citat:

---

Lion_1 wrote:


Mozda i malo preseravanja
U tim godinama mislim da je malo teze zaboravit nesto sto znas od rodjenja, zar ne...

---

citat:

---

Abulafija wrote:
Ja samo hocu da kazem, ce nam djeca puno losije govoriti bosanski nego mi. Prije je valjda bilo vise tih nasih klubova, skola ili jednostavno druzenja medju nasim ljudima, barem takav ja imam utisak. Govorim o dobu Jugoslavije i radnika na "privremenom radu"

---

citat:

---

halosvabija wrote:

ja znam o cemu govoris,i mislim da je to neminovno.recimo,moj sin je ovdje bio tek nekih 10-ak mjeseci,posao u skolu(a dva prva razreda zavrsio u bosni,dakle odlicno govori nas jezik),i naravno sve na njemackom,u skoli,na treningu....i dosli mama i tata,i govore kako je on promijenio naglasak,kako cudno izgovara slovo L....ja se iznenadila,nisam to ni primjetila,ali kad sam obratila paznju-fakat!a cinjenica je da se u kuci samo bosanski govori,i da je mala progovorila bosanski.on s vremena na vrijeme ubaci koju njemacku,ali ja kazem ne razumijem te,pa on slozi recenicu na bosanskom kako treba.nevjerovatno,ali za godinu dana je puno rijeci zaboravio,one koje se ne koriste svaki dan.ja ne znam sta bih drugo radila nego da pricam nas jezik s njima,i da citamo knjige na nasem jeziku,kao sto sam i dosad radila,ali izgleda da to nije sasvim dovoljno.

---

citat:

---

Abulafija wrote:


O tome ja govorim. pravo da ti kazem nije mi jasno kako su generacije "gastarbajterske" djece uspjele nauciti svoj jezik, odnosno jezik zemlje roditelja, a djeca koja su dosla u ratu ga tako lako zaboravljaju.

PS. Orbsevi su mlada ovdje
http://izmo-ekspert.blogspot.com/

---

Djeca u Njemackoj tvrde da nije COOL govoriti bilo kakav jezik osim njemackog.
Mali Hasan nece ni kod kuce da govori nas jezik. Sve razumije i kad odgovara ocu i majci on odgovara na Njemackom. Jednostavno djeca se stide da budu Auslanderi. Djeca se zele integrirati i tu im smetaju roditelji. 

citat:

---

Moods wrote:
Jednostavno djeca se stide da budu Auslanderi. Djeca se zele integrirati i tu im smetaju roditelji.

---

U Danskoj je stvorena atmosfera ignorisanja svega sto nije dansko pa tako i jezika. Malo malo pa se na tv-u izmedju redova moze procitati da bi oni najradije da roditelji i u kucama govore danski izmedju sebe i sa djecom . Ko biva bolje ce se djeca integrisati u dansko drustvo, kulturu i obicaje, a i odrasli. Pazi sad, to govori zemlja koja je na ZADNJEM MJESTU, po integraciji stranaca u drustvo.
I ja preselim u Svedsku, gdje u vrticima, roditeljima govore da insistiraju kod djece na maternjem jeziku, jer po njima, samo djeca sa odlicnim poznavanjem maternjeg jezika, mogu imati samopouzdanja dovoljno da se uspjesno integrisu u svedsko drustvo.
Svedska je na PRVOM MJESTU sto se tice integracije stranaca. (Govorim naravno o zapadnoevropskom, razvijenim zemljama).
E sad, to sto roditelji kad jednom nauce jezik nove "domovine" smatraju da nije problem ako se rijeci dva jezika mijesaju, svjesno ili nesvjesno, je vec druga stvar.
Onda to s vremenom preraste u recenice tipa "komenzi bitte da ti nesto zagen " ili kako se vec pise
Pa ti budi pametan.

Svabo ode u Spaniju pa otvara kafane i pusta njemacku muziku i

Odu u Ameriku pa normalno pricaju njemacki,odu tam odu vam al njemacki braco se prica...kaka integracija...

To je stvar kulture a ne integracije...

Zna se gdje ja moram deutsch schprechat,poso-banka-sa kolegama-prijateljima itd a u mojoj kuci samo maternji bosanski i to gramaticki

Dovoljno od mene sto se EU tice
a druga je stvar sto u istoj ovoj EU,susjedi nece da pricaju nekim zajednickim jezikom..npr Danac uci djecu engleski od 10-e
a njemacki ako hoce moze ucit iako je Danska vezana za Njemacku i kopneno i vako i nako vise neg za Englesku al inat je inat

Il nece ljudi da se integrisu u EU sistem,nase krune,nasa Kraljica i


[Edited by Rodjeni on 25-03-2008 at 15:42 GMT]

citat:

---

Abulafija wrote:
U skandinaviji, gdje zivim, prica se puno o integraciji stranaca u drustvo. Ja sam se u pocetku i sam zalagao, i uradio sve sto je u mojoj moci bilo da postanem dio tog drustva, tj. naucio jezik, stekao obrazovanje, nasao posao, tako da nisam na ledjima drzave itd... E tad sam shvatio da prodje po 10-15 dana, a da ja svojim jezikom ne progovorim, jer nemam s kim (uglavnom mi prijatelji bili danci), da nisam jeo nista od bosanske hrane mjesecima, i da nemam pojma sta se u mojoj domovini trenutno desava. Ta spoznaja me prilicno uzasnula, jer sam shvatio da sam blize asimilaciji nego integraciji i da gubim samoga sebe, polako ali sigurno. Tad sam i okrenuo plocu. Poceo traziti vijesti iz Bosne po internetu, poceo se vise druziti s nasim ljudima, imao srece da se zaljubim u djevojku iz Tuzle itd...
Danas primjecujem masu bosanaca oko sebe, koji su ostali negdje u medjuprostoru izmedju dvije kulture, ni tamo ni ovamo, umjesto i tamo i ovamo.
Kad s njima razgovaram o Bosni, primjecujem stavove od prije rata, kad sjedimo na gidama, slusamo muziku od prije 20 i vise godina i to me nervira. Kad im pokusam pokazati nesto novo, bosansko, ne djeluju mi zainteresovano uopste. Njihova djeca iako govore nas jezik (bolje ili losije, zavisi od roditelja) su potpuno nezainteresovani za Bosnu. Nemaju pojma ni o cemu u zemlji iz koje su porijeklom.
Hocemo li mi to stvarno za sledecih 10-15 godina izgubiti taj nas bosanski identitet potpuno. Ja mislim da bi to bila ogromna steta za obje drzave ali najvise za nas same.
Sta vi mislite?

---

Ne znam, mozda to tako biva, kad covjek napusti domovinu.
Jos nesto je jako interesantno, obrazovaniji ljudi, i njihova djeca zaboravljaju brze, koliko sam ja uspio primjetiti.
Baustelac neobrazovani zivi za onih mjesec dana kad cu u novom audiu i sl. banuti u rodnom selu. On moze biti gedzovan, i jeste vjerovatno, al ON DOLAZI SVAKE GODINE I NJEGOVA DJECA GOVORE ISTIM ONIM NAGLASKOM ko i on ali govore.
I ne zaboravljaju.
Svaka im cast, makar na tome