SAFET CUCAK najpoznatiji srpski makro zvan Sajo Talijan uhićen je jučer u Novom Beogradu, prenosi Alo!. Tereti ga se za trgovinu ljudima te stjecanje više od milijun eura i brojnih nekretnina putem prinuda na prostituciju.

Zajedno s njim, uhićeni su i njegov brat Faik Cucak te Izet Habibović, Slaviša Vidojević i Sevdija Markišić, dok su Škrijel Samel i Almir Zajimović u bijegu. "Cucak je odavno poznat policiji. Organizirao je prostituciju do 2000. godine u Italiji, gdje je zasmetao konkurentskim klanovima.

U nekoliko pucnjava dobio je po metak i na kraju ostao bez obje noge, koje su zamijenile proteze. Tada se vratio u Srbiju, preciznije u Beograd, gdje je do 2005. godine bio glavni makro koji je organizirao prostitutke ispod Plavog mosta", kazao je za Alo! neimenovani izvor.

"Zaradio" milijun eura i 24 nekretnine u Beogradu

Prije otprilike tri godine, on je počeo davati agencijske usluge, nudeći svoje "dame" putem oglasa, kao djevojke za masažu. Godišnje je tako, prema procjenama, zarađivao oko 30.000 eura, navodi isti izvor. Pola sata s djevojkama koštalo je 70, a sat vremena 100 eura. On je bio makro oko 30 djevojaka iz Srbije u dobi od 16-25 godina i koje su sve bile žrtve trgovine ljudima.

Mnoge od djevojaka Sajo Talijan navukao je na teške droge, poput heroina, a sve ih je redom maltretirao, ucjenjivao i prisiljavao na rad. Sveukupno, tim je poslom zaradio više od milijun eura te brojne nekretnine, poput 23 apartmana i jedne kuće u Beogradu. Iako je bio nebrojeno puta priveden od strane policije, dosad nikad nije bilo dovoljno dokaza protiv njega, a i njegove djevojke bojale su se svjedočiti protiv njega.

(index.hr) 

Boris Ciković, 17-godišnji državljanin Bosne i Hercegovine, ubijen je u petak oko 22.30 u Buttonwood parku u Torontu. Njegovi roditelji su, tada sa dvogodišnjim Borisom, prije 15 godina napustili Sarajevo i BiH te otišli u Kanadu, bježeći od rata i nasilja, piše Index.hr.

Njihov san uništen je prošlog petka kasno u noć, prenose kanadski mediji, kad je maloljetni Ciković upucan u spomenutom parku. " Boris mi je bio sin jedinac. Zgodan, pametan i dobar momak, a sad ga više nema", izjavio je njegov ogorčeni otac, Davorin Ciković.

Njegov otac tvrdi kako mu je sin ubijen vjerojatno zbog ruksaka od dva dolara, kojeg su od njega zatražila četvorica mladića, koji su ga, zajedno s prijateljima, presreli.

"Ubijen je zbog toga. Boris je mrtav, a supruga i ja, nakon ovog, smo oboje praktično mrtvi od žalosti", kazao je otac za CityNews i dodao kako su on i supruga sina doveli u Kanadu da ga spase užasa rata i nasilja u BiH.

Policija je tijelo 17-godišnjaka pronašla oko 22.40 s vidljivim ranama prouzročenim hicima iz vatrenog oružja. On je prevezen u obližnju bolnicu ali tamo nisu mogli učiniti ništa više nego nesretnog mladića proglasiti mrtvim. Mladi Boris Ciković 53. je žrtva ubojstva u Torontu od početka godine.

Sutra ga više neću vidjeti, a neću ga više vidjeti ni kako se smije i šali", kazala je njegova prijateljica Chantelle. Njegovi ostali prijatelji rekli su medijima kako je on uvijek bio miran te kako se bavio hokejom i da su ga svi voljeli.

(svevijesti.ba) 

MEDIJSKA organizacija jugoistočne Europe SEEMO optužila je BIH, Crnu Goru i Moldaviju za kršenje prava novinara i zatražila od njih da osiguraju "sigurno medijsko okruženje" za novinare.
Kao krimen BiH navodi se navodi se nedavni slučaj navodnih prijetnji smrću novinarima koji su izvještavali o "Queer Festivalu o ljudskim pravima i spolnosti, koji je održan krajem rujna u Sarajevu.
U Crnoj Gori policija je novinarima beogradskog lista "Večernje novosti" te crnogorskih listova "Vijesti" i "Republika" oduzela fotoaparate i opremu dok su snimali akciju policije protiv prosvjednika, pristaša Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve u Nikšiću. Policija se pravdala time da nisu mogli razlikovati novinare od prosvjednika. Novinarima je kasnije vraćena oprema, ali su neke fotografije bile izbrisane.
U Moldaviji su nepoznate osobe prijetile novinarima tjednika "Ziarul de Garda" nakon što su objavili da je ministarstvo obrazovanja dalo tajnoj službi informacije o studentima.

(svevijesti.ba)


[Edited by indijana on 07-10-2008 at 17:19 GMT] 

Općinski izbori u BiH su prošli bez većih incidenata, što bi sada trebalo da omogući da političke stranke fokusiraju energiju na izazove integracije u Evropsku uniju, rekao je juče Miroslav Lajčak u Briselu pred Komitetom za politička i sigurnosna pitanja, ključnim tijelom za vanjsku politiku EU, piše Oslobođenje.

