citat:

---

senzualna wrote:

i sto bi to bila glavna bit integrisanja
,stranca u tudoj zemlji ,
ja koliko znam na prvom mjestu stoji
nauciti jezik u zemlji u kojoj zivis,
a tko je to nama zabranio nas jezik pricati u tudoj zemlji ili rekao da ga moramo izgubiti,?
pored jezika i prije neg dodemo u tudu zemlju trebali bi se
upoznati sa kulturom zemlje u koju si stigao,i ,vidjeti kako okolina dise da bi se po tome orijentisao i sagledao mogucnost da li se mozes tu prilagoditi ili ne mozes,,,#

,mnogi juzniji temperamenti,
sa hladnim zapadom nisu kompatibilni ...

,zasto bi se netko bespotrebno emocionalno mucio godinama ,
,i na kraju zivota priznao i spoznao da ga inostranstvo duhovno ubilo?

---

Pa ljubavi, znaš da ja tebi nikad ne proturiječim, ali ne mora značit da je malu sramota svog porijekla, možda joj je samo blam što su joj roditelji seljaci, a hudnica ne zna da se izrazi. ;datisapnem

citat:

---

senzualna wrote:

i sto bi to bila glavna bit integrisanja
,stranca u tudoj zemlji ,
ja koliko znam na prvom mjestu stoji
nauciti jezik u zemlji u kojoj zivis,
a tko je to nama zabranio nas jezik pricati u tudoj zemlji ili rekao da ga moramo izgubiti,?
pored jezika i prije neg dodemo u tudu zemlju trebali bi se
upoznati sa kulturom zemlje u koju si stigao,i ,vidjeti kako okolina dise da bi se po tome orijentisao i sagledao mogucnost da li se mozes tu prilagoditi ili ne mozes,,,#

,mnogi juzniji temperamenti,
sa hladnim zapadom nisu kompatibilni ...

,zasto bi se netko bespotrebno emocionalno mucio godinama ,
,i na kraju zivota priznao i spoznao da ga inostranstvo duhovno ubilo?

---

citat:

---

besmir wrote:
Pa ljubavi, znaš da ja tebi nikad ne proturiječim, ali ne mora značit da je malu sramota svog porijekla, možda joj je samo blam što su joj roditelji seljaci, a hudnica ne zna da se izrazi.

---

citat:

---

Abulafija wrote:




Niko nam nije zabranio bilo sta, al jaran mi neki dan kaze kad je dosao po malu u obdaniste, da se sokiro kad mu je dijete reklo da prica svedski a ne bosanski, jer je nju sramota.
Znaci mala, vec sad postaje svjesna svoje razlicitosti i izbjegava svoj jezik. Hoce li se to promijeniti ne znam, ima valjda more faktora koji ce na to uticati.....


Dalje, ja nisam ni misljenja da je neophodno nauciti jezik zemlje u koju dolazis, evo i zasto.
Ako govoris neki od svjetskih jezika, ako si financijski nezavisan od drzave u kojoj zivis, zasto bi ti morao uciti taj jezik ako ne zelis? Naravno neces se integrisati potpuno, ali ako te to ni ne zanima onda je valjda ok.

Danci su uvijek palamudili o integraciji, a realno zahtijevali asimilaciju.
Danas hoce da zaposljavaju bus sofere iz njemacke i vise ne govore da moraju govoriti jezik. Ne, ne, oni mogu i njemacki (koji by the way malo ko govori u ovoj zemlji) a u slucaju nesporazuma, sjedit ce covjek, prevodilac u centrali i sofer samo nazove mobitelom, pa ce ovaj preuzeti komunikaciju.
Pa mamu im j***m, a Mustafa nedje iz Kurdistana nije mogo mogo ni djerize cistiti dok de dobi diplomu da zna danski.

To da temperamenti nisu "kompaktibilni" stoji naravno, Bio je negdje tekst naziva "svako ima svoje juznjake"
Skandinavci, uglavnom nijemce smatraju debelim nesarmantnim kobasicarima, koje je dragi Bog poslo na zemlju da zavrcu sarafe i ne pametuju puno. I jos im itekako pamte onih 1100 (slovima hiljadu i sto) zrtava u WW II. Pa kod nas je od uboda krpelja vise ljudi pomrlo u tom vaktu, pa im jos malo ko sta zamjeri.
Toliko o toleranciji i razumijevanju

---

citat:

---

Shiva wrote:


Ja kako mislim, nije tema kako se integrisati u zemlji u kojoj zivimo,nego da li cemo mi i nasa djeca izgubiti totalno bosanski identitet,poslijije odredjenog perioda,Abulafija je naveo 10-15 god, zivota u istoj.
Moj odgovor je bio, kada covjek zaboravi svoj jezik i jos gore kad se pocne stidjeti svog jezika a poznajem ih masu, izgubio je svoj identitet.
Ti asociras na pojedine strance, mozda Turke u Njemackoj, koji ne znaju ili nece da nauce dovoljno jezik zemlje u kojoj zive...Ja im ipak ne bih porucila:idite svojima kucama.Svako zna svoj razlog dolazenja a mozda se zbog politicke ili ekonomske situacije, neki nemaju gdje ni vratiti.
Sreca pa su Nijemci tolerantan narod i jos ih ne tjeraju nazad odakle su dosli i ako se i takve parole mogu ponegje cuti, one u glavnom dolaze od nacista.

