Test iz energetike

http://www.cnti.info/energija/test%20iz%20energetike%20za%20sajt.htm

'Bosanski fenomen'

Senad Hadžić iz Banovića u najpoznatijim svjetskim medijima


O Bosancu Senadu Hadžiću koji je iz rodnih Banovića pješice krenuo na hadž u Mekku, ovih dana pišu najpoznatiji svjetski mediji.

Britanski BBC donosi priču o Hadžiću kao “bosanskom fenomenu”.

"Nikad ne bih stigao ni do Bugarske, a kamoli do Mekke, da nisam vjerovao da je Bog sa mnom i da me štiti i pomaže", kazao je Hadžić za BBC.

Njemački list "Die Welt " ističe da je Hadžić do Saudijske Arabije putovao kroz BiH, Srbiju, Bugarsku, Tursku, Siriju i Jordan. Svaki dan je pješačio između 30 i 70 kilometara.

The "Independet" je prenio vijest o Hađžiću, istakavši kako su mu savjetovali da ide preko Iraka umjesto kroz ratom zahvaćenu Siriji, ali da je on uradio suprotno "jer je Bog tako želio”.

Američki portal "Globalpost " piše o Hadžiću koji je “obavio epsko putovanje u Mekku putujući kroz sedam država ”.

Poznati turski dnevnik "Vatan" navodi da je Hadžić 47-godišnji musliman iz Bosne koji je u “ime Allaha krenuo na putovanje prema Mekki”.

Irački portal Al-Shorfa podsjeća da je Hadžić propješačio 5.650 kilometara. Osim kroz sedam država, kako se navodi, prošao je i kroz dvije pustinje. Portal ističe da Senad nije imao novaca i da je sa sobom nosio sam ruksak.

Za ovu agenciju AFP Hadžić je kazao da “nije umoran i da su ovo najbolji dani njegovog života”.

Dnevnik "El Nacional" iz Venecuele piše da se Hadžić s teškom preprekom suočio u Bugarskoj u decembru prošle godine kada je pješačio na temperaturi od 35 stepeni ispod nule.

Isti list navodi kako je jedan vojni zvaničnik vojske Bashara al-Assada zamolio Hadžića da uputi molitve i u njegovo ime ako uspije da iziđe iz Sirije na putu prema Mekki.

Španski list "Elmundo" piše da je bosanski hodočasnik, noseći sa sobom samo fotografije i lične dokumenta, doživio vrlo zanimljiva iskustva u toku putovanja prema Mekki. Prenose kako su Hadžića mnogi primali u svoje domove da sa njima jede i pije.

Također, poznati pakistanski dnevnik The "Express Tribune" navodi kako se Hadžić u toku putovanja prema Mekki suočavao s raznim izazovima poput ekstremno niskih i ekstremno visokih temperatura. U Jordanu morao putovati na temperaturi od 44 stepeni Celzijevih.

Prema pisanju australijskog "MuslimVillagea", Hađžić je “kod sebe imao samo malu sumu novca i obično se oslanjao na ljubaznost i dobročinstvo drugih ljudi koje je sretao u toku svoga putovanja". Uz ostalo, doživio je i dobročinstvo lokalnog stanovništva u Srbiji.

Rumunski list "Romandie" piše o Hađžiću koji se zahvaljuje Bogu što mu je omogućio da stigne do Mekke, “jer sam krenuo na ovaj put u ime Allaha, islama i Bosne i Hercegovine, a za svoje roditelje i sestru”.

http://www.moj-posao.net/Vijest/71678/Koji-je-posao-za-vas-horoskopski-znak/41/

Vide li svi ljudi jednake boje?

Boje predstavljaju jedan od najjednostavnijih podražaja koja naša osjetila mogu detektirati. Čak i meduze detektiraju svjetlo, a one i nemaju mozak! No, usprkos svojoj relativnoj jednostavnosti, objasniti svjetlost i boje na nešto široj skali značilo bi i ponuditi odgovor na dva razmjerno kompleksna pitanja: kako vidimo i zašto vidimo ono što mislimo da vidimo, piše BBC.

