Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.


FORUM : Politika : Izvodi iz stampe
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
Nora
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-04-2005
Odgovori: 2465
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

A vidite ovdje, pri dnu stranice, Voje Kostunice sa cetnicima Ravnogorcima na skupu, neke tamo 1995 valjda...bas je lepo ispao



http://www.e-novine.com/sr/srbija/clanak.php?id=16890

16-09-2008 at 22:33 | Ukljuèi u odgovor
Nora
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-04-2005
Odgovori: 2465
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

E-novine
Tribina o Srebrenici na
Pravnom fakultetu u NišuObjavljeno: Uto, 16. 09. 2008. 16:46
Tribina pod nazivom „Srebrenica” zakazana je za utorak uveèe na Pravnom fakultetu u Nišu.


Organizatori promocije su Udruženje intelektualaca „Srpska nacionalna svest” i Savez studenata Pravnog fakulteta.
Reè je promociji istoimene knjige Milivoja Živanoviæa, a kao uèesnici su, osim autora, najavljeni akademik Kosta Èavoški, Aleksandar Paviæ, saradnik Instituta za politièke studije u Beogradu, uz sasluženje sveštenika Milorada Sredojeviæa, urednika „Hrišæanske misli”.Bojan Tonèiæ
U feljtonima u Veèernjim novostima i Glasu javnosti Milivoje Ivaniševiæ iznosi vlastitu verziju istine o ratu u Bosni i Hercegovini i, prema oceni demokratske javnosti, negira sudski potvrðene èinjenice o genocidu u Srebrenici, ubijenim civilima i njihovom broju.
Centar za razvoj civilnih resursa iz Niša i Inicijativa mladih zahtevali su od dekanke Pravnog fakulteta u Nišu, Nevene Petrušiæ, „da ne dozvoli održavanje najavljene promocije”.


PRAVNI FAKULTETI I GENOCID

Pokušajem mase posetilaca tribine „Istina o Srebrnici” da linèuje Natašu Kandiæ, direktorku Fonda za humanitarno pravo,2005. ispred Pravnog fakulteta u Beogradu okonèana tribina u Srebrenici. Nataša Kandiæ je napuštala Amfiteatar broj 5 i na stepeništu je obezbeðenje organizatora, studentske organizacije Nomokanon, teškom mukom uspelo da spreèi masu koja joj je upuæivala najteže uvrede, pretnje da æe biti proterana u Hrvatsku ili Tursku, i psovke da je treba pregaziti.

Ispred zgrade Fakulteta su posle tribine prireðene prave ratnièke orgije uz borbenu podlogu „Radovane, siði sa planine/ nisi siš´o èetiri godine”, a jedan mladiæ uspeo je da pljune Natašu Kandiæ. Tribinu je obeležila izjava publicistkinje Ljiljane Bulatoviæ da „muslimani treba da izmeste svoje mezarje na svoju teritoriju”.

„Pravosnažnom presudom Meðunarodnog kriviènog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Hagu, bivši general Vojske Republike Srpske, Radoslav Krstiæ, proglašen je krivim za genocid i osuðen na 35 godina zatvora. Takoðe, presudom Meðunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine, potvrðeno je da su srpske snage pod komandom Ratka Mladiæa poèinile genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Pravni fakultet je visokobrazovna institucija èiji je zadatak da promoviše vladavinu prava i da edukuje buduæe pravnike o sudski utvrðenim èinjenicama vezanim za rat u bivšoj Jugoslaviji. Ustupanjem svog amfiteatra za èinjenièno neutemeljenu prezentaciju Milivoja Ivaniševiæa, Pravni fakultet æe uzeti uèešæe u relativizaciji genocida, negiranju sudske istine i dodatnom urušavanju vladavine prava u Srbiji”, istièe se u saopštenju CRCR i Inicijative mladih.

Koordinaror CRCR, Marko Velièkoviæ, kaže za e-novine da je „nažalost, veoma malo mladih ljudi koji vide svoju odgovornost za ono što se u društvu dešava i koji shvataju da društvo nema jasan odnos prema zloèinima koji su poèinjeni u naše ime”.

„Pravni fakultet je mesto gde se vrlo èesto održavaju tribine sliène ovoj, u organizaciji ´Srpskih dveri´ i sliènih organizacija, sa ovakvim temama, povezanim sa teorijama zavere, u kojima su Srbi uvek žrtve. Nema pouzdanog istraživanja u Nišu, ali mogu da kažem da su te tribine uvek dobro poseæene. A institucije prema takvim mišljenjima imaju ignorantski stav, ili doprinose stvaranju slike da u Srebrenici nije bilo genocida”, kaže Velièkoviæ.

