/Vjeronauka je nesto lijepo, a ne lose! Na vjeronauci se uci o lijepim stvarima a ne o ruznim! avalon?

Sve zavisi od predavaca - ko ih bira, ko ocjenjuje? Djecije srce to najbolje moze da osjeti, ali djeca u predskolskom su premalena.
Licno znam neke chobane koji predaju u srednjoj vjeronauku a ja im ne bi povjerila ni dvije ovce na papiru.

/dok sam kao dijete isao u mejtef, ucili su me kako je moja vjera superiorna u odnosu na druge. bosnjo/

Dakle, isto, problem je u predavacu.U tvoj vakat nije ih bilo puno, pa je stoga bilo i manje takvih koji se tebi zalomio.

/Ja kontam da nikako dijete ne shaljem u shkolu pa bilo tog sranja ili ne! tuba/

Malo roditelja istinski zeli da djecu sto duze zadrzi u svom okrilju.Zene emancipovane, i zaposlene i domacice, pa djecu u vrtice i predskolske zajebancije.
Muzevi takodje sivonje.
Hajd ono ko mora, ali nista se ne mora, ili se bar ne mora onako kako je in.
Moje dijete je bilo jednu godinu u skoli u BiH sa produzenim boravkom - a to je skola kao neka ekskluziva, i bilo mu je tesko, a ja i cojk se izjedali iz dana u dan.
Jedva smo cekali prvi roditeljski da kazemo da malo smanje to produzeno.Sve mame-dame dosle na sastanak i samo ja i jedna samohrana majka bile smo za skracenje, a vecina onih koje su se protivile tome bile su za to da djeci produzi jos koji sat

Ukratko moje iskustvo sa prvim odlaskom u mekteb je bio ovakav: bila sam mala oko 7-8, godina, mozda i mladja. Isla sam sa starijom curicom koja je vec duze vrijeme pohadjala mekteb. Nakon pocetka propitivanja djece, curica sa kojom sam ja dosla u mekteb je ometala cas (pricala je) i onda je taj hodza izvadio dugacku prutinu i osinuo tu curicu preko koljena. Katastrofa. Naravno to je bilo dovoljno da ja steknem averziju i prema hodzi i dzamiju i islamu. Poslije sam imala problema sa roditeljima oko odlazaka na teravije( za ramazan, to se praktivalo zajedno sa postom, i tako jos neke stvari, onako tradicijski kao sto je bilo kod vecine bosnjaka), i uopste nisam imala zelju da naucim niti jedno sure, niti bilo sta, te stvari sam cak smatrala nazadnim. Moram ovdje da spomenem da ova metoda kaznjavanja batinom je generalno bila prisutna i u skolskim ustanovama komunistickog doba, hocu da kazem da ovaj covjek nije znao za drugaciju pedagosku metodu jer i njega su tako vjerovatno odgajali i tako su na kraju krajeva odgajana skoro sva djeca.
Poslije rata sa svojih dvadeset i cetiri godine upoznajem islam u pravom svijetlu, hvala Bogu. Pozeljela bih svakome ono sto sam ja dozivjela.
Zaista, najbitniji je odgoj djece kod roditelja, djeca prvenstveno se ugledavaju na roditelje, na njihova ponasanja, reakcije, usvajaju njihove stavove i mi roditelji treba da poradimo na sebi, pa onda na svojoj djeci i da ne ocekujemo od nekih sa vjeronauka da ih necemu nauce, a prvenstveno je to nasa odgovornost. I nema smisla da se djeci kazuju stvari koji njihovi roditelji ne rade, na priznaju, ili u krajnjem slucaju negiraju; primjer Tanithe: curici joj spominju raj i Isusa, a sama Tanitha nije svarila te stvari, a isto vazi i za npr Azru koja ne klanja, koja polugola hoda po ulici, a curici joj govore sasvim druge stvari na vjeronauci. Ma nema sansi da to djeca ikako svare.
Sto se tice vjeronauke u vrticu, osnovnoj, srednjoj ili fakultetu, zelim da imam izbor, da ja odlucim kome da vodim svoje dijete na vjeronauku, ili kad odraste da samo odluci. Nazalost, muslimane ( a mislim da je tako i kod drugih) i dalje uspavljuju (hutbe), i pricaju im stari koje ih cine pasivnim, ravnodusnim, sebicnim; muslimani treba da se probude i upotrijebe svoje mozgove na pravi nacin.

citat:

---

Tanitha wrote:



hajd pozeli nesto i puhni u svijece ako sam dobro nastelila tortu tj. svijece ispod u tebe ti dupeta

[Edited by Tanitha on 08-02-2008 at 02:08 GMT]

---

Moj bi prijedlog bio konstruktivne prirode, trebalo bi napraviti vrtice, kasnije skole na konfesionalnoj osnovi. Tim, jedinim rjesenjem bi izbjegli sve dosadasnje peripetije.
Dokazivanje u ovakvim konstalacijama da je vjeronauk dobar je cista demagogija.

BHdani:

Vjeronauka i u porodilišta!