Pri odgovoru na spomenuta pitanja važno je imati na umu jednu stvar – boje zapravo ne postoje ili, bolje rečeno, ne postoje u smislu u kojem ih mi shvaćamo u svakodnevnom životu. Jabuke i aparati za gašenje požara nisu crveni, nebo i more nisu plavi i niti jednu osobu na svijetu ne bismo objektivno mogli etiketirati kao “crnu” ili “bijelu”. Za razliku od boja, ono što zapravo postoji jest svjetlost. Svjetlost je stvarna.

Ali, što su onda boje? Za početak, važno je naglasiti da boje definitivno nisu svjetlost – one su u potpunosti ”umjetan” proizvod koji nastaje u vašem mozgu. Kako možemo biti sigurni u ovo? Pa, vjerujte nam na riječ, ista svjetlost može postati ”obojana” bilo kojom bojom na svijetu. Ne u stvarnosti, već u našem mozgu.

Priznajemo, malo je glupo od nas zahtijevati da nam vjerujete na riječ bez dodatnog objašnjenja. Pogledajte stoga kocke na priloženoj slici.


Ako pogledate kocku u gornjem lijevom kutu, primijetit ćete četiri sive pločice na njenoj najuzvišenijoj plohi. Desno od nje je gotovo identična kocka osim što joj se na gornjoj plohi nalazi sedam sivih pločica. Kad ste se uvjerili kako su pločice na obje slike jednake boje (sive), pogledajte dvije kocke u donjem dijelu slike.

Prilično nevjerojatno, ali sada sive pločice na lijevoj kocki izgledaju plavo, a iste te sive pločice na desnoj kocki izgledaju žuto. Podsjetimo, još uvijek se radi o identičnim kockama. One ”dijele” isto svjetlo a, složit ćete se, izgledaju sasvim drugačije.


Pamćenje boja

Boje su vjerojatno jedna od najfascinatnijih evolucijskih prilagodbi koje poznajemo. One su, vjerovali ili ne, stvorene na temelju naših prethodnih iskustava. Upravo zbog ove činjenice moguće je izvoditi optičke iluzije poput ove opisane ranije. Kad promatrate određenu sliku koja je sasvim konzistentna s vašim osobnim doživljajem ”stvarnosti” (ili bolje rečeno, kad promatrate sliku koja je konzistentna s onim što biste, na temelju prošlih iskustava u stvarnom životu, očekivali vidjeti kada promatrate takvu sliku), vaš mozak će objekte koje vidite na slici tretirati kao da su uistinu ”stvarni”.

Ako ste razumjeli prethodnu rečenicu, onda je logično postaviti sljedeće pitanje: ako svjetlost koju naša osjetila detektiraju interpretiramo na temelju naših prijašnjih iskustava, koliko brzo ljudi mogu naučiti da istu svjetlost vide u sasvim drugačijem svjetlu (sic!)? Iznenađujuće, za ovakvu promjenu dovoljno je tek nekoliko sekundi. Da ne pomislite kako samo mlatimo praznu slamu ispraznim teoretiziranjem, slijedi demonstracija.

Na slici dolje primijetit ćete dvije slike pustinje jednu pored druge. Slobodno analizirajte slike, što detaljnije to bolje, i primijetite kako su u potpunosti identične. Nebo je na obje slike plavkasto, dok je pustinjski pijesak, gle čuda, žućkaste boje. Sada pažnju preusmjerite na crveni i zeleni kvadrat poviše dvaju slika pustinje. Ukoliko 60-ak sekundi koncentrirano buljite u bijelu točku između ovih kvadrata i zatim pogledate u istu takvu točku između dvaju pustinja – zateći će vas prizor sasvim drugačiji od onog kojeg ste vidjeli ranije. Slike koje su prije samo nekoliko trenutaka bile sasvim identične sada su saturirane očigledno različitim bojama. Što ste fokusiranije buljili u točku među dva gornja kvadrata, to će ova optička iluzija djelovati impresivnije.