Bez obzira koliko bila privlačna evropska perspektiva za većinu stanovnika u BiH, Lajčak je upozorio da Evropska unija treba da očekuje da će se neke od njenih politika susresti sa preprekama.

"Uprkos tvrdnjama svih političkih stranaka da dijele zajednički cilj integracije u EU, u BiH preovladavaju sukobljene i međusobno isključive vizije. To može uticati na proces integracija u Evropsku uniju", rekao je Lajčak.

BiH nije uobičajena zemlja u tranziciji i EU će fokusirati svoje resurse i usmjeriti pažnju da pomogne ovoj zemlji da realizira potrebne reforme. EU je spremna da preuzme vodeću ulogu kada BiH realizira ciljeve i ispuni uslove koje je za tranziciju OHR-a postavilo Vijeće za implementaciju mira. Cilj EU je da osigura da BiH bude "mirna i stabilna država koja čvrsto stoji na kursu integracije u EU". To zahtijeva odlučnost i stalno prisustvo EU na terenu.

U tom kontekstu, Miroslav Lajčak je odao priznanje naporima Delegacije Evropske komisije, EUFOR-a i EUPM-a na jačanju sveukupnog pristupa EU prema BiH i pružanju podrške pomacima koje ostvaruje u procesu evropske integracije, saopćeno je iz OHR/EUSR-a

(svevijesti.ba) 

U Srbije je u toku akcija privođenja pomagača haškog optuženika Stojana Župljanina, izjavio je portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić.

"U toku je saslušanje više lica osumnjičenih za pomaganje u skivanju i pribavljanju lažnih dokumenata haškog optuženika Stojana Župljanina", rekao je Vekarić.

Akciju privođenja Župljaninovih pomagača provode Tužilaštvo za ratne zločine i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije.

Pretkrivičnim postupkom obuhvaćeno je više desetina građana koji su formirali mrežu za skrivanje Župljanina koji je uhapšen 11. juna 2006. godine u Pančevu.

Stojan Župljanin (57), koga optužnica Haškog tribunala tereti za progon i ratne zločine nad muslimanima i Hrvatima u Krajini 1992. godine, izručen je Haškom tribunalu 21. juna 2006. godine.



(Svevijesti.ba/Srna)
 

Pripadnici Jedinice za posebne istrage MUP-a RS-a na osnovu naredbe Suda BiH izvršili su danas pretres na šest lokacija, četiri na području Banja Luke po jedanu Laktašima i Srpcu, priveli pet osoba, te zaplijenili određenu količinu vojnog nauražanja, potvrdila je za Fenu glasnogovornica Ministra unutrašnjih poslova RS-a Sanela Živković.

Zaplijenjeni su puške, pištolji, optičke sprave za nišanjenje, municija različitog kalibra, kao i jedan radio uređaj za vezu.

Ona je potvrdila da je ova aktivnost nastavak akcije "Zapad", čiji je prvi dio izvršen 15. septembra, a imala je za cilj razbijanje nelegalne trgovine oružjem iz BiH u zemlje EU.

Sredinom septembra je u okviru zajedničke akcije "Zapad", policija Slovenije, Francuske, Hrvatske, Austrije te RS-a i FBiH na sprječavanju krijumčarenja oružja i eksploziva iz BiH u države Evropske unije za potrebe organizovanih kriminalnih grupa, zaplijenjeno 62 kilograma eksploziva pentrit, 10 automatskih pušaka M-70, 18 raketnih bacača tipa zolja, pištolj glok, automatski pištolj škorpion, sačmarica, malokalibarska puška, 40 detonatora, različita municija za automatske puške i mitraljeze te različiti dijelovi oružja.

Kod pretresa osumnjičenih iz BiH pronađeno je 43 kg vojnog eksploziva pentrit, osam raketnih bacača tipa zolja, 10 automatskih pušaka, nekoliko automatskih pištolja, velika količina detonatora, različita municije, pribor za punjenje oružja i različiti djelovi oružja.

Operacija je zaključena hapšenjem osumnjičenih koje se istovremeno odvijalo u Sloveniji i BiH.

U okviru kriminalističe istrage, za kazneno djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja i eksploziva osumnjičeno je osam osoba: dva državljanina Slovenije, pet BiH (jedan s prebivalištem u Francuskoj), te jedan državljanin Hrvatske s prebivalištem u Francuskoj.

Za šest osumnjičenih određen je pritvor, a za dvojicom koji imaju prebivalište u Francuskoj raspisana je potjernica.

(Svevijesti.ba/Fena)
 

PRIZIVNI sud u Haagu potvrdio je danas kaznu zatvora od 35 godina za bivšeg političkog vođu Srba u Hrvatskoj Milanu Martiću, ujedno i bivšem predsjedniku samoproglašene Republike Srpske Krajine za zločine počinjene u razdoblju od 1991. do 1995. godine.

Žalilo se Tužiteljstvo i Martićevi branitelji

Podsjetimo već prije Haški sud izrekao je nepravomoćnu presudu, a osuđen je za 18 od 19 točaka optužnice. Između ostalog za progon, ubojstva, zatvaranje, mučenje, deportaciju nesrpskog stanovništva s okupiranih područja Hrvatske, pljačku njihove imovine i druge zločine. Tužiteljstvo je zbog težine Martićevih zločina, koji uključuju silovanje, ubojstva, mučenje, razaranje sela, pljačku i progon nesrpskog stanovništva, tražilo kaznu doživotnog zatvora.