Otkud vjeronauka u vrtićima? Autorica genijalne ideje je Arzija Mahmutović, direktorica JU Djeca Sarajeva, a zdušno joj pomaže resorni kantonalni ministar Safet Kešo, koji joj je, navodno, naredio provođenje ankete među podobnim roditeljima. Ovaj dvojac je zapravo višestruko zaslužan: umjesto o popravci sadržaja u vrtićima, boljim uvjetima za odgajateljice kojih je premalo ili, što ne reći, kvalitetnijoj ishrani, uposlenici i roditelji moraju razmišljati o učenju vjeronauke, i to, naravno, islamske vjeroispovijesti. Djeca drugih nazora će, valjda, silom prilika u isti saf sa svojim drugarima!? Tako će konačno i trogodišnjaci biti "pravilno usmjereni": ka džamiji



Nedim Trtak
Arzija Mahmutović Danima tvrdi da anketa nije provedena, ali i da nije nikakva novost da JU Djeca Sarajeva traži uvođenje vjeronauke u svoje vrtiće!
"...Javna ustanova Djeca Sarajeva je početkom januara 2008. provela ´tihu anketu´ među nekim roditeljima o tome žele li da njihova djeca uče vjeronauku u ovoj predškolskoj ustanovi. JU Djeca Sarajeva uključuje 24 vrtića u Kantonu Sarajevo koje pohađa preko 2.000 djece. Finansira se uplatama roditelja (140 KM mjesečno), sufinansirana je od Kantona Sarajevo (od poreskih obveznika, tj. svih nas) i iz ostalih prihoda (izdavanja poslovnog prostora) i donacija. Spomenutom anketom isključivo roditelja islamske vjeroispovijesti do sada je prikupljeno 400 glasova za uvođenje vjeronauke u ovu predškolsku ustanovu. Anketiranje se provodi i dalje... Ja ne želim da svom trogodišnjem Svenu, koji je zaljubljen u Esmu, objašnjavam zašto odjednom moraju sjediti u odvojenim prostorijama. Niko nema pravo da ih odvaja! Ova akcija je usmjerena ka svim roditeljima, svim Sarajlijama i svim Bosancima i Hercegovcima", stoji u peticiji koju je 1. februara pokrenula Vedrana Pinjo-Neuschul i internetom ponudila svima koji su protiv religijske segregacije nad djecom i uvođenja vjeronauke u sarajevske vrtiće da se potpišu. Do nastanka ovog teksta (utorak, 5. 2.) na web adresi http://www.petitiononline.com/71000Sa/petition.html ima više od 2.400 imena.

Zvanično-nezvanična anketa Vedrana je od odgajateljica u vrtiću Vrapčić, u koji idu dvoje njezine djece Stella i Sven, saznala da je anketa provedena s instrukcijom uprave vrtića da se za mišljenje pitaju samo roditelji islamske vjeroispovijesti. "Moj otac je Dževad... Ja se, kao osoba i manjina, borim za nekakva svoja prava. Ovo je moje Sarajevo, moj grad, ne mogu dozvoliti da se to dešava. To je građansko pravo, pravo svih roditelja, svih ljudi koji zdravo razmišljaju. Mislim da mi, odrasli, imamo dovoljno tereta na sebi, a da ne ulazim u to šta je sa miješanim brakovima, šta je sa ateistima, sa ostalima, sa Jevrejima... Evo, moja djeca su Jevreji, šta je sa njima? Znači, moja djeca će sjediti izolirana u trpezariji, dok druga djece uče vjeronauku?! Svima su otvorena mjesta za vjeru, imaju institucije, škole, porodice, na hiljade načina gdje vjera može doći do izražaja. Mislim da je vrtić pogrešno mjesto", priča Vedrana i objašnjava: "U društvu u kome ništa nije uređeno mi treba da razdvojimo djecu od tri godine, da znaju da su različita?! Nevjerovatno!"

Pokušala je, kaže, stupiti u kontakt sa Arzijom Mahmutović, direktoricom JU Djeca Sarajeva, ali bezuspješno. Hajrija Baković, pomoćnica direktorice, potvrdila joj je da je anketa provedena, 400 potpisa prikupljeno, te joj objasnila da "imaju i uporište u zakonu". A kada se zainteresirala zašto nju, kao roditelja, niko nije anketirao, gđa Baković je bila jasna: "Pa, draga gospođo, nas je 90 posto, vas deset posto." Statistika je, dakle i bez popisa, neumoljiva: 90% Bošnjaka, a miješanih i ostalih - 10%.

"Ja sam ´ostali´, pa moje dijete nikada neće u ovoj zemlji moći biti predsjednik, zato što nigdje ne spada...", priča ogorčeno Vedrana i dodaje da je peticija njezin pokušaj da vidi ima li ljudi koji su protiv podjele djece. Pomoć je zatražila i od Svetozara Pudarića, poslanika SDP-a i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine KS-a, koji je nakon brojnih poziva roditelja, na posljednjoj sjednici Skupštine, postavio pitanje po čijem nalogu se provodi anketa o uvođenju vjeronauke u vrtićima. "Od ministra sam dobio odgovor da on nema ništa protiv Djeda Mraza, ni protiv vjeronauke, te da će djeca slušati i pohađati ono što budu željela i što im roditelji kažu", kaže Pudarić i naglašava da konkretan odgovor o anketi nije dobio. Pudarić objašnjava: "Kasnije sam razgovarao sa direktoricom Mahmutović. Ona mi je rekla da anketa jeste i nije bila, da je zvanična, da je provođena, da nije naređivano da se samo djeca jedne vjere ispituju… Na televiziji je, pak, demantovala puno toga i rekla da ankete nije ni bilo. Pa, jesu li roditelji sanjali ili nisu i kakva je to nezvanična anketa?!"

