citat:

---

Bina52 wrote:

Pa ja i neznam ni zohari nasi kakvi su ,a kamoli da ti usporedim.To su ti bona neke crne bube sa zutim nogama ,a ima ih svih velicina pa cak sam vidjela kasnije velike i koji lete.Odvratno do mila boga...ma ...fuj,fuj!

---

Hej jebo vas nalet, mal mi rucak ne zagori, a tagarica Hebote, mirom miri, njam, njam...

Kad smo kod hrane idite vidjeti na Gastronomiji pod Binine pite, kako su meni Bina i Havaji sinoc po noci (ko mene) objasnile zasto ne mogu pravit sir od mlijeka "ispod krave"...hej upisala sam se od smijeha

Sto se tice pricica od danas, ma sta da kazem, svi ste presmjesni
bina s vanglom krofni, Rodjeni s merdzom, pagny s guzicom i Drugarica s krevetom hej ja mislim da "scena krevet" mora u nas film i kapak
Ali Druge da se ti nisi zaj***** oko te stokrle, da se nisi ba penjala na skemliju, jer ako je stokrla kontam, to je ko stolica, samo bez naslona, pa jos kad se ti na to popnes kolika god si pa taj krevet je onda stvarno odmah ispod lustera pa onda kontam dalje, sto li ce im tolikacki, ti njezini preci mora da su davno izumrli, mozda su bili kakvi Talijani od 2,5 metra, pa se drasticno "skupili"
u zadnjih nekoliko "hiljada godina"...moj sinko Bog zna koliko je taj krevet star ...A jel bilo zohara u njemu kontam da je bilo ne bi ti trebala ni jarnica ni stokrla, ti bi "ama u milisekundi" ustala iz njega

[Edited by Nora on 16-12-2007 at 15:34 GMT]