-----------------------------------------
Znaci, sve iza hrabrog pokusaja Natase Kandic potop...jadna im mati, hoce da ostanu coravi pa eto

[Edited by Nora on 16-09-2008 at 22:44 GMT]

16-09-2008 at 22:43 | Ukljuèi u odgovor
Nora
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-04-2005
Odgovori: 2465
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Slobodna Bosna
--------------------------------------
ZDRAVSTVENI BILTEN HAŠKOG BJEGUNCA

Mladiæ stalni pacijent VMA
I MLADIÆ PROMIJENIO “LIÈNI OPIS” - OBRIJAO GLAVU, PUSTIO BRADU I BRKOVE
“Slobodna Bosna” došla je u posjed najnovijih informacija o haškom bjeguncu Ratku Mladiæu èije je hapšenje i izruèenje Haškom tribunalu pitanje dana; zbog problema sa srcem, bubrezima i cirkulacijom Mladiæ redovno posjeæuje beogradsku kliniku VMA

Hapšenju Ratka Mladiæa protive se još samo Socijalisti Ivice Daèiæa
Od dana kada je Radovan Karadžiæ isporuèen haškom Tribunalu gotovo svi mediji u regionu špekulisali su za koliko æe mu taèno dana pridružiti Ratko Mladiæ. Da li je Mladiæ mršaviji ili deblji, ima li dužu kosu ili je æelav, nosi li bradu ili brkove, da li se krije u nekoj kasarni u centru Beograda ili u planinskoj srbijanskoj zabiti, pitanja su na koja su takoðe mediji pokušali dati odgovore. Najdalje je otišao jedan asutrijski list koji je iz “pouzdanih izvora“ saznao da se Mladiæ krije u tajnom bunkeru u blizini makedonske granice i da u brdima, jako bolestan, èuva ovce?! Beogradske dnevne novine Press “otkrile su” da se Mladiæ veæ dvije godine krije u Èileu, u gradu Valparaiso!
Naš list, meðutim, došao je do sasvim nepoznatih detalja vezanih za život odbjeglog generala Ratka Mladiæa, ali i do informacija kada se planira njegovo izruèenje haškom Tribunalu.

MLADIÆ U HAAGU DO KRAJA GODINE
Tokom ovonedjeljne dvodnevne posjete glavnog haškog tužitelja Sergea Brammertza Beogradu, srbijanske vlasti su dale detaljne informacije gdje se Mladiæ nalazi, u kakvom je zdravstvenom stanju i zbog èega neæe dobrovoljno da se preda. Brammertz, kojem je ovo prva posjeta Beogradu nakon formiranja nove vlade, dobio je èvrsta uvjerenja da æe se haško poglavlje burne hronologije u Srbiji okonèati do kraja godine. Srbijanskim vlastima je itekako stalo do mišljenja glavnog haškog tužitelja, jer bez njegove pozitivne ocjene da Srbija u potpunosti saraðuje sa Haagom Holandija neæe dati pristanak da 15. septembra na snagu stupi primjena Prelaznog sporazuma o trgovini sa Srbijom, a od Nove godine i “bijeli” Schengen režim.
General Mladiæ, sva je prilika, broji svoje posljednje nedjelje na slobodi. U tom smislu poèelo je i oèigledno pripremanje javnog mnijenja za “predstojeæe dogaðaje” kako bi Mladiæevo hapšenje izazvalo mnogo manje potrese od hvatanja Radovana Karadžiæa. Gotovo da ne proðe ni nedelja dana a da jedan od resornih ministara vlade Srbije ne pozove Mladiæa i Gorana Hadžiæa na dobrovoljnu predaju.
Da su aktivnosti bezbjednosnih službi na terenu znatno pojaèane i da pod strogom kontrolom drže svako kretanje generala Mladiæa, svjedoèe gotovo svakodnevna niska nadlijetanja helikoptera iznad novobeogrdaskih solitera. Naš izvor iz vrha srbijanskih vlasti tvrdi da helikopteri BIA-e vrlo èesto nadlijeæu i iznad Deliblatske pešèare. U lovište Deliblatske pešèare koje se nalazi u južnom Banatu, tvrdi naš izvor, Mladiæ odlazi povremeno, ali pod strogom kontrolom obavještajne službe.
Mladiæ se, prema informacijama bliskim bezbjednosnim službama, sve do ljeta 2006. godine skrivao na nekoliko lokacija na Novom Beogradu sa posljednjom adresom u ulici Jurija Gagarina. U istoj ulici se, samo dva kvarta dalje, krio se i Radovan Karadžiæ.

PROMIJENJENI IDENTITET
Posljednji put u javnosti general Mladiæ je viðen 2000. godine u sveèanoj loži stadiona FK Partizan na utakmici Jugoslavija - Kina. Od tada on nije mijenjao svoj identitet, meðutim, kako tvrdi naš dobro obaviješteni izvor, kada Mladiæ bude uhapšen, javnost æe biti iznenaðena njegovim fizièkim izgledom. On nije ni blizu vitalan kao Radovan Karadžiæ u danima dok je živio pod imenom Dragan Dabiæ. Naime, posljedice moždanog udara koji æe Mladiæ doživio prije dvije godine najviše su se odrazile na njegov izgled, tako da on ni izbliza ne lièi na onog jedrog generala èija se fotografija godinama vrti po medijima, kaže naš dobro upuæen izvor.
Prema bolesnièkom kartonu koji ovaj visoki državni funkcioner imao priliku da vidi, Mladiæ je 2006. godine doživio blaži moždani udar, a ima ozbiljne probleme sa visokim krvnim pritiskom, bubrezima i cirkulacijom. Takvo zdravstveno stanje zahtijeva redovan medicinski tretman, zbog èega je Mladiæ bar jednom mjeseèno posjeæuje Vojno-medicinsku akademiju (VMA) na Banjici.
I pored toga što tokom svih ovih godina bjekstva Mladiæ nije želio promijeniti identitet, upuæeni tvrde da je Mladiæ ipak “radi kamuflaže” obrijao glavu i zapustio bradu i da je takav zadnji put viðen na VMA.