No dobro, dosta zezancije, u čemu je kvaka? Slike pustinje izgledaju drugačije zato što je vaš mozak zapamtio crvenilo s lijeve i zelenilo s desne strane u koje ste buljili 60-ak sekundi. Kad ste pažnju ponovno preusmjerili na slike pustinje, vaš mozak je ove zapamćene boje jednostavno ukomponirao u dvije slike pustinje i tako ih ”izmijenio”. Naravno, samo na nekoliko trenutaka, no i to je dovoljno da na prilično efektan način shvatite koliko su boje zapravo proizvoljna pojava.

Ovaj eksperiment neizbježno vodi do sljedećeg važnog pitanja. Jesu li boje uistinu realne ili su tek produkt naših imanentno subjektivnih osjetila? Do sada ste već mogli shvatiti, točan odgovor krije se u drugom dijelu pitanja.

Važno je zapamtiti, boje su bile u samom srcu evolucijskog procesa milijunima godina. Teško je uopće zamisliti važniji evolucijski proces od onoga koji nam omogućava da postojimo i djelujemo u svijetu koji nas okružuje. Zamislite samo odnos između insekata i cvjetova (cvjetovi nisu ”obojeni” kako bi ljudi uživali u njima, već kako bi se biljke kojih su dio što efikasnije razmnožavale), ili najrazličitije boje pomoći kojih se razne životinje kamufliraju u okoliš koji ih okružuje. Naravno, po potrebi, boje se mogu iskoristiti i da vas primijeti što je moguće više živih bića u blizini kao što to, primjerice, čini paun u sezoni parenja.

No, važnost boja nije ograničena isključivo na carstvo životinja. Bili vi svjesni toga ili ne, boje su krucijalan dio i vašeg života. Razmislite na trenutak o odjeći koju kupujete i bojama koje dominiraju u vašoj garderobi. Čitava modna, dizajnerska i kozmetička industrija počiva upravo na bojama, odnosno njihovom kombiniranju.


Evolucija bazirana na percepciji

Rečenica iz gornjeg podnaslova zapravo znači da je naša vjerojatno najjednostavnija percepcija u znatnoj mjeri oblikovala ono što jesmo. No, tu priča ne staje – boje (koje, ne zaboravite, zapravo ne postoje) se nalaze u samom srcu ljudske evolucije i u najvećoj mjeri su odgovorne za izgled svijeta kojeg poznajemo.

Upravo zbog ove uske evolucijske veze s bojama, ljudi si već stoljećima postavljaju jedno pitanje – vide li i drugi isto ono što ja vidim? Valjan i pouzdan odgovor na ovo pitanje neće nam samo otkriti nešto više o tome kako funkcionira naš mozak, već ćemo pomoću njega saznati mnogo više o tome tko smo kao pojedinci, ali i kao društvo kojeg smo formirali.

Doktor R. Beau Lotto s grupom suradnika već godinama pokušava doznati odgovor na gore spomenuto pitanje. On je u svom laboratoriju osmislio i proveo nekoliko eksperimenata u kojima je sudjelovalo 150 ljudi različite dobi, društvenog zaleđa, rase i spola. Cilj svih ovih eksperimenata bio je samo jedan – ponuditi odgovor na pitanje vide li svi ljudi jednako.

Nalazi do kojih su došli u Otto Labu bili su prilično zapanjujući iako, naglašava dr. Lotto. Rezultate dobivene ovim eksperimentima treba smatrati tek početkom ili djelićem konačnog odgovora.

Jedan od značajnijih nalaza do kojeg su došli bio je taj da različiti ljudi povezuju jednake boje s određenim osjećajima. Tako je, primjerice, gotovo svaka odrasla osoba žutu boju povezala sa srećom, plavu s tugom i crvenu s ljutnjom (iznenađenost i strah, preostala dva univerzalna osjećaja, nisu imali neku specifičnu boju koju su im ispitanici dodjeljivali). Iako je sličan trend zabilježen i kod djece, njihova povezivanja boja i osjećaja imala su mnogo više različitih varijacija.

S druge strane, u eksperimentu u kojem su morali povezati boju i zvuk gotovo svi ispitanici (i mladi i stari) odabirali su slične parove. Niski tonovi najčešće su bili reprezentirani tamnim bojama (tamnoplava) dok su viši tonovi uglavnom bili upareni sa žarko žutom.