Jah... moj ti dragi

U tim centrima je stvarno bilo svega i svacega. Osim velikih zajebancija, crnog humora, i kojekakvih raznoraznih zvrzlama, bilo je i puno ruznih stvari, nacionalizma, fizickih obracuna, ljubomore i svega najgoreg sto u ljudima ima. Sjecam se jednom su nas odveli ka koncert Tife i cini mi se, Halida Muslimovica. Inace po tim koncertima po Evropi obicno idu jedan narodnjak i jedan zabavnjak zajedno, da, ko biva bude za svakog ponesto , pa i da vise svijeta dodje . Tako da se skupe razlicite grupe ljudi, zbog razlicitih muzicara, a nakon sto konzumiraju enormne kolicine alkohola, shvate da bi trebali objasniti nesto ovim ostalim grupama, koje su i same vaspitnoobrazovno raspolozene
Uglavnom, koncert se prekinuo zbog tuce L, kao i obicno, a po nas dosli busevi pa ce nas razvesti po centrima. Ja i moja tadasnja djevojka udjemo u jedan od buseva i sjednnemo negdje na sredini. Kako smo jedno drugom bili dovoljni, nismo ni gledali ko je oko nas. U glavnom bio je jedan lopov iz novog sada, par ovih nasih kriminalaca iz Bosne, a ostala mjesta su zauzeli neki ljudi koje sam znao samo iz vidjenja, jer su ponekad dolazili u nas centar. U toku voznje je opet doslo do tuce u busu izmedju ovog iz Novog sada i ”nasih Kriminalaca”, a posvadjali se, pa pomarisali zbog rasprave o tome ko je bolji lopov , i jel casnije biti dzeparos ili saner (krasti po prodavnicama) Naravno onda su se potegle srpska i balinska majka, pa nozevi, pa je policija zaustavila bus na sred auto puta, odvela ovog iz novog sada (ko biva da ga zastite), pa smo nastavili putovanje. Tad su i poceli komentari tipa jes vidio srbina, mamu mu j***m, kako je on ovdje doso po zadatku, da zakuha, da nas isprovocira itd…
I tad, u rijetkom trenutku tisine, neko od ovih sto su ponekad dolazili kod nas u centar rece, kako nema nista protiv Srba, ali Hrvata mrzi vise nego bilo sta drugo na svijetu, sto i ostali pocese odobravati. Ja tad skontam da su ti ljudi prezivjeli logorasi iz Hercegovackih logora, ozloglaseni u Danskoj, i poznati po svemu i svacemu. Jos uz to cojk rece, da otkako je izaso iz logora, jos nije sreo Hrvata a da ga nije makar nozom ubo. E tu ja postanem svjestan cinjenice, da, uprkos tome sto se smatram Bosancem, u ocima tih ljudi ja sam samo jedan obicni Tudjmanov cuvar logora, kojem bi oni jebali majku, samo kad bi znali kako mi je ime, i to me saznanje dovede do naglog trijeznjenja i sagledavanja cinjenica oko mene. Ova mi mlada steze ruku, i sapce, da ce sve biti u redu i da se ne sikiram. Bit ce moj k**** u redu, mislim se, dok, sa sjedista iza sebe cujem glas Moce sanera (jedan psihopata, koji je fukno iz sarajva nakon sto su mu komandanta Cacu ubili) kako mi govori da ce mi jebat curu cim me ovi izbodu. A izbosce me sigurno jer su svi torbe pjani, I jer su nabrijani, I jer ce im on, Moco, rec da mi jebu majku, onu ustasku.
Vidis na Mocu sam potpuno zaboravio, jebo me otac moj zaljubljeni, i na ono kad mi je reko je ova moja dobra pichka, i da nije za mene, te da bi bolje bilo da je posaljem da dodje kod njega i Avde u sobu, da im nesto prevede posto govori engleski. I jos je reko da je posaljem oko 11 navece, jer se tad najbolje prevodi. E, ja sam njemu odgovorio, da mu mati puno bolje prevodi navece u 11, u sta sam se puno puta uvjerio zajedno sa pola Sarajeva. Moci to nije bilo drago pa me opalio bokserom, ja njega sankstolicom, pa su nas razvadili uz svecanu zakletvu da ce mi se nayebat matere kadtad. Jebo ga Mustafa Nadarevic i kuduz
Helem……. Ja sam na to potpuno zaboravio, sve do ovog sudbonosnog trenutka u kojem bi se svecano obecanje o sexualnom zadovoljenju moje majke trebalo ispuniti, uz psihofizicko zagrijavanje na mojim mladjahnim bubrezima , a sve uz odobravanje i svesrdnu pomoc ovih, sto su ih, ovi sto ih NE SMATRAM svojima, napatili po logorima u Hercegovini. Ili sto bi narod manje sklon igri rijecima reko, yebo sam jeza u ledja Strah me nako momacki prihvatio, cujem curu kako Moci govori da je djubre pokvareno, i njega kako se kezi naslonivsi se na nase sjediste, osjetim alkohonlni zadah iz njegovih usta i molim Boga da se se nesto desi, bilo sta, samo da ne cekam u neizvjesnosti vise. Vidim kako ruku prebacuje preko ramena moje djevojke, i kako je hvata za dojku, vidim nju, nijemu od uzasa i suzu sto joj krenu, dok mi odmahuje glavom, nijemo me preklinjuci da sutim. Skoro pa instinktivno zamahujem glavom unazad, i osjecam da ga pogadjam u lice, istovremeno uzasnut onim sto me ceka, cujem, kao u bunilu, psovke, vrisak, osjecam udarce po glavi, ramenima, svukud. Zadnje cega se sjecam je necija smedja cipela, i strah.

Probudio sam se valjda 5-6 minuta kasnije, policija i ambulanta su opet bili tu. Nista, samo par modrica, i ogrebotina, malo ugruvan, vise se prepo.
Rekla mi je da su me tukli Avdo, Moco i jos neki lopovi, da me ovi Hercegovci nisu darnuli, i da me voli najvise na svijetu
Lijep je i taj zivot, zabij mu


[Edited by Abulafija on 16-12-2007 at 15:37 GMT]

[Edited by Abulafija on 17-12-2007 at 08:00 GMT]

Ja vama nista ne vjerujem  

Hej sinko Abulafija, ti mene pravo nasekira...bogami, ma nije da nisam cula za takve epizode, ali ih je kod bas tog kalibra zaista bilo malo sto objasnjavam prostom cinjenicom da ko kod je mogo zaustavio se na svom putu ka Zapadu/Sjeveru
sto je mogo nize u Norvesku dosli oni sto su bili dobro "zakasnili" pa sve druge granice zatvorene ili oni izblijedjeli kriminalci, koji su skontali da od "teze" kategorije istih, koji su se smjestili juznije nemaju sanse opstati u svom zanatu nasi saneri i kriminalci su izgleda za te "tvoje" cisto "obdaniste" mozda nesto oko Osla ima vecih og "leptir" kategorije, ovo ostalo sve sitno

