Mujo vozi rover po Mjesecu
Piše: Boris Dežulović

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, kompanija Google raspisala natječaj Lunar X Prize za prvu nezavisnu, privatno financiranu misiju na Mjesec, uz nagradu od trideset milijuna dolara. Američki neki poduzetnik okupio tim stručnjaka, sagradio raketu i modul, razvio cijeli projekt, i nedostajao mu još samo astronaut što će poletjeti na Mjesec. Prvi mu se iz Moskve javio jedan ruski veteran s bogatim iskustvom na svemirskoj stanici Mir, tražeći za posao deset milijuna dolara. Drugi mu se javio neki zemljak iz Houstona, dugogodišnji NASA-in kapetan iz projekta Space Shuttle, i zatražio dvadeset milijuna. Treći mu se, jasno, predstavio Mujo iz Tuzle: on bi, veli, to obavio za tries' milja. Tries milja? Trideset miliona, pojasni on.

"Vrlo dobro", reče mu gazda, "a koje su vaše stručne kvalifikacije, imate li ikakvog svemirskog iskustva?" "Nikakvog, hvala na pitanju, ja o tome pojma nemam, osim što sam jednom u pjesmi potkivao konja na Mjesecu", malo se i našalio Mujo da olabavi razgovor.

"Nikakvog iskustva nemate, a tražite trideset miliona?!?", zaprepastio se gazda. "Pa ja", odgovorio mu Mujo, osvrnuo se oko sebe, pa nagnuo preko stola. "Vidi 'vako: deset milja meni, deset milja tebi što si mi našo poso, a deset Rusu."

Elem, kompanija Google je zaista - čitali ste o tome u novinama - prije sedam godina raspisala natječaj Lunar X Prize za prvu nezavisnu, privatno financiranu misiju na Mjesec, uz nagradu od trideset milijuna dolara. Priča je zvučala kao početak vica i prije nego što se na natječaj stvarno javio Mujo iz Tuzle. Samo što ovo nije vic, i nije iz Tuzle Mujo, nego je Nebojša Stanojević, entuzijast koji je 1992. kao dvadesettrogodišnjak, u najboljim godinama za herojsko umiranje, pobjegao u bijeli svijet, pa se po njemu vrtio kao pustolov, istraživač, dokumentarist i televizijski producent, prije nego mu je Googleov natječaj zatitrao onaj osjetljivi balkanski živac za blesave i nemoguće stvari.

Uz još nekoliko Tuzlaka i prijatelja iz Hrvatske, Nebojša se s američkim kompjuterskim stručnjakom Kevinom Myrickom udružio u tim Synergy Moon, koji je prije dva tjedna u kalifornijskoj pustinji Mohave uspješno lansirao probnu raketu Neptun. U Tuzli se pak za to vrijeme gradi njihovo robotizirano lunarno vozilo Tesla, koje bi, po propozicijama Googleova natječaja, za nagradu od trideset milijuna dolara trebalo Mjesečevom površinom prijeći najmanje pet stotina metara, i poslati na Zemlju televizijsku sliku.

I mali je Nebojša valjda onomad - poput svih klinaca na ovom našem, malom svijetu - slušajući na Radio Tuzli Nedžada Salkovića - mislio da Mujo kuje konja po Mjesecu, baš kao što je kasnije zvijezda tjerala Mjeseca, a Zagoru ga utjerala. Doživi li, eto, Nedžad da se točkovi Nebojšinog robotskog vozila Tesla zakotrljaju Mjesečevom površinom, valjat će mu pjevati "Mujo kuje lunarnog rovera po Mjesecu". "Mujo kuje, a majka ga kune" - taj će stih ostati isti, jer "ne kuju se lunarni roveri po Mjesecu, već po Bosni", recimo po Živinicama.

To bi, naime, bio istinski izazov bjelosvjetskim entuzijastima i svemirskim inženjerima, i malo bi bilo trideset milijuna nagrade onome tko do 2015. godine uspije svoje vozilo spustiti na površinu Bosne i Hercegovine, pa njime prijeći barem pet stotina metara. Lako je po Mjesecu: ukrcaš "golfa" u lunarnu sondu, sondu na Neptuna, ispališ se negdje iz kalifornijske pustinje, zavrtiš dva puta oko Zemlje, spustiš na Mjesec i vozi. Nego hajde po bosanskim drumovima i kaldrmama: hajde ti, haveru, odvozi tih pola kilometra po bosanskom autoputu!

- Dobardan - tek što bi krenuli, najkasnije na četristopedesetom metru, uljudno bi članove misije Google Lunar X Prize zaustavio policajac. - Kuda vi?

- Mi smo iz ekspedicije Synergy Bosnia, oficijelnog tima Google Bosnian X Prizea - odgovorio bi Nebojša podigavši vizir svoga skafandera. - Mislili smo malo po Bosni, do Odžaka.

- I ja bih po Mjesecu - odgovorio bi policajac. - Al vi dalje nećete.

- Što?

- Nema dalje autoputa, eto što.

Ostala bi tako Googleova nagrada nedodijeljena: od 2000. godine - sjetit ćete se i vi toga historijskog trenutka, kad je ono tadašnji premijer Edhem Bičakčić u Jošanici položio kamen temeljac - traje izgradnja koridora 5c kroz Bosnu i Hercegovinu. Jednom kad ga arheolozi iskopaju, bit će zagonetni "Jošanički kamen" najveća svjetska misterija, veća od svih bosanskih piramida zajedno. I kad neki Indiana Jones ponudi bizarnu teoriju po kojoj je tajanstveni Jošanički kamen zapravo kamen temeljac mitskog bosanskog Autoputa Mjeseca, smijat će mu se cijeli region.