Koji je dakle zaključak ovog eksperimenta? Ljudi posjeduju interne mentalne mape pomoću kojih su sposobni povezivati boje s određenim drugim osjetilnim podražajima. Ono što je uistinu fascinantno jest činjenica da takvi odnosi (primjerice, između zvuka i boje) ne postoje nigdje u prirodi.

Strukture boja

U jednom drugom eksperimentu, Lotto i suradnici su od ispitanika tražili da na ploču s 49 praznih mjesta rasporede 49 različito obojenih pločica. To je ujedno bila i jedina uputa koju su sudionici eksperimenta dobili. Broj potencijalnih rješenja bio je enorman – deset na šezdeset i drugu potenciju. Vjerojatno već pretpostavljate, u stvarnosti ljudi nisu iskoristili niti približan broj mogućnosti koje su im se nudile. Dapače, pločice su slagali po veoma predvidljivom obrascu – grupirali su boje prema sličnosti.

Lotto tvrdi da je takvo djelovanje posljedica iznimno snažne potrebe za redom (strukturom) koju svi ljudi imaju. Posebice za strukturom koja nam je otprije poznata. U ovom slučaju radilo se o tome da ispitanici reproduciraju ”logiku” slika s kojima se susreću u prirodi.

U jednom drugom eksperimentu, znanstvenici iz Otto Laba ispitali su postoje li razlike između raznih grupa ispitanika u jednostavnoj činjenici detektiraju li određeno svjetlo ili ne. Rezultati su bili prilično iznenađujući. Za početak, otkrili su da su žene mnogo osjetljivije na svjetlost od muškaraca, a posebno zanimljivo je da su svjetlo najbolje detektirale one žene koje imaju snažan osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Žene koje su se osjećale nemoćno, iako i dalje ”osjetljivije” od muškaraca, postizale su slabije rezultate od žena s osjećajem potpune kontrole. Ako na trenutak zastanemo i podsjetimo se da ovdje zapravo govorimo o pukoj detekciji svijetla, ovi nalazi su ništa manje nego zapanjujući.

U dodatnim eksperimentima, Lotto i suradnici ispitivali su mogu li boje utjecati na naš osjećaj za protok vremena. Odmah na početku primijetili su kako jedna minuta za muškarce ”traje” u prosjeku 11 sekundi dulje nego za žene. Znamo što ste pomislili, mi ćemo se suzdržati od komentara.

Osim ove razlike, zanimljivo je kako je jedna minuta ”trajala” dulje i za muškarce i za žene kada su bili okruženi crvenim svjetlom, a trajala je kraće kad su bili okruženi plavim svjetlom.

Lotto zaključuje kako se ova razlika može najbolje objasniti različitim razinama uzbuđenja koje i kod muškaraca i kod žena izaziva izloženost ovim dvama vrstama svjetla.

Vidimo li svijet kakvim jest?

Na temelju gore spomenutih eksperimenata može se zaključiti da svatko od nas drugačije vidi svijet koji ga okružuje. To zapravo mora biti tako, budući da su naša osobna iskustva nužno drugačija od osobnih iskustava drugih ljudi. No, ono što je važno jest da nitko od nas ne vidi svijet onakvim kakav stvarno jest.

U tom smislu mi smo svi u zabludi, a sve ono što vidimo zapravo je specifična interpretacija ovisna o našoj osobnoj povijesti, ali i povijesti koju dijelimo s ostatkom čovječanstva. Ova činjenica, vjerojatno više nego bilo koja druga, može poslužiti kao nepobitan argument za slavljenje različitosti, a ne za bijeg u sigurnost konformizma.

Dozvolu na sunce

Britanski 'Zakon o svemiru' iz 1986. godine će vas dobro nasmijati. Naime, prema tom zakonu, Vlada Velike Britanije može koristiti određenu silu kako bi spriječila invaziju vanzemaljaca, ali samo ukoliko oni ne posjeduju dozvolu za invaziju.