Žalbu na presudu uložilo je haško Tužiteljstvo i to zbog pravne pogreške Raspravnog vijeća kao i branitelji Martića zbog "pogrešaka prilikom utvrđivanja činjenica i zakonitosti presude". Martićeva obrana od Suda je tražila reviziju presude i proglašenje Martića nevinim po svim točkama optužnice. Također se traži znatno smanjenje kazne ukoliko žalbeno vijeće ukine krivnju po pojedinim točkama optužnice. Međutim, Prizivni se sud složio da je Martić kriv po 16 točaka optužnice.

Nije kriv zbog političkih stavova nego zbog zločina

Prizivni sud odbio je zahtjeve Martićevih branitelja navodeći kako nije bilo pogrešaka prilikom utvrđivanja činjenica, te da žalba na zakonitost presude nema temelja. Tako je još jednom potvrđena njegova odgovornost za zločine počinjene u selima Dubica, Baćina, Saborskom, Lipovači, Škabrnji, Nadinu i ostalim hrvatskim mjestima. Martić je odgovoran i za raketni napad na Zagrebu u svibnju 1995. godine kada je poginulo sedam ljudi, a više od 200 ih je ranjeno.

"Milan Martić nije osuđen za svoje političke stavove ili za političke ciljeve srpskog rukovodstva. Naime, prizivni sud smatra kako je Martić sljedeći svoje političke ciljeve, zajedno s drugim političkim i vojnim liderima počinio vrlo ozbiljne zločine", naglasio je danas predsjednik suda Fausto Pocar dodajući kako je uvažena žalba Tužiteljstva, no njihove primjedbe nemaju utjecaja na visinu kazne.

Milan Martić ostat će i dalje u Haškom zatvoru sve dok se ne riješi pitanje mjesta odsluženja kazne.

 

Na regionalnom sastanku rukovodilaca kriminalističkih policija i šefova za krvne delikte u Banjaluci danas je istaknuta neophodnost što češćeg održavanja ovakvih skupova, koji doprinose suzbijanju kriminala i većoj bezbjednosti građana u regionu.

Sastanku su prisustvovali predstavnici MUP-a Republike Srpske (RS), FBiH, Brčko distrikta, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije, te predstavnici Sipe, i Granične službe BiH.

Ministar unutrašnjih poslova RS Stanislav Čađo rekao je da je na sastanku, čiji je inicijator MUP RS, bilo riječi o rasvjetljavanju najtežih oblika krivičnih djela i pitanjima organizovanog kriminala.

"Ovakvi sastanci ohrabriće i građane svih zemalja učesnica da rade na povećanju stepena njihove bezbjednosti", rekao je Čađo novinarima nakon sastanka.

On je izrazio uvjerenje da će ovi sastanci biti uobičajna i standardna praksa u radu bezbjednosnih službi sa ovih prostora.

Direktor policije RS Uroš Pena ocijenio je kao uspješan današnji skupu u Banjalucu i istakao da je ideja za njegovo održavanje proizašla iz niza akcija, koje je policija Srpske provela sa agencijama iz okruženja.

"Cilj skupa je da, kao najodgovorniji ljudi kriminalističke policije i operativci koji vode krvne delikte, riješimo još nerasvijetljene slučajeve ubistava i da razmjenimo informacije da li način izvršenja krivičnih djela odgovara bilo kojem ubistvu u bilo kojoj zemlji", rekao je Pena novinarima.

Pena je izrazio uvjerenje da će biti nastavljen zajednički rad policija u okruženju na otkrivanju svih oblika kriminala.

Načelnik Uprave kriminalističke policije RS Gojko Vasić reko da je tema današnjeg sastanka saradanja na opštem polju kriminaliteta, a posebno u vezi rješavanja krivičnih djela iz oblasti krvnih i seksualnih delikta.

"Novo vrijeme dovelo je do pojave serijskih ubistva, razbojništava, organizovanih grupa, tako da imamo interesa da razmjenjujemo podatke i da jedni drugima pomažemo", rekao je Vasić.

On je dodao da je bilo riječi o pojedinačnim ubistvima i da su svi podržali napore koje čini policija Hrvatske na otkrivanju nedavnog ubistva Ivane Hodak, kćerke adovkata Zvonimira Hodaka, koji brani hrvatskog genarala Vladimira Zagorca, kao i slučaj turistkinje iz Australije, koje je nedavno nestala u Dubrovniku.

Načelnik Odjela opšteg kriminaliteta MUP-a Hrvatske Gojko Marković rekao je da su na sastanku razmjenjeni podaci, ali u interesu istrage nije mogao govoriti dokle je hrvatski MUP stigao s podacima o ubistvu Ivane Hodak.

On je apelovao na sve koji nešto znaju o nestanku turistkinje iz Australije da kontaktiraju MUP Hrvatske.

Načelnik Uprave kriminaslističke policije Srbije Rodoljub Milović ocjenio je današnji sastanak kao nastavak dobre saradnje bezbjednosnih agencija iz okruženja i želje da se zajednički suprostave svim oblicima kriminala na ovim prostorima.