[Edited by Nora on 16-12-2007 at 16:05 GMT]

ja taj krevet draga moja ti Noro, necu zabortaviti dok sam ziva. Ja sam visoka nekig 160, ponekad i 165 (zavisno od obuce) a sad zamisli da je taj krevet meni bio do brade probala sam ja ono ko atleticarka da se zatrcim pa da probam noge dignut u visinu, ali kad sam hljosnula od mermer, hebala sam I krevet I sve italijansko
Ne znam ko se vero po njemu ali ono nije bio krevet za insana, nego ko za neke dzinove
Zohara nije bilo u njemu, ali je sjecam se dobro, mirisao na neku biljku … ko ona ruza divljaka iz majkine basce tako nesto…

Nego da ja nastavim

Helem, sutradan konacno izasli iz te katakombe od kuce oko jedno 7. Bolan, mrak u kuci I noc I dan. Prozori neki visoki, ne znamo mi to ni otvoriti I jos plus resetke neke I zastori teski… joj sretni mi sto cemo izaci napolje I vidjeti svjetlost dana iako nas je gazdarica dobro nasavjetovala da se cuvamo italijanskih mafija kao kradu se cure koje ne znaju italijanski mislim u sebi hajd da vidim I tog smjelog, ko bi mene mogao ukrast

Hajmo mi reko jaranice moja prvo sta pojest pa cemo onda pred kucu u 11, jer nas tada treba pokupiti vodic … setamo mi onim trgom a na trgu jedno million kineza prodaju nekakvu odjecu hej reko moja ti, mi ko da smo onim vozom u Kinu dosli hebote a I mogli smo komotno, koliko dugo smo putovali…
Udjosmo u jednu piceriju… pica na jelovniku jedno 100 vrsta … ja cu reko kapricozu, bar to znam sta je a ona ce ti uzet nekakve spagete I po kolu narucismo. Pojedosmo mi to… Iznenadile se skroz, pice ba male, tanke… ma nista ono nama ne bi… mozemo mi po jes jednu ali necemo hajd reko jest cemo sta drugo….donese konobar na stol flasu hladnog limunceta mi probasmo, ko neki liker limuni ledeni ali dobar ba, sam silazi niz grlo… Helem zasjele smo mi tu, moze se I pusit srubismo mi pola flase onog limunceta krenulo nas pravo a nismo znale da to ide samo po jednu malu casicu oj pjane mi, ne mozemo ustat ba… I donese konobar racun… 64 Eura kaze ti ova meni, hebo li te limunceto, trebale smo odbit helem platismo mi to I nismo vise dolazile u tu birtiju… skupa bona, bona za 120 maraka u Bosni jedes u restoranu dva dana nema tu vise jest, cuj Italija poznata po picama neka fala, od sada kupujemo sve u supermarketu
Valja sad nama na okupljanje u 11. ali ne mozemo mi ba ustat man jarabi, jak limunceto
Hajmo mi reko malo prilec pa cemo za sat izac ispred kuce
Vratile se mi kuci, legile, zahrkale ko nikad I probudile se sutradan dolazila je elem Rafaela – vodic da nas budi I kucala kucala ali ko ne cuje se ba nista. Kucna vrata daleko od kreveta za milo cudo ja ni jednom nisam ustala u zahod, oborio me limunceto
Sutradan se mi probudile u 5 ujutro . Kad kuca Rafaela na vrata I pita sta je s nama… ma reko umorne od puta… cijeli dan smo prespavale morate kaze na posao… kakav ba posao subota radi se kaze I subotom hajte kaze da zaduzite bicikla kakva ba bicikla kaze prevozno sredstvo… joj reko ja hocu kuci nema kaze kuci, morate odratiti zasto ste dosle
Helem mi na ona bicikla tvrda isto kao das u I ona iz 15. vijeka… bolan moj djed rahmetli je imao I ljepse I novije od onog sto smo mi dobili ali valja, sta ces … na ona bicikla pa na taj posao…. Poce kisa … mi na biciklima… kukulele……. Rafaela ispred nas u autu a mi za njom na biciklima…pljusti kisa hebla sebe I ne prestaje… Dosli mi ispred zgradurine, izlazi gazda… mi mokre…. Kompletno…. Gazda nas gleda…mali sitni italijancic, zalizan, duga kosa pada preko ledja, bijelo odjelo, bijele cipe, crni kajs I crne suncane cvike… zlatna satina je tu… smrknut, pokaza Rafaeli na ulaz I nesto joj rece… ja na engleskom ko da ga pozdravim, cojk ni mukajit… ljut sto nismo dosle dan ranije
Helem uvedose nas u zgradu, pa u podrum neki kroz nekakve hodnike, pa jos neki sprat nize kroz nekakve kotlovnice u jednu veliku prostoriju… otvori vrata zeljezna a unutra jedno 2 miliona kineskinja siju zene, rezu material ja u jaranicu pogleda… I rekoh… lijepo ti ja reko da se vratimo a ona ce ti neka, suti ba, neka nas jos koji dan
Pri ulazu u tu prostoriju, gazda nam rece radno vrijeme od 07-19:00, pauza u 12, pola sata ha Sta ba
Udjosmo mi, vrata se zalupise!!! Aj reko, haman da ja kuce nikad vise ni vidjet necu… govorim ja jaranici, hebo te ovo ba, taman se rat zavrsio I ja u gore dosla bona….ona me smiruje… doceka nas zena od tog gazde I posto nam nije mogla zapamtit imena, rece da ce jaranicu zvati molto grande a mene grande ja od nje za glavu visocija
Rece nam da skinemo jakne I da je pratimo… a Rafaella nam rece da se vidimo u ponedjeljak, kada idemo u soping svi skupa s njom da kupimo sebi hrane…. Eh tu cu ti ja nabasat na cvrke od 1 Eur dobre cvrke, mozes I kosti jesti