Arzija Mahmutović, pak, Danima tvrdi da anketa nije provedena, ali i da nije nikakva novost da JU Djeca Sarajeva traži uvođenje vjeronauke u svoje vrtiće! "Mi čekamo saglasnost dvije godine. Ko je držao zahtjev u svojoj ladici ja ne znam, ali nije ni bitno, mislim da je 2006. upućen zahtjev. To je bila inicijativa grupe roditelja koji su insistirali i rekli da smo mi jedina institucija koja nema vjeronauku", kategorična je direktorica, no "nema smisla govoriti iz kojeg vrtića i koji roditelji su inicijatori". Direktorica objašnjava kako je "u skladu sa zakonom da roditelj odluči hoće li svoje dijete uključiti u jedan od kraćih specijaliziranih programa - kao što su engleski, njemački, francuski jezik, sport-animacijski ili vjeronauka" (?!), te se uredno poziva na zakone, izmjene i dopune te "mogućnosti roditelja da na principu dobrovoljnosti traže vjeronauku za svoju djecu".

Neformalni razgovori Direktorica Mahmutović prilično nemušto negira postojanje spiskova anketiranih roditelja, ali zato ponosno ističe da je "konačno stigla saglasnost Ministarstva obrazovanja KS-a za vjeronauku u vrtićima". Stavovi ostalih roditelja je ne zanimaju mnogo - imaju varijantu da izdvoje djecu, a sve što se posljednjih dana zbiva "nije krivično djelo, uostalom vođeni su neformalni razgovori s roditeljima".

Svoju susretljivost direktorica Mahmutović demonstrirala je dozvolom ekipi Dana da posjeti vrtić Košuta u Hrasnom. Envera Šukman, odgovorna odgajateljica, odlučno negira da je već uvedena vjeronauka, kao i da je provedena bilo kakva anketa. No, ipak se nešto dogodilo. "Mi smo napravili spisak djece koja su u vrtiću, bez obzira koje su nacije. Spisak je bio ispred vrata svake sobe. Roditelji, kako su dolazili, tako su se i potpisivali, bez obzira na ime - da li žele da njihovo dijete pohađa vjeronauku. To je ostalo na stolu da se vidi da li neko želi…", odgojno nas podučava gospođa Šukman. Pa kaže: "Vjerujte da nisam brojala, ja sam to spakirala iz svake grupe jer ovdje ima preko stotinu djece. Zakačili smo to i poslali našem koordinatoru, gospođi Abidi Kapetanović." Povratnu informaciju nisu dobili jer još uvijek, kako kaže, nije urađena stvarna anketa.

Za ovu fantomsku saznala je i Razija Kapetanović-Selak, penzionirana odgajateljica. Ispričale joj nekadašnje radne kolegice koje se nisu odvažile reagirati. "Ja sam, naravno, protiv uvođenja vjeronauke i razdvajanja djece. U ratu smo bili zajedno i preživjeli sve strahote - i glad i žeđ i granate - te u ovom periodu trebamo očuvati multietničnost i jednakost svih u vrtićima", priča teta Raza, kako su je oslovljavali njezini mališani punih 40 godina. No, nije samo vjeronauka problem.

Parizer i mlijeko u prahu Prije dvije godine, dok je još radila, pobunila se protiv toga što su djeca svakodnevno jela salamu i paštetu i bila kažnjena. "Ja sam se, eto, drznula, nazvala kuharicu i pitala je za jednolični ručak. Direktorica je, valjda, dobila neku donaciju salame od Lijanovića, a samo zato što sam to upitala, bila sam kažnjena, destimulirana na plaći i skinuta sa mjesta odgovornog odgajatelja na mjesto odgajatelja". Žalila se Helsinškom komitetu, sudski se sporila sa direktoricom i dobila presudu Općinskog suda. "Htjela mi je poturiti neke nalaze da sam luda. Ustvari, pravi mobbing se vršio nada mnom. Prvo me je skinula sa mjesta predsjednika Sindikata zato što sam čovjek sa stavom, a u toj ustanovi ne smiješ imati stav, mora biti kako direktorica kaže", priča teta Raza. Direktorica se poziva na pravila institucije i "dijagnozu staru deset godina", te na uredne nalaze inspekcije. To što se, naprimjer, u bakteriološkom nalazu Zavoda za javno zdravstvo KS-a iz 2006. sendviča sa paštetom strogo napominje da je uzorak neprijatnog mirisa, direktorica očigledno ne smatra relevantnom činjenicom.

Vedrana Pinjo-Neuschul ističe da je JU Djeca Sarajeva ustanova koja živi od merhameta roditelja: "Hrana je prilično bolnička, zatvorska, kao u svakoj javnoj ustanovi, nosi se u kazanima, ali to je tako, nema veze. Neki roditelji očekuju da za tih 140 KM dijete dobije dnevne potrebe ugljikohidrata, voća, povrća, proteina, sve što je potrebno djetetu između godine i pet za njegov normalan razvoj. Mi ovdje govorimo o ustanovi koja kupuje mlijeko u prahu za djecu, a ovo nije ni ´92, ni ´93, a BiH ima mliječnu industriju... Ne znam koliko komada parizera pojedu - hrana je nevjerovatna. Šta roditelji donesu, to će se jesti i mi svi kesama vučemo… Sad je sezona mandarina, ja ću mandarine, ti ćeš nešto drugo…"