"Vjerujem da će nakon ovog sastanka biti rezultata i o pojedinačnim ubistvima" , rekao je Milović.

Zamjenik direktora Sipe Dragan Lukač rekao je da je današnji sastanak dobra osnova za uspješniju saradnju i borbu protiv svih oblika kriminala.

"Dogovorili smo vrlo konkretne mjere koje treba preduzeti u okviru saradnje policija da se uspješnije rješavaju sva kaznena djela", rekao je Lukač.

Odgovarajući na pitanje dokle se u Sipi stiglo sa dokumentacijom o izgradnji zgrade Vlade RS, Lukač je rekao "da postoje određene nejasnoće na relaciji Vlade RS i državnog Tužilaštva", dodajući da "Sipa postupa po naredbi državnog Tužilaštva".

"Uvjeren sam da će se nejasnoće brzo razrješiti, a dokumentacija još nije dostavljena Sipi", rekao je Lukač.





(Svevijesti.ba/Srna)
 

Bhdani

Intervju: Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije



Srpske nacionaliste ne zanima Kosovo nego BiH

Hajka koju već tri nedjelje protiv predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije vode patriotski mediji, novinari, pisci i intelektualci zaista bi bila nepotpuna da se u nju, pismom iz Centralnog zatvora, nije uključio Milorad Ulemek Legija. Osuđen za otmicu i ubistvo Ivana Stambolića, atentat na Zorana Đinđića, ubistvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove i pokušaj atentata na Vuka Draškovića, revoltiran napadima Sonje Biserko na njegovog omiljenog pisca Dobricu Ćosića, režisera Emira Kusturicu i kolumnistu Slobodana Antonića, odlučio je da se iz ćelije pridruži odbrani nacionalnog identiteta, srpske historije i kulture: isti autor je pismo slične sadržine poslao Zoranu Đinđiću netom prije atentata?!



Sonja Biserko: "Pored SANU i Srpske pravoslavne crkve, Pravni fakultet je bio jedan od oslonaca Miloševićeve nacionalističke politike"
Samoizolacija - realnost i cilj, naziv je godišnjeg izvještaja Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije koji je, šest mjeseci nakon objavljivanja, izazvao gotovo nezapamćenu osudu beogradske čaršije. Dokument od preko pet stotina strana koji je, izuzev uvijek budnog profesora Filozofskog fakulteta i saradnika Nove srpske političke misli Slobodana Antonića, rijetko ko do kraja i pročitao, navodno sadrži spisak šezdesetak profesora Beogradskog univerziteta, novinara, književnika, pa čak i pojedinih bivših proslavljenih sportista, koji bi "zbog svojih nacionalističkih i antievropskih stavova", kako je saopštio HO, "morali biti pozvani na odgovornost". Osim fantomskog spiska nepodobnih intelektualaca, ocjene da Srbija "istrajavanjem na velikosrpskim ratnim ciljevima generiše dalji radikalizam" dodatno su razbjesnjele osvjedočene istinoljubive analitičare, demokrate i legaliste, a dodatnu eksploziju je izazvalo zastrašujuće otkriće koje je obznanio dežurni čuvar nacionalnog ponosa, pomenuti profesor Antonić: naime, izvještaj je pisan na mrskom hrvatskom jeziku!

Jedna od tri najpoznatije "srpske veštice", predsjednica Helsinškog odbora Sonja Biserko, zbog optužbi da "traži lustraciju i denacifikaciju Srbije", da "za krvavi američki novac denuncira našu zemlju onima koji su nas bombardovali", ponovo je na stubu srama. Ovih joj dana otvoreno prijete, presreću je na ulici, mitinguju ispred prostorija HO i zgrade u kojoj stanuje, vrijeđaju i protiv nje vode hajku po blogovima i patriotskim medijima.

Iako upravo završivši telefonski razgovor u kome joj se anonimni sagovornik obratio kao "ustašici kojoj treba j… majku", predsjednica Helsinškog odbora Sonja Biserko djeluje potpuno smireno. "Zašto se čudite?" - pita. "Pa, već sam navikla!"

DANI: Gotovo da ne postoje televizija i novine u kojima niste glavna tema. Čime ste zaslužili takav status?

BISERKO: Paradoksalno je to što smo Tomislav Nikolić i ja već dve nedelje na naslovnim stranama svih srpskih medija. Zanimljiv je i kontekst: Nikolić je tretiran kao naprednjak ili liberal, dok sam ja stavljena u kontekst nekoga ko je simbol mraka i nazadnjaštva.

DANI: Kako to?

BISERKO: Nikoliću je očigledno dozvoljeno da izjavom - Ne ponovilo se ono što je bilo, a u čemu sam učestvovao - prošlost ostavi za sobom. S druge strane, zbog našeg godišnjeg izveštaja, koji je, usput, objavljen u maju 2008, ovih je dana izrečen čitav arsenal uvreda na račun Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije i mene lično.

DANI: Zašto se, šest mjeseci kasnije, raspravlja o Vašem izvještaju na ovaj način?

BISERKO: Postoje dve okolnosti. Prva je politički trenutak u kome se Srbija danas nalazi, a koji je vezan za poraz konzervativnih snaga na majskim parlamentarnim izborima…

DANI: Vidim da ovih dana često ponavljate tu tezu koja, čini mi se, nije sasvim tačna. Zar ne mislite da je upravo obrnuto: te su snage pobijedile, ali je, zbog stvari o kojima se ovdje samo spekulisalo, dio tih snaga, mislim na Miloševićevu Socijalističku partiju Srbije, odlučio da ipak pređe u drugi tabor i s Demokratskom strankom napravi vladu?

