Ne govori mi nista
pusti da ti cujem svaki dah
tisina uvjek ista
bolja je za nas
ja zelim samo jednom
da zavolis me bar na jedan tren
poslje je svejedno
jer opet bit ces njen
i pusti me da lazem
jer predobro to znas vec ti i sam
da jedno je sto kazem
a drugo je sto osjecam!!!!!!!!!!


ako odem od tebe
necu znati kako je
u tom trenu dok zivis ili zbog ljubavi umires

ako bolje ne moze
s tobom pristajem na sve
u trenu kad gubim ili ja dobijam sve
ti ne krivi me
poljubi me

i pusti me da ljubim
sve sto nakon njemih ostane
ma pusti me da gubim
jer to znam najbolje

ja zelim samo jednom
da zavolis me bar na jedan tren
poslije je svejdno
jer opet bit ces njen

ako odem od tebe
necu znati kako je
u tom trenu kad zivis ili zbog ljubavi umires
ako bolje ne moze
s tobom pristajem na sve
u trenu kad gubim ili ja dobijam sve
ti ne krivi me

vec poljubi me
molim te ne krivi me

kad jednom odem od tebe
i pustim duse sretnije
da te zagrle
molim te ne krivi me
ne krivi me

Niko

--------------------------------------------------------------------------------

Niko
Ko zna kad mi je vrelo celo
Ko mi kad odem oseca telo
Ko mi je svedok sna sto me truje
Ljubi mi oko
i krik moj cuje
Negde duboko?
Niko

Ko je moj razlog za ovo jutro
Izgara da bi put mi utro
Ko udvostrucuje moje ruke
Ko mi je izlaz iz svake muke ?
Niko

Niko maalena,osim tebe
Niko sem tebe
Na svetu gdje se gori i zebe
Niko sem tebe

Ko lijeci sjecanje neizljecivo
Ko mi je zrcalo,ko mi je sjecivo
Kad sam ko poplava sto sve mrvi
Ko mi osluskuje damare krvi?

Niko malena osim tebe niko sem tebe
Na svijetu gdje se gori i zebe
niko sem tebe

Pol Sajmon(Lj Andric)

"Mogu da mislim šta god hoću, učiniti ne mogu ništa. U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti, prilagođavanje ili vlastita žrtva. Boriti se ne možeš, kad bi i htio, onemogućiće te na prvom koraku, pri prvoj riječi, i to je samoubistvo, bez dejstva, bez smisla, bez imena i uspomena. Nemaš mogućnosti da kažes ono što ti je na srcu, pa da poslije i stradaš! Premlatiće te da ne progovoriš, da iza tebe ostane sramota ili ćutanje."

Mesa Selimovic

"Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome.
Sve drugo može da prevari to ne može.
Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste,to ne može,jer zavisi od nas
Ne mogu da mu kažem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, bicu ti prijatelj.
Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati.
Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban,što nisam zamjerio nicemu ma šta da je rekao ili ucinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.

Pa ipak to cinim, makar samo zato da još jednom pomenem covjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom,kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
Prijateljstvo se ne bira,ono biva ko zna zbog cega kao ljubav…
A ništa ja nisam poklonio tebi vec sebi…"


Mehmed Mesa Selimovic

Obuzela me mirna ravnodusnost, ne tugujem, ne radujem se.
Vidio sam toliko smrti, da mi je vlastito izbavljenje izgledalo kao neocekivan poklon,
ne znam kako, ne znam od koga, ali nije daleko od cuda.
Mozda je moja svijest bila jos zbunjena pred tom neobicnom istinom, ali je moje tijelo potpuno shvatilo njen znacaj.
Zivio sam u stvari, svoj drugi, tudji, poklonjen zivot, sve ostalo nije vazno.

M. Selimovic (Tvrdjava)


"Bez potrebe je mucio i sebe i nju - trebalo je da nadje zenu s kojom se nikada nece rastati.
Ili da zivi sam.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.
Bolje je otici.
- Ti bi otisla?
- Otisla bih.
- Zato sto me ne volis?
- Zato sto te volim. "

M. Selimovic "Tvrđava"

Sjaj u travi
..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

William Wordswort

"Svijet mi je odjednom postao tajna,i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,
začuđeno se gledamo,ne raspoznajemo se,ne razumijeno se više."

"Ja nemam dva srca,jedno za mržnju,drugo za ljubav.Ovo što imam,sad zna za tugu."

"Zar mislite da će čovjek postići ono što želi?"

Meša Selimović,"Derviš i smrt"

´´Kakvi su ljudi BOSANCI?


Pametni su ovo ljudi.
Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela, a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.

Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga.

A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim....´´


(Meša Selimović)

Opet sam sam.
Mozda je i najbolje tako, ne ocekujes pomoc i ne bojis se izdaje. Sam.
Toboze odlazimo, toboze mjenjamo. I opet se vracamo, smireni, utjesljivo prevareni.
-Unaprijed si spreman da se ne slozis sa mnom, ma sta ja rekao. Tesko ce se sporazumjeti dva covjeka koji misle razlicito.
-Lako ce se sporazumjeti dva covjeka koji misle.

Dervis i smrt, M. Selimovic




"Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode?

M. Selimović "Derviš i smrt"

....Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se mjeriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate.
Jer dan nije njihovo pravo područje.
Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću,
na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice.
Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno.
Svaka preboljena patnja nestaje tu kao neka ponornica, ili sagori bez traga i spomena.....


Ivo Andrić, Jelena, Žena koje nema