Da Mladiæ nije promijenio lièni opis tvrdi i Florence Hartmann, portparol bivše haške tužiteljice Carle del Ponte.

“Tužilaštvo Haškog tribunala, bar do 2006. godine, dok sam u njemu radila, nije imalo podatke o novom identitetu Ratka Mladiæa”, tvrdi Hartmannova.
Ona kaže da haško Tužilaštvo, bar dok je ona radila u toj instituciji, nije imalo podatke da je Ratko Mladiæ opstajao na slobodi zahvaljujuæi drugom identitetu, kao što je èinio Karadžiæ. Interesantan je podatak da je, kako tvrdi Hartmannova, Haški tribunal još 2005. dobio taèan opis Karadžiæevog izgleda.
“Mladiæ je još bjegunac, pa ne mogu da prièam o njegovom opisu, ali do 2006. nije se bitno promijenio, ali on uvijek može da pusti bradu ili kosu”, kaže Hartmanova.
Prema njenim rijeèima, Mladiæ u Srbiji boravi od 1997., a vlasti Srbije su potvrdile informacije Tribunala o njegovom kretanju do januara 2006. godine.
“On se krio na nekoliko mjesta, ali najèešæe u Beogradu i vjerovatno je još tamo. Boravio je u stanovima u Novom Beogradu, jedno vreme u Jurija Gagarina, ulici u kojoj je živio Radovan Karadžiæ, bio je i na Bežanijskoj kosi. Bio je i u Valjevu i u nekoj banji.
Jedno vrijeme je bio i u kasarni u Topèideru i kada je veèerao u jednom obližnjem restoranu, u njegovoj blizini, u rezidenciji švajcarskog ambasadora, bila je tužiteljica Carla del Ponte”, kaže Hartmannova.
“Mladiæ je do 2002. uživao zvaniènu podršku države i posebno Vojske, penzionisao ga je predsednik SR Jugoslavije Vojislav Koštunica. Poslije toga ga je je podržavao samo dio oficijslnih vojnih struktura Srbije. Mladiæ nije bio u ingerenciji stranih službi jer one u Srbiji nisu mogle da ga uhapse, a Beograd se poigravao komplikovanjem nadležnosti civilne i vojne službe bezbjednosti. Postoji moguænost da Srbija smatra da je dala Karadžiæa da bi saèuvala Mladiæa, koji je karika izmeðu Beograda i zloèina u BiH”, objašnjava Hartmannova.

AKCIJA PROTIV MLADIÆEVIH JATAKA
U posljednjih mjesec dana, meðutim, Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) i Vojno-bezbednosna agencija (VBA) obavljaju možda najopsežniju operaciju prisluškivanja od raspada SFRJ. Na mjerama je više stotina potencijalnih jataka, meðu kojima su uglavnom penzionisana vojna lica i medicinski radnici, višegodišnji prijatelji generala, ali i Mladiæevi zemljaci koji imaju više novca. Naš izvor tvrdi da su službe bezbjednosti dobile odriješene ruke u ovom sluèaju za korišæenje posebnih mjera i sredstava za tajno prikupljanje podataka, bez ogranièenja. To znaèi da nije potrebno da se za svaku sumnjivu osobu traži dozvola suda i da se vremenski ogranièava njegovo praæenje ili prisluškivanje.
I pored toga što glavni tužilac Specijalnog suda Vladimir Vukèeviæ tvrdi da se svakodnevno u Srbiji mobiliše oko 10 hiljada ljudi u potrazi za Mladiæem i Hadžiæem i da se na osnovu svih dosadašnjih prikupljenih informacija “Ratko Mladiæ krije negdje u Srbiji“, srbijanskim vlastima je poznata taèna adresa bivšeg komndanta VRS-a. Mladiæeva uža porodica takoðer zna gdje se on nalazi. Ratko Mladiæ, meðutim, tokom mnogobrojnih pregovora sa vlastima odbio je da se dobrovoljno preda. On smatra da, ukoliko ne bude uhapšen do kraja godine, èemu se nadao i Karadžiæ, nikad mu neæe biti suðeno u Haagu. General se vodi informacijama da se prvostepena suðenja završavaju 2009. godine, a da se nova neæe otvarati zbog roka zatvaranja haškog Tribunala.
Njegovo nastojanja da se ne preda podržavaju socijalisti na èelu sa Ivicom Daèiæem, aktuelnim ministrom MUP-a Srbije. Naime, Socijalistièka partija Srbije, koja je koalicioni partner Tadiæeve Demokratske stranke, oštro se protivi da Mladiæ bude izruèen Tribunalu. Kada je formirana nova Vlada Srbije, prvi zahtjev haškog Tribunala bio je Ratko Mladiæ, a ne Radovan Karadžiæ. Daèiæ je meðutim tražio da se “prolongira” sa Mladiæem, a da se Tribunalu, što se Miloševiæevog SPS-a tièe, može odmah poslati Karadžiæ, prema kojem su Miloševiæevi saradnici uvijek imali otklon. To je i razlog zbog kojeg se Mladiæ, kako tvrdi naš dobro upuæen izvor, do kraja septembra ali ni u oktobru neæe naæi pred Tribunalom. Meðutim, do kraja godine ga samo smrt može sprijeèiti od hapšenja. Vlast je odluèna da se završi haško poglavlje, potrebno je samo da se postigne politièki konsenzus, tvrdi naš izvor.