Djeca iz sarajevskih vrtića već šestu godinu zaredom zimuju u Husremovcu na Bjelašnici, barem ona čiji roditelji odluče izdvojiti oko 150 KM. Podijeljena su mišljenja o uvjetima smještaja. Prema nezvaničnoj informaciji, vlasnik Husremovca je i član Upravnog odbora. Direktorica tvrdi da nema pojma ko je vlasnik i da "osnovanih žalbi na uvjete u planinskom domu nije bilo". No, 12. januara ove godine Sanitarnoj službi KS-a obratili su se roditelji jednog od mališana. Amir Handžić priča za Dane: "Jedna od kuća je u trenutku kad su djeca boravila na planini gorjela i ja sam imao priliku da odem da vidim jer smo treći dan otišli po našu djecu. Tu su radili majstori, sve se to zataškalo i zamaskiralo. Zapalio se dimnjak i oni su hitno evakuirali djecu. Stvar je u tome da nama nisu javili, nego smo mi saznali od starije djece, koja su tu bila na zimovanju. Oni su, da ne bi otkazali zimovanje, svu djecu strpali u jedan dom, koji je onda bio prebukiran. Na 56-ero djece i preko deset odgajatelja i osoblja koje je tu bilo postoje samo tri WC-a - jedna WC školjka i dva čučavca. U jednoj sobi gdje su spavala ta djeca, dimenzija 3,5 x 2,5 m, spavalo je 12-ero djece sa učiteljicom". Sanitarna služba još uvijek nije odgovorila na žalbu roditelja Handžić. Što se vjeronauke tiče, Amir Handžić kaže: "Osobno nisam protiv, ali mislim da je malo prerano za djecu toga uzrasta." Vesna Poturović je od odgajateljica saznala za anketu i one su joj objasnile da inicijativa potiče iz ruralnih dijelova Kantona Sarajevo: "Nisam uključila svoju kćerku koja ima pet godina jer smatram da je to prerano za djecu."

Kamo dalje Čini se, zapravo, da je odveć mnogo pitanja bez odgovora. Roditelji, istina, i nisu u prilici da puno insistiraju: nije uvijek jednostavno naći mjesto u vrtiću. No, vjeronauka je izgleda bila kap u prepunoj čaši: Vedrana Pinjo-Neuschul ističe da Skupština KS-a treba preispitati djelovanje JU Djeca Sarajeva, uvjete smještaja, način ishrane, ostavljanje volontera s djecom i, naravno, odrediti se šta će - ako se vjeronauka nametne u vrtiće - raditi ostala djeca. Hoće li sjediti u ćošku ili se igrati? Uostalom, prije svega Skupština KS-a mora se javno odrediti prema ovom pitanju. Esma Hadžagić, u ime Ministarstva civilnih poslova BiH, vrlo je precizna: nisu nadležni. Kantonalno i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke o ovoj inicijativi za sada mudruju, očito pipajući puls javnosti, navikli da ionako urade šta su osmislili, uprkos stavovima poreskih obveznika - pozivajući se na svoju većinu.





Riječ roditelja



Da ih ispišemo s engleskog?



Vesna Zaimović-Andree
Protiv sam vjeronauka u javnim vrtićima i javnim školama. Mislim da se na taj način vrši razdvajanje djece na religijskom osnovu, a religijska pripadnost se kod nas prečesto poistovjećuje sa nacionalnom. Mislim da su vjera i religija privatna stvar svake porodice, pa tako i moje i, shodno tome, vjeronauk treba da se izučava u vjerskim ustanovama i nisam protiv takvog oblika vjeronauka, ali sam protiv toga da se vjeroučitelji finansiraju iz budžetskih sredstava. Mislim da je pogrešno budžetska sredstva usmjeravati na pokretanje nastave vjeronauka i plaćanje vjeroučitelja. Postoji mnogo drugih važnijih stvari, naprimjer, unaprijediti socijalni položaj roditelja i povećati njihove mizerne plaće, zatim, unaprijediti higijenski nivo i opremljenost vrtića, unaprijediti kvalitetu hrane koja se daje djeci u vrtićima, pa na kraju krajeva, omogućiti i besplatan vrtić za mnogo više djece slabijeg socijalnog stanja nego što je to sada. Intelektualci Sarajeva koji su napisali javno pismo su u pravu kada kažu da se problem vjeronauka u javnim obrazovnim ustanovama ne završava samo na pravnom pitanju. To je i sociološko i etičko pitanje i treba ga razmatrati sa više nivoa.

Nermina Asotić
Pitali su me prije neki dan da li da dijete pohađa vjeronauku. Nevezano da li je to besplatno ili ne, ne znam koliko je to opterećenje za dijete. Bila sam u žurbi, pa sam rekla ako uvode za svu djecu, neka i on pohađa. Ipak, pošto će dijete imati vjeronauku u školi, mislim da je ipak pretjerano za djecu njihovog uzrasta da sada idu i na engleski i na ples i na vjeronauku, onda su to obaveze velike. Ja radim u prosvjeti, pa mi je jasno da su djeca pretrpana. Nije loše za djecu sve što je novo, što dijete može da prihvati, a shodno tome da li je pretjerano za njih u ovom uzrastu. Čula sam na vijestima da na nivou ministarstva ne znaju otkud sada to i da treba da se vidi čija je to inicijativa.