---

citat:

---

senzualna wrote:

e pa o tome se i radi ne treba se gubiti svoj idenditet bez obzira gdje se ode,,
treba naci nacina kako zadrzati svoj identitet i biti sretan u toj sredini gdje zivis,,

---

citat:

---

Abulafija wrote:



Ma imam ja tih primjera jos. Mozda si i u pravu za ovog, konkretno, samo sam primjetio neku stidljivost i nelagodnost kod dosta naseg svijeta, kad trebaju nesto reci na svom jeziku, a pred dancima. Pogotovo omladina.

---

imam prijatelja koji je ozenjen francuskinjom a zive u americi
on prica sa djecom samo bosanski,ona samo francuski a djeca bez problema shaltaju jer izvan kuce moraju da govore engleski
to je milina slusati kad dodzu u tuzlu

Imala sam priliku vidjeti iste stvari. I slazem se potpuno sa tobom.
Moj muz je norvezanin tako da mi uglavnom govorimo norveski kod kuce. Ali nasa jedanaestogodisnja kcerka govori bosanski. Naucila ga je jos sa tri godine. Poslali smo je dva mjeseca u Tuzlu u obdaniste i tako je i naucila. Ali imala je jedan period u skoli kada se stidila ako bih je ja nesto pitala na nasem jeziku pred drugom djecom. Cak mi je znala i reci da moram pricati norveski jer je ona norvezanka. Ali ja nisam odustajala. Cak sam joj nekoliko puta i rekla da je ona samo 50% norvezanka i da treba da joj bude drago sto vec sada govori dva jezika. Ali taj period je srecom brzo prosao. Kad je presla u drugu skolu upoznala je svoju najbolju prijateljicu iz Mostara. Sada se cak njih dvije i foliraju pred drugom djecom pa pricaju nas jezik i ponosne su. Cak im je i jedna mala norvezanka rekla da bi i ona voljela da je iz Bosne.

A moj sin od 6 godina je posebna prica. On tek ponesto zna na nasem jeziku. Kasno sam ga pocela uciti. Ali on je svima vec rekao da nije norvezanin. On je bosanac. I nema teorije da ga moze neko ubijediti u suprotno. Pravo se naljuti i uvrijedi. Samo slusa nasu muziku. Za drugu i ne zna. Neki dan me zvala mama od njegovog najboljeg prijatelja (norvezanina). Kaze dosao joj sin kuci i pjeva neku cudnu pjesmu na nasem jeziku pa ona ne razumije. Kad mali naucio od mog sina "lagala nas mala" od Toseta. I ja sam malom morala nabaviti jedan DVD jer me zena zamolila posto joj je bilo simpaticno. Tome smo se pravo smijali.

Djecu treba pustiti da budu djeca. Vazno je da nauce oba jezika. I da budu ponosni zbog toga. A na sto ce se opredijeliti kada odrastu to ce vrijeme pokazati. Vazno ih je pravilno usmjeravati i uciti da ne treba da se stide svog porijekla.

--------------------------------------------
Odrasle koji se stide govoriti svoj jezik sam imala priliku vidjeti, i to ne razumijem nikako, to su osobe s nekim cudnim kompleksima i nesigurne i inace u sebe, tako ta je to meni skroz strano...Djece sto se tice, poruci tom svom prijatelju da se ne brine, nego da prica s djetetom koje ce vremenom to shvatiti i bolje "pobjedjivati" situaciju u kojoj mora biti drugacije od ostalih...ako se ne dize nepotrebna uzbuna to djeca sasvim lijepo savladaju i sto su starija takvo ponasanje je rjedje...Ja sam mama onih sto su ovdje odrasli, nisu nikad izjavili da se stide, ali se desavalo da kad dodjem u obdaniste ili u skolu po njih da me vuku za rukav da se sto prije odatle izgube, ja to nisam odmah kontala, jer je ovo i za mene jedno novo iskustvo, ali sam to mislila i posmatrala, djeca u toj nekoj predpubertetskoj dobi samo hoce da budu u bocu isto sto i njihova okolina, to nije nista tragicno, samo se mora "upravljati" time da bi se djeca pravilno formirala i kasnije bila u stanju da se izgrade u toliko jake osobe da potpuno pravilno balansiraju sa svoja dva jezika, sa svojim identitetom koji obavezno sacinjava i treba sacinjava i njihov maternji jezik...