MLADIÆ JE SUVIŠE SAMOLJUBIV DA BI SE UBIO
Èesti napisi da æe se Mladiæ prije bombom raznijeti nego živ predati, po mišljenju našeg sugovornika, nemaju veze s istinom.
“Znam ga dobro, njegov mentalni sklop, taj je èovjek samoljubiv, suviše voli sebe i siguran sam da se nikada ne bi ubio”, kaže ovaj dobar Mladiæev poznavalac.
Naš sagovornik ukazuje da Mladiæ ima veliko i jako lièno obezbjeðenje. Oni brinu o njegovom kretanju i pomažu mu u iznajmljivanju stanova, nabavci novca i lijekova.
Jedan od glavnih logistièara u skrivanju Mladiæa bio je pukovnik Jovo Ðogo, nekadašnji šef Biroa VRS-a u Beogradu, koji je preminuo prije dvadesetak dana. Mladiæ je vjerovao, a kako tvrdi naš izvor, tako stvari stoje i danas, iskljuèivo jatacima koji vode porijeklo iz BiH. Znaèajno je bilo uèešæe sarajevske porodice Vaskoviæ sa Pofaliæa koji su iz svoje kuæe na Bežanijskoj kosi koordinirali akciju skrivanja Mladiæa. Pukovnik Jovo Ðogo, rodom iz Kalinovika, sredinom 2002. godine prebacio je Ratka Mladiæa iz kraljevaèke kasarne do kasarne gardijske brigade u Beogradu. Ðogo je zbog toga pred Drugim opštinskim javnom tužilaštvom optužen kao organizator Mladiæevog skrivanja, a bio je zadužen i za pronalaženje stanova za skrivanje Mladiæa. Ðogo je zbog toga proveo u zatvoru deset mjeseci, meðutim, zbog lošeg zdravstvenog stanja nikada nije osuðen. I kada je pušten na slobodu, ostao je u potpunosti privržen svom bivšem komandantu.
Pukovnik Dragan Vukšiæ, bivši vojni diplomata i èovjek koji je tokom rata vodio strane predstavnike na razgovore sa Mladiæem, tvrdi da je skrivanje Mladiæa povezano sa bivšim pripadnicima Vojske i bezbjednosnih službi, koje ga u posljednjih nekoliko mjeseci napuštaju.
“Taj raskid se pogotovo dogodio prije tri meseca, kada je bilo neizvesno da li æe Koštunica opstati na èelu vlade. Onda su ljudi iz tih struktura koji su bili bliski Koštunici poèeli da se peru”, kaže Vukšiæ.
On tvrdi i da su službe bezbjednosti propustile da više saznanja o Mladiæu dobiju od Tolimira, koji je dugo bio mozak operacije skrivanja najtraženijeg haškog bjegunca.
“Operativna veza izmeðu Mladiæa i Tolimira je oslabila zbog toga što je Tolimir bio bolestan. Ipak, ta veza nikada nije bila prekinuta”, tvrdi Vukšiæ.
Hapšenje Zdravka Tolimira posljednjeg dana maja 2007. godine, ma koliko to paradoksalno zvuèalo, zapravo je spasilo Ratka Mladiæa od izruèenja Tribunalu. Tolimir, koji se s pravom naziva mozgom operacije skrivanja Mladiæa, napravio je, kako tvrdi naš izvor, nekoliko operativnih grešaka od poèetka 2007. godine i otkrio ne samo sebe veæ poèeo da demaskira i svog ratnog komandanta.
Iako su u to htjeli da ubijede javnost, Tolimir nije uhapšen na granici Republike Srpske i Srbije veæ na Bežanijskoj kosi, u ulici Živojina Lukiæa, a bezbjednjaci su ga iznijeli u crnoj vreæi, iza sebe ostavivši njegovu liènu kartu i iskaznicu za gradski prevoz. Uz to, BIA o operaciji nije obavijestila MUP, a inspektori policije su misleæi da je u pitanju kraða napravili uviðaj. Potom se kabinet Vojislava Koštunice dosjetio da uèini uslugu Miloradu Dodiku, pa su Tolimira ustupili Republici Srpskoj, pošto ni jedan haški optuženik nije isporuèen iz RS za vrijeme Dodikovog mandata.

Od tada vrijeme je radilo za bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske. Ubrzo je eskalirala kosovska kriza, koja je proizvela posredno predsjednièke, a potom parlamentarne izbore. U tim okolnostima Mladiæ je potpuno mirno provodio dane i restrukturirao mrežu sopstvenog skrivanja.