BISERKO: Slažem se: ta pobeda je relativna. Međutim, činjenica je da je proevropski blok ipak uspeo da formira vladu, da Koštunica nije prihvatio poraz i da na svaki način pokušava da ospori pravo Srbije na evropsku budućnost. Slažem se i da je taj proevropski blok odneo pobedu pre svega zahvaljujući volji građana, a ne političkoj artikulaciji elite koja tu orijentaciju personifikuje. Mada, moram priznati da su ministar ekonomije Mlađan Dinkić, načelnik Generalštaba Zdravko Ponos i ministar odbrane Dragan Šutanovac tokom kampanje imperativno zagovarali evropski put Srbije.

DANI: Koja je druga okolnost o kojoj ste govorili?

BISERKO: Čini mi se da je izveštaj HO sada, šest meseci nakon objavljivanja, stavljen na dnevni red kako bi se zakamuflirale interne stvari koje potresaju Politiku. Reč je o smeni glavne urednice Ljiljane Smajlović, koja je produžena ruka Vojislava Koštunice. Politikin kolumnista Slobodan Antonić je u nedeljniku Pečat, navodnom analizom našeg godišnjeg izveštaja i pričom da u njemu postoji spisak srpskih nacionalista, započeo hajku na HO. To su kasnije preuzeli Nin i Standard, tako da će se na kraju ispostaviti da je zapravo HO oterao Smajlovićku i Antonića iz Politike.

DANI: Da li u tom godišnjem izvještaju zaista postoji spisak nepodobnih profesora, novinara i intelektualaca?

BISERKO: Ne. Da bi objasnili političke poruke koje se šalju od strane pojedinih profesora BU, novinara, književnika, samo smo citirali ono što su ti ljudi objavljivali ili izjavljivali u prethodnom periodu. Te je citate Antonić iskoristio i napravio taj fantomski spisak "nepodobnih", pripisujući ga HO. Hajka se dalje širila preko Večernjih novosti, tabloida, pa čak i preko lista Sport.

DANI: Zbog bivšeg fudbalera Crvene zvezde Dušana Savića, čije se ime nalazi na "spisku".

BISERKO: Pa, setite se šta je taj čovek sve govorio tokom predizborne kampanje!

DANI: Književnik Momo Kapor, koji je na "spisku", Vaš je izvještaj uporedio s Bijelom knjigom Stipe Šuvara.

BISERKO: I Kapora smo citirali u izveštaju i to nije slučajno. U Srbiji je nacionalizam krenuo preko kulture. Nacionalizam je bio kulturni projekat koji je insistirao na nekakvoj ugroženosti srpskog naroda u republikama bivše Jugoslavije. Matica srpska i Udruženje književnika Srbije igrali su ovde važnu ulogu tokom devedesetih. U to vreme izašlo je nekoliko "kultnih" knjiga, među kojima i Knjiga o Milutinu Danka Popovića. U knjizi, koju je, navodno, imao svaki Srbin i znao je napamet, sažet je odnos običnog srpskog čoveka prema Jugoslaviji za koju je ginuo, za koju se žrtvovao, a to mu, eto, niko nije vratio dobrom… Kada se ta teza o ugroženosti, žrtvi i nerazumevanju prihvatila kao vizija Jugoslavije u kojoj su svi ostali podstanari…

DANI: "Srbija i njena Jugoslavija"?

BISERKO: E, upravo se kroz takav stav, takav pogled na državu u kojoj smo živeli, krenulo u raspad Jugoslavije. Mediji su to, naravno, podržali.

DANI: Često govorite o ulozi medija. U najnovijem izvještaju citirate tekstove Ljiljane Smajlović, pojedine tekstove iz Nina, Standarda, tabloida…

BISERKO: Svi su se, ne brinite, javili i svi vode hajku protiv HO i mene. To je matrica, vrlo uhodani mehanizam. Čovek ne može da se odbrani od toga…

DANI: Ali Politika Vam je trn u oku do mjere da se stiče utisak da vodite lični rat sa sada već bivšom urednicom Ljiljanom Smajlović.

BISERKO: Nema tu ništa lično. Politika je uvek bila nacionalna institucija koja je imala ogromnu ulogu u pripremi rata početkom devedesetih. Setite se rubrike Odjeci i reagovanja. Politika se promenila u smislu da je njen jezik danas umereniji, ali je i dalje na istoj Miloševićevoj matrici. Videli ste da u Politici odavno nemate niti jedan jedini tekst o državama bivše Jugoslavije koji je afirmativan po te države. Odnos prema susedima je indikativan…

DANI: Da li je indikativna izjava Ljiljane Smajlović koja kaže da ste se na nju ostrvili od momenta otkako je objavila da ste tokom bombardovanja SRJ od strane NATO-pakta od tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Madeleine Albright tražili da Amerika pošalje kopnene trupe i "denacifikuje Srbiju"?

