote:

------------------------------------------
Hej moj Abulafija, vas dvojica gori od mojih nena, sto su se prepale da i du logor...

DakleM, moja treca epizoda:
Kad je osvanuo dan, vidimo mi da je divna priroda oko nas, malo se smirili...i tako djeca se sankala, mi strikale, i ko ne zna naucio se, muskarci naprdjivali i znali bolje ratnu strategiju od svih generala, isli mi na zivce strasno, jer nas je fakat bilo malo ciji su muzevi bili dole...a isli bi mi na zivce ionako...
Tako dani prolazili...jedan dan za rucak lazanje, jedan dedo pretura ono po tanjiru, kad ce ti onako skroz ozbiljno:" Hej, pa ni burek him nije ko nas" Mi svi pod sto... U to meni sine ideja, pravicemo burek i bog...nagovorim ja par onako drcnijih zena da idemo pitati sefa kuhinje da mi jedan dan pravimo rucak, on odobri, mislio jadan to je par vecih kazana i gotovo joj kad smo mi posle traziti sve stolnjake dje god je koji u motelu bio, coek jadan samo dodaje, a veze nema sto ce nam...eh, onda stolovi, moramo nedje tolike jufke razvuci, pitamo mi imal`dje rezervnih stolova, kaze coek na tavanu nekom, zovi ono muskinje sto naprdjuju da konacno nesto i urade, hoce za bureka, lete eh sad filovi, necemo samo burek, hocemo i krompirusu, al hoce Bosanac sjeckani krompir, hebo nas caca budalasti hocetel`jel, ja lijepo poredala narod i staro i mlado, i musko u zensko u stroj, prat ruke, i svakom po 3 krompira i tanjir, e hajte sad, kad zavrsite sve mecte u onu tam kazancinu (jedan odvojile samo za to)...i mora ici brzo, ne valja krompir kad pocrni, eh bilo je tu raznih "rukotvorina", od krompira nasjeckanog po propisu, do pofajnih gudura ko za paprikasa, narod rezo kako je znao, nas kuhar jadnik se o jadu zabavio hoce li mu doci kakva inspekcija, jedna nena vice, de vi cure njemu recte da se ne sekira, ovdje je Bog reko laku noc, kakva inspekcija
hele neise napravimo mi tako, bureka i krompiruse za 60 dusa, hej jebote, i to nije bilo po zvrk pite, nego koliko tu dusa zeli...najeli se brate ko budale, i onaj jadnik kuhar se smirio kad je bilo peceno, jest jedno 5 smahno koliko sam brojala to je jedna od najboljih epizoda, prije "pravog" prihvatnog centra... tamo su bile malo "zesce" epizode, ne tako smijesne ali o tom potom, cao...

Hajte ba, jeste se stisli, samo ja i Abulafija napisali malo vise, ja tako volim kad se malo opsirnije napise....

---