Pripremanje standa

Shoppingovanje kod Halila u nekoliko navrata sve sto vidimo da nam zafali idi do Halila



I sam Halil nam je pomogao pri utovaru sa svojim kolicima (a sunce ubi). Svi smo inace izgorili i umorili se pravo. Al osjecaj nakon svega toga se rijecima ne moze prepricati

I polako pristizu i prvi ucesnici Marsa a ubrzo ce i ostali...u nas vec uveliko sve spremno...



Imali smo rešo na kojem smo citav dan kuhali kafu. Divan je osjecaj na 30 i kusur stepeni stojati pored rešoa

Dio ekipe nadopunjava, a imali i neobicno sredstvo za prevoz, kad sta zafali. Muki jarane hvala ko bratu



U neka doba stize i dodatna pita i pecivo koju smo narucili od nasih iz Tuzle + i oni donose dio od sebe.









[Edited by cupo on 14-07-2011 at 00:54 GMT]

I jopet dopuna

Ovo je nesto sto se rijecima ne moze prepricati. Najezi se svaka dlaka na tijelu. Stojite na 30 i kusur stepeni i masa od 6.500 ljudi ide prema vama. A tek kad su prisli standu i poceli da jedu, da pricaju sta su sve prosli, a svi okupljeni oko plemeniite ideje - solidarnost sa zrtvama genocida i njihovim porodicima, stvarno je osjecaj poseban. Osjecaj zajednistva, jedinstva, ljudskosti i svega ostalog. Ljudi iz Amerike, Australije, Holadnije, Spanije, Turske, Bosne, Hrvatske, iz Srbije oko stotinjak gradjana, Crne Gore ni sam vise ne znam odakle....Na prethodnoj stranici imate i video fajlove.





Na celu kolone jedno malo pile iz sela Burnice (opstina Bratunac) zove se Sejo inace moj dugogodisnji drug. Poseban u svakom smislu..jednom cu vam malo vise o njemu reci...svake godine ja na Marsu mira i svake godine na celu kolone cupo ga puno

Na kraju da kazem da smo od povratnika pazarili paradajza, paprika, krastavaca (usput vec dogovorio nove narudzbe ) i da smo kuci vratili 2 ucesnika Marsa iz Tuzle koji radi zdrastvenih problema nisu vise mogli da izdre. 7 ljudi u jednom vozilu, bilo je veselo + drzanje na krilu tog povrca ma haos. Uglavnom citav dan smo ostali tamo, izgorili i umorili se, al kad smo kasnije sumirali rezultate sad iz ovih stopa sve bih opet ponovo. Sljedece lijepo sto planiram je da za Ramazan uradimo neke lijepe stvari, koje takodje radimo vec godina,ma

Realizovano još nekoliko projekata. Naime, upoznali ste ranije Safetu i Ifetu iz Konjević Polja. Obzirom da se radi o izuzetno vrijednim ženama, koje su se vratile na svoje ognjište, sve same obnovile iz pepela, odlučili smo na jedan lijep način da im malo pomognemo. Naime, u više navrata tokom mjeseca jula organizovao sam kupovinu povrća kod njih dvije. Radi se o paradajzu i paprikama koji je ove godine, hvala Allahu, rodio kao nikada. Tako su opet naši dragi forumaši i prijatelji Tuzlarija uradili još jedno hair djelo. Naša zadnja posjeta prije par dana je ujedno i posljednja jer smo pokupovali sav paradajz i paprike koji su proizvedeni . Safeta i Ifeta više nego sretne i zadovoljne, a i mi isto tako, em što smo pomogli, em što smo dobili izuzetan kvalitet povrća i to po povoljnoj cijeni. Prema nekim mojim računicama u Tuzlu smo dovukli oko 500 kilograma paradajza i oko 250kila paprika. Svima koji su kupovali ili na bilo koji način pomogli VELIKO HVALA. Slijedi nekoliko fotografija kako je ta naša putešestvija zvana „Paradajz&paprike“ izgledala pogledajte u nastavku