BISERKO: To nije tačno. Koji sam ja to bila faktor da od Madeleine Albright tražim tako nešto?! Za vreme NATO intervencije na SRJ napisala sam tekst koji su objavili New York Times i mnoge svetske novine, uključujući sarajevske Dane, a u kome sam pisala o situaciji u Srbiji za vreme bombardovanja. Druga je stvar što gospođa Smajlović pokušava da celu stvar prevede na lični odnos koji ne postoji. Doživljavala sam je kao glavnu urednicu Politike, kao političkog komentatora Nina, koji iznosi stavove bliske konzervativnoj struji srpske politike. Ni manje ni više od toga.

DANI: Kada govorimo o izvještaju, pored "spiskova", dvije stvari Vam se posebno uzimaju za zlo: izvještaj je pisan hrvatskim jezikom…

BISERKO: Kako hrvatskim, kada, po tvrdnjama srpskih nacionalista, takav jezik uopšte ne postoji?! Naravno, u pitanju je podmetanje, pokušaj da se, pričama da sam Hrvatica, Jevrejka, muslimanka ili Srpkinja, u zavisnosti kako im kada odgovara, diskreditujem kao predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava.

DANI: …I druga sporna stvar: naslovna strana na kojoj je Srbija koja pluta, i to bez Kosova!

BISERKO: Ilustracija za naslovnu stranu je napravljena nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost. Reč je o prostom uvažavanju realnosti…

DANI: Protiv HO su se pobunili pojedini profesori beogradskog Pravnog fakulteta koje pominjete u izvještaju.

BISERKO: U izveštaju ih pominjemo u kontekstu osporavanja obaveze Srbije da sarađuje s Haškim tribunalom. U pitanju je 51 profesor Pravnog fakulteta, koliko ih je svojevremeno javno potpisalo peticiju protiv Zakona o saradnji s Tribunalom u Haagu. Najveći broj njih je učestvovao u odbrani Radovana Karadžića i mi to prosto konstatujemo. Pre Karadžića, profesori su učestvovali u odbrani Vojislava Šešelja, Slobodana Miloševića… Čak i njihovi studenti u tome učestvuju.

DANI: Kako to mislite?

BISERKO: Neki od njih su na to prinuđeni. Istražuju, pripremaju materijale za odbranu Vojislava Šešelja…

DANI: Kako se to obrazloži? Na koji način profesori to od njih traže?

BISERKO: Često ne direktno, ali su oni inteligentniji shvatili o čemu se radi. Dolazili su kod nas da se žale. Retko ko se usudi da javno protestuje zato što mu od ocene tog profesora zavisi budućnost. Nemaju kuda.

DANI: Osim Pravnog, koji je još fakultet, po Vašoj ocjeni, "problematičan"?

BISERKO: Političke nauke i Filozofski fakultet. Kroz tekstove koje objavljuju u pojedinim medijima, ali i kroz predavanja - što je, inače, izričito zabranjeno - profesori tih fakulteta promovišu svoje antievropske, antizapadne, konzervativne stavove, trujući tako mlade ljude nacionalizmom.

DANI: Hoćete da kažete da se nacionalizam iz SANU, koja je, kako ste naveli, bila leglo konzervativnih, antievropskih ideja, preselio na Univerzitet?

BISERKO: Tačno to hoću da kažem. S obzirom na to da su akademici već u ozbiljnim godinama (iako još vrlo aktivni), nosioci nacionalističke ideologije su pronađeni na Univerzitetu. Oni su nova snaga. U godišnjem izveštaju, koji je danas na dnevnom redu, napravili smo, na primer, analizu aktivnosti pojedinih profesora Pravnog fakulteta još od sedamdesetih godina, iz vremena famozne rasprave o amandmanima na Ustav SFRJ iz 1974, objavljene u Pravnim analima. Već tada je bilo jasno da se srpski nacionalizam bazira na osporavanju jugoslovenske konfederacije i da Ustav iz ´74. nikada neće biti prihvaćen. Njihovu "argumentaciju", koja se pojavila u Plavoj knjizi, preuzeo je početkom devedesetih Slobodan Milošević.

DANI: Na koju argumentaciju mislite?

BISERKO: Na osporavanje prava drugim republikama na osamostaljenje, na odbijanje svake mogućnosti transformacije i decentralizacije Jugoslavije… Pored SANU i Srpske pravoslavne crkve, Pravni fakultet je bio jedan od oslonaca Miloševićeve nacionalističke politike. Uz JNA i tajne službe, to su bili stubovi njegovog ratnog pohoda. Milošević je bio izvršilac i nepravedno je da se sva krivica svali na njega. Ne govorim to zbog Slobodana Miloševića, nego zbog Srbije. Mislim da nema ozdravljenja sve dok se krivica i odgovornost za takvu politiku i sve što je ona donela ne podeli, dok se ne imenuju krivci. Proevropskoj vladi, koja je formirana "na mišiće", je onemogućeno da se ozbiljnije pozabavi takvim stvarima…

DANI: Ko joj onemogućava? Ovi koji su poraženi?

BISERKO: Poraženi su jer nisu uspeli da formiraju vladu, ali…

DANI: I dalje su jaki. Koliko su zaista jaki, po Vašem mišljenju?

BISERKO: U ovom momentu oni mogu da usporavaju sporazum Srbije s EU i njeno približavanje NATO-u. Rusija će to koristiti zato što time brani svoje interese. Srbija joj služi kao oružje u ratu s EU i SAD-om. To je jasno. Ipak, dobra vest je da je celi Balkan ušao u interesnu sferu EU, da će se Evropa ubuduće baviti zemljama regiona, tako da je u ovom momentu teško zamisliti novi ratni sukob među zemljama bivše Jugoslavije.