Meðutim, skrivanje u Srbiji, bez pomoæi tajnih službi poput BIA i VBA, kako se pokazalo na Karadžiæevom primjeru, potpuno je nemoguæe. Sasvim se precizno zna u kojoj novobeogradskoj zgradi general Mladiæ spava, u kom dijelu južnog Banata lovi, kada odlazi na VMA na pretrage, u koju kafanu na Banjici zalazi, ostalo je još samo da se odredi koliko mu je još taèno dana ostalo na slobodi.

Misteriozne smrti vojnikaU ZADNJIH ŠEST GODINA U SRBIJI U KASARNAMA UBIJENO PEDESETAK VOJNIKAU zadnjih šest godina od kako se Ratko Mladiæ krije po kasarnama širom Srbije, poginulo je pedesetak vojnika na odsluženju vojnog roka. Veæina njih je stradala pod nerazjašnjenim okolnostima, meðutim, njihovi roditelji smatraju da su ubijeni jer su u vojnim objektima vidjeli haškog optuženika Ratka Mladiæa.
Vladan Batiæ, advokat porodica poginulih vojnika, tvrdi da nema govora o samoubistvima, kako su to vojska i vojni istražni organi tvrdili. Batiæ kaže da tužilaštvo pokušava da "falsifikuje istinu", da u tužilaèkoj organizaciji još dominiraju Miloševiæevi kadrovi i da se pokušava skrivanje odgovornosti vrha tadašnje i sadašnje vlasti za ove dogaðaje u vojsci
“Siguran sam da je gardiste Milovanoviæa i Jakovljeviæa u Topèideru 5. oktobra 2004. ubilo obezbeðenje Ratka Mladiæa, jer je on nekoliko dana ranije bio u podzemnom vojnom objektu Karaš. Laboratorija amerièkog FBI na nedvosmislen naèin je potvrdila da ne može biti reèi da su oni imali meðusobni okršaj, u kome je Jakovljeviæ ubio Milovanoviæa, pa onda izvršio samoubistvo, kako su tvrdili vojni istražni organi”, kaže Batiæ.
Otac vojnika Srðana Ivanoviæa, koji je u avgustu 2005. stradao u leskovaèkoj kasarni Sinkovac, takoðe tvrdi, kaže Batiæ, da je njegov sin ubijen, zato što je pored generala Mladena Æirkoviæa njegov sin jednom prilikom vozio i Ratka Mladiæa u kasarnu Sinkovac. Leskovaèki doktori su ocu rekli da je njegov sin ubijen s leða, a Vojska da je umro naprasno od prekomjerne doze narkotika.Meðutim, ni nakon tri zahtjeva nije dozvoljeno da se izvrši ekshumacija.
Sumnje u zvanièan nalaz pogibije njegovog sina izrazio je i Milijan Kostiæ, èiji je sin Dragan poginuo u leskovaèkoj kasarni Jablanica u augustu 2004. Pronaðen je na parketu sa prekrštenim rukama na grudima, zemljom u ustima i èahurom od metka na šaci, ali su pronaðene i 54 rane na njegovom tijelu.
Rasim Ljajiæ, predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom, potvrdio je da se Mladiæ do kraja 2005. godine krio u nekoliko vojnih objekta u Srbiji i da su za to znali mnogi, ali zbog mnogobrojnih prijetnji nisu smjeli ništa da poduzmu.

18-09-2008 at 21:41 | Ukljuèi u odgovor
nevenkagaragic
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-02-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 2378
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

"San", "Nezavisne novine", "Avaz"... svi pisu.
Pisali su i do sada o nedavnim slucajevima nesavesnog lecenja u Brckom, Mostaru, Zenici, Sarajevu...

Za smrt mlade Svjetlane Zukic-Cece iz Sarajeva optuzena je doktorica KC Sarajevo. Ovaj slucaj ce, nadam se, dobiti "zasluzeni" epilog koji ce "uozbiljiti" sarlatane i menadzment u nasim klinikama.



"D.Avaz", 17.09.2008.godine

18-09-2008 at 23:18 | Ukljuèi u odgovor
Abulafija
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 02-07-2004
Odgovori: 28828
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Hemonwood