Momentalni otkaz zbog prevelike uspješnosti dobio je Top-bankar.Razlog preskup za poslodavca


Nach Darstellung von Raphael Geys hatte sich die Société Générale von ihm getrennt, weil er zu erfolgreich und damit zu teuer für seinen Arbeitgeber war.

Poslodavac poklonio auto za 10 godina radnog staza.
Pogledaj: http://m.vesti-online.com/clanak_1/?article-id=265575

Naučnici šokirani otkrićem: Srušena teorija evolucije!


Dr. Robert Gentry, vodeći svjetski stručnjak iz područja radiohemije i geohemije, došao je do otkrića kako su granitne stijene stvorene za nekoliko minuta, a ne nekoliko miliona godina, otkrića koje je u potpunosti razbilo teoriju evolucije.

Zamislite da direktor kompanije uruči otkaz Nikoli Tesli. To bi bila udarna vijest u svim svjetskim medijima. Nešto slično se dogodilo dr. Robertu Gentry, vodećem svjetskom stručnjaku iz područja radiohemije i geohemije. Razlog? Otkriće koje je razbilo teoriju evolucije.

Oak Ridge Laboratorij u Americi je jedna od najpoznatijih laboratorija na svijetu iz područja radiohemije i geohemije. Stručnjaci ove kompanije se bave različitim poslovima, a jedan od njih je sigurno skladištenje nuklearnog otpada u osnovnim stijenama Zemlje – granitu.

Vodeći stručnjak ove kompanije, do skoro, bio je Dr. Robert Gentry, koji je objavio mnoštvo naučnih radova u najpoznatijim svjetskim naučnim časopisima. Ali, jednog dana mu je uručen otkaz. Razlog? Njegova nevjerovatna otkrića koja osporavaju teoriju evolucije, koja se usudio objaviti u najpoznatijim naučnim časopisima.

Robert Gentry tvrdi sljedeće:[/]

- Ako bismo imali pred sobom čašu vode sa zaleđenim mjehurićima tablete vitamina C, mogli bismo izvući najmanje dva zaključka:

1. Neko je ubacio tabletu vitamina C u čašu vode.

2. Voda u čaši se zaledila za manje od minute, jer se u vodi nalaze uhvaćeni mjehurići tablete koja se raspala.

Ovaj primjer sa čašom vode, tabletom vitamina C i zamrzavanjem, naveo sam kako biste bolje razumjeli ono što sam otkrio.

U biljkama se odvijaju određeni procesi u kojima se stvaraju vitamini, a među njima i vitamin C. S druge strane, u stijenama se odvijaju procesi gdje se određeni hemijski elementi raspadaju i na taj način stvaraju određeni tip “mjehurića” u stijeni.

U stijenama često pronalazimo milione atoma nestabilnog urana koji su zajedno grupirani u mikroskopski maloj tački i koji se raspadaju. Prilikom raspadanja, oni izbacuju male čestice na sve strane. Tako stvaraju oštećenja u čvrstoj stijeni u obliku mjehurića.

Neki nestabilni elementi se raspadaju u više koraka, tako da često pronalazimo po nekoliko mjehurića koji se nalaze jedni u drugima. Ukoliko stijenu presiječemo po sredini ovih mjehurića, na presjeku ćemo vidjeti koncentrične krugove. Neki nestabilni hemijski elementi se raspadaju brže, a neki sporije, ali svoje mjehuriće raspadanja mogu ostaviti samo u čvrstoj stijeni.

Ako je stijena tekuća, kao što je to slučaj s usijanom lavom, tada oni ne mogu ostaviti mjehuriće – na isti način kao što tableta vitamina C ne može ostaviti mjehuriće raspadanja u tečnoj, već samo u zaleđenoj vodi, govori Gentry za Vestinet.

Primijenimo znanje o “mjehurićima” na pitanje nastanka planeta Zemlje. Poznato je kako je najveći dio naših kontinenata sačinjen od stijene koja se zove granit.

Dugo vremena nije se znalo kako je nastao granit, jer se nigdje u prirodi ne može promatrati njegov nastanak, niti ga je ikada bilo moguće napraviti u laboratoriju. Mnogi su naučnici zato prihvatili pretpostavku da je osnovna stijena naših kontinenata – granit, nastao polaganim hlađenjem usijane lave tokom više miliona godina.