DANI: Međutim, i dalje se prijeti. U jednom od prethodnih brojeva Dana Raif Dizdarević kaže da je zabrinut za budućnost Bosne i Hercegovine. A Vi?

BISERKO: Otkako je potpisan Dejtonski sporazum, u tom smislu postoji konstantna pretnja. Milorad Dodik je, na žalost, u momentu kada je Kosovo krenulo putem nezavisnosti, radikalizovao pitanje celovitosti Bosne i Hercegovine. Međutim, s obzirom na to da su takvi Dodikovi stavovi naišli na brojne kritike iz inostranstva, srpski su nacionalisti preformulisali stvar, artikulišući je kroz formulaciju Tomislava Nikolića o približavanju Srbije i RS-a. To "približavanje" bi, razume se, jednoga dana dovelo do željene federacije, što je trajna orijentacija srpskih nacionalista. Od toga se nije odustalo. Bosna je uvek bila jezgro srpskog nacionalizma, u njihovom fokusu još od Prvog svetskog rata i aneksione krize.

DANI: Mislite li da će se Milorad Dodik, u momentu kada Nikolić preuzima priču o ujedinjenju sa Srbijom, vratiti na "umjerenu" poziciju?

BISERKO: Dodik je to što jeste. Kod njega se nije desila nikakva promena. U pitanju je bilo "presvlačenje". U Bosni ste imali Radovana Karadžića, koji je doveo do katastrofe. Zato ste morali da ublažite retoriku i tako je dobijen Dodik. Upravo je on dokazao da je reč o jednom istom projektu. Slično će se desiti s Nikolićem. Od njega se pravi novi Koštunica. Nakon pada Miloševića, konzervativni blok je "presvukao" Koštunicu, kao što sada "presvlači" Nikolića, koji, prezentiranjem programa svoje nove stranke, potvrđuje da će Srbija veoma teško odustati od aspiracija prema susedima. Nikolić je proizvod inžinjeringa u kome učestvuje cela ta konzervativna, narodnjačka elita.

DANI: Ko sve?

BISERKO: U tome, sigurna sam, učestvuje Srpska akademija nauka i umetnosti. Tokom predsedničke kampanje, akademici su na Nikolića gledali kao na čoveka koji će Zapadu sigurno reći "ne". Kada su videli da je izgubio, shvativši da je Vojislav Šešelj suviše radikalan u izjavama, a time kontraproduktivan i razoran za delovanje Srpske radikalne stranke i njenog šefa u Srbiji, brže su bolje Nikolića "presvukli" u tzv. naprednjake, odnosno liberale, tako da je bivši radikal preko noći postao opozicija svojoj partiji. Kao takav, Tomislav Nikolić postaje društveno prihvatljiv, bez obzira na svoj nacionalistički program. Na žalost, navedene okolnosti govore da priča o ujedinjenju "srpskih zemalja" - Crne Gore, dela Bosne, Kosova i Makedonije - nije završena. Pogledajte: Kosovo se danas koristi kao opravdanje za teritorijalne pretenzije Srbije, iako srpske nacionaliste Kosovo zanima isključivo kao sredstvo pomoću kojeg mogu da dobiju deo Bosne. Krajem prošle i početkom ove godine na videlo je izašao zahtev o podeli Kosova.

DANI: To je stara teza neizbježnog Dobrice Ćosića.

BISERKO: Tako je. Ćosić je još 2005. po Srbiji promovisao knjigu u kojoj je tražio da se Srbi i Albanci jednom zauvek razgraniče. Postoji grupa istoričara i pravnika koja je nedavno ponovila tezu o 12% teritorije Kosova koje bi trebalo da pripadne Srbiji. Zašto baš 12%? Pa, zato što Kosovo čini 12% Srbije, pa onda i Srbija polaže pravo na tih 12% teritorije Kosova. Od Srba u enklavama se očekuje da ili prodaju svoja imanja ili da oni stariji prosto prirodno izumru. Ponavljam: za srpske nacionaliste Kosovo i Srbi s Kosova uopšte nisu tema! Njih mnogo više interesuju Crna Gora i Bosna, što je ne samo konstantna smetnja normalizaciji odnosa u regionu već i razlog za sumnju naših suseda u dobronamernost Srbije.

DANI: Uprkos promjeni vlasti?

BISERKO: Vlast nikada nije preuzela odgovornost za politiku Slobodana Miloševića, što je preduslov dobrosusedskih odnosa u regionu. Suočavanje s prošlošću je uslov svih uslova. Na žalost, toga nema. Naprotiv! Srpski nacionalizam, koji se jedno vreme bio umirio i presvukao, ponovo buja. Rečenica koju je izgovorio novi "liberal" Tomislav Nikolić, a koju sam već citirala - Ne ponovilo se ono što je bilo u čemu sam učestvovao - je maksimum koji srpski nacionalisti u ovom trenutku mogu da dozvole.

DANI: Zašto je Tomislav Nikolić izabran da zamijeni Koštunicu? Bez obzira na to što su, kako kažete, računali na njegovo "ne" Zapadu, Nikolić je ipak gubitnik. Zašto, recimo, Boris Tadić nije izabran za žrtvu tog Vašeg "inžinjeringa"?