Kako biti dobar èovjek

Ljudi su bolji od svojih naroda, a kamoli od svojih nacionalnih stranaka



U zadnjih nekoliko sedmica prešao sam oko 1.800 kilometara diljem Bosne, sve po putevima zbog kojih se ovih dana ujutro budim sretan što sam živu glavu izvukao. Glavni razlog mojih putešestvija je to što sam dobio zaduženje da pišem o obrazovanju u Bosni i Hercegovini, o temi nad kojom bi i motorna pila proplakala. Imam, naravno, mnogo utisaka i bilješki koje æu mjesecima sreðivati, ali ono èega sam postao još svjesniji jeste moralni i etièki jaz izmeðu obiènih ljudi i onih koji su na vlasti. Prièao sam, tako, s policajcem koji mi je oprostio prekoraèenje brzine zato što imam amerièku vozaèku koju bi mi morao oduzeti, a to bi meni zakomplikovalo život. Prièao sam s Kozarèaninom, koji je preživio Keraterm i koji mi je rekao: "Ovdje se uvijek zajedno živjelo." Prièao sam s uèiteljicom koja èitavu noæ nije mogla spavati jer nije znala kako æe reæi jednom svom uèeniku da napusti razred jer poèinje vjeronauka. Taj jaz izmeðu instinktivne nesebiènosti i dobrote obiènih ljudi i isto tako instinktivne sebiènosti i grabežljivosti vlastodržaca potrese me svaki put kad doðem u BiH. Ovdje je svijet, barem sudeæi po nasumiènim uzorcima, dobar i velikodušan, dok su oni na vlasti korumpirani, beskrupulozni i lišeni bilo kakvog osjeæaja odgovornosti prema veæoj društvenoj zajednici.

Pa ipak, nekako naši dobri ljudi na svakim izborima biraju isti šljam, biraju iste barabe za koje je teško iskopati mrvu poštovanja. Da su im komšije, nikad u životu ne bi s njima kafu popili, ali ih nekako puste da im vode državu, da im upropaštavaju djecu svojim javašlukom, pohlepom i prevarama. Kako je moguæe da tolike kolièine ljudske dobrote i ljudskog zla postoje na istom mjestu u isto vrijeme?

Jedno od objašnjenja je na vlastitoj grbaèi provjerena èinjenica da postoje historijski ili društveni uslovi koji aktiviraju ono najgore u ljudima. Tako su prve hefte rata komšije i kumovi jedni drugima rezali vratove, a pjesnièki polusvijet je poèeo sebe da zamišlja kako svoj narod kroz genocid vodi u spasenje. Tako je, recimo, Queer Festival aktivirao takvu krvoloènu mržnju da je jasno da dobar dio Sarajeva, a i šire, ništa u ratu nije nauèio, pa je neki mladi pobornik militantnog sarajevskog heteroseksualizma na internetu uskliknuo: "Bolje biti fašista nego homiæ!"

Vrlo je malo ljudi koji su u istom životu samo dobri ili samo zli. Otud je osjeæaj društvene zajednice neophodni moralni blok za potencijalno zlo koje se meškolji u skoro svakom pojedincu. Stabilno, demokratsko društvo u kojem se djeca od prvog dana uèe kako da budu graðani (a ne nacionalni subjekti), kako da žive u zajednici s drugima ustanovljava te moralne blokove, ustanovljava apriorno, aksiomatsko poštovanje prema drugim pojedincima. Takvo društvo ovdje nikad nije zaživjelo, a neæe ni zaživjeti sve dok je temeljni princip ove etnokleptokratije suverenitet naroda a ne pojedinca. Zato se nacionalne partije u svojim izbornim kampanjama trse da brane i èuvaju prava svojih naroda, a ne pojedinaca. Jebeš pojedince, lako æemo s njima, a i nema ih puno.

Samo što ih ima puno. U svakom èovjeku i ženi, u svakom pasivnom nacionalnom subjektu obitava etièko biæe koje svakodnevno prolazi kroz muke i donosi odluke koje se tièu vlastitog postojanja u ovom svijetu, u ovakvoj zemlji. To etièko biæe prethodi i nadilazi nacionalno biæe, bolje je od njega, ako ni zbog èega drugog a ono zato što je nacionalno biæe šarena ideološka laža koja se ovih dana unutar djece, naprimjer, konstruiše uz pomoæ tzv. nacionalne grupe predmeta. Ljudi su bolji od svojih naroda, a kamoli od svojih nacionalnih stranaka.

Zbog toga, èini mi se, ljudi instinktivno brane tu vlastitost od opresivnih, neizbježno nasilnih snaga koje haraju politikom, èak i ako za iste te snage glasaju. A svoju vlastitost brane tako što stvaraju autonomne zone u kojima se okruže ljudima koje vole, stvarima koje su im važne, u kojima uživaju i koje im hrane dušu: familija, posao (ako ga ima), raja, ista kafa i cigareta svakog jutra na istom mjestu, tu i tamo malo cuge, malo meze, malo derneka. A onda nešto što gali i dubine duše: pjesma, knjiga, film, molitva, fudbal. Èak i mnoge javne liènosti, svijet koji je uspješan u svojoj oblasti, operiše na isti naèin: okupi se ekipa, žive i rade zajedno, derneèe, vole se, dijele jutarnju kafu, a onda se zajedno bore s nedostatkom para i s tim vezanim neizbježnim ponižavajuæim kompromisima, bore se protiv kolega iz iste struke koji im podmeæu nogu, pošto nema para i prostora za sve, bore se protiv politièkih struktura koje, ni svjesno ni nesvjesno, ne podnose postojanje autonomnih pojedinaca. Bilo da su u pitanju tzv. obièni graðani ili tzv. javne liènosti, logika je ista: svakodnevno se od naleta agresivne društvene stvarnosti mora braniti ta lièna autonomna zona, u krajnjoj instanci neodbranjiva - vlast ti jaše na grbaèi èak i kad na vikendici s rajom okreæeš nevino janje. Štaviše, janje je slaðe upravo zato što ti neko jaše na grbaèi.