I mnogi kada pomisle na nastanak planete Zemlje, odmah zamišljaju usijanu planetu koja se polagano hladi tokom dugih vremenskih razdoblja. Ja sam otkrio nešto potpuno suprotno. Naime, na svim kontinentima diljem svijeta, u granitu, pronađeni su mjehurići raspadanja jednog neobičnog hemijskog elementa.

U pitanju je polonij, koji se raspada u samo nekoliko minuta. To znači da je granit morao očvrsnuti za najviše nekoliko minuta, nastavlja dr. Gentry.

Izvršena su detaljna naučna ispitivanja kako bi provjerilo ovo otkriće i prvobitni rezultati su bili potvrđeni. Tako je utvrđeno da naša planeta nije bila usijana masa tokom više miliona godina, već je nastala za veoma kratko vrijeme – maksimalno za nekoliko minuta!

Ono što je učinilo ovo otkriće još nevjerovatnijim, jeste da tip polonija, koji je ostavio mjehuriće u granitu, ne postoji nigdje u prirodi samostalno, već samo kao dio nekog većeg lanca raspada, kao što je to lanac raspada urana.

Dakle, kao što vitamin C ne nastaje nigdje u prirodi samostalno u vidu tablete, tako ni ovaj tip polonija ne nastaje nigdje u prirodi samostalno, kao neovisan hemijski element, tvrdi dr. Robert Gentry.

U slučaju zaleđene vode s mjehurićima tablete vitamina C, mogli smo izvesti dva zaključka. Na isti način i ovdje, u slučaju granita za mjehurićima ovog polonija, možemo da izvedemo dva jasna zaključka:

1. Neko je ubacio ovaj tip polonija u granit,

2. Granit je očvrsnuo za samo nekoliko minuta.

Treba napomenuti kako i pored brojnih pokušaja, niko do sada nije uspio osporiti ovo otkriće.

Ovi zaključci jasno ukazuju na Onoga koji je ubacio u polonij u granit i ostavio nam dokaze o stvaranju planeta Zemlje za vrlo kratko vrijeme. Zato ja ova otkrića u granitu nazivamo “otisci Božijih prstiju”, govori dr. Robert Gentry

Počinje testiranje: Naučnici iz Australije tvrde da su otkrili lijek protiv HIV-a

Subota, 19/01/2013 12:38
TwitterSocButtons v1.4
Voditelj tima dr. David Harrich tvrdi kako su "prekrojili" bjelančevinu koju virus koristi da bi se razmnožavao i rastao te je pretvorili u oružje protiv virusa

Naučnici s Instituta za medicinska istraživanja u australskom Queenslandu tvrde da su došli do velikog otkrića koje bi moglo biti temelj za liječenje virusa HIV-a. Genskom terapijom uspjeli su promijeniti jednu bjelančevinu u HIV-u tako da ona više na pomaže umnožavanju i širenju virusa već njegovom uništenju.

Voditelj tima dr. David Harrich tvrdi kako su "prekrojili" bjelančevinu koju virus koristi da bi se razmnožavao i rastao te je pretvorili u oružje protiv virusa, prenosi 24sata.hr.

- Ne govorimo o nečemu što bi spriječilo zarazu, ali bi sigurno pomoglo u liječenju već zaraženih ljudi - rekao je Harrich.

Ove godine trebalo bi se početi s testiranjem na životinjama, a ako sve prođe kako treba testiranja na ljudima počet će kroz pet godina.

- Ako klinički pokusi s ovim novim lijekom budu uspješni, on bi mogao zamijeniti dosadašnji koktel lijekova koji se koristi za liječenje side i kod HIV pozitivnih osoba - objasnio je Harrich.

Novi lijek djeluje tako da cilja na pojedine enzime i proteine. Revolucionarni pomak je što je ovo prvi lijek za sidu koji koristi jednu supstancu koja je dovoljno djelotvorna da zaustavi virus u različitim fazama njegovog životnog ciklusa.

Znachi joash malo i moce se sve zhivo i mrtvo jebavat' hahahahahahaha!