Elem,. gazdarica nas odvede u jednu prostoriju, koja je licila na malo ljepsi zahod ali nije jos zavrsen… stavi nam na pod dvije kutije da sjednemo na njih I donese velika dvoja kolica gardarobe I spisak nekakav u svesci …. Milijardu brojeva sta je ovo
objasni ona nama, da cemo uzimati majcu po majcu, skidati stare etikete I prikacati njihove etikete I na svakoj etiketi pisat rukom prvo 180Eur, pa prekriziti pa onda napisati 90Eur pa opet prekriziti pa napisati 45Eur I onda opet prekriziti I metnut samo 15 Eur
Eto sta ti ta poznata kuca radi… nakupuje odjece negdje na tone I onda stavlja svoj logo I svoje cijene
Konacno skontasmo da smo dovedeni da budemo radna snaga na crno…. Citav dan smo mi to radile… ona odjeca mokra od kise se susila na nama…dok meni nije puko film I napustim demostrativno tu fabriku I kazem da mi pozovu direktora tog udruzenja sto nas je dovelo na “staziranje u Italiju”
Vrijeme je za pobunu a uskoro cu ja obatalit I laneni zeleni material u vrijednosti od pola miliona maraka. Tj. Citavu kolekciju zelenih lanening pantalona I bluza

Joj drugarice al nayeba u talijama

E da,Abulafija pa haveru ja nikad ni u najgoroj nuzhdi nisam s nasim "sumnjivim" tipovima zalazio duboko u noc

Tu im nisam vjerovo jer il chesh skupa s njima past u buharu il chesh zaradit belaja jer to je taka sorta ljudi