Samir Balić
Da budem potpuno iskren, o tom slučaju sam imao prvo informaciju iz neoficijelnih izvora, a od zvaničnih sam pročitao članak u Oslobođenju. Ako sam ispravno shvatio o čemu se radi, mogu reći da sam protiv, posebno zbog toga što se radi o skroz maloj djeci, pa mislim da nije dobro da ih se i u tom uzrastu razdvaja, a i pokušava uvesti u neke sfere. Mislim da je to ipak prekomplicirano za njih. Radi se o metafizici. Ako bi im neke elemente filozofije trebalo davati, možda bi se radilo o etici, da se razvija ono najbolje u njima u tim godinama, ali vjerski odgoj - ja sam protiv. Najjači razlog protiv toga je što mislim da su to premala djeca. Ipak, to nije uzrast za takve stvari. Naše dijete je upisano u vrtić, u državnu instituciju, a pošto se radi o sekularnoj državi, mislim da ne bi trebalo ni u kakvim situacijama da se to djeci, ne mogu reći nameće, ali nudi kao opcija.

Željko Mandić
Saznao sam slučajno, kada mi je moja prijateljica, koja također ima dijete u vrtiću, prenijela informaciju da se tajno prikupljaju potpisi. Kao roditelj, nisam obaviješten da ima anketa da li da se uvede vjeronauk u vrtiće. Niko me o tome nikad nije pitao. Kao obrazovan čovjek, koji živi 46 godina u Sarajevu, ne želim da se tako mala djeca upućuju u vjeronauk. Mene se, kao roditelja, trebalo pitati, bez obzira koje sam nacije. To je ono što me naljutilo: ako je stvarno tako, to je sramota i neko za to treba odgovarati. Nisam za to, to su mala djeca, zašto uvoditi vjeronauk? Mi moramo biti svjesni da u Sarajevu, ipak, preovladava bošnjačko stanovništvo, znači, to je vrlo gadno raslojavanje od malih nogu, a nema potrebe za tim. U školu je uveden vjeronauk. Ja sam za to da u školi, dakle isto tako pored vjeronauka, roditelji koji ne žele da dijete ide na vjeronauk, ima predmet etiku. Moj sin ide u KŠC, koji nije tražio da mora da pohađa vjeronauk, pa moj sin pohađa etiku.

Lejla Macić
Imam jedno dijete u vrtiću, od šest godina. Bilo je bolesno, tako da smo bili mimo dešavanja i nisam čula za anketu. Sada prvi put čujem za to. Ja jesam pitala za Djeda Mraza, ali su rekli da ga neće biti. Mislim da djeci vjeronauka ne treba, djeca trebaju napuniti 18 godina i odlučiti u kojoj će vjeri biti, jer se svi rađamo jednaki.

Marija Arnautović
Najviše mi u svemu tome smeta, ako je to tako, što je to uvođenje vjeronauke na mala vrata. Valjda postoje roditeljski sastanci, gdje se roditelji obavijeste. Ja nemam ništa protiv toga da druga djeca koja žele uče vjeronauku, ali to valjda treba da bude institucionalno, da svi znamo da ima vjeronauka u obdaništu, pa da se onda opredijelimo. Obdanište u koje ide Feđa je krasno, ja sam prezadovoljna sa ljudima koji rade tamo i odnosom prema djeci, a što je najvažnije, on je veoma sretan tamo. Svoje dijete nikada ne bih dala na vjeronauku iz milion razloga. Prvi je i najvažniji što ne želim da ga opredjeljujem. Neću ga dati ni na vjeronauku u školi dok ne bude dovoljno odrastao i zreo da sam odluči želi li to ili ne. Drugi razlog je praktične prirode, on je dijete iz miješanog braka. Na koju vjeronauku će ići?! Je li mi sad treba da kažemo - on će ići da uči islam ili će ići da uči pravoslavlje, pošto sam ja pravoslavne vjere... Da smo mislili da opredjeljujemo djecu, ne bismo se vjenčali. Samo želim da moje dijete ima mogućnost da samo bira, kao što sam ja imala mogućnost da biram hoću li biti vjernik ili ateist. Mislim da je vjera apsolutno privatna stvar i da je ne treba miješati niti sa školom niti sa obdaništem niti sa poslom.






Sjećanje na Zaima Imamovića



Tjeskobni potpis


U sjećanju na Zaima Imamovića, koje se nedavno pojavilo na stranicama za smrtovnice u Dnevnom avazu, stajalo je sve što treba: da je bio velikan sevdalinke, da je svojom pjesmom ljude razgaljivao, da će njegova pjesma zapravo živjeti zauvijek jer je postala živom i neuništivom tradicijom, itd. Stajalo je i ono što treba da stoji kada se na ovaj način obavlja ritual sjećanja na čovjeka koji je bio musliman, a Zaim Imamović svakako jest bio musliman, iako su ga milioni poštovalaca u cijeloj Jugoslaviji i van nje znali kao pjevača, ne obraćajući pri tome pažnju ni na svoju ni na njegovu vjersku pripadnost: želja da mu "dragi Allah podari lijepi Džennet". Ono, jest da je malo neobično da se istinskih i velikih narodnih umjetnika, kakav je Imamović bez sumnje bio, kao niko drugi iz njegovoga "faha", sjećamo na ovakav način: za to su ipak mnogo prikladnije, recimo, kulturne rubrike u medijima. No, ono što je ne samo neobično nego sasvim bizarno, a i tjeskobno, to je potpis pod sjećanje u Avazu. Taj ritual, koji je intoniran naglašeno vjerski, a ne građanski, potpisuje, naime, jedna državna ustanova - Ministarstvo kulture Kantona Sarajevo. Šta se time htjelo postići, poručiti, obaviti?