U svih ovih četrnaest godina izgrađeno je tako jedva šezdesetak kilometara autoputa, i prije će, kako stvari stoje, Nebojša Stanojević svojim Teslom obići Mjesec nego stići do Odžaka. Džabe njemu rakete, moduli, roveri i cijeli projekt Synergy Moon: prvi Bosanac na Mjesecu, što se zna, bio je Damir Hadžić, ministar prometa u Vladi Bosne i Hercegovine, što se sa svojim prezentacijama veličanstvenog Koridora 5c američkom ambasadoru Patricku Moonu već odavno popeo na vrh glave.

Elem, raspisala Vlada Bosne i Hercegovine međunarodni tender za izgradnju Koridora 5C od Budimpešte do Ploča kroz BiH. Prvi im se javio Strabag, austrijska kompanija s golemim iskustvom na europskim, američkim i bliskoistočnim gradilištima, tražeći za posao milijardu eura. Drugi im se javio Bechtel, američka korporacija što je gradila i autocestu Zagreb - Split, zatraživši za cijeli projekt dvije milijarde eura. Treći im se, kako je vazda red u vicevima, predstavio ministar Mujo: on bi, veli, to obavio za tri milje. Tri milje? Tri milijarde, pojasni on.

"Vrlo dobro", rekli mu u Vladi, "a koje su vaše stručne kvalifikacije, imate li iskustva?" "Nikakvog, hvala na pitanju, ja o tome pojma nemam, osim što sam jednom u pjesmi za Zibu Zaimovu dvore gradio, aman dvore gradio sred Mostara, najljepšega grada", malo se i našalio Komadina Mujo da olabavi razgovor.

"Nikakvog iskustva nemate, a tražite tri milijarde?!?", zaprepastili se u Vladi. "Pa ja", odgovorio Mujo ministrima, osvrnuo se oko sebe, pa nagnuo preko stola. "Vidi 'vako: milijarda meni, milijarda vama što ste mi našli pos'o, a milijarda premijeru."

"A ko će graditi autoput?", upita ga ministar prometa.

"Autoput?!", zbunjeno će Mujo. "Koji autoput?"

http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/mujo-vozi-rover-po-mjesecu

Prije će se bosančeros po mjesecu provozat nego po bosanskom autoputu

Mene je ovih dana užasno pogodila vijest o otmici 300 curica u Nigeriji. Kao majka ne mogu uopšte zamisliti kako bih se osjećala da se i jednoj mojoj kćerki tako nešto desi. Ova grupa se bori protiv zapadnog obrazovanja i tvrdi da želi uvesti šerijat u Nigeriju. Niti je šerijatski ubijati bilo koga zarad tvog mišljenja, niti je šerijatski sputavat bilo koga u sticanju obrazovanja (čak na suprot, prva kategorija je strogo kažnjiva u islamu, a druga -obrazovanje- istaknuta na više mjesta kao obaveza svih muslimana). Da dragi Allaha da sačuva ovu djecu od svega ružnog što im se može desiti i da ovu grupu i slične njoj okrene na pravi put!

Više o događaju. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/stotine-mrtvih-u-napadu-boko-harama

Pojedinim izgleda ne odgovara da Tunis bude oaza mira u regionu pa nastoje u njega prenijeti situaciju iz susjedne Libije. U Tunisu je Arapsko proljeće počelo i proteklo mirno. Narod se protivio korupciji, inflaciji i nezaposlenosti. Sve je počelo u decembru 2010. samozapaljenjem Mohameda Bouazizija na jugu države, a proširilo se solidarisanjem naroda s njegovim pokušajem da ukaže na probleme i nezadovoljstvo Tunižana. Narod je i dobio što je htio, promjene. Možda promjene nisu u potpunosti ispunile želje i ciljeve, ali Tunis je ipak ostao pošteđen krvoprolića koje je krenulo u drugim državama iz regije (Libiji, Siriji, itd.). Tunis je lijepa, turistička destinacija i proširenje problema iz regije bi bilo ogromna šteta za privredu, a i sve koji bi ga željeli posjetiti.

citat:

---

Četiri tuniska policajca su ubijena, a jedan je ranjen kada su naoružani napadači otvorili vatru na porodičnu kuću ministra unutrašnjih poslova u pokrajini Kasserine, objavilo je u srijedu nadležno ministarstvo, prenosi Hina.

U vrijeme napada ministar Lofti Ben Jeddou nije bio u svom domu, rekao je glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova.

Niko još nije preuzeo odgovornost za napad, no tuniske snage guše djelovanje grupe Ansar al-Sharia i počele su ove godine ofanzivu u planinama Chaambi, blizu granice s Alžirom, gdje se nalazi uporište militanata.

Prelijevanje nemira iz Libije

Sjedinjene Američke Države svrstale su u januaru na popis terorističkih organizacija Ansar al-Shariju, jedan od tvrdolinijskih pokreta nastalih nakon tuniske revolucije 2011. godine (Arapsko proljeće), kojom je svrgnut autokrat Zine al-Abidine Ben Ali.

Politička tranzicija u Tunisu od tada je napredovala, no vlasti su zabrinute prelijevanjem nemira iz susjedne Libije, gdje su pobunjenici snažno ojačali.

---