Unutar te autonomne zone ljudi su pošteni, dobri, velikodušni, ali kad iz nje istupe, a moraju da bi je odbranili, postaju drugaèiji, gori, kako zbog sveopšte etièke zagaðenosti, tako i zbog toga što æe sve uèiniti da tu zonu odbrane. Ljudi potkradaju državu kako bi svoje dijete mogli poslati u školu koja æe ih uèiti da ne valja potkradati državu. Ljudi æe glasati za istu partiju zato što misle da bi neka nova bila gora, a u ovome se nekako snalaze. Pošto im se èini da društvo, ta dogovorna zajednica, samo nasræe na tu relativno udobnu autonomnu zonu, logika postojanja i opstajanja zahtijeva da se od društva drže podalje - vlast je uvijek tuða vlast, država ne pripada obiènim ljudima, pa izgleda da su narod i vjera vjeèni i stabilni. U cilju zaštite vlastite dobrote, ljudi æe glasati za zloèince. U cilju zaštite vlastitog skuèenog etièkog prostora, ljudi æe ostatak svijeta prepustiti pljaèkašima i siledžijama.

Ali šta ako bi sve te autonomne zone prihvatile postojanje dogovorne zajednice koja bi upravo štitila te autonomne zone, koja bi garantovala i poštovala suverenitet pojedinca u njenom centru? U tom sluèaju bi se živjelo u istinskoj demokraciji, a ne ovom šugavom, kokošarskom dejtonluku.

19-09-2008 at 12:22 | Ukljuèi u odgovor
nevenkagaragic
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-02-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 2378
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Senadovih "7 dana i ljudi"
"Slobodna Bosna", 18.09.2008.godine


19-09-2008 at 20:43 | Ukljuèi u odgovor
nevenkagaragic
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-02-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 2378
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

"Slobodna Bosna", 18.09.2008.godine





Hm... radila sam s jednim Duskom, rodjen u selu Kremna. Mozda se i vratio tamo. Tezak za definiciju!

19-09-2008 at 21:03 | Ukljuèi u odgovor
Nora
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-04-2005
Odgovori: 2465
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

citat:
nevenkagaragic wrote:

Hm... radila sam s jednim Duskom, rodjen u selu Kremna. Mozda se i vratio tamo. Tezak za definiciju!

-----------------------------------------
Tezi za definiciju od Kusturice ne moze biti kakav god je
19-09-2008 at 22:29 | Ukljuèi u odgovor
Nora
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-04-2005
Odgovori: 2465
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

e-novine

Dobrica Æosiæ u pisanom obliku brani Nemanju
KusturicuObjavljeno: Pet, 19. 09. 2008. 16:04 PROTIV NEHUMANOG PRESELJENJA
Meðu prvima pritekao u pomoæ Nemanji: Dobrica Æosiæ

Najzanimljiviji deo pisma je onaj u kom se Æosiæ buni protiv onih koji Emiru prete progonom u turske zemlje. Bizarna situacija: autor projekta humanog preseljenja, koji je devedesetih godina surovo primenjivan u susednim zemljama, danas odustaje od svog životnog dela, doduše, samo parcijalno – na jednom jedinom primeru. Ovaj neoèekivani izliv humanosti glede humanog preseljenja svakako treba pozdraviti. Otporaški duh živi!

Pišu: Tomislav Markoviæ/Petar Lukoviæ
Poèasni èlan Otpora, Dobrica Æosiæ, poznatiji kao Otac Nacije, nastavlja sa neustrašivim pružanjem otpora snagama haosa i bezumlja. Ovog puta, na Æosiæevoj meti našli su se žitelji Kremna, zbog svog beskrupuloznog, jeretièkog pokušaja da saèuvaju svoja imanja od Nemanjine nacionalizacije. Potpuno logièno: èovek koji se nakon Drugog svetskog rata uselio u tuðu vilu na Dedinju i, mrtav hladan, ostao u njoj do dana današnjeg, ne razume potrebu obiènih ljudi da brane kuæe steèene poštenim radom. Æosiæ je prvo pozvao Kusturicu telefonom, vidno uzbuðen i potresen, i drhtavim glasom mu pružio bezrezervnu podršku u pravednoj borbi protiv kremanskih kulaka i njihovih sitnosopstvenièkih interesa. Otac nacije nije se zadovoljio usmenom, oralnom podškom slavnom režiseru i antiglobalisti, pa mu je uputio i pismo koje objavljuju „Veèernje novosti”, što je za èoveka koji za sebe veæ decenijama tvrdi da je „pisac” sasvim raèundžijski, imajuæi u vidu da æe se pismo pojaviti u 36. tomu njegovih finally izmenjenih dnevnika, negde krajem 2091, na stogodišnjicu osloboðenja srpskog Dubrovnika.