Islam je lijek za drogu



Petar Jukić, pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije
"Mi to podržavamo, a roditelji će se izjasniti žele li oni da im djeca imaju vjerski odgoj, i to u vrtićima. Oni imaju pravo na to... Pravo roditelja se mora poštovati. Ovo je slobodna zemlja, nema više komunizma."

Otac Vanja Jovanovič, sarajevski paroh
"Mi smo imali u školama vjeronauku, do Drugog svjetskog rata, kao jedan bitan predmet, a nakon toga smo imali te iste ljude koji su protjerivali Boga i rušili hramove i ubijali sve one koji su vjerovali... Oživjeti Boga u dječijoj duši je stvar porodice, oca i majke. Nisam siguran koliko smo mi stručni i profesionalni za to. Prvenstveno, trebamo imati školovane ljude za tako osjetljive i opipljive stvari."

Muharem Omerdić, rukovodilac vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH
"Na ovaj način konačno će se ispoštovati volja mnogih roditelja koji su željeli da se na takav način ukaže pažnja njihovoj djeci, da se poboljša njihov odgoj i u ovoj u duhovnoj dimenziji. To će biti jedna vrsta suptilnog druženja sa djecom. A, nije bila do sada segregacija što se nije omogućavalo roditeljima da im djeca uče vjeronauku? Mi ćemo ih učiti da se čuvaju droge, da budu pažljivi prema roditeljima, da se čuvaju lošeg društva. Nećemo djeci nuditi ono što je loše."

(Oslobođenje, 3. 2. 2008.)






Anketa Dana



Ugo Vlaisavljević, Filozofski fakultet Sarajevo
Djeca su vojska najjača
- Ovo bi trebalo smatrati, ustvari, posljednjim korakom u izdvajanju naroda, u raskidu bh. društvenog ugovora, a u ovom slučaju se radi o narodu koji predstavlja većinu u Kantonu. Vlasti kao da su slušale Foucaulta, kojeg uistinu treba slušati: "Revolucija koja bi vrijedila bila bi samo ona provedena u vrtićima!" Možda ima i još jedan korak, recimo uvođenje vjeronauka u porodilišta i ginekološke ordinacije, a trebalo bi razmisliti i o prenatalnom periodu naše populacije.

Odluka me ne čudi, čak mi izgleda pošteno: ako se vjerski objekti podižu na dječjim igralištima, onda bi trebala djeca da znaju kako da se s njima igraju. Pritom nipošto ne smijemo nasjesti na priču o segregaciji. Niko se tu ne izdvaja od nekog drugog. Sarajevo je odavno monoetnička sredina (u kojoj, naravno, kao i svugdje, ima ponešto i manjine). Dakle, riječ je naprosto o uvođenju islamskog vjeronauka u državne vrtiće. Da se razumijemo: svaki privatni vrtić, kao i škola, može ponuditi vjeronauk i svjetonazor kakav hoće (ukoliko se ne kosi sa zakonom). Takav pluralizam bi trebao biti što veći. Ne bi trebala biti nezamisliva u našem gradu ni pravoslavna škola ni budistički vrtić. Jednom, s razvojem našeg demokratskog pluralizma, pojavit će se možda i obrazovne institucije za prave nevjernike. Ali, veoma je opasno kada država stane iza jedne religije (ili ideologije, svejedno), a hini da je stala iza svih religija, "samo ako ih dovoljno ima". Time ona, ustvari, susjednoj državi/entitetu nalaže paritet u svojoj državnoj politici. Izgleda da je Islamska pedagoška akademija u Zenici postala veći državni problem od tamošnje željezare. To nam otkriva istovremena nakana Kantona da uvede obavezno predškolsko vaspitanje. Upravo čitam "građanske novine" koje su to popratile sa nadnaslovom da se radi o "vijesti koja je obradovala roditelje"!

Fra Ivo Marković, Franjevačka teologija Sarajevo
Vjeronauk u školi ispraznio je bogomolje diljem Europe
Kako bi se ljudi radovali na spomen religija da su one ono što bi trebale biti: mjesta duha vjere, nade i ljubavi; smisla, mira i dobrote; sućuti, povjerenja, uvažavanja i ljudskih prava; svijesti i odgovornosti. Činjenica je da se mnogima srce steže kada čuju da nakon škole religije žele ući i u najnevinija mjesta, u dječje vrtiće; i ne pada im na pamet da će religije biti ono što im je u osnovi misije, nego razdor, isključivost, stihija, nepovjerenje, strah i mržnja. Očito je da se tu ne radi o religijama, nego o ideologijama grupe, nacije, partije, koje vide svoje reprodukcije u religijama i njihovu osvajanju institucija.