BISERKO: Zato što je Nikolić kandidat na koga mogu da se oslone. Boris Tadić je i tamo i ovamo, mada, po svom habitusu, mislim da je ipak proevropski orijentisan. Nacionalistima je zbog toga i sumnjiv. Istovremeno, na žalost, Tadić počinje da biva sumnjiv i svojim pristalicama, naročito nakon odluke EU da ne podrži približavanje Srbije Evropi dok Ratko Mladić ne bude u Haagu. Pri tome, zaboravljaju da je i Mladić instrument nacionalističkog bloka.

DANI: Kako?

BISERKO: Teško je poverovati da Tadić odbija da izruči Mladića, a uhapsio je Radovana Karadžića. Za Srbiju, predsednika Tadića i taj proevropski blok bi u ovom momentu moglo da bude vrlo opasno da zbog Mladića budu uskraćeni za podršku EU, naročito ako se zna da bi eventualno članstvo Srbije u EU značilo definitivan kraj velikodržavnog projekta. Zato mislim da bi Evropa danas morala da pokaže više razumevanja. Srbija se nalazi u teškoj političkoj situaciji, rekla bih čak ključnoj za njenu daljnju budućnost. Rusija je zauzela svoju poziciju koju čvrsto drži; EU povlači poteze koje je teško razumeti; unutrašnje političko stanje je komplikovano, loša ekonomska situacija… I, kao što obično biva u ovakvim prilikama, za to je morao biti pronađen dežurni krivac. Tako je, najpre skretanjem pažnje s ozbiljnih i krupnih problema u kojima se danas nalazimo, situacija zamagljena, a onda su sav bes i nezadovoljstvo građana preusmereni na nekakav godišnji izveštaj i fantomske spiskove nepodobnih. Otuda napad na Helsinški odbor i mene lično. Ali, na takve smo stvari navikli.





Preneseno iz Kurira



Legijino pismo iz zatvora



"Jedna nepismena, kako bih je nazvao, larva, ili je možda prikladnije podguzna muva svetskog poretka u propadanju, isprozivala je koga? Isprozivala je ljude, za nju veoma pismene, koji su se za razliku od nje čitavog svog života držali samo jedne crte. Odbrane srpskog nacionalnog identiteta. Srpske kulture. Srpske istorije. I da ne nabrajam dalje zato što su njihova životna dela i više nego poznata.

Zašto ovo pišem, verovatno će se mnogi zapitati. Zašto, ako nisam i sam prozvan. E pa, jesam. Prozvan sam. Zato što je ta nepismena larva prozvala mog omiljenog pisca, mog omiljenog režisera, mog omiljenog kolumnistu. Napala je moju Crkvu, vojsku, napala je sve što volim, cenim, poštujem, uvažavam. Napala je sve ono za šta sam spreman život da dam da bih sve to što volim zaštitio.

Zašto je nepismena larva sve to napala? Zato što su joj tako rekli. Možda. Mada, ja bih pre rekao da je to uradila zato što je: matora, ružna, nedojebana, ohola. Zato što je niko ne voli, zato što je drma klimaks. Zato što, kada se ujutru pogleda u ogledalo i vidi na šta liči, mrzi ceo svet, a ponajpre sebe. Zato što zna da oni koje je isprozivala mogu uvek da budu kao ona, i još gori, ali...

...Ali ona nikada ne može da bude kao oni.

Mada ne znam da li je larva svesna da dok je nje i njoj sličnih, svi oni koje je isprozivala će u očima svojih rodoljubivih ljudi biti još lepši, plemenitiji, veći, časniji. A ona, ona će večito ostati ružna, jadna i mala. I za kraj, Martin Luter reče 1521. godine, pošto je okončao svoje antipapske teze na vratima katedrale u Vormsu: ´Ovo je moj stav. Ja drugačije ne mogu.´

Pritvorenik Milorad Ulemek"

Visoki predstavnik Miroslav Lajčak poručio je danas da vladajući političari u BiH konačno i jednom zauvijek moraju prestati s osporavanjem i prijetnjama jednostranim promjenama Daytonskog mirovnog sporazuma i okrenuti se evropskim prioritetima.
"Proglašavanje nečega poput ´suvereniteta Republike Srpske", ili ´Bosne i Hercegovine kao državne zajednice´, neprihvatljivo je i nikad neće ni biti", navodi se u Lajčakovom današnjem saopćenju.
Suverenitet je atribut država, odnosno, Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska je sastavni dio njene unutrašnje strukture. Drugim riječima, prema Ustavu, RS je entitet, a ne država u državi i tačka.
"Očekujem da Narodna skupština RS uvijek djeluje u skladu s ovom ustavnom i pravnom stvarnošću, uključujući i posebnu sjednicu zakazanu za 13. oktobar. Napominjem da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) također jasno stavio do znanja da bh. političari moraju prekinuti s praksom prijetnji za jednostranu promjenu ustavne strukture države i prestanu svojatati pravo odlučivanja o zatvaranju OHR-a, što je nadležnost Vijeća za implementaciju mira, svidjalo se to njima ili ne. Svaki konkretan potez suprotan tome bit će posmatran kao kap koja je prelila čašu", upozorio je danas Lajčak.



(Svevijesti.ba/Fena)