E a ja jednom tam 93-e odem u Köln Delbrück a tamo je jedan onaj mrtvi"stashau" drzho kaVanu nazovi tako.
Hajd ima nas svakaki u drustvu,sharoliki al nikad nismo isli trazhit belaja vec samo zeza,cuga,cure i to.
Taj kafic nako u podrumu bio,neka vrsta manje diskoteke.
Ambijent haj moze se rec prolazni..
Inace je bio valjda pod ugovorom sa Beck`s-om pa sve stolanjaci zeleni oni,flashe pivske zelene,reklame od Beck`s-a normalno zelene.Haj nije bitno al nek se zna.Naletim ja na naku curicu iz Brke opstina jel Brcko
Udri nedaj,malo prica malo zeza malo ovo malo ono tek ce ti ona meni a jel odakle si ti?Reko iz Tuzle.Kazhe ti ona meni a jel i vas srbi ubishe ko nas.Ja ko iz topa,ma curo to mene ne interesuje i ja sam Srbin al volim svija
Za momenat osta ona bez rijeci pa me gleda pa bi ko nesta rekla i kazhe mi:Ti da si Srbin ne bi ovde nikad dosho jer ovo je kafic poznat kao antisrpski
Ma joj curo reko,nije to uopste bitno,pa ti ja sve na zezu al ona se upalila pa ila kako mi je ime prezime i to.
Popio sam ja i piva i chivasa,izbetoniro se momachki kad ti pustishe pjesmu od Magazina-Istanbul a ja na sto
tek ce ti ona meni spika-znala sam znala sam da si musliman
Bi to i jos rece bas si drag
Rako haj dobro zovi me Drago

citat:

---

Nora wrote:
Za Tanithu:

Dobro, hajde ti budi reziser, ti svejedno vec zasjela u "rezisersku stolicu" pa ni be od kako si u Hamburg dosla tam i stala..,a scenarij je vec skoro gotov, ali nema zime, vidis sta nas je "glavnih pisaca" , moze bit epizoda ko u Dinastiji , jos nam fale glumci i pare Ja bih najvise voljela da glumim Brenu, meni to najsmjesnije ali sam i prestara i ne odgovaram fizicki, mene Sultan ne bi mogo turit u kontejner ni do ramena ja bih se odma zaglavila...


Nego deder ti mala vise ne zabusavaj, da si sutra ranom zorom iz Hamburga krenula i raport do podne napisala

[Edited by Nora on 16-12-2007 at 02:46 GMT]

---

citat:

---

Tanitha wrote:


Pa citav mi osinjak u glavi,neznam bil plakala od smijeha il od tuge...ja sebi bona napravim kokice , sjednem i citam...

...moji dozivljaji su nista naspram vasih...



hajd,nadoce i meni...

---

citat:

---

Drugarica wrote:
Tanithaaaaa, Noroo sto mi ne rekoste kaspije kaspijske za ovu temu ja sam ovo sve sebi prekopirala u Word i pola dana citam i smijem se cuj onaj sjeo do brozanog kipa i daje mu cedulju sa adresom ojjjjj "Alashe" dragi a cuj Nore kako sve lijepo prica, isto majke mi ko da mi je zena dosla na kafu pa mi prepricava kroz koje je muke sve prosla
kad nesto pomislim i ja se svim nasim mukama iz rata danas dan smijem i sjetim se tate mog kad je otisao u mjesnu zajednicu da i on zaduzi kakvo oruzje i prikljuci se u bilo kakvu jedinicu sa jaranima ali posto je lutka moja draga malo stariji bio, svi mu govorili hajde ti djede cuvaj zenu i zdravlje svoje i on se naljutio bio... nije ni skim pricao tri dana nit je sta htio jest mi se prepali ba, sto rat, sto puca jos i on sad nit jede nit prica. samo neke nacrte pravi, skicira, razmislja sjecam se nabavila mu ja od kone tri jajeta i ispekla mu na oko onako kako on voli treci dan i nosim mu a on ce ti meni, idi zovi sve iz kuce i poredajte se ovdje ispred mene... napravio sam oruzje
poredali se mi tako jedno 20 metara od jabuke, jer ne znamo kakvo jke oruzje u pitanju i da nece jako puknut izveli i konu Ramizu da je pripremimo da ne vristi djaba kad ce ti tata moj, ni pet ni sest nego pracku izvadi ono pracku iz praistorijskih dana i metnu malo veci komad i zamahnu koliko jace moze i zafijari kamen u po centra nacrtanog kruga na jabuci

bilo je nama krivo sto nije sta bilo puknulo ali nam opet drago sto je pogodio u centar... e tad je lutka moja draga i zaplakao i rekao bar cu jednog cetu u glavu prije nego sto me zakolje oci moje lijepe kako se on brinuo za nas

---