Ljudi iz religija trebali bi zastupati interese vjere, a ne ideologije, ako već nisu emigrirali iz vjere u ideologiju, kao što često jesu. Najveća novovjeka pogreška religija je odvajanje odgoja u vjeri od obitelji i mjesne zajednice vjere - od župe, medžlisa, parohije. Na samu bit crkve spada da s roditeljima odgaja djecu u vjeri, pomaže im, da surađuju. Vjeronauk u školi ispraznio je bogomolje diljem Europe jer nije uspio nadomjestiti obitelj i zajednicu vjere. Vjeroučitelji su se izgubili između indoktrinacije i informacije, vjerodostojniji su se pokazali neopterećeni učitelji književnosti, etike, filozofije. Diljem Balkana vjeronauk u škole su uvele nacionalne stranke uz nesnalaženje religija koje se naivno raduju da su nešto dobile od vjeronauka koji proizvodi nacionalna krda kojima je najveći domašaj duha slušanje thompsonovske glazbe. I onda se čude zašto je teško spojiti vjeronauk i zajednicu vjere.

Vođama naših religija nije jasno što hoće s vjeronaukom u školi, a kamoli u dječjim vrtićima. Naše društvo nije zrelo definirati školu kao zdrav prostor uzrasta za to društvo. Ali barjaktari mraka, koji ljude BiH drže zarobljene ranama rata, prave sebi prostor sa nadom da im svi europski procesi neće izbiti tlo pod nogama. Preporučujem ljudima iz religija da gledaju svoju misiju služenja vjeri i ne nasjedaju potpisnicima peticija koji vjeronauk ne gledaju očima vjere nego zaslijepljenošću.

Dževad Hodžić, Fakultet islamskih nauka Sarajevo
Ne bih žurio ni s uvođenjem ni s apriornim odbijanjem
Prvo bih htio kazati da se na pitanje uvođenja vjeronauke u dječije vrtiće ne može jednoznačno odgovoriti. Drugim riječima, nije riječ o pitanju koje se može svesti na samo jednu dimenziju. Postoje privatni dječiji vrtići, dječiji vrtići u djelokrugu javnih ustanova i, konačno, dječiji vrtići u djelokrugu vjerskih zajednica i crkava. U pogledu dječijih vrtića u sastavu javnih ustanova, htio bih prvo kazati da je važno imati u vidu kako je to pitanje pravno regulirano. Ako vjeronauku zakon dopušta, roditelji imaju pravo da takvo što traže. Naravno, postoji i politički, kadrovsko-pedagoški i tehnički aspekt problema. U svakom slučaju, valjalo bi, prema mome mišljenju, biti oprezan, pažljiv, osjetljiv za socijalizacijske, psihološke i druge probleme i naše specifičnosti. Ako se mene pita, ja ne bih žurio ni s uvođenjem ni s apriornim odbijanjem. Za prvo nismo spremni, za drugo, mislim, nemamo pravnih osnova. Važno bi bilo cijelu stvar sagledati pažljivo, smireno, multiperspektivistički i demokratski, bez ideoloških opterećenja.

Dino Abazović, Fakultet političkih nauka Sarajevo
Identiteti kao negacija drugog
Ta inicijativa je nešto što zakonski, kako trenutno stvari stoje u BiH, nije zapravo problematično pitanje. Nažalost, zakoni su takvi da postoji osnova, ali mislim da to nije zakonsko pitanje, niti bi smjelo biti samo pitanje provođenja zakona. Imajući u vidu da u BiH najveći broj stanovništva ne pravi razliku između nacionalnog i religijskog identiteta, imajući u vidu da se kod nas ti identiteti grade kao negacija drugog, odnosno razlikovanje u odnosu na drugog, inicijativa za uvođenje vjeronauke je zapravo nešto što doista ne daje nikakve ohrabrujuće elemente za budućnost, naprotiv, mislim da su potpuno u funkciji drugačijih elemenata (?) te u ovom slučaju ne bi trebali polučiti nikakve dobre rezultate. S druge strane, previše je malo informacija da bi smo mogli pripremiti uopće ko, kada i koliko će izvoditi tu nastavu; na osnovu kojih programa, da li imamo kadrove koji bi se eventualno bavili tim stvarima i, na kraju krajeva, nije provedena čitava demokratska i legitimna procedura koja bi ponudila svim zainteresiranim da se opredijele na taj način, tako da mi se čini da je ovo samo nastavak etnopolitičkih matica u kojima živimo, u kojim je bitno napraviti podanike, a tek onda poslije razmišljati šta i kako iz vrlo uskih političkih krugova, tako da bih u svakom slučaju bio veoma skeptičan sa ovom inicijativom dok se prethodno ne organizira javna rasprava, koja bi tek na osnovu javnog argumentiranja ponudila, eventualno, solucije da političari rade svoj posao.

Enver Kazaz, Filozofski fakultet Sarajevo
Trijumf religijske banalnosti u BiH
Sama ideja uvođenja vjeronauke u dječije vrtiće je stupidna ideja apsolutne klerikalizacije bh. društva i klerikalizacije svih institucija u tom društvu, a takva vrsta ideje zapravo je predmoderna društava u kojima je klerikalni pokret onemogućavao rad ne samo društva nego i svake individue ponaosob. Ako imamo to u vidu i ako tome još dodamo složenu situaciju BiH, onda će se vjeronauka u vrtićima pokazati kao segregacija ili nova vrsta segregacije, nova vrsta podjele po ljudskoj osnovi. Vjerovatno će onda pokušati da klerikaliziraju i zametke u majčinim utrobama, što bi značilo konačan trijumf religijske banalnosti u BiH. Namjesto sekularnog društva, mi pravimo klerikalno društvo, pri čemu se konačna institucija moći pretvorila vjersku birokratiju, koja je Boga pretvorila u zalogu svog vladanja nad ljudima.

Da se u obdanista koja nisu privatna uvodi vjeronauka je naprosto bezobrazno...jer se obdanista finansiraju iz budzeta, dakle poreza i onih koji vjeruju, i koji ne vjeruju i onih koji su protiv i koji su za...

Mislim da je ovo najvaznije kod ovog pitanja...cija su obdanista? Ako je obdaniste privatno, onda nikakve frke nema, ja recimo vlasnik katolik, hocu da mi obdaniste ima katolicki vjeronauk, i kapak, kome se svidja upise dijete u obdaniste, kome ne, ima druga obdanista..to ne bi bilo sporno...a da ovi mamlazi ovako preko drzavnih para na mala vrata sprovode "zakon vecine"...joj koji lopovluk majko mila...a o posljedicama pravljenja klerikalnog drustva, koje prokomentira ovaj profesor Enver Kazaz, da ne govorimo, to je vec jad za sebe...

citat:

---

Nora wrote:
Da se u obdanista koja nisu privatna uvodi vjeronauka je naprosto bezobrazno...jer se obdanista finansiraju iz budzeta, dakle poreza i onih koji vjeruju, i koji ne vjeruju i onih koji su protiv i koji su za...

Mislim da je ovo najvaznije kod ovog pitanja...cija su obdanista? Ako je obdaniste privatno, onda nikakve frke nema, ja recimo vlasnik katolik, hocu da mi obdaniste ima katolicki vjeronauk, i kapak, kome se svidja upise dijete u obdaniste, kome ne, ima druga obdanista..to ne bi bilo sporno...a da ovi mamlazi ovako preko drzavnih para na mala vrata sprovode "zakon vecine"...joj koji lopovluk majko mila...a o posljedicama pravljenja klerikalnog drustva, koje prokomentira ovaj profesor Enver Kazaz, da ne govorimo, to je vec jad za sebe...

---

citat:

---

Nora wrote:
Da se u obdanista koja nisu privatna uvodi vjeronauka je naprosto bezobrazno...jer se obdanista finansiraju iz budzeta, dakle poreza i onih koji vjeruju, i koji ne vjeruju i onih koji su protiv i koji su za...

Mislim da je ovo najvaznije kod ovog pitanja...cija su obdanista? Ako je obdaniste privatno, onda nikakve frke nema, ja recimo vlasnik katolik, hocu da mi obdaniste ima katolicki vjeronauk, i kapak, kome se svidja upise dijete u obdaniste, kome ne, ima druga obdanista..to ne bi bilo sporno...a da ovi mamlazi ovako preko drzavnih para na mala vrata sprovode "zakon vecine"...joj koji lopovluk majko mila...a o posljedicama pravljenja klerikalnog drustva, koje prokomentira ovaj profesor Enver Kazaz, da ne govorimo, to je vec jad za sebe...

---

Apsolutno protiv bilo cega sto ima religijski predznak u skolama uopste-a ako su to i neki svjetski ili evropski standardi po kojima bismo se trebali razlikovati i ´uciti´ o razlikama zato sto se neko drukcije zove ili moli jednom Bogu, e onda sam jos protivniji jer ti neko to zeli da uvali da bi mogao uvijek manipulisati s tobom u buducnosti. Religija je uvijek imala svoje mjesto u drzavi, al da svestenstvo (bilo koje vjere) namece neka pravila i trpa se u vlast i skolstvo-eh, nije ovo ni Vatikan, niti Ruska Federacija niti Meka, niti ce kad biti...

Kao sto rece neko, i ja sam isao u mejtef i svaki je svestenik ili hodza imao svoju interpretaciju i nacin kako nekoga i u kolikoj mjeri poduciti i prosvijetliti narastaj vjeri koju propagiraju. Ali bilo je odvojeno i od skole i od porodice, pa ko je htio i isao je, a ko nije isao je gdje je htio.

Kategoricno NE vjeronauci koja se interpretira na nacin na koji se to zeli ciniti u ovakvoj situaciji i na nacin na koji to neki zele uciniti danas...

U svim vjerskim institucijama vjeronauka je besplatna.Neznaci li to da opet tu nesto smrdi,a i da neko zeli na osnovu tog uvodjenje vjeronauke u obdanista i eto sad cujem i skolstvo jos neku paru umlatiti na nacin kako su se mlatile i dosada.Pa koliko samo sredstava treba da se te ustanove dovedu u nekakav red po sanitetsi normalnim propisima,a za operemu i da se neprica.
Pa dokle ce sacica ljudi bacati masama LUG U OCI.
Ko zeli vjeronaukom obogatiti djeciju individuu ima priliku u ustanovama za to namjenjenim.To je toliko licna stvar svake porodice da to bas i nije lijepo nametati na ovakav nacin.
I da sazivi ta ideja i jos poslije 10 generacija Islamska drzava na Balkanu nikada nece sazivjeti jer to nije u interesu nekih sirih krugova malo jaceg uticaja na svjetski poredak.
I najposlije da kazem:
Silom i ovakvim postupkom se samo moze dobiti negativan efekt u odnosu na nastojanja da se NEZABORAVI,a gaji nekakav SUZIVOT na ovom nasem skrhanom Balkanu.

TVRDIM DA SU I OD BOGA ZADUZENI RODITELJI I PORODICA U LICNOM OKVIRU DA TO ODRADE ZA SVOJA BUDUCA POKOLJENJA A NE DRZAVA KAO INSTITUCIJA.