Duško Trifunović "Grešio sam mnogo"


Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.




Duško Trifunović "Patnja"

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više

Duško Trifunović "Srećan"

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote, izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Voleti

Sta moze covek medju ljudima,
osim da voli?
voli i zaboravi,
voli i omrzne
voli, omrzne, voli?
da uvijek, cak i staklastih ociju, voli?

Sta moze, pitam, bice koje voli,
usamljeno, dok se svijet okrece, osim
da se i samo okrece, i voli?
voli ono sto more ostavlja na plazi,
ono sto sahranjuje, i na morskom povjetarcu
so, ili potrebu za ljubavlju, ili samo zelju?

Uzviseno preferirati pustinjske palme,
prepustanje i obozavanje puno iscekivanja,
i voljeti sav nemir i grubost,
vazu bez cveca, željezno tle
i nepomicne grudi, i ulicu iz sna, i pticu grabljivicu.

To je nasa sudbina: neogranicena ljubav
prema nevernim i ništavnim stvarima,
vecno predavanje potpunoj nezahvalnosti,
iu praznoj školjci ljubavi strasljiv strpljivo
traganje, za sve vecom ljubavlju.

Voleti i samo odsustvo ljubavi u nama, u nasoj jalovosti
voleti precutno vode, tihi poljubac i beskonačnu žeđ.

Karlos Drumond de Andrade

Tvoja duša šuti i govori

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnog sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.

Josip Pupačićeva

AKO TI JAVE DA SAM PAO


Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti
objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog
zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih,
nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio,
tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni
zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene...
Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav,
da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke
nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima... To ti je živa istina.

DARIO DŽAMONJA

Samo za Besmira djelo njegovog omiljenog pisca Dervisa Susica.

KAIMIJA 3. DIO

Ljubav i strah, kad slozno traze, naci ce izlaz brzi i bolji nego što bi ga našla suha mudrost da tri dana cuci s prstom na celu.
Pomogoh zeni da se popne u sedlo prebravši je na brzinu još jednom od grla do dlanka, vranca provedoh do ivice smrecanja i ošinuh ga po sapima, a ja se s jataganom vrnuh u šumu, pa pozurih daleko unaokolo.
Namjeravao sam na livadu, na zborište izici otud odakle su kesedzije napale.
Neka putnici vide da se ja posljednji iz boja vracam.
Obidem poizdaljeg, a šuma cuti, vlazna i divlja.
Glasovi pobjednika cuju se dalje, blize karavanu.
Ja cu odavde prema njima, samo na drum da sljegnem.
*********
Taknuh mu tjeme vrhkom noza.

»Ti, koji si ti?«
»Omer, sin Vehabov.«
»Odakle si? «
»Ja... ja sam od Cerske. Allah! Jesi li to ti došao po moju dušu? «
»Ovog puta ti praštam. A otkud ti cak od Cerske ovamo? «
»Za nafakom, efendijo!«
»A dobro te udarilo?«
»Nije plaho.«
»Hoceš moci sam?«
»Jakako, efendijo!«
»Evo tebi ovaj moj jatagan, trebace ti.
A ti meni daj tvoj patrljak od sablje.
I evo ti sitniša, mehlem i platno da kupiš.
Gledaj da ranu ne zapoganiš!.
Navali sad odmah dosta bukova lista i privij dok do rakije za ispiranje ne stignek Paa,
drugi put ne pucaj u nebo, nego trgovcu u prsa, magarce jedan, dabili magarce!
I skloni se podalje od druma!«
»Hocu, hocu, šejhefendijo, iz ovih stopa cu ja... Daj da te u nogu poljubim, Bog te blagoslovio!«

Evo ide jos


Uhode

Cudesa! Muskarci su neka mjesavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuce ne vracaju maceve u korice - za pojilo, za ispasu, za prijek pogled, za ruznu rijec. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnickim vještinama. U vlastitim kucama - nehatom, lijenoscu, sujetom i prljavstinjom.Mahom su patareni. Sloj posvecenih zivi isposnicki i ispasta za ostale koji uzivaju u paganskom komoditetu. Zene su im visoke, cutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlacno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu. Umiju biti kraljice i sluškinje. U dvor u koji udju donesu korist i mir, ali - vedrine nema.

Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nadje, mi u njoj nema Bog zna šta da trazimo.
Dervis Susic

Obozavam Mesu Selimovica

Zaista jedan od najboljih i najkvalitetnijih pisaca BiH ...divim se njegovim djelima..

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.



Ja ne biram ono sto imam.
Ne biram ustvari nista, ni rodjenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto.
Jos je cudnije sto to moranje pretvaram u ljubav.
Jer, nesto mora biti moje, zato sto je sve tudje, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva.
Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene.
Ja ga otimam, ja mu se namecem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali necu da znam za to svejedno, dajem im svoje osjecanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate."

Kad volite, ne smijete reći: "Bog je u mom srcu" nego radije: "Ja sam u Božjem srcu."
I nemojte misliti da možete usmjeriti ljubavne tokove, jer ljubav, ako vas smatra dostojnim, usmjeruje vaše pute.
Ljubav nema nikakve druge želje osim da sebe ispuni.
Ako volite, a puni ste žudnje, nek' ovo budu vaše želje:

Rastopiti se i žuboriti kao potok koji pjeva svoju pjesmu noći,
Spoznati bol od preobilne nježnosti.
Biti ranjen svojim shvaćanjem ljubavi; i krvariti spremno i radosno.
U zoru se probuditi laka srca i zahvaliti na novome ljubavnom danu;
Počivati u podne i misliti na ljubavni ushit;
Uvečer se puni zahvalnosti vratiti kući.
I zaspati s molitvom za predragog u srcu, i s hvalospjevom na usnama.

Khalil Gibran – Prorok

Žensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobražava s godišnjim dobima, žensko srce dugo krvari, ali ne umire, žensko srce je nalik na stepu koju čovjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje - po njoj čupa drveće i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljeće u njoj ostaje proljeće, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena.


Dakle, sudbina je donijela odluku šta da radimo, kako ćemo se rastati i kada ćemo se sresti?
Možemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam večer dovede, a jutro odvede?
Možemo li ove osjećaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila?
Možemo li ovaj tjedan smatrati opijenošću koja se brzo završila otriježnjenjem i budnošću?

Podigni glavu da ti oči vidim ljubavi!
Otvori usne da ti glas čujem.
Progovori i kaži mi nešto.
Hoćeš li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju?
Hoćes li čuti lepršanje krila u noćnome miru?
Hoćes li čuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata?
Hoćes li osluškivati moje uzdahe što mi se bolno otimaju, prigušeni jecajima?
Hoćes li vidjeti moju himeru kako te pohodi s noćnim himerama, a iščezava s jutarnjim izmaglicama?

Reci mi, ljubavi.

Kaži što ću za tebe predstavljati pošto si ti meni bila svjetlost za oči, pjesma za uši i krila mojoj duši.

Kakva ćeš biti?

Khalil Gibran