Povodom bezuslovne podrške Nemanji Kusturici, oglasio se sam Emir, koji je baš kao njegov mentor, vidno uzbuðen i potresen, drhtavim glasom izjavio:

„Zvali su me ovih dana i Dobrica Æosiæ, i ministar kulture Nebojša Bradiæ, i Siniša Kovaèeviæ, i mnogo drugih ljudi. Svi koji nešto vrede na mojoj su strani, jer je ovde, što se mene tièe, sve èisto kao suza. Hvala im svima na reèima utehe: i Dobrici, i ministru, i Siniši, i obiènim ljudima koji su me zvali”. Vlasnik planine i stanovništva u svojoj guberniji zakljuèuje da je porukama „da ide u Novi Pazar i Istanbul – dotaknuto dno”. Emir pojašnjava: „Jedino što to dno ima raspon, od onog što je uèinila Vesna Pešiæ, koja je pre godinu dana organizovala turistièki aranžman za moju deportaciju u Bosnu, do mitraljeza i budaka i tih primitivnih govornika iz Kremana koji mi ponovo organizuju turistièki aranžman, samo ovog puta za moju deportaciju u Istanbul ili u Novi Pazar”.

Sreæom, utehu je pronašao u potresnom pismu Dobrice Æosiæa pod dramatiènim naslovom „Stidim se psovaèa”. Ovu kratku umetnièku formu Oca Nacije prenosimo u celini.


„I mene su mnogo puta uvredili i ponizili ljudi moga jezika. Podnosio sam to zato što sam pisac, pa me je to pozvanje pozivalo na trpljenje i sebiène, i prostaèke, i zle ljudske prirode. Pri tom, kao pisac svojim savremenicima praštao sam mnoga neznanja i nemoæi i pravdao èesta nerazumevanja sebe i drugih. Ali, u svojim knjigama nisam preæutao mane, gluposti i zla dela ljudi moga jezika.


Morao sam sve ovo da kažem da bi me bolje razumeli uèesnici zbora u Kremni, koje je u èetvrtak prikazala Televizija Srbije. Zaprepastio me taj dogaðaj. Ponizili su me kao Srbina i pisca govornici u Kremni.
Na tom zboru govorilo se o proširenju Nacionalnog parka Mokra Gora na neke prostore južne Tare, na kojima postoje tri sela koja se oseæaju ugrožena tim èinom. U suprotstavljanju odluci o proširenju i ureðivanju Nacionalnog parka, neki ljudi su prostaèki, mrzilaèki, ´srpski´, ´pravoslavno´, vreðali Emira Kusturicu, velikog umetnika i velikog patriotu, i pretili mu progonom u turske zemlje.
Èoveka koji je svojim sredstvima i graditeljskom energijom sagradio Drvengrad – èudo na Meæavniku, Mokru Goru sa ´železnièkom osmicom´ u saradnji sa vlastima pretvorio u Nacionalni park, koji je ozakonjen i time su zaštiæene prirodne lepote i rude Mokre Gore, a stotinama hiljada turista omoguæena uživanja u raskošnim lepotama srpskih predela i stare, patrijarhalne kulture užièkog kraja koja nestaje.
Ako su zasnivanjem Nacionalnog parka i na južne predele Tare, sa unošenjem novih sadržaja ugrožena i neka imovinska prava seljaka Kremne i okolnih sela, postoje pravna sredstva i državni organi da se zaštite imovinska prava ugroženih graðana. Ali nije ljudski, nije èasno, nije domaæinski da se vreða, ruži i ponižava tvorac Nacionalnog parka Mokra Gora, jedan od najznaèajnijih, u svetu danas najugledniji stvaralac u savremenoj srpskoj umetnosti. Ti kremanski psovaèi nisu uvredili samo Emira Kusturicu; oni su uvredili sve srpske graðane koji drže do kolektivnog dostojanstva srpske države. Oni su prostaèki ponizili i svoje pretke i osramotili svoje sugraðane. Ja javno molim Emira Kusturicu da istraje u svojim plemenitim i patriotskim ciljevima.”


Najzanimljiviji deo pisma je onaj u kom se Æosiæ buni protiv onih koji Emiru prete progonom u turske zemlje. Bizarna situacija: autor projekta humanog preseljenja, koji je devedesetih godina surovo primenjivan u susednim zemljama, danas odustaje od svog životnog dela, doduše, samo parcijalno – na jednom jedinom primeru. Ovaj neoèekivani izliv humanosti glede humanog preseljenja svakako treba pozdraviti. Otporaški duh živi!
------------------------------------

Naprijed Kremanci

20-09-2008 at 02:18 | Ukljuèi u odgovor
nevenkagaragic
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 07-02-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 2378
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

citat:
Nora wrote:

-----------------------------------------
Tezi za definiciju od Kusturice ne moze biti kakav god je


Da, bice da je u tom selu nasao nesto sto se podudara s njegovim pogledima i karakterom, neku zajednicku "zicu", koja puce za tili cas. Ne kaze se dzaba "s kim si - takav si".
21-09-2008 at 22:59 | Ukljuèi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 34
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adnan_, Adnan_ IRAQ, Ajvi, antepavelic, goca, Herodot.H, joskobra, Lastavica, LilyL, nele73, Pasha_car_aga, rafa, SEMY_, Tuc-Muc-SRB, zaza
FORUM : Politika : Izvodi iz stampe New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice